vjeshalica wrote: ↑26/05/2021 01:01
Naslovnica wrote: ↑25/05/2021 16:05
I ona je nečije dijete.
Ako i kada budete imali svoju djecu, percepcija narkomanije i odnos prema narkomanima će vam se, najvjerojatnije, promijeniti.
Poznavao sam nekoliko narkomana iz komšiluka, jadno je to kada gledaš kako ljudi propadaju i umiru, a teško si mogu pomoći.
Ja muku mučim sa viškom kilograma, pa kada mi neko kaže da probušim kašiku, hoće mi nešto biti jer stvari baš i nisu tako banalne.
Iako se trudim oko svoje djece, ne mogu ruku da dam da sutra i oni, iz ko zna kojeg razloga, neće postati narkomani.
Jbte, kao da niko od vas nikada nije ispušio đoju ili bio u društvu duvačkog orkestra?! A to je još nešto najbanalnije.
standardno misljenje i floskula ko da niko od nas nije ispusio dzoju...ima ljudi koji se tome nisu primakli kao i njihove djece
sablaznjavanje, jadikovanje tuzne sudbine narkomanske nikako mi nece biti jasno?
vi dok ne vidite razmjere problema vi zapravo u to i ne vjerujete zar ne? morala bi se svacija djeca poceti drogirati da bi shvatili im roditelji koji su to problemi jer kao drugacije ne moze?
de bgt niko drogalja ne goni da se drogira, i da svi smo mi necija djeca, nismo pali sa oblaka, neki roditelji su se svi silama trudili da uspostave red u zivotu svom, i svoje djece, a neke je jednostavno bolio kurac gdje mu je dijete i sta radi i sa kim se druzi, i u promasajima odgojnim nasli su opravdanje da je drugi neko kriv sto mu se dijete udara po nekim smetljistima iglama
toliko nas je imalo skoro bezizlazne probleme,tragedije,sranja kao dio zivota svakog,pa mnogi ni u guzici nisu pomislili da se drogiraju i "spase" na taj nacin
i mi smo necija djeca,imamo djecu,i normalno da se bojimo i zaziremo od narkomancina koji prave probleme i ulaze u sukob sa zakonom, takvi za dozu tuku babe od 100 godina na ulici,prodaju sve iz kuce,obijaju auta,podrume,kuce za pisljivu dozicu i nadje se neko da suze roni za olosem...de presaberite se
ili da neko gleda udrogiranu torbarku i nabada se na njihove iglurine po ulici eto jadnici stace od zivota nisu mogli drugacije
Imaš pravo na svoje mišljenje, kao i ja na svoje.
Nije poenta sablažnjavanje i jadikovanje nad tužnom narkomanskom sudbinom, nego činjenica da se niko ne može zakleti da njegovo dijete u jednom trenutku svog života neće, iz ko zna kojeg razloga, doći u iskušenje i postati narkoman, i šta onda? Hoće li mu pokušati pomoći ili će imati stav kao i većina, ko mu jebe mater, neka krepa,sam pao sam se ubio?
Ja se za svoje ne smijem zakleti iako su zlatna djeca. Bezbroj je primjera djece iz uspješnih i brižnih, siromašnih i problematičnih porodica koja su postali narkomani.
Ne moraš imati probleme da bi se počeo drogirati, dapače.
Radoznalost, bijeg od stvarnosti, neko im podmetnuo, dokazivanje, eksperimentisanje, okolina...zaista je mnogo razloga koji se mogu navesti.
I ja zazirem od narkomana i bojim se za djecu jer je većina njih za jedan fiks u stanju prodati rođenu majku, pisao sam o tome i ovdje, trganje naušnica iz ušiju starijoj ženi. Međutim, to je samo jedan dio problema.
Moja poenta je da je narkomanija bolest, kao i alkoholizam, za koju postoje ustanove i liječenje. Svako od njih ima svoju priču i svako zaslužuje pomoć ako je želi.
Ja imam problema sa viškom kilograma, pa kada pročitam komentare da se mi debeli prežderavamo, da probušimo kašiku i sl, hoće mi nešto biti, jer se svi niti prežderavamo niti pomaže bušenje kašike. Nekima je jedina pomoć i izlaz barijatrijska hirurgija.
Nije sve baš tako crno i bijelo u votaži.
Svaki put kad prolazim, to je brzi i žestoki okršaj...