Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

[madner]

45 cents, zar nisi u saveznoj drzavi Ohajo?

Vlada se formirala i federacija ce regularno fercerati, mirno spavaj.

[ultima_palabra]

Ne znam kako Čova misli formirati državnu vlast bez legitimnih predstavnika izborne volje bošnjačkog naroda Meni to malo smrdi na majorizaciju, ne znam za vas... mislim svako zna da je FahrA kamuflirani Bošnjak

[al_akhisari]

Svako od nas je barem jednom u životu shvatio i priznao vlastitu grešku.
Ja sam već prije nekoliko mjeseci napisao da mi je žao što sam glasao za SDP. Ali, nije mi jasno kako i kuda će nas odvesti ova tvrdoglavost SDP-a koji uporno juriša ka kraju slijepe ulice.
O HDZ-ovcima znamo sve... Znamo ih u dušu, posebno o užem krugu - SOKO grupi... Sve znamo šta su maznuli i koliko su prevarili prvo svoj narod, pa sve drugo. O SDA isto tako; o SBiH.. Za Faaahra isto tako...
Ali sada imamo novi zaplet situacije i SDP koji je sam sebe doveo u slijepu ulicu.
Vidim i ovdje na forumu - ne valjaju tri Senada (donekle se i slažem). Ne valjaju TV1, TV2, TV3, niko ne valja osim SDP Web portala;
Od neki dan ne valja ni Izborna komisija.
Svi su loši, samo SDP je u pravu.
Šta će biti sa Ustavnim sudom?
Hoće li on valjati?
Toliko je pametnih ljudi ovo pitanje u samom SDP-u moglo elegantno riješiti. Naprotiv, išlo se u kost.
I šta sada...
FBiH je do juče imala barem tehničku Vladu, danas nema ni to.
Budžet neće biti usvojen.
SDP će prebacivati lopticu na HDZ, a HDZ na SDP.
Šta smo mi, građani, time dobili?
Postali smo glavna tema u svim regionalnim izvještajima.
HDZ se ojačao u hrvatskom narodu, i oni koji su pljuvali na njih sada su stali na njihovu stranu.
Čović bi trebao biti pod prismotrom policije zbog silnih krivičnih prijava, sa oduzetima dokumentima.. Naprotiv, on sada putuje okolo, postaje viđena politička figura i skuplja poene.
Šta je poenta SDP-ovog "gambita" ima li iko razumno objašnjenje (po mogućnosti bez navijačkog)?

+ 1
...samo bih dodao; zaista je bilo ( krajnje ) vrijeme za promjene; ne zelim ni misliti o tome sta ce se dogoditi ako cik ili ustavni sud okrene na stranu hdz; bojim se da bi progresivne snage, koje streme drugacijem pristupu dobile toliko jak samar, da se ne bi zadugo oporavili, i sta onda, jos 20 - tak godina zacaranog kruga...zelim reci, da princip koji su zacrtal i postavili platformasi je sasvim ok, ali pitam se da li je ovo pravi nacin da se isti ostvari

[luckypot]

Ne znam kako Čova misli formirati državnu vlast bez legitimnih predstavnika izborne volje bošnjačkog naroda Meni to malo smrdi na majorizaciju, ne znam za vas... mislim svako zna da je FahrA kamuflirani Bošnjak

bojim se da će takav potez voditi raspadu bih ili bar "masovnim protestima" ispred avaza s transparentom "fahro je bošnjački željko komšić"

[madner]

Ne znam kako Čova misli formirati državnu vlast bez legitimnih predstavnika izborne volje bošnjačkog naroda Meni to malo smrdi na majorizaciju, ne znam za vas... mislim svako zna da je FahrA kamuflirani Bošnjak

Kakav bre Bosnjak, to je ubaceni Srbijanski element. Vidi gdje je rodjen

[ultima_palabra]

Ne znam kako Čova misli formirati državnu vlast bez legitimnih predstavnika izborne volje bošnjačkog naroda Meni to malo smrdi na majorizaciju, ne znam za vas... mislim svako zna da je FahrA kamuflirani Bošnjak

bojim se da će takav potez voditi raspadu bih ili bar "masovnim protestima" ispred avaza s transparentom "fahro je bošnjački željko komšić"

Tako je kolega... duh, a ne slovo Daytona

[antimobbing]

Ovo nije spam i veoma se tiče ove teme koja se odnosi na političko dešavanje u BiH.

Dali ste vi primijetili da je već pedeset godina naše društvo sasvim istovjetno i bez promjene?

Ništa se ne mijenja jer ljudi se uopće nisu promijenili.

Skoro kod svih nas pojedinačno je veoma izražen balkanski podanički mentalitet i sužena svijesti koja se svodi isključivo na lični interes.

Zašto je to tako?

Naime, poltroni i uvlakači na pozicijama raznih vrsta i dan danas istovjetno se ponašaju kao i prije rata, kada su bili najgovorljiviji i najglasniji branitelji tadašnjeg bivšeg sistema.

Isti ljudi su i dan danas na sceni, samo što su pred sami rat preko noći sada postali kvazi-demokrate.

Poslije rata isti ljudi ali u novoj ulozi sada brane ovaj sistem, samo radi svoga ličnog interesa, služeći se jednako gnusnim metodama kako su to radili i u prošlom sistemu.

Sve je isto i identično preslikano, samo što su sada njihove metode postale prefinjenije i nevidljive http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... g#p5284403

Nekadašnji ''drugovi'' preko noći su postali ''kvazi-demokrate'' koji opet igraju svoju poltronsku ulogu odanih pobornika svih onih pojedinaca koji se trenutno nalaze na vlasti ali uvijek spremnih da iste izdaju i okrenu im leđa, ukoliko više ne budu imali svoje lične koristi od istih.

Djelovanje ovih beskičmenjaka po naše društvo je katastrofalno jer sa svojom suženom sviješću koja se svodi samo na lični interes izazivaju velike štete društvu i državi.

Jedna od najvećih posljedica po naše društvo jeste, da su poslije rata u potpunosti iskrivili svijest mladih ljudi i tako odgojili novu generaciju koja se istovjetno ponaša, nastavljajući tako tradiciju na opću štetu svih nas normalnih građana koji živimo u BiH.

Pojedinci koji ne slušaju glas svoga naroda iz kojeg dolaze i ne uvažavaju njegovo mišljenje, ustvari ga preziru i smatraju niže razrednim u odnosu na njega individualno.

Koliko nas je samo pojedinačno takvih bez obzira gdje se nalazimo i što radimo?

Hoćemo li se svako od nas pojedinačno početi mijenjati ili ćemo tvrdoglavo nastaviti i dalje da gledamo samo svoj lični i suženi interes na opću štetu društva i države dok svi kolektivno ne propadnemo, bez obzira na naciju kojoj pripadamo?

[plain vanilla]

Ne znam kako Čova misli formirati državnu vlast bez legitimnih predstavnika izborne volje bošnjačkog naroda Meni to malo smrdi na majorizaciju, ne znam za vas... mislim svako zna da je FahrA kamuflirani Bošnjak

FahrA je bosnjacka kraljica

[nosara]

Svako od nas je barem jednom u životu shvatio i priznao vlastitu grešku.
Ja sam već prije nekoliko mjeseci napisao da mi je žao što sam glasao za SDP. Ali, nije mi jasno kako i kuda će nas odvesti ova tvrdoglavost SDP-a koji uporno juriša ka kraju slijepe ulice.
O HDZ-ovcima znamo sve... Znamo ih u dušu, posebno o užem krugu - SOKO grupi... Sve znamo šta su maznuli i koliko su prevarili prvo svoj narod, pa sve drugo. O SDA isto tako; o SBiH.. Za Faaahra isto tako...
Ali sada imamo novi zaplet situacije i SDP koji je sam sebe doveo u slijepu ulicu.
Vidim i ovdje na forumu - ne valjaju tri Senada (donekle se i slažem). Ne valjaju TV1, TV2, TV3, niko ne valja osim SDP Web portala;
Od neki dan ne valja ni Izborna komisija.
Svi su loši, samo SDP je u pravu.
Šta će biti sa Ustavnim sudom?
Hoće li on valjati?
Toliko je pametnih ljudi ovo pitanje u samom SDP-u moglo elegantno riješiti. Naprotiv, išlo se u kost.
I šta sada...
FBiH je do juče imala barem tehničku Vladu, danas nema ni to.
Budžet neće biti usvojen.
SDP će prebacivati lopticu na HDZ, a HDZ na SDP.
Šta smo mi, građani, time dobili?
Postali smo glavna tema u svim regionalnim izvještajima.
HDZ se ojačao u hrvatskom narodu, i oni koji su pljuvali na njih sada su stali na njihovu stranu.
Čović bi trebao biti pod prismotrom policije zbog silnih krivičnih prijava, sa oduzetima dokumentima.. Naprotiv, on sada putuje okolo, postaje viđena politička figura i skuplja poene.
Šta je poenta SDP-ovog "gambita" ima li iko razumno objašnjenje (po mogućnosti bez navijačkog)?

+ 1
...samo bih dodao; zaista je bilo ( krajnje ) vrijeme za promjene; ne zelim ni misliti o tome sta ce se dogoditi ako cik ili ustavni sud okrene na stranu hdz; bojim se da bi progresivne snage, koje streme drugacijem pristupu dobile toliko jak samar, da se ne bi zadugo oporavili, i sta onda, jos 20 - tak godina zacaranog kruga...zelim reci, da princip koji su zacrtal i postavili platformasi je sasvim ok, ali pitam se da li je ovo pravi nacin da se isti ostvari

-1

Dosta vise kuknjave i saginjanja...

