Trudnjače i porodilje online

[Alhemicarkaa]

sta je vama dvjema? ja sam jedva cekala da se vratim na posao, medju odrasle ljude, da opet pocnem raditi ono za sta sam se skolovala, ono sto, na kraju krajeva, volim... nedostajalo mi je dijete ali igramo se i mazimo kad mama dodje s posla.
a vas dvije placete k'o da idete na giljotinu
mozda skontate (kao i ja) kad se vratite na posao da ste opet trudne pa ce vam biti lakse

Eh vidiš, to je osnovna razlika između tebe i mene. Ja još na poslu trpim svojevrstan mobing, ne ljudski, imam šeficu za poželit, i direktora isto tako, i generalno je okruženje na poslu za pozavidjeti, bez smicalica i tračeva, ali na mene se vrši mobing vrstom i obimom posla, kao i odgovornošću bez ovlasti (tipa imenuju te u nekog odgovornog, ali nemaš ovlasti da se suprostaviš nekom nižem, a ti si odgovoran za sve to, ma duga priča, želudac me zaboli čim pomislim).

[putujucidzindas]

, ma duga priča, želudac me zaboli čim pomislim).

onda uzivaj jos ovih par mjeseci i ne misli, to ce te svakako docekati

[otherside]

evo sad bez zezanja...moj posao nije cak ni za pozeliti. vrlo odgovoran i stresan. kolegice da se ubijes, kolege nesto bolje. sef odlican k'o raja ali kao menadzer fula totalna.
ali svejedno...moja rodica koja je na porodiljskom tvrdi kako bi sutra komotno mogla u domacice i da bi joj dijete moglo u potpunosti ispuniti zivot.
moja djeca jesu moje najvece bogatstvo ali ne smatram se losom majkom zato sto zelim zadovoljiti i profesionalni segment u zivotu.
ne zbog neke glupe ambicije vec sto stvarno volim raditi to sto radim.
bilo bi mi zaista tesko odreci se posla kojim se bavim.

[putujucidzindas]

evo sad bez zezanja...moj posao nije cak ni za pozeliti. vrlo odgovoran i stresan. kolegice da se ubijes, kolege nesto bolje. sef odlican k'o raja ali kao menadzer fula totalna.
ali svejedno...moja rodica koja je na porodiljskom tvrdi kako bi sutra komotno mogla u domacice i da bi joj dijete moglo u potpunosti ispuniti zivot.
moja djeca jesu moje najvece bogatstvo ali ne smatram se losom majkom zato sto zelim zadovoljiti i profesionalni segment u zivotu.
ne zbog neke glupe ambicije vec sto stvarno volim raditi to sto radim.
bilo bi mi zaista tesko odreci se posla kojim se bavim.

Ja definitivno ne bih mogla ostati kući.
Onih par mjeseci onog velikog snijega početkom godine uopšte nisam išla na posao, tako da je sad skoro godinu dana kako ne radim. Od pomisli da bi moje traganje za poslom moglo traaaajati, oduzimam se totalno. Zato sam sad, kad su mi izmahalali da neću dobiti posao, jer je već nekom dogovoren, pala u tešku depresiju, samo zbog tog straha - koliko će mi dugo trebati da nađem nešto što je OK? Na stranu št5o nam je i zbog novčića prijeko potrebno da i ja radim, i ovako ćemo se nekako skrpiti, ali se potpuno slažem s tobom oko ovog profesionalnog segmenta u životu.
S druge strane, glupo mi je raditi za 700 KM, kad ću ženu platiti 500 KM, znači ići ću na posao zbog tih 200. Ne tražim ja neke cifre, ali bar nešto što je proporcionalno mom obrazovanju, iskustvu...

[Alhemicarkaa]

othereside, o tone ti i pričam, ja ne radim posao koji volim, niti za koji sam se školovala. Mrzim svoj posao. Volim svoju nauku, obožavam je, evo čak i magistarski spremam uz bebu, jer me to ispunjava. Ja bih htjela da radim u labu, sa epruvetana, a ne u kancelariji da se natežem sa pionirima u svom poslu. Nemam ja problem sa prekomjernim obimom posla, ali imam sa situacijama kad treba nešto uraditi, jer zakon nalaže, napravim ponude, sve organizujem. Dobijem odgovor, nije to bitno, nema para. Dođe inspekcija, ja sam kriva, što nisam rekla da je to neophodno. I još hiljadu situacija kao te.

[putujucidzindas]

othereside, o tone ti i pričam, ja ne radim posao koji volim, niti za koji sam se školovala. Mrzim svoj posao.

ovo je stresnije nego išta što možeš doživjeti u poslu koji voliš

[Alhemicarkaa]

Da, ali to ti je privatnik, dobro te plati da ne možeš da odeš. To je ono što me drži, jako dobra plata.

