Forum Klix.ba

poticaj wrote:"Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe." Ivo Andrić

Istina, nažalost.

Vjerovanje zahtijeva hrabrost, sposobnost da se preuzme rizik, spremnost čak da se prihvati bol i razočaranje. Tko god inzistira na sigurnosti i zbrinutosti kao osnovnim uvjetima života, ne može vjerovati. Tko god se zatvori u sistem obrane, služeći se suzdržijivošću i posjedovanjem kao sredstvima za svoju sigurnost, stvara od sebe zatvorenika. Biti voljen i voljeti također zahtijeva hrabrost, hrabrost da se procijene izvjesne vrijednosti kao najviša vrijednost — i da se učini skok i stavi sve na te vrijednosti ( Erich Fromm - Umijeće ljubavi).

Sreća je ravnoteža između onoga što misliš, što govoriš i što radiš

"Imamo u duši i sve ono što je ikada živjelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali... svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi."

Herman Hesse

evo kako marchelo objasnjava to sta u nama zivi i sta nas to cini "nama"

“I act and react, and suddenly I wonder “Where is the girl that I was last year?..Two years ago?..What would she think of me now?”
Sylvia Plath, The Unabridged Journals

“Čovjek koji sluša razum izgubljen je: razum sputava sve one čiji duh nije dovoljno snažan da mu se odupre.”

Pro wrote:“Čovjek koji sluša razum izgubljen je: razum sputava sve one čiji duh nije dovoljno snažan da mu se odupre.”

zar nije razum ono po čemu se razlikujemo od životinja?

"Ne odbacujem i ne mrzim sentimente ni sentimentalnost. Naprotiv. I pitam se: od čega živimo, gdje spoznajemo život ako ne u našim osećanjima? Šta će mi pun novčanik, solidan račun u banci, lijepo ispeglano odijelo, jedna lijepa djevojka, ako ništa ne osjećam, ako moju dušu ništa ne pokreće?" Herman Hesse

“Kada riječ prijeđe preko usana, dio čovjekove duše pobjegne zauvijek i nitko je ne može navesti da se vrati natrag.”

"Svi smo mi u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvijezda."

Oscar Wilde

“Jer, ja se stidim u snovima, ali se snova ne stidim (…) I muškarcima i ženama, svima nam je jedno zajedničko: noću u snovima griješimo s onima na koje se tokom dana ne usudimo ni pomisliti.”

Usko mjestašce koje zauzimam toliko da je sićušno u poredbi s ostalim prostranstvom gdje me nema i gdje nikoga nije briga za mene; i dio vremena koji ću uspjeti da proživim tako je ništavan prema vječnosti gdje me nije bilo niti će me biti… A u ovom atomu , u ovoj matematičkoj točci kola krv, radi mozak, i on nešto želi… Kakva drskost! Kakve gluposti!

Turgenjev

najdivniji na svijetu, možda sam ga već upisala, sori

"Boli je potrebno mjesta. Previše je svijeta na ulicama, htjela bih koračati po širokoj ravnici, sama."

M.Duras

“Nema gore samoće od one udvoje.”

"Nikad ne znaš što muči čovjeka. Čak i trivijalne stvari mogu postati užasne kad zapadneš u izvjesno duševno stanje."

Rajvosa ti je haveru nešto više od grada. Rajvosa ti je grad u koji je svaki primitivac sa sobom donio kovčeg bahatosti, istovario ga nasred Ferhadije,a mi ga pustili da pozove i rođake na gozbu uz narodnjake. Rajvosa ti je grad u kojem grad postaje kvart, mahala ulica, a selo se preselilo u sami centar. Rajvosa je ,buraz, onaj pogled na svjetla što vidiš sa Zmajevca, ali ono što ne vidiš u mraku s te visine je najgore za vidjeti. Tek kad vidiš ono što ne možeš,a da ne vidiš, shvatiš da si manjina. Užasan osjećaj tjeskobe u rodnom gradu je,haveru, neopisivo jeben osjećaj. Nekad se osjećam kao životinja, sistematski satjeran u ćošak, pripremljen za žrtvovanje, pa počnem da se gušim. Pobjegnem negdje gdje s tugom mogu gledati na tebe. Gdje ne mogu da vide da te s tugom gledam, ne želim da im priuštim to zadovoljstvo. Pobjegnem, jer te uvijek branim, jer kad o tebi pričam imam onaj sjaj u oku. Smoriše me,haveru, sa svojim koferima, ličnim kartama i trajnim nalozima za ostajanje. Niko se nigdje ne vraća. Teško je tebe ostaviti, mangupe svjetski. Ali brate,mislim grade, neka te bar poštuju. Naredi im grade, neka te bar poštuju. Naredi im !!!

"Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja."

Postoje gore stvari od samoće

Bukowski

"Ja sam nju, znate, volio.
To je bila ljubav na prvi pogled,
na posljednji pogled,
na pogled do groba."

Vladimir Nabokov

"Ja imadem bezbroj lica
Ja imadem bezbroj duša
Za svakog po jedno lice i po jednu dušu
Tuđa moja lica
Tuđe moje duše
Moje lice nitko nije vidio od ljudi
Moje lice čudno bez oblika
Moja duša stoji gola samo ispred Boga
Moja duša što se previja i divlje dreči."

Antun Branko Šimić

Draga, govorim joj, tamo napolju ljudi sada beru paradajz, grašak, čak i pamuk, ljudi i žene umiru pod suncem. Ljudi i žene umiru po tvornicama ni za što, za neku crkavicu... Čujem zvuk ljudskih života razderanih na parčiće. Ti ne znaš koliko sreće imamo.

Bukowski, jopet

Da, svijet je prepun uspomena, svijet je preopterećen prošlošću. Čudo kako pod tim teretom još diše. Čudo kako današnjica još uspjeva da proklija kroz naslage umrloga.

lavorpunvode wrote:"Ja sam nju, znate, volio.
To je bila ljubav na prvi pogled,
na posljednji pogled,
na pogled do groba."

Vladimir Nabokov

lavorpunvode wrote:"Ja sam nju, znate, volio.
To je bila ljubav na prvi pogled,
na posljednji pogled,
na pogled do groba."

Vladimir Nabokov

lavorpunvode wrote:"Ja sam nju, znate, volio.
To je bila ljubav na prvi pogled,
na posljednji pogled,
na pogled do groba."

Vladimir Nabokov