[jazzer]

Ne znam kako Čova misli formirati državnu vlast bez legitimnih predstavnika izborne volje bošnjačkog naroda Meni to malo smrdi na majorizaciju, ne znam za vas... mislim svako zna da je FahrA kamuflirani Bošnjak

A ja cu, ako sklope vlast, organizovati pisanje peticije pod nazivom
''Stop majorizaciji Bosnjaka''!!!

Pa dokle da trpimo ove bosnjacke S. Bajramovice???

[madner]

Ne ne, mi cemo biti politicki pismeniji i pogledati sta znaci rijec majorizacija.
Pa cemo napisati Stop majorizaciji nad Bosnjacima

[1gorstak]

...samo bih dodao; zaista je bilo ( krajnje ) vrijeme za promjene; ne zelim ni misliti o tome sta ce se dogoditi ako cik ili ustavni sud okrene na stranu hdz; bojim se da bi progresivne snage, koje streme drugacijem pristupu dobile toliko jak samar, da se ne bi zadugo oporavili, i sta onda, jos 20 - tak godina zacaranog kruga...zelim reci, da princip koji su zacrtal i postavili platformasi je sasvim ok, ali pitam se da li je ovo pravi nacin da se isti ostvari

Ovo se moralo uraditi. Sada ce HDZ prestati sa blokadom imenovanja kantonalnih delegata, a ako Ustavni sud odluci da treba ponoviti formiranje vlasti, to ce se (pro forme) odraditi za par sati .... i rijesena stvar.

[1gorstak]

Pregovori sa SBB-om i SBiH-om
Dva HDZ-a za formiranje vlasti bez "platformaša"
Predstavnici dva HDZ-a najavljuju da će već ove sedmice, sa strankama iz Republike Srpske, Savezom za bolju budućnost BiH Fahrudina Radončića i Strankom za BiH Harisa Silajdžića, početi razgovore o formiranju vlasti na državnom nivou i to bez stranaka okupljenih oko SDP-a BiH.

"Sjest ćemo sa predsjednicima SNSD-a i SDS-a u RS, kao i sa predsjednicima Saveza za bolju budućnost i Stranke za BiH i vidjeti da li je s njima moguće formirati vlast na državnom nivou. Ako to ne bude išlo, ne vidim drugog izlaza nego da idemo na nove izbore", upozorio je Čović.

Znaci, prvo ce se pokusati ucjenom uci u vlast (opstrukcijom imenovanja delegata). Kada to ne uspije, pokusace se sa SBB i SBiH (vidjecemo kako ce na ovo reagovati tri Senada, poznata po odbrani "legitimnosti") a ako HDZ-u ni to ne podje za rukom, onda idemo u vanredne izbore. Uglavnom, odlazak u opoziciju za Covica nije opcija. I tu dolazimo do jednostavnog zakljucka, promjene su neophodnost jer pogresno srastanje polomljenih kostiju dovodi do ovako bolesnog stava po kojem je drzava ta koja treba da servisira potrebe politicke stranke, a ne obrnuto.

p.s. Radoncic me u ovom slucaju ne iznenadjuje, covjeku koji je u ovu drzavu dosao pred rat, ova zemlja ocigledno nista ne znaci. Ali SBiH ? Zar je moguce da su oni spremni na ovakvu koaliciju ?

[luckypot]

Pregovori sa SBB-om i SBiH-om
Dva HDZ-a za formiranje vlasti bez "platformaša"
Predstavnici dva HDZ-a najavljuju da će već ove sedmice, sa strankama iz Republike Srpske, Savezom za bolju budućnost BiH Fahrudina Radončića i Strankom za BiH Harisa Silajdžića, početi razgovore o formiranju vlasti na državnom nivou i to bez stranaka okupljenih oko SDP-a BiH.

"Sjest ćemo sa predsjednicima SNSD-a i SDS-a u RS, kao i sa predsjednicima Saveza za bolju budućnost i Stranke za BiH i vidjeti da li je s njima moguće formirati vlast na državnom nivou. Ako to ne bude išlo, ne vidim drugog izlaza nego da idemo na nove izbore", upozorio je Čović.

Znaci, prvo ce se pokusati ucjenom uci u vlast (opstrukcijom imenovanja delegata). Kada to ne uspije, pokusace se sa SBB i SBiH (vidjecemo kako ce na ovo reagovati tri Senada, poznata po odbrani "legitimnosti") a ako HDZ-u ni to ne podje za rukom, onda idemo u vanredne izbore. Uglavnom, odlazak u opoziciju za Covica nije opcija. I to dolazimo do jednostavnog zakljucka, promjene su neophodnost jer pogresno srastanje polomljenih kostiju dovodi do ovako bolesnog stava po kojem je drzava ta koja treba da servisira potrebe politicke stranke, a ne obrnuto.

vanrednih izbora niti ima niti će biti - ko će ih izglasati, adz koji nije u vlasti a nema ni ruku za to ...adzovi idu u opoziciju ovako ili onako, pa ćemo vidjeti hoće li postojati za 4 godine...

[45cents]

Sve je to lijepo, i ja volim navijati.
Ali ustavne promjene se ne mogu pstići postizbornim inženjeringom, već pregovorima o promjeni ustavnog uređenja.
Teško je zamisliti da bi sadašnji "nacionalni predstavnici" i u najvećem pijanstvu odustali od koncepta torovskog Ustava, ali još teže je zamisliti da će ih neko izbaciti s vlasti "Platformom" ili "odstranjivanjem" sa stola za pregovore.
Kada je riječ o prijeko potrebnoj promjeni ustavnog ustroja, onda će se pitati i pozicija i opozicija (+ međunarodna zajednica).
S toga mi je ovo odgurivanje "nepoželjnih" samo aktivnost koja vodi ka njihovom jačanju političke pozicije, pozicije koja je prije "Eksperimenta SDP" bila vrlo upitna.
Ne može se država promijeniti postizbornom koalicijom. Platformom ili jaranskim udruživanjem protiv loših.
To je tako providna dječija priča, da smo sada svi svjedoci polugodišnje tlapnje i ogromnog skoka popularnosti oba HDZ-a. Zagreb je izbjegavao bilo kakav susret sa Čovićem do prije 10 mjeseci unazad.. a pogledajte sada. Čak i Milanović osuđuje novonastalu situaciju u FBiH.

[polusvijet]

Znaci, prvo ce se pokusati ucjenom uci u vlast (opstrukcijom imenovanja delegata). Kada to ne uspije, pokusace se sa SBB i SBiH (vidjecemo kako ce na ovo reagovati tri Senada, poznata po odbrani "legitimnosti") a ako HDZ-u ni to ne podje za rukom, onda idemo u vanredne izbore. Uglavnom, odlazak u opoziciju za Covica nije opcija. I to dolazimo do jednostavnog zakljucka, promjene su neophodnost jer pogresno srastanje polomljenih kostiju dovodi do ovako bolesnog stava po kojem je drzava ta koja treba da servisira potrebe politicke stranke, a ne obrnuto.

Ma Covic je sebe i hdz ukopao vec kroz ekonomsko-preventivni savez sa Dodikom. Od najjace stranke u Hrvata napravili baksis. Jebga, pogresna procjena.

[black]

Enver Kazaz: Troetnička BiH

Piše: Enver Kazaz

Od Daytona naovamo BiH nikad nije bila podijeljenije društvo nego danas, nakon što su tzv. Lagumdžijini platformaši formirali vlast u Federaciji BiH. Nikad od rata do danas u javnom prostoru nije bilo više manipulacije, emocionalističkih reakcija, a po tome kako neko komentira formiranje vlasti u Federaciji može se sa gotovo stoprocentnom pouzdanošću utvrditi njegova etnička pripadnost. Postrtana etnička distanca dostigla je vrhunac i opasno naginje ka stanju usijanja. Maske su pale i nikakva šminka više ne može uljepšati strašno, rugobno lice političkih elita, njihov sotonski odsjaj.

Kraj osamdesetih

U trenucima kad treba najviše razuma, smirenosti, racionalnog rješavanja problema, u javnosti je najviše parola, patriotskog patosa, devetnaestovjekovne retorike o naciji i državi, jednom riječju krajnje neodgovornosti, nedoraslosti veličini krize. Stanje u institucijama FBiH sve više liči na onaj trenutak s konca osamdesetih godina prošlog vijeka, kada delegati Saveza komunista Slovenije napuštaju kongresnu dvoranu beogradskog Sava centra, a ostatak jugoslavenskih komunista nastavlja raditi kao da se ništa nije dogodilo. No, zbivanja koja će uslijediti u BiH neće, gotovo pouzdano, biti ista kao ona koja su prouzročila raspad Jugoslavije. Neće, jer niko nema takvu vojnu snagu kakvu je tada na raspolaganju imao Milošević. Ali, to ne znači da posljedice ne mogu biti slične.

Niko u BiH u ovom trenutku s punim pouzdanjem ne može reći u kojem smjeru će krenuti kriza. Riječju – rat – zvecka se u polupijanim stanjima u kafani, ali i na prestižnim televizijskim emisijama. U jednoj od njih na anketno pitanje: bojite li se rata, znatno više 50% gledateljstva odgovorilo je sa DA.