[putujucidzindas]

Da, ali to ti je privatnik, dobro te plati da ne možeš da odeš. To je ono što me drži, jako dobra plata.

Ne, to ti je dobri privatnik Loši uvijek misli da će te neko već zamijeniti

[Alhemicarkaa]

Hehehe, u pravu si, moj privatnik je jako dobar. Vagala sam ja tu puno, dobra plata, super međuljudski odnosi, spremni uvijek izaći u susret, koliko sam puta kasnila kad sam pokušavala da zatrudnim pa hodala po doktorima, skoro cijelu trudnoću bila na bolovanju, imam pravo godinu dana porodiljskog i plus mi daju 25% plate dok sam na porodiljskom.
I onda stisnem zube.

E ali sam se u svoj posao jedino ja razumijela, nisam imala zamjenu, niko nije znao kako se to radi. Tješim se da će u ovu godinu i nešto skontati neke stvari i da će se promjeniti, jer sam kompletan svoj posao morala prenjeti na šefiku.

[safran]

Meščini da sam ovdje najstarija (neki dan 15 godina radnog staža) pa da vi i ja koju rečem. Prošla sam razne faze - posao i volim i ne volim. Imala sam sreću da se zaposlim u struci bez pomoći iza kulisa. Prvo sam radila nešto što jeste moja struka ali ne baš ono što sam željela. Međutim, svidjelo mi se. Moje mlađe kolege su me sustizale pa i pretekle ali ja sam uživala u poslu. Još mi se posrećilo da nakon radnog vremena u firmi u kojoj sada radim mogu raditi i ono što sam zaista željela. Treba li napominjati da tada nisam imala prikolice - da su me kući čekali mama i tata, skuhano, opeglano sa parolom "kad god došla dobrodošla". Prije "pravog" posla sam radila tri i pol godine kao prevodilac - dala sam otkaz i prešla na 4 x manju platu misleći da me "staru" niko neće primiti na pravi posao. Imala sam veselih 25 .
Eh, onda smo dobili novog šefa i uslijedio je mobing. U ovom slučaju to znači da nakon 6-godišnjeg rada sa minimalnom supervizijom, nakon što su svi smatrali da "njoj ne treba kritičar - ona je sebi najgora" odjednom trebam nadzor za sve živo, ništa ne radim kako treba i gle čuda, stalno dobivam nove zadatke. Zaboravljam stvari koje mi nikad nisu rečene, izmišljam stvari koje mi jesu rečene i tako. Pokušavam godinu dana - nosam sa sobom tefter pa kako šef zine ja tefter i olovku i džepa, pa nakon završenog razgovora zajedno pregledam jesam li ja to dobro zapisala - ko debil. Nakon godinu dana ludim, već sam i anksiozna, hvatam se Xanax-a - izbalansiram se i dajem otkaz. Prelazim na jednogodišnji projekat u firmu u kojoj sada radim. Posrećilo mi se pa nije ostalo na tome. Kad sam odlučila da dajem otkaz smirila sam se i konačno ostala trudna. U novu firmu dolazim 2 u 1. Svi happy! Posao nije od 8-16 tako da ga možeš planirati. A ja sam znala raditi od 9 do 21, pa mi u 7 mjesecu trudnoće postalo vruće poslijepodne pa sam dolazila u 5 ujutro - ma sve za 5. Poslije porodiljnog dobivam novi radni zadatak - povruć kromir koji se i dan danas, nakon 6 godina još uvijek puši. Ali nije bitno - direktor je super, raja OK, zajednički prevazilazimo brojne probleme. Druga beba i drugo porodiljno - jedva sam se vratila na posao - da sam mogla naplesti vunenih čarapa da zaradim za solidne plate pitanje je da li bih se uopšte i vratila. Zašto? Zato što svoj posao i dalje donosim kući a tamo za njega više nema mjesta. Zato što mi više nije 25, zato što nemam vremena ni za šta, zato što imam klinca u osnovnoj kojem trebam, imam bebu kojoj trebam a imam i muža koji bi trebao nekad doći na red.
Radim posao zbog kojeg sam upisala fakultet koji sam završila. Volim ga jer je zanimljiv, uvijek nov, pun izazova. Mrzim ga jer mi radno vrijeme nije dovoljno da ostanem adekvatna pa nadoknađujem kući uskraćujući vrijeme svojoj porodici. Volim ga jer mi je omogućio da putujem, da se kvalitetno educiram. Mrzim ga jer moja djeca trpe zbog moga odsustva. Volim ga jer sa malo novca uspijemo puno toga postići. Mrzim ga jer nam često upravo to malo novca nedostaje. Volim ga jer mladim diplomiranim ljudima možemo omogućiti praktičnu obuku koja im silno nedostaje tokom studija. Mrzim ga jer te mlade ljude ispraćamo vani - nemamo novca da ih zadržimo. Itd., itd., itd.
I nakon 15 god. radnog staža sam shvatila da ono što sam odabrala sa 18 god. ne mora nužno biti i ono što ću raditi sa 50. Kada bih sada imala održivu alternativu koja bi mi omogućila više vremena za porodicu ne bih se libila da promijenim ni posao ni profesiju. Meni ne može biti dosadno - bitno je samo zaraditi taj prokleti novac koji je za sve potreban.
Eto, oprostite na tiradi - ja nako, malo očepila ....

