#4551 Re: Pelješki most - ko koga zeza
Posted: 18/07/2019 22:27
Uff bas si dosadan, da pokusas svoje provuci, al hajde da opet probam objasniti, kroz drugi primjer...recimo zahtjeva BiH za primanje u NATO.славянин wrote:General War wrote:![]()
Evo i ja cu ti probati jos jednom pomoci, toliko ociglednu cinjenicu ne vidis da cini mi se da mi se mensecini trollas![]()
Potom je kazala kako je ne interesuje Pelješki most, već ne želi uslovljavanja Hrvatske u nekim drugim projektima.
"Baš me briga za Pelješki most, ali ja hoću da država u kojoj ja živim može da realizuje naše projekte. Ne želim da se neko iživljava nad nama, posebno ne ono što je važno za građane. Svaki put ću podržati ovako nešto, ko god bio član Predsjedništva iz RS-a", kazala je Cvijanović.
Da citiram sam sebe - eto dokle je doslo![]()
славянин wrote:Jesam li ja spominjao motivacije ili povode ? Napisao sam ti da RS ima pravo da povlaci vitalni nacionalni interes na svaku odluku predsjednistva, znaci ako predsjednistvo donese odluku da prefarba krov u plavo oni mogu da se pozovu na vitalni nacionalni interes i niko im nista ne moze. Ustavni sud kako je neko vec spomenuo samo moze da ocjenjuje imaju li oni pravo tj. RS na pozivanje vitalnog nacionalnog interesa na odluke predsjednistva - sto imaju. Dakle mozemo da mlatimo usima zasto dodik to radi - ali legalno moze.
Znaci nije problem sto ce neko proglasiti veto, vec da to nije krajnja istanca, zato sam ti citirao clan 10...veto se ne izglasava kad se nekom digne cuna vec mora da ima jasan razlog zasto je poguban za neki entitet. Entiteti nemaju granice, niti unutrasnje niti vanjske.U slučaju da se o putu i eventualnom članstvu u NATO bude izjašnjavalo Predsedništvo BiH, tu je situacija nešto jasnija. Ako član Predsedništva BiH iz Srpske bude preglasan, on se obraća Narodnoj skupštini. Kada parlament potvrdi njegov stav, odluka Predsedništva BiH smatra se nevažećom.
– Tu je veto malo jači, ali nisam siguran da se opet ne bi našao neki potpuno kriv put koji izlazi iz slova Ustava da se Ustavni sud BiH u to umeša – zaključuje Lukić
