Diplomacija kukanja i žrtve ovdje još uvijek dobro prolazi.
Umjesto da bosanskohercegovačka politička elita napokon počne razmišljati o tome kako da na najispravniji, ekološki najprihvatljiviji i najpametniji način iskoristi dvadesetak kilometara morske obale koje ima kod Neuma kako bi od ove općine stvorili istinsku turističku destinaciju, usijane glave još uvijek potežu pitanje oko Pelješkog mosta i potencijala bh mora za nekakve iluzorne projekte.
Bilo bi zato odlično kada bi Bosna i Hercegovini tužila Hrvatsku.
Ako bi Hrvatska u tom slučaju posegnula za svim dokazima kojima raspolaže glede valjanosti povezivanja vlastitog teritorija, BiH bi sebi priskrbila neviđenu blamažu, a Pomorsko bi se društvo moglo slobodno ugasiti. Jedina svrha njihova postojanja na taj bi način jednostavno prestala postojati.
Ako bi BiH tužila Hrvatsku, možda bi se i tema ratifikacije napokon vratila u politički diskurs. U Pomorskom društvu BiH to jako priželjkuju, no ratificira li se Sporazum iz '99.-e, BiH ne bi dobila ništa. Zašto? – Pa jednostavno zato što se današnja izgradnja Pelješkog mosta oslanja na Sporazum između dva Predsjednika i dvije susjedne zemlje sukladno čemu se gradilište nalazi 401 metar od granične crte i samim time je u vodama pod suverenitetom RH.
Ratifikacija bi zapravo još bila i najbolje rješenje za BiH koja bi konačno znala na čemu je, jer ukoliko bi Hrvatska otvorila arhive, dokumentaciju, na kraju krajeva i lažirani zapisnik iz 1974.-e čiju će krivotvorenost potvrditi svaki grafolog i vještak ovog svijeta, onda bi BiH morala ne samo zauvijek šutjeti nego bi izgubila i oba škoja i vrh poluotoka Kleka.
U Pomorskom društvu BiH toga su vrlo dobro svjesni, no dosad ih je okuraživala briselska šutnja hrvatskih ćata koji ničim nisu željeli dirnuti u dobrosusjedske odnose dviju država. Dokle će se moći oslanjati na nju, ovisi o ishodu tužbe i pitanju hoće li do nje uopće doći.
Kako bi se bošnjačka javnost dodatno senzibilizirala za tematiku koja već lagano gubi potencijal kvalitetne novinarske priče, Pomorsko društvo je odlučilo još jednom zasukati rukave i učiniti ono što najbolje zna. Napisati pismo. U plivanju kažu, baš i nisu nešto.
U pismu objašnjavaju zašto Hrvatska prisvaja i proglašava suverenitet na teritoriju Bosne i Hercegovine. Osim Pelješkog mosta, pozabavili su se i mostom na Savi kod Gradiške. Ne ulazeći u ovo drugo, niti u Dodikovo „spašavanje“ hrvatske zadnjice, a ipak imajući na umu da se radi o skupoj usluzi i vještim političkim manevrima političkog lisca Milorada, u pismu bode oči jedna konotacija.
Naime, Pomorsko društvo nekom logikom stvari povezuje izgradnju Pelješkog mosta sa nastavkom „agresije i udruženog zločinačkog poduhvata u smislu pripajanja dijelova Bosne i Hercegovine Republici Hrvatskoj“ kojoj je dosuđeno u Haagu 29.11.2017.-e.
Ako nisu dobri stratezi stari pomorci Bosanskog mora, psihološkim igricama vrlo dobro vladaju pa svjesni emocionalne bure koju sam spomen Presude izazove u svakom pravovjernom pripadniku Kraljevstva bosanskog, vješto koriste ovaj manevar kako bi izbjegli korištenje argumentacije koju u svakom trenu može oboriti samo spomen jedne krivotvorine iz prošlog stoljeća.
Diplomacija kukanja i žrtve ovdje još uvijek dobro prolazi.
Ako BiH tuži Hrvatsku, tužbu će platiti Bosanci i Hercegovci. Oni kojima njezin ishod neće ništa značiti, oni koji nikada nisu vidjeli mora ili ga vide pet dana godišnje kada sa 450 KM maraka plaće dođu na odmor.
Suverenitet Bosni i Hercegovini, na žalost Pomorskog društva naše bogate zemlje, ne oduzima Hrvatska, oduzima joj ga politika koju bira i postavlja zadnjih 25 godina za svog glasnogovornika, zastupnika i vrhovno božanstvo.
Jednom kada se riješimo tog i takvog mentaliteta tora, i priča oko mostova koji razjedinjuju će nestati. Jer mostovi samo spajaju.
Ako BiH tuži Hrvatsku zbog Pelješkog mosta, neće dobiti ništa, a izgubit će mnogo. Sa Pelješkim mostom, isto neće dobiti ništa osobito. Ali imati će makar razglednicu. Najljepšu vizuru zavučenog zaljeva u zagrljaju jadranskog Golden Gatea.
Dnevnik.ba