[safran]

Hej, moje zeke dobile krzno - 4 komata izvirila.

kako li je mami zecici sa 4 komaTa

samo opušteno

[Alhemicarkaa]

Eh, da, kad smo kod toga da li bih više voljela biti domaćica i posvetiti se djeci ili raditi i biti majka i opet se posvetiti djeci, uvijek bih izabrala ovo drugo. Jer, djecu treba upisati u obdanište, u školu, neće to vječito biti male bebe koje će gledati samo u tebe. Žena treba imati vremena i za sebe da bi bila kompletna, a samim tim i bolja majka. Ok je ako nekoga ispunjava da održava kuću i čeka muža i djecu da dođu sa posla i iz škole, vrtića. Ja sam imala priliku vidjeti kako je to dok sam čuvala trudnoću. Realno, sve po kući oko ručka i onog dnevnog održavanja završiš za plafon tri sata (i još manje ako su ti neke stvari strogo zabranjene, pa to čeka muža). Ostalo provedem u besciljnom surfanju po netu i prebacivanju kanala, tražeći bilo kakav interesantan sadržaj. Nemaš s kim ni otići na kafi, niti da ti neko dođe, svi rade. Idealno mi se čini kako je to riješeno gdje živi vanad, 3 godine porodiljskog, s tri godine u vrtić i zdravo. Mada, vjerujem da radim onaj posao koji i priželjkujem, da ne bi izdržala tri godine.

[vanad]

ja imam solidan posao, solidnu platu, moja struka, koristim strane jezike ali musterije su nam firme iz automobilske industriju a to uvijek znaci stres. Koliko puta sam se ja samo preznojena budila po noci jer sam skontala da sam nesto na poslu zaboravila odraditi. Poslije par godina sam se i tu uhodala ali dosadilo mi i da nisam zatrudnila vjerovatno bih trazila novi posao. Srecom zivim u drzavi gdje jos uvijek mogu relativno lako mjenjati posao bez straha da cu ostati na birou. Medjutim zatrudnila sam a posto sam planirala dvoje djece znala sam da cu par godina izostati sa posla. Medjutim poslije godinu dana ja se dobrovoljno vracam na posao. Jeste da na samo dva dana u sedmici ali ja sam jednostavno morala. Nisu mi ni morali platiti, ja bih radila i dzaba. Jednostavno nisam za kuce...meni nedostaje posao, ljudi, frka, problemi...I kad sam pocela raditi, odmah sebi dosla...I zatrudnila ponovo . Kako ce biti sad, nemam pojma. Vjerujem da ce me poslije godinu dana ponovo spucati luda i da cu traziti da sta radim. Bilo sta

[putujucidzindas]

Ma ja sam nekako uspjela da posljednje 4 godine radim svoj posao i to na način da uopšte nisam obavezna ići na radno mjesto. Radila sam sve samostalno, mailom sarađivala s ostalim s kojim sam trebala i meni bilo ljepota. Isto tako nisam bila plaćena kroz platu, već kroz obim posla koji završim, a vodila sam se kao zaposlena. Ovo je bilo i lijepo, organizujem sebi dan kako mi štima. Jedan period navalim raditi, da bih jedan period mogla odmarati ili sebi rasporedim da mi nije prevelika frka. Znalo je isto tako biti i jako naporno, ali bože moj... E sad, sve se to završilo malo prije trudnoće i sve je palo na mnogo niže grane. Osim toga, s bebom u stanu u kojem više nema 1cm mog prostora, apsolutno je nemoguće raditi na taj način i dalje. I primanja bi se svela na minimum, pa sam zbog tog svega odlučila završiti s tom pričom. Druga je stvar što sam dugo vremena tu provela, radeći isti posao.