Fobiziran, bosanskohercegovački javni prostor ulazi u krizu čije razmjere ovoga časa niko ne može procijeniti, a svaki principijelan pokušaj da se ona analizira izgleda kao nemoguća misija. Jer, političke elite svakominutno lažu, i otvoreno, i prikriveno, i javno, i tajno, i personalno, i kolektivno. Laž je njihova temeljna odrednica, njihova kičma i njihov um. Od laži su one sazdane, ona je sakrament njihova jezika.

Ali, kriza je sama od sebe više nego i što se može pretpostaviti demaskirala njihovu laž. To u javnom prostoru vide tek rijetki, oni glasovi razuma koje gotovo niko ne čuje, a odmah po iznošenju svojih ocjena bivaju u javnom prostoru naprosto satrveni. Razumni su najveći izdajnici, jer papagajski ne ponavljaju parole političkih vođa, ne mašu njihovim lažnim državnim patriotizmom ili nacionalnim interesom.

Protiv Ustava za Državu

No, kako je to kriza demaskirala ovdašnje političke elite? Lagumdžija je formirao platformašku federalnu vlast, koju je neposredno po završetku izbora i najavio. Ta vlast je, prigovaraju oba HDZ-a, formirana na neustavan način, a sarajevski profesor ustavnog prava Kasim Trnka, braneći Lagumdžiju, priznaje u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića od 19. 3. ove godine da je pri formiranju federalne vlade izvršena „deficitarnost ustava“. Odmah i dodaje da je takav potez opravdan, jer je na taj način zaštićena država. On cijelu situaciju, dakle, ocjenjuje kao vanredno stanje, pravdajući to potrebom da se do konca marta donese budžet Federacije BiH. Tako je budžet postao opravdanje za „deficitarno“ ustavno djelovanje, a profesor ustavnog prava opravdava neustavno ponašanje političkih elita. Pri tom, Trnka, a i Lagumdžijini platformaši izbjegavaju pomenuti činjenicu da je budžet mogao biti usvojen i na drugi način, kako tvrde pojedini članovi danas bivše federalne vlasti.
Platformaši su prema ocjenama suprotne strane prekršili odredbu ustava FBiH po kojem je moguće izabrati novu vladu neophodnim glasovima jedne trećine glasova zastupnika svakog od tri konstitutivna naroda u federalnom Domu naroda. I to pod uvjetom da je Centralna izborna komisija prethodno verificirala tzv. posredne izbore, tj. sve delegate u Domu naroda. U trenutku kad je izabralo novu vlast, to je tijelo od sedamnaest propisanih bilo popunjeno samo sa pet hrvatskih zastupnika. Tako su platformaši izumili novu matematiku u kojoj je pet postalo trećina od sedamnaest, a profesor je izmislio novu kategoriju ustavnog prava: neustavna, „deficitarna“ ustavnost. Lagumdžija i njegovi saveznici, koji se vole pozivati na poštivanje zakona, destruirali su, po ocjeni profesora ustavnog prava, vrhovni zakon entiteta kojemu su izabrali vladu. Ona, izabrana „deficitiranjem ustava“ – morat će štiti sve zakone entiteta?!

Ali, destrukciju ustava izvršili su i oni koji danas preko Borjane Krišto, bivše predsjednice FBiH, tuže Lagumdžijne platformaše Ustavnom sudu ovog entiteta, dakle, hadezeovski blok. Odbijajući da izvrše izbore delegata za federalni Dom naroda iz tri županijske skupštine, Čović i Ljubić odlučili su se za političku blokadu i djelovanje koje dovodi u pitanje Izborni zakon, a onda i delegitimira ustavna načela.

Državni udar puže

U naprijed pomenutoj televizijskoj emisiji, Mile Lasić, profesor politologije na mostarskom sveučilištu, ovakvo ponašanje političkih elita određuje na slikovit, a precizan način kao „puzajući državni udar.“ Državni udar, dakle, puže već od dana završetka izbora, a njegovi izvršitelji, i Lagumdžijini platformaši i oba HDZ-a, vode politički rat za nekoliko ministarskih mjesta.

A o njima je bilo riječi tokom višednevnih neuspjelih pregovora ovdašnjih partijskih moćnika u zgradi OHR, uz pokroviteljstvo međunarodne političke birokratije. Na koncu, kad su izašli iz OHR-ove zgrade, Lagumdžijini platformaši rekli su da nisu pristali na ucjene oba HDZ-a, koji su tražili sve hrvatske ministarske fotelje za sebe, a međunarodni predstavnici su im nudili 4 od 5 takvih fotelja u Vladi F BiH. Platformaši su još dodali da su HDZ-ovi tražili i srpska mjesta za sebe, tj. za Dodikov SNSD. O ovome su drvili gotovo svi komentatori. Jedni navijajući za Lagumdžiju, drugi za hadezovski blok.
Lagumdžija i saveznici odbili su zahtjev Čovića i Ljubića, s obrazloženjem da i oni imaju Hrvata za utrku u SDP-u. A da ih ima i u HSP, onoj stranci što iz svoje tradicije prti ustaštvo, a još ima svoj Glavni stan, i još nije osudila ustaške zločine, npr. u Jasenovcu. Lagumdžija je dodao da Hrvata ima i u privatnoj političkoj udruzi braće Lijanović, onoj stranci čiji članovi priznaju da su se zbog fotelja izjasnili kao Hrvati, mada se odazivaju na bošnjačka imena. (Nešto slično kao zastupnik iz Naše stranke, novi Srbin u federalnom Domu naroda, koji je iz kategorije nenacionalnih Ostalih Srbinom postao nedavno, iz potrebe, a ona je velika onoliko koliko su velika primanja zastupnika u federalnom parlamentu. Velika su, zar ne.) Tako je jedna ministarska pozicija demaskirala ideološku pozadinu svih zaraćenih političkih elita.

Fotelje – simboli multietničnosti

Ta jedna ministarska pozicija na dubinskoj razini krize, zapravo, osvjetljava sukob dva koncepta politike: deklarativno multietničkog i rigidno etničkog. Lagumdžija fotelju izdiže na simboličku razinu odbrane multietničnosti, a Čović i Ljubić na simboličku razinu etnopolitičke i izborne legitimnosti. SDP-ov vođa se pri tom poziva na Izborni zakon, koji dozvoljava stvaranje svakakve parlamentarne većine, a Čović i Ljubić na procenat osvojenih hrvatskih glasova i pravo na punu konstitutivnost hrvatskog naroda. Ali, iza cijelog tog verbalno-parolaškog obračuna, krije se nešto suštinski važno. Naime, tzv. Petritschevim Zakonom o vladi FBIH, donesenim za vladavine SDP-ove alijanse od 2000. do 2002. godine., hrvatski ministri u federalnoj vladi izloženi su mogućnosti da njih 5 uvijek budu nadglasani od 8 bošnjačkih ministara. Zato sukob oko jedne ministarske pozicije nagovještava i izgled budućeg ustavnog rješenja. Lagumdžija bi u njemu pobijedio Čovića i Ljubića, pod uslovom da Ustavni sud donese odluku kako je vlada izabrana na ustavan način, iako je to učinjeno na Trnkin „deficitarno“ ustavan, tj. neustavan način, te pod uvjetom da Centralna izborna komisija promijeni svoj dosadašnji stav i donese odluku da izborom vlade nije prekršen Izborni zakon.

Ali, to bila tek Pirova pobjeda SDP-a, jer će novi ustavni aranžman, po Čović-Ljubićevom zahtjevu, zasigurno morati biti takav da se Hrvate neće moći svesti na pet ministarskih mjesta, nego na onoliko kolika je njihova konstitutivnost u BiH. A ona nije ništa manja od bošnjačke ili srpske. To znači da će se novi ustavni aranžman FBIH biti postavljen tako da izvršna vlast mora funkcionirati na etničkom, a ne multietničkom ili građanskom principu. Čović i Ljubić su zasad izgubili boj, ali to ne znači da su izgubili i bitku budućnosti.

Braneći kvazimultietničnost SDP-a na jednoj ministarskoj poziciji, Lagumdžija je dokazao koliko je u svojoj nakani principijelan. Njegova stranka, naime, ima multietnički legitimitet toliko koliko ima glasova npr. u Čapljini, Širokom, ili Čitluku, dakle, svuda tamo gdje su nebošnjaci u većini. A na tom prostoru SDP i platformaši imaju zanemarljiv procenat osvojenih glasova. Ako se multietnički legitimitet procjenjuje na toj osnovi, pa u skladu s tim i pravo na zastupanje Hrvata u vlasti, onda je jasno koliko ih SDP ima. Programski, pak, ta stranka nije uspjela od rata na ovamo definirati osnove politike koja bi se uhvatila u koštac sa rješavanjem teškog nacionalnog pitanja u postratnoj BiH. Ideološki, ona nije učinila ništa osim ispraznih parola o patriotizmu i bosanstvu kao nadnacionalnoj kategoriji, igrajući na kartu državnog nacionalizma. Baš na taj način ta je stranka izigrala multietničnost, ostvarujući je na račun najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, njegovim stalnim nadglasavanjem o čemu zorno svjedoči slučaj Željko Komšić.
Ko je majorizirao Hrvate?

Braneći pravo na zastupanje Hrvata, jer imaju većinski izborni hrvatski legitimitet, oba HDZ-a, su od rata naovamo učestvovala u vlasti koja je ili donosila, ili prihvatala zakonske propise koji su omogućivali majorizaciju Hrvata, te bošnjačku i srpsku dominaciju nad njima. Stranke koje su pristajale na majorizatorski sistem, danas ustaju protiv njega, opstruirajući ustav, optužujući druge za njegovo kršenje, prijeteći da neće priznati neustavnu vlast.

