Mohamad Sissoko wrote:Jaka i stabilna Turska na tom geografskom polozaju nikom od "jacih" ne odgovara, zato ce i otic u k osim one drzavice iz 90-ih, takvu svi vole.Simpaticna drzavica sa finim morem.
Turci prave kardinalnu gresku pokusavajuci se promovirati kao regionalna velesila. To ne odgovara nikome, posebno ne Izraelu, Amerikancima i Evropljanima. Izrael ne vjeruje muslimanima. Radi se o pitanju zivota i smrti. Sutra na vlast u Turskoj moze doci covjek sa pricom o unistenju Izraela. Prevencije radi, Izrael ne smije dozvoliti da Turska ojaca do te mjere da bi postala opasnost za opstanak zidovske drzave. Amerikanci i Evropljani ne zele ravnopravnog partnera na bliskoistocnom trzistu. Ne zele da im neko mocan uzima poslove i namece svoju volju. Rusi ne zele jaku Tursku koja bi imala kapacitet siriti uticaj na rusku interesnu zonu, drzave poput Kazahstana, Kirgistana, Uzbekistana itd.
Turci su se trebali pozicionirati kao americko-izraelska sluga. Slusati ih i ne petljati se u igrice koje vode na globalnom i regionalnom planu. Biti nesto poput Juzne Koreje. Vanjsku politiku prepustiti Amerikancima. Za to vrijeme ulagati u obrazovanje i nauku, jacati ekonomiju.
Medjutim, na zalost Turaka, njihov mentalitet nije takav. Imaju osvajacki gen koji im neda mira. Umjesto da Erdogan i ta plejada uloze zivot u ekonomski oporavak, oni zele od Turske praviti regionalnu velesilu. Umjesto da rade na temeljima, da naprave plan za narednih 50-100 godina, oni zele preko noci postati glavni igrac u regiji. Bolesna ambicioznost ce ih pokopati. To bi bilo kao da ja otvorim piljaru pored velikog trgovackog centra i krenem im uzimati poslove i obarati cijene. Jasno je da bi imao male sanse dobiti tu igricu. Samo bih sebi jamu iskopao. Dubljina bi ovisila od upornosti.
Amerikanci su sa satelitima jebeno mocni. Imaju vojsku, lovu, propagandu. Za Tursku su super velesila i to ce jos dugo ostati. Turci se od njih ne mogu odbraniti na duge staze. Zbog toga bi bilo najbolje da im se potcine i da ih ne zajebavaju.
Turci su krenuli u suprotnom pravcu. Poceli su pricati o 'otomanskom carstvu', strateskim dubinama, osvajanjima... Izrael su par puta nazvali teroristickom zemljom, Rusima su prijetili vezano za Krim, Amerima su govorili da zele zlo muslimanima i da vole gledati mrtvu muslimansku djecu... Pokusali su iskoristiti 'arapsko proljece' kako bi progurali na vlast islamisticke, ihvanijske skupine, preko kojih bi ostvarili snazan uticaj i promovirali se kao regionalna sila. U Egiptu izgubise. Umjesto ihvanija na vlast dodje Sisi. Turci iz ocaja radi pada ihvanija, koje su vidjeli kao kartu za obnovu imeprijalisticke Turake, pocese vridjati novu egipatsku vlast. Sada u njima imaju velikog neprijatelja. U Siriji i Iraka ista prica. Sa svakim od susjeda imaju OCAJNO lose odnose. Vanjska politika je dozivjela potpuni krah. I tek ce u buducnosti osjetiti posljedice jedne bolesno ambiciozne i neodmjerene politike.
Uvjeren sam da su Ameri i Izraelci sve ovo skuhali. Pocevsi od ekspresnog pada ihvanija u Egiptu, sloma islamistickih skupina u Siriji i Iraku, pa sve do ekspanzije Kurda. Jasno je Erdoganu sta se desava. Ako je pretjerano ambiciozan nije budala. Iz ocaja je, posto je emotivac, uputio nekolicinu nediplomatskih izjava prema zapadu, posebno Amerikancima. Bezbroj puta je pitao zasto pomazu Kurde... iznio desetine optuzbi radi americke pomoci Kurdima...
Uzeli su preveliki zalogaj i sada stizu kazne. Nisu postovali Uncle Sama i sada ih stize kazna. Za njih bi bilo dobro da se sto prije potcine Americi i ne srljaju dalje u propast.