Ovaj posao zbog kojeg sam išla na razgovor ne bi bio idealan. Zapravo, u mojoj struci nema posla van državne službe, koji bi bio idealan, jer svaki znači ili jako puno terena ili jako puno prekovremenih sati.... Ipak bih bila presretna da sam ga dobila iz više razloga... al ima ona jedna poslovica o babi Zapravo me i ne brine toliko finansijska situacija, koliko me brine moje potencijalno psihičko stanje toliko da već sad pokušavam da ga obuzdam

[radenska]

Ja sam cini mi se ovdje najmladja a kad citam vasa iskustva lijepo me panika hvata.
Ja zavrsila prvu godinu fakulteta i udala se. Divan muz, njegovi roditelji isto prilicno ok ljudi, moji vise sad vole zeta nego mene (barem ga cesce zovu). Elem, drugu godinu faxa provela volontirajuci, pa onda malo radila uz muza ( u ugostiteljstvu, barem sam imala prijavu) i na trecoj ostanem trudna. Malo je reci da sam bila presretna. Medjutim, trudnoca se iskomplikuje i ja ostanem sa jednim ispitom i diplomskim radom. I to sam sad zaledila dok se ne porodim. A kako cu onda s malom bebom.
Ne zalim ja ni zbog cega. Imam divan brak, predivnog muza, svoju kucu, finansijski smo i vise nego obezbijedjeni ali ja ne bih mogla biti u kuci non stop. Ova godina dana koju sam provela kuci je kao zatvor.
Vi barem imate nekog iskustva, ko ce mene sutra primiti na pripravnicki ili na bilo koje radno mjesto iz moje struke samo s volontiranjem. A ja nisam imala vremena ni za sta drugo pored ispita i ostalih porodicnih obaveza.
I jos planiram magistarski i jos djece aBd

[putujucidzindas]

Nemoj da te panika hvata. Sa mnom su na faxu bile žene koje su na 3. godini rodile, pa se vratile, završile i 4. i 5. i diplomski i normalno nastavile.
Mlađa si od mene cca 15 godina. Imaš neuporedivo više energije, ambicije, snage i želje Roditelji su vam isto tako mnogo mlađi -sigurno će ti pomoći da uradiš sve što si planirala. Ne možeš na svoj život gledati iz perspektive žena starijih po 10-15 godina od tebe, posebno što se u tim godinama masa stvara izdešava.
Drži se svog plana i biće to sve super

[radenska]

hvala ti

[otherside]

Eh, da, kad smo kod toga da li bih više voljela biti domaćica i posvetiti se djeci ili raditi i biti majka i opet se posvetiti djeci, uvijek bih izabrala ovo drugo. Jer, djecu treba upisati u obdanište, u školu, neće to vječito biti male bebe koje će gledati samo u tebe. Žena treba imati vremena i za sebe da bi bila kompletna, a samim tim i bolja majka. Ok je ako nekoga ispunjava da održava kuću i čeka muža i djecu da dođu sa posla i iz škole, vrtića. Ja sam imala priliku vidjeti kako je to dok sam čuvala trudnoću. Realno, sve po kući oko ručka i onog dnevnog održavanja završiš za plafon tri sata (i još manje ako su ti neke stvari strogo zabranjene, pa to čeka muža). Ostalo provedem u besciljnom surfanju po netu i prebacivanju kanala, tražeći bilo kakav interesantan sadržaj. Nemaš s kim ni otići na kafi, niti da ti neko dođe, svi rade.

e to je to

[Cholina_Lokica]

Nije mi dobro kad vas citam, prekomplikovano to sve

[otherside]

Nije mi dobro kad vas citam, prekomplikovano to sve

jes' vidjela moja ti.
'vamo sve tetose djecu, ljubav neizmjerna, oFo, oNo a jedva cekamo da se vratimo na posao

[Cholina_Lokica]

Nije mi dobro kad vas citam, prekomplikovano to sve

jes' vidjela moja ti.
'vamo sve tetose djecu, ljubav neizmjerna, oFo, oNo a jedva cekamo da se vratimo na posao

Bjez ba, citam par strana ne bude mi dobro, pij onu kiselinu, vitamine, de ovo, de ono, i jos na kraju depresija, haj radi, haj nemoj radit, kukuuuu

[otherside]

pa to ti je "drugo stanje".
a poslije poroda je "trece stanje". mi se zalazemo da se i ono stavi u literaturu i klinicku praksu

[Cholina_Lokica]

pa to ti je "drugo stanje".
a poslije poroda je "trece stanje". mi se zalazemo da se i ono stavi u literaturu i klinicku praksu

A znam Al nije isto citat knjigu o tome i zene kad direktno pisu
Imate moju podrsku, gdje da potpisem

[otherside]

kad se prijavis u klub trudnica, moRes se podApisati

[Cholina_Lokica]

Ja kontala moRem i 'vako davat podrsku Ne budite diskriminatorke