Te stranke za dvadeset godina nisu ama baš ništa učinile na rješavanju hrvatskog nacionalnog pitanja, a rezultat njihove politike nije samo majorizacija Hrvata, nego i njihova demografska katastrofa u BiH. Ukliještene između tuđmanovske fantazme, koju je HDZ preko Bobanovog režima provodio na terenu, zbog čega se danas sudi nekolicini Hrvata u Hagu, i nužnosti da se poštuje Washingotonski, a potom i Daytonski sporazum - te su stranke izgubile svaki politički kredibilitet. Svojom politikom Čović i Ljubić najviše su, ustvari, radili za likove poput Emila Vlajkija, hrvatskog potpredsjednika RS, osobe sa najjačim velikosrpskim ideološkim stavovima na Balkanu. Danas, pak, vođe dva HDZ-a su uspjeli u sukobu sa Lagumdžijom i njegovim platformašima i definitivno zacementirati Dodikovu Republiku Srpsku. Ovaj stav može se i obrnuti, jer ništa manja nije platformaška krivica u cementiranju RS-a.

Prijeteći trećim entitetom, na osnovu čega je i dobio izbore u hrvatskom dijelu glasačkog tijela u BiH, Čović je, za potrebe svog političkog pragmatizma, oživio Bobanovu ideološku fantazmu. S njom je ušao u paket sa Dodikom, na hrišćanskoj osnovi rasistički bi rekao Rajko Vasić, portparol SNSD-a, šaljući na taj način poruku bošnjačkoj politici o novom otvaranju političkog rata. Tim manevrom, sa razine preustroja daytonske BiH Čović je politički sukob prebacio na razinu preustroja washingtonske FBiH, žrtvujući ono malo preostalih Hrvata u RS-u i izlažući riziku Hrvate u srednjoj Bosni i Posavini. Hrvatsko-bošnjački politički odnosi na taj način su postali zaoštreni gotovo onoliko koliko su bili u ratu.

Takav politički rat preseljen je iz predizborne kampanje u postizbornu krizu. Lagumdžija ga je jedva dočekao i nakon pet mjeseci učinio ono što je obećao dva-tri dana poslije izbora. Postao najveći majorizator Hrvata u Federaciji BiH od rata do danas.

Radi se, dakle, samo o tome da konkretni politički potezi potpuno demaskiraju retorički, pseudoideološki i programski plan svih političkih partija koje su vinovnici nove bosanske krize. Niko ju nije uspio spriječiti. Ni Zagreb sa inicijativom Josipović-Kosor, ni Angela Merkel, ni Washington, ni Brisel. Ni zemlje PIK-a, ni OHR, ni reis i kardinal zajedno.

Logika nezavršenog rata

A zašto je to tako? Nije tek zbog logike na kojoj su ustrojene ovdašnje pragmatične političke stranke, njihove elite, programi, kvazideologije, njihova, dakle, ukupna politička laž. Ne, sržnije - nova kriza demaskirala je ukupan politički prostor, jer on postoji na logici nezavršenog rata.

Način na koji je otvorena izborna kampanja, njen militaristički duh, potom militaristički karakter postizbornog stanja, a onda i način na koji su učesnici postizborne krize opstruirali, ili Trnkinim jezikom rečeno, „deficitirali“ ustav, što su obične litote kojima se skriva otvoreno neustavno ponašanje i kršenje izbornog zakona – sve je to puna potvrda politike kao prakse završavanja nedovršenog rata u političkom prostoru i politike kao prakse nedovršive države. To je dubinsko lice krize, njen osnovni generator, logos na kojem postoji ovdašnja politika.

Upravo zato što sve demaskira, ova kriza je šansa da se ugleda ovdašnja politička stvarnost. Dosadašnjem sukobu srpsko-bošnjačke etnopolitike pridodan je otvoreni sukob bošnjačko-hrvatske, uz učvršćivanje srpsko-hrvatskog etnopolitičkog saveza. Politički rat je iz katakombi institucija sistema izašao na javnu scenu, bez šansi da destabilizira društveni prezent i proizvede neke veće građanske nerede. Jer, energije za njih nema, a pragmatičari, kakvi su ovdašnje politički moćnici, ne smiju igrati na tu kartu.

Šta može proizvesti ova kriza? U bližoj budućnosti zemlja se ne može raspasti, ma koliko lažne bosanske patriote puštale tu buhu u javnost, što po kafanama kao svojom novim propagandnim agencijama, što halabukom na medijima koje kontroliraju. Ne može, jer je BiH država međunarodne zajednice, a ona neće promijeniti međunarodni politički sporazum kakav je Daytonski, bez velikih, globalnih političkih promjena. Takvih zasad nema na vidiku.

Nema rata, nema reforme

U narednih nekoliko godina zemlja se ne može ni reformirati iznutra, jer nema dovoljno kohezivne političke energije za takve poteze. Nju, gotovo izvjesno, neće zahvatiti ni građanski nemiri, a ni socijalni bunt potlačenih i eksploatiranih klasa. Naprosto zato što ih nema ko artikulirati i operacionalizirati. Društvena svijest u BiH je etnički (pred)određena, a bosanski patriotizam esdepeovskog tipa nije izraz odgovornosti za multietničku sudbinu zemlje, nego novi vid nacionalizma - bošnjakocentrični državni nacionalizam koji ne vidi nužnost etničke pluralnosti zemlje, a ne pristaje na hrvatsko i srpsko pravo na BiH.

Kriza koja je demaskirala bošnjačku etnopolitiku, uključujući i bošnjakocentrično bosanstvo SDP-a, demaskirala je i Čović-Dodikov politički savez. A to znači da nas čeka nova politička kriza - formiranje vlasti na državnom nivou, što uključuje mogućnost da će, ako se ona ispostavi za nerješivu, doći do raspisivanja vanrednih izbora. A potom zemlju očekuju neizbježne ustavne promjene.

Njih više neće diktirati jedino međunarodna zajednica, nego i hrvatsko-srpski etnopolitički savez. To će se tek Lagumdžiji i platformašima obiti o glavu. Daytonska dvoentitetska konstrukcija BiH zacementirana je definitivno i konačno formiranjem nove federalne vlade. Taj čin je tačka na tu priču. Pitanje je samo koliko će u novim ustavnim promjenama Milorad Dodik tražiti državnih nadležnosti za RS.

On, negator genocida u Srebrenici, ispao je najvještiji političar u BiH, danas je to izvjesno, apsolutni pobjednik političkog rata. Potpomognuti takvim Dodikom, Čović i Ljubić će, izvjesno je, tražiti maksimum u FBiH. A ako ga ne dobiju, u šta je teško vjerovati, kriza reorganizacije Federacije može trajati unedogled, sve dotle dok se taj entitet, i onako neodrživ zbog presložene administrativne organizacije, ne uruši sam od sebe. Ili zbog logike života, koja je mudrija i vitalnija od svake politike, ne naraste društvena svijest o potrebi njegove administrativne i ustavne reorganizacije. Tada će i definitivno biti uspostavljen bošnjački geto, o čemu lucidno govori Šaćir Filandra u Avazu od 19. 3. 2011., samjeravajući posljedice Lagumdžijnog i platformaškog formiranja vlasti.
Troetničnost namjesto multietničnosti

Drugim riječima, činom formiranja nove federalne vlade kojim je skršena većinska izborna volja Hrvata u FBiH demaskirana je, ogoljena bez ostatka sarajevska politička elita. Odlučivši se za dominaciju nad Hrvatima i njihovo preglasavanje na izborima i u institucijama sistema, bošnjačka etnopolitika, uključujući i SDP-ovsko bošnjakocentrično bosanstvo, i definitivno je nalegla na stvaranja troetničke, namjesto multietničke BiH.

Njena troetničnost je jedina izgledna forma budućnosti zemlje, jedina izgledna struktura dovršavanja nedovršive države, i jedini oblik u kojem se ona može održati. U kakvom administrativno-teritorijalnom i institucionalnom vidu će FBiH biti organizirana, potpuno je neizvjesno u ovom momentu.

Pristajući na lukavstvo pragme političkog uma, ovdašnji javni prostor raspreda danas o Lagumdžijinoj ili Čovićevoj (ne)principijelnosti.

I dok se formiraju navijački tabori, dok internet forumi vrve jezikom mržnje kao pouzdanim indikatorom stanja međuetničkih odnosa u današnjem trenutku – o strukturnim i drugim pozadinama političke krize, uspostvaljajući kritičku distancu prema svim političkim opcijama, raspravljaju samo rijetki. A oni odmah na tim istim forumima i od strane političkih elita bivaju proglašeni najgorim mogućim izdajnicima, demonima, četnicima, ustašama, balijama, antipatriotima.

Njih se tuče svim onim verbalnim arsenalom koji je korišten u propagandnom medijskom ratu dok se ovom zemljom prolijevala krv sirotinje. Da bi odmah u poraću surovi etnokapitalizam prigrabio sve što se prigrabiti dalo u zemlji, u kojoj je užasni rat sa vojnog preseljen u političko polje i u kojoj se tradicijske forme multietničnosti, zbog nesposobnosti političkih elita, pretvaraju u forme troetničke BiH.

