MarlboroGold wrote:
Ako šta ne podnosim onda je bilo kakva vrsta parazitiranja. Radije bih bio sa ženom koja je zaposlena i također finansijski doprinosi nego sa ženom koja ne radi... a ovoj što ne radi bih odmah tražio posao.
Zbog čega bi bilo parazitiranje, ako su se muškarac i žena dogovorili da će on raditi a ona biti domaćica?
Parazitstvo je po definici odnos u kojem jedna strana ima korist na štetu druge. Zašto je žena koja je kod kuće, bavi se kućom i djecom, a muž zarađuje, i oni su se tako dogovorili, automatski parazit?
Inače, obavljanje kućanskih poslova je isključivo stvar dogovora između dvije osobe. To su stvari o kojima se razmišlja i priča prije nego što se uđe u brak. Ne može danas (hvala bogu) nitko natjerati ženu da bude protiv svoje volje u nekoj bračnoj zajednici (barem na zapadu) i da nekome robuje, i zato uopće nemam sažaljenja prema ženama koje se ubijaju od posla i na poslu i kod kuće, dok im muževi leže sa sve 4 u zraku. Same su na to pristale i same su si to napravile. Generacije naših mama, baba itd. su nešto drugo, al danas je situacija takva da žena ima potpuno pravo i slobodu da odluči hoće li s nekime živjeti ili ne i ima pravo glasa u podjeli kućanskih poslova. Nitko ne voli kućanske poslove, al oni se moraju obavljati, kuća se mora održavati i poslovi se nekako moraju podijeliti.
Ja sam prilična konzerva a i moj čovjek isto, odrastao je u kući gdje su uglavnom žene radile kućanske poslove, i u nekim stvarima je mamin sin i naučen da ga se poslužuje, al ja sam mu odavno rekla da mu ja nisam mater. Makar ja u teoriji nemam problem s time da radim sve po kući i da ga uslužujem, zapravo uživam u tome i to sam radila dok sam mogla, ali više ne mogu, a on zna da ako hoće da kad dođe kod kuće digne noge u zrak, to može jedino ako radi toliko da privređuje dovoljno za cijelu obitelj a da ja ne radim. Ako nije tako, a nije, ako oboje radimo, onda podjela posla postoji. Meni nije teško napravit puno stvari, ja kuham i radim većinu toga, ali on itekako uskače, stalno, i to na svoju inicijativu. Jer vidi da kad strgana dođem s posla, a on je taj dan bio slobodan, da neće sigurno meni ostavit da npr. nakon pravljenja večere još i perem suđe. I to više nema veze s bilo kakvim tradicionalnim ulogama, to je više stvar neke elementarne empatije i ljudskosti, da želiš olakšati drugoj osobi.
I da nije tako, da sve spadne na mene nema šanse da bih to tolerirala i patila se i onda još govorila da sam nekakva mučenica. Ja bih recimo voljela biti domaćica al jebiga, moja plaća nam je potrebna i ja sam se školovala i radim, i radit ću, jer su takva vremena i takva nam je situacija, al to ne znači da ću dozvolit da netko od mene pravi roba.
To su stvari koje se definiraju prije braka.
Po meni, tko ima više slobodnog vremena - više radi po kući. Točka. Mogu ja bit tradicionalna koliko hoću ali ako moramo oboje privređivati onda ja taj svoj svjetonazor mogu objesti mačku o rep, kao i on, i prilagodit se situaciji na način da oboje što manje patimo u svemu tome.
I moji roditelji su prilične konzerve pa sam vidjela tatu da obavlja sve vrste kućanskih poslova jer mama radi, nekad i napornije od njega, i imala je i operacije dok smo bili djeca, i svašta nešto, i jednostavno su se naučili da su u svemu tome zajedno i da zajedno moraju gurati kroz život, makar to nekad i značilo ponašanje koje odudara od nekih njihovih naučenih okvira.
Zato mi je smiješno kad vidim komentare ovih naših forumskih pametnjakovića (ne mislim na tebe

), a i onih u RL, koji misle da su bogom dani samo zato što su muškarci, i da im je netko dužan služiti, i imaju jako čvrste i grube stavove po tom pitanju, točno se vidi da nikad zajednički život nisu ni okusili i da nemaju pojma šta je život generalno, šta ti on sve može donijet i u kakve te situacije može staviti.
Život je sve samo ne crno bijel. I zato ne valja biti toliko rigidan u stavovima.