[ReD aka Socijalista]

Ne znam kako Čova misli formirati državnu vlast bez legitimnih predstavnika izborne volje bošnjačkog naroda Meni to malo smrdi na majorizaciju, ne znam za vas... mislim svako zna da je FahrA kamuflirani Bošnjak

Ovo je majorizacija Bosanaca!!! Mi Bosanci smo glasali za nasu autohtonu stranku SDP

[nosara]

I dok se formiraju navijački tabori, dok internet forumi vrve jezikom mržnje kao pouzdanim indikatorom stanja međuetničkih odnosa u današnjem trenutku – o strukturnim i drugim pozadinama političke krize, uspostvaljajući kritičku distancu prema svim političkim opcijama, raspravljaju samo rijetki. A oni odmah na tim istim forumima i od strane političkih elita bivaju proglašeni najgorim mogućim izdajnicima, demonima, četnicima, ustašama, balijama, antipatriotima.

Dakle, citas...

E pa, s moje tacke gledista, veliki si govnar... Svojom ideologijom sahranio si jednu stranku, o kakvoj "kritickoj distanci" ovdje palamudis...? Da imas imalo integriteta i ljudskog postenja, umjesto politicke analize, bacio bi se na pelargonije i filadendrone, profesore...

[Gandalf]

Znaci, prvo ce se pokusati ucjenom uci u vlast (opstrukcijom imenovanja delegata). Kada to ne uspije, pokusace se sa SBB i SBiH (vidjecemo kako ce na ovo reagovati tri Senada, poznata po odbrani "legitimnosti") a ako HDZ-u ni to ne podje za rukom, onda idemo u vanredne izbore. Uglavnom, odlazak u opoziciju za Covica nije opcija. I to dolazimo do jednostavnog zakljucka, promjene su neophodnost jer pogresno srastanje polomljenih kostiju dovodi do ovako bolesnog stava po kojem je drzava ta koja treba da servisira potrebe politicke stranke, a ne obrnuto.

Ma Covic je sebe i hdz ukopao vec kroz ekonomsko-preventivni savez sa Dodikom. Od najjace stranke u Hrvata napravili baksis. Jebga, pogresna procjena.

[ultima_palabra]

I dok se formiraju navijački tabori, dok internet forumi vrve jezikom mržnje kao pouzdanim indikatorom stanja međuetničkih odnosa u današnjem trenutku – o strukturnim i drugim pozadinama političke krize, uspostvaljajući kritičku distancu prema svim političkim opcijama, raspravljaju samo rijetki. A oni odmah na tim istim forumima i od strane političkih elita bivaju proglašeni najgorim mogućim izdajnicima, demonima, četnicima, ustašama, balijama, antipatriotima.

Dakle, citas...

E pa, s moje tacke gledista, veliki si govnar... Svojom ideologijom sahranio si jednu stranku, o kakvoj "kritickoj distanci" ovdje palamudis...? Da imas imalo integriteta i ljudskog postenja, umjesto politicke analize, bacio bi se na pelargonije i filadendrone, profesore...

Vala je svo ovo baljezganje mogao svesti na jednu rečenicu: Dodik je jak kao zemlja, a tek što će biti jak za par mjeseci...

[Banksy]

suština, uglavnom

Dr. Zdravko Grebo poznati je profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu, poznat po svom javnom angažmanu. Grebo je bio jedan od ljudi koji su neuspješno pokušali zaustaviti podjele i rat u Bosni i Hercegovini, za vrijeme kojeg je vodio legendarni Radio Zid.

Nakon Daytona se kandidovao na prvim izborima za Parlament BiH, ali glasači tada nisu bili spremni za ljevičarske ideje, nego su svoje povjerenje dali nacionalistima, istim onima koji su ih odveli u rat. Sa bivšim studentskim revolucionarom iz 1968. godine razgovarali smo za tportal.hr o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH, uzrocima rata i iskrenosti prijeratnog suživota, kao i o tome šta je Sarajevo danas u odnosu na ono šta je nekad bilo.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je najavio referendum za ukidanje Tužilaštva i Suda BiH. Kako to komentarišete?

Politička situacija u BiH je u najmanju ruku fluidna. Odnosno, ni dragi Bog ne zna šta se događa i što će iz svega toga izaći. To što Dodik radi cijelo vrijeme jest jedna vrsta dobro smišljenog političkog pragmatizma. On razumije da njegova brutalna retorika ima dobar odjek u njegovom biračkom tijelu. Dodik se ponaša makijevalistički jer zna da mu to donosi moć. Ali, ova najava nije prvi referendum koji je Dodik najavio i riječ je o nastavku igre jer on ne može ukinuti ni sud ni tužilaštvo BiH, ali može igrati na kartu koja vodi katastrofalnom scenariju disolucije BiH. Ne sjedim ja ni sa Valentinom Inzkom ni sa Tihićem ili Lagumdžijom. Igraju se sa Sudom BiH, pa sa državnom imovinom, pa sa popisom stanovništva; sve to bilo bi smiješno da nije tužno. Nedavno je Dodik, uostalom, izjavio na press-konferenciji da "mi želimo otići, a sa sobom ćemo ponijeti i dio zemlje", što ohrabruje i ponašanje HDZ-a, pa bi valjda od Bosne i Hercegovine trebala ostati nekakva Muslimanija ili Bošnjakija. To bi bio kraj BiH.

Sa svih strana se čuje da je ovo najteži period za BiH još od vremena rata. Bi li možda bilo lakše da se narodi jednostavno raziđu jer - koji su argumenti za opstanak zajedničke države? Ko artikuliše ideju da od opstanka BiH svi profitiraju, a njenim nestankom gube?

Kad bih ja to znao, bio bih apsolutni vladar BiH. Naravno, šalim se. Ono što istinski nedostaje na političkoj sceni od 1996. jest subjekt – koji ne mora biti stranka, nego može biti i pokret ili nevladina organizacija – koji bi artikulirao stav da je BiH naša zajednička domovina. Znam da je to teško nakon svega i nakon etnicizacije ukupnog javnog prostora u kome sada postoje samo Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Naravno, rata više neće biti jer to ne bi dozvolili vanjski faktori, ali unutrašnje tenzije mogu trajati beskrajno i da na kraju svega stoji disolucija države. Propušten je trenutak da se građanima BiH, bez obzira na njihove kolektive identitete, pokaže da je ovo njihova država. Ako se želi budućnost BiH, potrebno je iskreno opredjeljenje naših susjeda da se ova država ne raspadne. U to nisam siguran jer je aktuelna srbijanska politička elita umivenija verzija prošle i raspad Bosne je njihova rezervna karta, a nisam uvjeren ni u politiku Ive Josipovića i Jadranke Kosor, koji su ipak daleko od Tuđmana i Šuška, ali bi na kraju prihvatili raspad. Ali, znate kako se kaže: bolje užasan kraj, nego užas bez kraja. Međunarodna zajednica će Bosnu održavati na životu i spriječiti mogući novi rat, ali ništa više od toga. Sve dok domaće političke elite ne postignu konsenzus, ja bolju budućnost ne vidim.

Vratimo se malo u 1990. godinu. Kako komentarišete da je u BiH do tada doista postojao miran suživot naroda, pa i religija, unutar socijalističkog sistema? Je li to mit koji treba dekonstruisati? Šta se dogodilo u roku od godinu i pol dana, da narodi BiH manje ili više dignu ruke od zajedničke države?

To je pitanje i neka vrsta noćne more za mene jer nisam siguran da je taj idilični život do 1990. godine bio istinit. Najgora stvar je do tada bila biti nacionalist, a mi jesmo svakodnevni život živjeli zajedno. Išli smo u školu zajedno, napijali se zajedno, igrali fudbal zajedno. Ali treba se zapitati je li ta idila bila pokrivena ideološkim monopolom Komunističke partije, sa moćnim sigurnosnim aparatom, pa mnoge frustracije nisu mogle izaći na vidjelo. Kad se raspao sistem, na javnu scenu su došli mnogi insekti i štakori, ali i časni ljudi koji su bili nacionalno frustrirani u socijalizmu. Tada je i međunarodna zajednica, predvođena SAD-om, izabrala podržati nacionalizam i kleronacionalizam kao način rušenja komunizma. Zapad, dakle, nije izabrao podržati liberalnu demokraciju jer se njom ne može tako lako srušiti totalitaran sistem. U geopolitici vladaju samo interesi i nema previše ljubavi, ali brutalne zločine se ne može oprostiti.

Kako objašnjavate u stanovništvu rašireno uvjerenje s početka 1992. godine da u BiH ipak neće rata biti, iako je sve upućivalo na to?

To je iz današnje perspektive nevjerovatno. Bilo je moguće jer je normalna ljudska strepnja – pogotovo među tada starijim generacijama koje su iskusile Drugi svjetski rat – da se izbjegne rat. Alija Izetbegović je tada govorio da je Jugoslavenska narodna armija (JNA) naša vojska i niko nije očekivao da će se okrenuti protiv naroda, bez obzira na događanja u Sloveniji i Hrvatskoj. Izetbegovićeva argumentacija je tada bila da rata neće biti jer ga niko ne želi i da je za rat potrebno dvoje. Bila je to jedna očajnička izjava jer je za ljubav potrebno dvoje, a za rat samo jedan. Ali, tada nismo znali za Karađorđevo i ostale planove o podjeli BiH, koji su učinili rat neizbježnim.

Jeste li razmišljali o alternativnoj verziji historije, u kojoj bi se rat u Bosni i Hercegovini izbjegao?

Ja sam u tom smislu hegelovac. Možemo razgovarati šta bi bilo kad bi bilo, ali ipak smatram da se sve što se dogodilo zapravo moralo dogoditi. Naravno, bilo je raznih verzija, poput Miloševićeve ponude Izetbegoviću da bude predsjednik krnje Jugoslavije. Ali, nema koristi od toga.

Hapšenje generala Jovana Divjaka u Beču izazvalo je veliku konsternaciju u Sarajevu. Kako tumačite taj potez Srbije?

Srbijansko pravosuđe ne djeluje bez blagoslova političke elite. U jednom trenutku činilo se da Srbija ide za smirivanjem situacije u regiji, doduše puževim korakom. Sada se opet sve destabilizuje, što uključuje i slučaj Tihomira Purde. To je agresivan nalet srbijanskog pravosuđa koji ne vodi ničemu dobrom. Znam sve o Jovanu Divjaku i njegovom ponašanju za vrijeme rata, bio sam sa njim u Dobrovoljačkoj ulici, za koju ga sada optužuju. Problem je i što bosansko pravosuđe nije procesuiralo taj slučaj, ako se zločin tamo dogodio. Jedna od šansi za našu bolju budućnost jest stav da je svaki zločin – zločin. A to bi najbolje trebala shvatiti strana koja je najviše stradala u ratu, dakle Bošnjaci. Da su zločini Armije BiH, poput Kazana nad Srbima i Grabovice nad Hrvatima, procesuirani na vrijeme, Srbija ne bi imala danas koga optužiti. Dakle, nije za ovo što se događa Jovanu Divjaku krivo samo srbijansko pravosuđe, nego i bosanska vlast. A Divjak je u Dobrovoljačkoj ulici vikao: "Ne pucajte!"

Nije li onda paradoks da Milorad Dodik traži ukidanje Suda BiH, koji bi trebao suditi u slučaju Dobrovoljačke ulice, dok istovremeno tvrdi da se tamo dogodio zločin za koji neko mora odgovarati?

Naravno. I u Sudu BiH postoji odjel za ratne zločine. Ne treba zaboraviti da on izjavljuje da će uhapsiti Jovana Divjaka i Ejupa Ganića ako stupe nogom u Republiku Srpsku te ih izručiti Srbiji. To je dio njegove generalne strategije, u kojoj želi ukinuti sve što ima veze sa državom BiH. Drugi razlog jest privremeno uklanjanje mogućnosti da lično bude optužen za kriminal i pronevjeru. Uostalom, Balkanom se širi nepodnošljivi smrad kriminala za koji su odgovorne političke elite, čega je najbolji primjer Ivo Sanader, koji se od neupitnog boga hrvatske političke scene pretvorio u čovjeka koji sjedi u austrijskom zatvoru. Pogledajmo glavne političke protagoniste u BiH: Dodik, Dragan Čović, Lijanovići, pa i SDP sa upletenošću u tzv. aferu Reket, imaju krivične prijave. Politika se pretvara u to da želiš ostati na vlasti da ne bi završio u zatvoru.

Šta je sa teškom socijalnom situacijom u BiH? Zašto izostaje pobuna protiv siromaštva i nezaposlenosti? Znači li to da se izazivanjem konstantne nacionalne paranoje teški uslovi života mogu gurnuti pod tepih?

Često sebi postavljam to pitanje. Možemo uzeti u obzir da je BiH vrlo složeno društvo, ali mi nikada neće biti jasno da model etničke homogenizacije može "pokriti" tešku socijalnu situaciju i da zbog njega izostaje bilo kakva pobuna. Jedno od objašnjenja je ratna trauma jer ljudi se sjećaju da bi moglo biti i gore. Drugi model je govoriti: "Ako mi Bošnjaci na ostanemo zajedno, onda će nas druga dva naroda pobijediti", a isto vrijedi i za Hrvate i Srbe. Uostalom, zašto bi jedan siromašni Bošnjak imao više zajedničkog sa novopečenim bošnjačkim tajkunom nego sa siromašnim Srbinom ili Hrvatom? Nadam se da će se pojaviti subjekti civilnog društva koji će ljude povesti na ulice. Potrebno je da ljudi definišu svoje socijalno nezadovoljstvo. Nažalost, ja među svojim studentima ne vidim ni najmanji znak da se oni žele pobuniti. Podsjećam na poznatu priču o žabi kojoj su vodu svaki dan podgrijavali za dva stepena više, pa je na kraju skuhana bez ikakvog otpora. Tako je i u Bosni i Hercegovini.

Željko Komšić je postao paradigma hrvatske ugroženosti u BiH. Zašto on tokom svojeg prvog mandata nije pokušao uspostaviti dijalog sa Hrvatima u Hercegovini?

Željko Komšić je, inače, bio student ovog fakulteta, proveo je rat u Sarajevu i nosi odlikovanje Zlatni ljiljan. On u građanskom svijetu ima značajnu podršku. Ali, podršku od hercegovačkih Hrvata ne bi dobio ni u snu. Kada bi se izborni zakon izmijenio na takav način da svi biraju članove Predsjedništva, Željko Komšić bi bio moj nesumnjivi izbor i on bi bio savršen predsjednik svih građana BiH. Ali dok je ustavna konstitucija ovakva, njegov izbor je problem jer Komšića su izabrali Bošnjaci, a ne Hrvati. To daje legitimaciju ekstremnim hrvatskim pozicijama za širenje priče o ugroženosti.

Kako vam se danas čini živjeti u Sarajevu? Koliko se grad promijenio?

Na nivou dnevne rutine ne osjetite nacionalne tenzije, ali posljedice postoje. Slijedom događaja Banja Luka, dva Mostara i Sarajevo postali su, što milom što silom, etnički čisti gradovi. Srbi i Hrvati su u Sarajevu apsolutna manjina i sigurno im nije najugodnije. S druge strane, postoji opšti trend gubljenja svih vrijednosti, tzv. papanizacije. Naravno, postoje svijetli trenuci i izuzeci, ali to nije mainstream. Sarajlije danas većinom žive poprilično primitivnim načinom života, sa stavom "da nisam zaštitar, bio bih maneken".

(24sata.info



Izvor vijesti: http://www.24sata.info/vijesti/politika ... z1HE7wVdK9

[luckypot]

Enver Kazaz: Troetnička BiH

Piše: Enver Kazaz

Od Daytona naovamo BiH nikad nije bila podijeljenije društvo nego danas, nakon što su tzv. Lagumdžijini platformaši formirali vlast u Federaciji BiH. Nikad od rata do danas u javnom prostoru nije bilo više manipulacije, emocionalističkih reakcija, a po tome kako neko komentira formiranje vlasti u Federaciji može se sa gotovo stoprocentnom pouzdanošću utvrditi njegova etnička pripadnost. Postrtana etnička distanca dostigla je vrhunac i opasno naginje ka stanju usijanja. Maske su pale i nikakva šminka više ne može uljepšati strašno, rugobno lice političkih elita, njihov sotonski odsjaj.

Kraj osamdesetih

U trenucima kad treba najviše razuma, smirenosti, racionalnog rješavanja problema, u javnosti je najviše parola, patriotskog patosa, devetnaestovjekovne retorike o naciji i državi, jednom riječju krajnje neodgovornosti, nedoraslosti veličini krize. Stanje u institucijama FBiH sve više liči na onaj trenutak s konca osamdesetih godina prošlog vijeka, kada delegati Saveza komunista Slovenije napuštaju kongresnu dvoranu beogradskog Sava centra, a ostatak jugoslavenskih komunista nastavlja raditi kao da se ništa nije dogodilo. No, zbivanja koja će uslijediti u BiH neće, gotovo pouzdano, biti ista kao ona koja su prouzročila raspad Jugoslavije. Neće, jer niko nema takvu vojnu snagu kakvu je tada na raspolaganju imao Milošević. Ali, to ne znači da posljedice ne mogu biti slične.

Niko u BiH u ovom trenutku s punim pouzdanjem ne može reći u kojem smjeru će krenuti kriza. Riječju – rat – zvecka se u polupijanim stanjima u kafani, ali i na prestižnim televizijskim emisijama. U jednoj od njih na anketno pitanje: bojite li se rata, znatno više 50% gledateljstva odgovorilo je sa DA.

Fobiziran, bosanskohercegovački javni prostor ulazi u krizu čije razmjere ovoga časa niko ne može procijeniti, a svaki principijelan pokušaj da se ona analizira izgleda kao nemoguća misija. Jer, političke elite svakominutno lažu, i otvoreno, i prikriveno, i javno, i tajno, i personalno, i kolektivno. Laž je njihova temeljna odrednica, njihova kičma i njihov um. Od laži su one sazdane, ona je sakrament njihova jezika.

Ali, kriza je sama od sebe više nego i što se može pretpostaviti demaskirala njihovu laž. To u javnom prostoru vide tek rijetki, oni glasovi razuma koje gotovo niko ne čuje, a odmah po iznošenju svojih ocjena bivaju u javnom prostoru naprosto satrveni. Razumni su najveći izdajnici, jer papagajski ne ponavljaju parole političkih vođa, ne mašu njihovim lažnim državnim patriotizmom ili nacionalnim interesom.

Protiv Ustava za Državu

No, kako je to kriza demaskirala ovdašnje političke elite? Lagumdžija je formirao platformašku federalnu vlast, koju je neposredno po završetku izbora i najavio. Ta vlast je, prigovaraju oba HDZ-a, formirana na neustavan način, a sarajevski profesor ustavnog prava Kasim Trnka, braneći Lagumdžiju, priznaje u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića od 19. 3. ove godine da je pri formiranju federalne vlade izvršena „deficitarnost ustava“. Odmah i dodaje da je takav potez opravdan, jer je na taj način zaštićena država. On cijelu situaciju, dakle, ocjenjuje kao vanredno stanje, pravdajući to potrebom da se do konca marta donese budžet Federacije BiH. Tako je budžet postao opravdanje za „deficitarno“ ustavno djelovanje, a profesor ustavnog prava opravdava neustavno ponašanje političkih elita. Pri tom, Trnka, a i Lagumdžijini platformaši izbjegavaju pomenuti činjenicu da je budžet mogao biti usvojen i na drugi način, kako tvrde pojedini članovi danas bivše federalne vlasti.
Platformaši su prema ocjenama suprotne strane prekršili odredbu ustava FBiH po kojem je moguće izabrati novu vladu neophodnim glasovima jedne trećine glasova zastupnika svakog od tri konstitutivna naroda u federalnom Domu naroda. I to pod uvjetom da je Centralna izborna komisija prethodno verificirala tzv. posredne izbore, tj. sve delegate u Domu naroda. U trenutku kad je izabralo novu vlast, to je tijelo od sedamnaest propisanih bilo popunjeno samo sa pet hrvatskih zastupnika. Tako su platformaši izumili novu matematiku u kojoj je pet postalo trećina od sedamnaest, a profesor je izmislio novu kategoriju ustavnog prava: neustavna, „deficitarna“ ustavnost. Lagumdžija i njegovi saveznici, koji se vole pozivati na poštivanje zakona, destruirali su, po ocjeni profesora ustavnog prava, vrhovni zakon entiteta kojemu su izabrali vladu. Ona, izabrana „deficitiranjem ustava“ – morat će štiti sve zakone entiteta?!

Ali, destrukciju ustava izvršili su i oni koji danas preko Borjane Krišto, bivše predsjednice FBiH, tuže Lagumdžijne platformaše Ustavnom sudu ovog entiteta, dakle, hadezeovski blok. Odbijajući da izvrše izbore delegata za federalni Dom naroda iz tri županijske skupštine, Čović i Ljubić odlučili su se za političku blokadu i djelovanje koje dovodi u pitanje Izborni zakon, a onda i delegitimira ustavna načela.

Državni udar puže

U naprijed pomenutoj televizijskoj emisiji, Mile Lasić, profesor politologije na mostarskom sveučilištu, ovakvo ponašanje političkih elita određuje na slikovit, a precizan način kao „puzajući državni udar.“ Državni udar, dakle, puže već od dana završetka izbora, a njegovi izvršitelji, i Lagumdžijini platformaši i oba HDZ-a, vode politički rat za nekoliko ministarskih mjesta.

A o njima je bilo riječi tokom višednevnih neuspjelih pregovora ovdašnjih partijskih moćnika u zgradi OHR, uz pokroviteljstvo međunarodne političke birokratije. Na koncu, kad su izašli iz OHR-ove zgrade, Lagumdžijini platformaši rekli su da nisu pristali na ucjene oba HDZ-a, koji su tražili sve hrvatske ministarske fotelje za sebe, a međunarodni predstavnici su im nudili 4 od 5 takvih fotelja u Vladi F BiH. Platformaši su još dodali da su HDZ-ovi tražili i srpska mjesta za sebe, tj. za Dodikov SNSD. O ovome su drvili gotovo svi komentatori. Jedni navijajući za Lagumdžiju, drugi za hadezovski blok.
Lagumdžija i saveznici odbili su zahtjev Čovića i Ljubića, s obrazloženjem da i oni imaju Hrvata za utrku u SDP-u. A da ih ima i u HSP, onoj stranci što iz svoje tradicije prti ustaštvo, a još ima svoj Glavni stan, i još nije osudila ustaške zločine, npr. u Jasenovcu. Lagumdžija je dodao da Hrvata ima i u privatnoj političkoj udruzi braće Lijanović, onoj stranci čiji članovi priznaju da su se zbog fotelja izjasnili kao Hrvati, mada se odazivaju na bošnjačka imena. (Nešto slično kao zastupnik iz Naše stranke, novi Srbin u federalnom Domu naroda, koji je iz kategorije nenacionalnih Ostalih Srbinom postao nedavno, iz potrebe, a ona je velika onoliko koliko su velika primanja zastupnika u federalnom parlamentu. Velika su, zar ne.) Tako je jedna ministarska pozicija demaskirala ideološku pozadinu svih zaraćenih političkih elita.

Fotelje – simboli multietničnosti

Ta jedna ministarska pozicija na dubinskoj razini krize, zapravo, osvjetljava sukob dva koncepta politike: deklarativno multietničkog i rigidno etničkog. Lagumdžija fotelju izdiže na simboličku razinu odbrane multietničnosti, a Čović i Ljubić na simboličku razinu etnopolitičke i izborne legitimnosti. SDP-ov vođa se pri tom poziva na Izborni zakon, koji dozvoljava stvaranje svakakve parlamentarne većine, a Čović i Ljubić na procenat osvojenih hrvatskih glasova i pravo na punu konstitutivnost hrvatskog naroda. Ali, iza cijelog tog verbalno-parolaškog obračuna, krije se nešto suštinski važno. Naime, tzv. Petritschevim Zakonom o vladi FBIH, donesenim za vladavine SDP-ove alijanse od 2000. do 2002. godine., hrvatski ministri u federalnoj vladi izloženi su mogućnosti da njih 5 uvijek budu nadglasani od 8 bošnjačkih ministara. Zato sukob oko jedne ministarske pozicije nagovještava i izgled budućeg ustavnog rješenja. Lagumdžija bi u njemu pobijedio Čovića i Ljubića, pod uslovom da Ustavni sud donese odluku kako je vlada izabrana na ustavan način, iako je to učinjeno na Trnkin „deficitarno“ ustavan, tj. neustavan način, te pod uvjetom da Centralna izborna komisija promijeni svoj dosadašnji stav i donese odluku da izborom vlade nije prekršen Izborni zakon.

Ali, to bila tek Pirova pobjeda SDP-a, jer će novi ustavni aranžman, po Čović-Ljubićevom zahtjevu, zasigurno morati biti takav da se Hrvate neće moći svesti na pet ministarskih mjesta, nego na onoliko kolika je njihova konstitutivnost u BiH. A ona nije ništa manja od bošnjačke ili srpske. To znači da će se novi ustavni aranžman FBIH biti postavljen tako da izvršna vlast mora funkcionirati na etničkom, a ne multietničkom ili građanskom principu. Čović i Ljubić su zasad izgubili boj, ali to ne znači da su izgubili i bitku budućnosti.

Braneći kvazimultietničnost SDP-a na jednoj ministarskoj poziciji, Lagumdžija je dokazao koliko je u svojoj nakani principijelan. Njegova stranka, naime, ima multietnički legitimitet toliko koliko ima glasova npr. u Čapljini, Širokom, ili Čitluku, dakle, svuda tamo gdje su nebošnjaci u većini. A na tom prostoru SDP i platformaši imaju zanemarljiv procenat osvojenih glasova. Ako se multietnički legitimitet procjenjuje na toj osnovi, pa u skladu s tim i pravo na zastupanje Hrvata u vlasti, onda je jasno koliko ih SDP ima. Programski, pak, ta stranka nije uspjela od rata na ovamo definirati osnove politike koja bi se uhvatila u koštac sa rješavanjem teškog nacionalnog pitanja u postratnoj BiH. Ideološki, ona nije učinila ništa osim ispraznih parola o patriotizmu i bosanstvu kao nadnacionalnoj kategoriji, igrajući na kartu državnog nacionalizma. Baš na taj način ta je stranka izigrala multietničnost, ostvarujući je na račun najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, njegovim stalnim nadglasavanjem o čemu zorno svjedoči slučaj Željko Komšić.
Ko je majorizirao Hrvate?

Braneći pravo na zastupanje Hrvata, jer imaju većinski izborni hrvatski legitimitet, oba HDZ-a, su od rata naovamo učestvovala u vlasti koja je ili donosila, ili prihvatala zakonske propise koji su omogućivali majorizaciju Hrvata, te bošnjačku i srpsku dominaciju nad njima. Stranke koje su pristajale na majorizatorski sistem, danas ustaju protiv njega, opstruirajući ustav, optužujući druge za njegovo kršenje, prijeteći da neće priznati neustavnu vlast.

Te stranke za dvadeset godina nisu ama baš ništa učinile na rješavanju hrvatskog nacionalnog pitanja, a rezultat njihove politike nije samo majorizacija Hrvata, nego i njihova demografska katastrofa u BiH. Ukliještene između tuđmanovske fantazme, koju je HDZ preko Bobanovog režima provodio na terenu, zbog čega se danas sudi nekolicini Hrvata u Hagu, i nužnosti da se poštuje Washingotonski, a potom i Daytonski sporazum - te su stranke izgubile svaki politički kredibilitet. Svojom politikom Čović i Ljubić najviše su, ustvari, radili za likove poput Emila Vlajkija, hrvatskog potpredsjednika RS, osobe sa najjačim velikosrpskim ideološkim stavovima na Balkanu. Danas, pak, vođe dva HDZ-a su uspjeli u sukobu sa Lagumdžijom i njegovim platformašima i definitivno zacementirati Dodikovu Republiku Srpsku. Ovaj stav može se i obrnuti, jer ništa manja nije platformaška krivica u cementiranju RS-a.

Prijeteći trećim entitetom, na osnovu čega je i dobio izbore u hrvatskom dijelu glasačkog tijela u BiH, Čović je, za potrebe svog političkog pragmatizma, oživio Bobanovu ideološku fantazmu. S njom je ušao u paket sa Dodikom, na hrišćanskoj osnovi rasistički bi rekao Rajko Vasić, portparol SNSD-a, šaljući na taj način poruku bošnjačkoj politici o novom otvaranju političkog rata. Tim manevrom, sa razine preustroja daytonske BiH Čović je politički sukob prebacio na razinu preustroja washingtonske FBiH, žrtvujući ono malo preostalih Hrvata u RS-u i izlažući riziku Hrvate u srednjoj Bosni i Posavini. Hrvatsko-bošnjački politički odnosi na taj način su postali zaoštreni gotovo onoliko koliko su bili u ratu.

Takav politički rat preseljen je iz predizborne kampanje u postizbornu krizu. Lagumdžija ga je jedva dočekao i nakon pet mjeseci učinio ono što je obećao dva-tri dana poslije izbora. Postao najveći majorizator Hrvata u Federaciji BiH od rata do danas.

Radi se, dakle, samo o tome da konkretni politički potezi potpuno demaskiraju retorički, pseudoideološki i programski plan svih političkih partija koje su vinovnici nove bosanske krize. Niko ju nije uspio spriječiti. Ni Zagreb sa inicijativom Josipović-Kosor, ni Angela Merkel, ni Washington, ni Brisel. Ni zemlje PIK-a, ni OHR, ni reis i kardinal zajedno.

Logika nezavršenog rata

A zašto je to tako? Nije tek zbog logike na kojoj su ustrojene ovdašnje pragmatične političke stranke, njihove elite, programi, kvazideologije, njihova, dakle, ukupna politička laž. Ne, sržnije - nova kriza demaskirala je ukupan politički prostor, jer on postoji na logici nezavršenog rata.

Način na koji je otvorena izborna kampanja, njen militaristički duh, potom militaristički karakter postizbornog stanja, a onda i način na koji su učesnici postizborne krize opstruirali, ili Trnkinim jezikom rečeno, „deficitirali“ ustav, što su obične litote kojima se skriva otvoreno neustavno ponašanje i kršenje izbornog zakona – sve je to puna potvrda politike kao prakse završavanja nedovršenog rata u političkom prostoru i politike kao prakse nedovršive države. To je dubinsko lice krize, njen osnovni generator, logos na kojem postoji ovdašnja politika.

Upravo zato što sve demaskira, ova kriza je šansa da se ugleda ovdašnja politička stvarnost. Dosadašnjem sukobu srpsko-bošnjačke etnopolitike pridodan je otvoreni sukob bošnjačko-hrvatske, uz učvršćivanje srpsko-hrvatskog etnopolitičkog saveza. Politički rat je iz katakombi institucija sistema izašao na javnu scenu, bez šansi da destabilizira društveni prezent i proizvede neke veće građanske nerede. Jer, energije za njih nema, a pragmatičari, kakvi su ovdašnje politički moćnici, ne smiju igrati na tu kartu.

Šta može proizvesti ova kriza? U bližoj budućnosti zemlja se ne može raspasti, ma koliko lažne bosanske patriote puštale tu buhu u javnost, što po kafanama kao svojom novim propagandnim agencijama, što halabukom na medijima koje kontroliraju. Ne može, jer je BiH država međunarodne zajednice, a ona neće promijeniti međunarodni politički sporazum kakav je Daytonski, bez velikih, globalnih političkih promjena. Takvih zasad nema na vidiku.

Nema rata, nema reforme

U narednih nekoliko godina zemlja se ne može ni reformirati iznutra, jer nema dovoljno kohezivne političke energije za takve poteze. Nju, gotovo izvjesno, neće zahvatiti ni građanski nemiri, a ni socijalni bunt potlačenih i eksploatiranih klasa. Naprosto zato što ih nema ko artikulirati i operacionalizirati. Društvena svijest u BiH je etnički (pred)određena, a bosanski patriotizam esdepeovskog tipa nije izraz odgovornosti za multietničku sudbinu zemlje, nego novi vid nacionalizma - bošnjakocentrični državni nacionalizam koji ne vidi nužnost etničke pluralnosti zemlje, a ne pristaje na hrvatsko i srpsko pravo na BiH.

Kriza koja je demaskirala bošnjačku etnopolitiku, uključujući i bošnjakocentrično bosanstvo SDP-a, demaskirala je i Čović-Dodikov politički savez. A to znači da nas čeka nova politička kriza - formiranje vlasti na državnom nivou, što uključuje mogućnost da će, ako se ona ispostavi za nerješivu, doći do raspisivanja vanrednih izbora. A potom zemlju očekuju neizbježne ustavne promjene.

Njih više neće diktirati jedino međunarodna zajednica, nego i hrvatsko-srpski etnopolitički savez. To će se tek Lagumdžiji i platformašima obiti o glavu. Daytonska dvoentitetska konstrukcija BiH zacementirana je definitivno i konačno formiranjem nove federalne vlade. Taj čin je tačka na tu priču. Pitanje je samo koliko će u novim ustavnim promjenama Milorad Dodik tražiti državnih nadležnosti za RS.

On, negator genocida u Srebrenici, ispao je najvještiji političar u BiH, danas je to izvjesno, apsolutni pobjednik političkog rata. Potpomognuti takvim Dodikom, Čović i Ljubić će, izvjesno je, tražiti maksimum u FBiH. A ako ga ne dobiju, u šta je teško vjerovati, kriza reorganizacije Federacije može trajati unedogled, sve dotle dok se taj entitet, i onako neodrživ zbog presložene administrativne organizacije, ne uruši sam od sebe. Ili zbog logike života, koja je mudrija i vitalnija od svake politike, ne naraste društvena svijest o potrebi njegove administrativne i ustavne reorganizacije. Tada će i definitivno biti uspostavljen bošnjački geto, o čemu lucidno govori Šaćir Filandra u Avazu od 19. 3. 2011., samjeravajući posljedice Lagumdžijnog i platformaškog formiranja vlasti.
Troetničnost namjesto multietničnosti

Drugim riječima, činom formiranja nove federalne vlade kojim je skršena većinska izborna volja Hrvata u FBiH demaskirana je, ogoljena bez ostatka sarajevska politička elita. Odlučivši se za dominaciju nad Hrvatima i njihovo preglasavanje na izborima i u institucijama sistema, bošnjačka etnopolitika, uključujući i SDP-ovsko bošnjakocentrično bosanstvo, i definitivno je nalegla na stvaranja troetničke, namjesto multietničke BiH.

Njena troetničnost je jedina izgledna forma budućnosti zemlje, jedina izgledna struktura dovršavanja nedovršive države, i jedini oblik u kojem se ona može održati. U kakvom administrativno-teritorijalnom i institucionalnom vidu će FBiH biti organizirana, potpuno je neizvjesno u ovom momentu.

Pristajući na lukavstvo pragme političkog uma, ovdašnji javni prostor raspreda danas o Lagumdžijinoj ili Čovićevoj (ne)principijelnosti.

I dok se formiraju navijački tabori, dok internet forumi vrve jezikom mržnje kao pouzdanim indikatorom stanja međuetničkih odnosa u današnjem trenutku – o strukturnim i drugim pozadinama političke krize, uspostvaljajući kritičku distancu prema svim političkim opcijama, raspravljaju samo rijetki. A oni odmah na tim istim forumima i od strane političkih elita bivaju proglašeni najgorim mogućim izdajnicima, demonima, četnicima, ustašama, balijama, antipatriotima.

Njih se tuče svim onim verbalnim arsenalom koji je korišten u propagandnom medijskom ratu dok se ovom zemljom prolijevala krv sirotinje. Da bi odmah u poraću surovi etnokapitalizam prigrabio sve što se prigrabiti dalo u zemlji, u kojoj je užasni rat sa vojnog preseljen u političko polje i u kojoj se tradicijske forme multietničnosti, zbog nesposobnosti političkih elita, pretvaraju u forme troetničke BiH.

Jesmo dobili još jednu rundu gluposti od kazaza? prijeti troetničkom bih, a zalaže se za konsocijaciju ...doduše sad nešto manje koristi pretenciozni rječnik - smanjio je "mizoginiju", "lakanovski diskurs", "mačistički" i ostalo na podnošljivu mjer, ali sreća hvali "lucidnog filandru" koji je "nešto primjetio"

naravno, nema nikakvog prijedloga šta konkretno uraditi (eh da je NS još tu ) ...doduše dodik je jak ko beton (nažalost)

a bjede i inetelektualaca

[nosara]

suština, uglavnom

Sustina cega...?

Onaj postavi analizu covjeka cija je stranka, prateci njegovu ideologiju, brutalno masakrirana na izborima, a ti ovog "trezvenjaka" koji je ovoj drzavi poodavno odrzao opelo (doduse, intoksiniran)...

Dakle, sustina cega...?

[ultima_palabra]

Jesmo dobili još jednu rundu gluposti od kazaza? prijeti troetničkom bih, a zalaže se za konsocijaciju ...doduše sad nešto manje koristi pretenciozni rječnik - smanjio je "mizoginiju", "lakanovski diskurs", "mačistički" i ostalo na podnošljivu mjer, ali sreća hvali "lucidnog filandru" koji je "nešto primjetio"

naravno, nema nikakvog prijedloga šta konkretno uraditi (eh da je NS još tu ) ...doduše dodik je jak ko beton (nažalost)

a bjede i inetelektualaca

Kako ide ona sevdalinka: Geto aman, fildžan zaman Pa ni 93. nije bilo ovoliko "zabrinutih" intelektualaca...