banjaluka078 wrote: ↑30/10/2025 20:41
Chloe wrote: ↑30/10/2025 18:27
Da ono tužillac i policija odrade kako treba svu proceduru i dokazni materijal, da ne bude propusta koji bi im pogodovati kod suđenja. A već će nekad neko baciti sapun pred njih.
I da im se branioci ne zalažu više nego što moraju.
Nedavno naletjeh na izlaganje branioca po službenoj dužnosti u slučaju obljube djevojčice sa smetnjama u razvoju od strane člana porodice; odbrana kaže da sud treba uzeti u obzir to da je oštećena već "poremećena", pa da predmetno djelo ne ostavlja veću traumu po psihu. Haman "oštećena je svejedno oštećena".
Željela sam povratiti.
I tako se zalaže za nekog ko ga ne plaća, siromašni su, troškove će snositi budžet. Znači, nije neka novčana motivacija. Pomislih da možda i sam misli da je učinjeno u redu, ma koliko mu diploma govorila da nije.
Okruženi smo duboko poremećenim jedinkama.
Znam da će mnogi ovo pogrešno shvatiti, ali braniocima i jeste dužnost da brane optuženog na svaki mogući način. To nije razlog da ih se proziva da su isti kao i optuženi i osuđeni, ili čak da opravdavaju djela osuđenog. Ili da su poremećeni.
U normalnim pravosudnim sistemima je sasvim očekivano da branioc koristi sve što misli da može pomoći njegovom klijentu da bude oslobođen ili da mu se dosudi manja kazna. Nema granica. Branioc, osim u rijetkim iznimcima, ne mora čak ni obavijestiti policiju da mu je optuženi priznao da je počinio krivično djelo za koje je optužen. Ne da ne mora, nego bi mu čak oduzeli licencu da bude advokat ako bi to uradio. Ponovo kažem, ima rijetkih izuzetaka od tog pravila. Svejedno, kada mu optuženi prizna da je počinio krivično djelo za koje je optužen, branioc ima obavezu da ne laže na suđenju ili da govori stvari za koje zna da nisu istina. On, dakle, mora planirati svoju odbranu tako da ne govori neistine na sudu. Zlatno pravilo svakog branioca je da nikada ne pita svog klijenta da li je počinio krivično djelo za koje je optužen, i da takav odnos postavi od početka odbrane.
Pravosudni sistem u BiH je sličan zapadnim sistemima po tome što je "adversarial". Što bukvalno znači da su dvije strane suprotstavljene u pravnoj borbi. Dvije strane iznose svoje činjenice pred onoga koji se bavi prosuđivanjem dokaza i iskaza iznijetih na suđenju. U BiH je to sudija, a u mnogim drugim zemljama je porota.
Posao dvije strane na suđenju je različit. Tužilac je dužan da bude dosljedan u utvrđivanju istine, čak i kad mu (državi, jer on predstavlja državu) ta istina ne ide u korist. Posao branioca je da pokuša svojim pravnim znanjem da oslobodi svog klijenta od optužbe. Razlika između ovo dvoje je, kao što se i vidi, drastična. Braniocu istina nije prioritet na suđenju. Prioritet mu je da mu klijent bude oslobođen.
Apelacioni sudovi, kad dobiju slučaj, prvo što utvrđuju je da li je branioc svog klijenta branio adekvatno svim pravnim sredstvima. I imaju moć da ponište suđenje zbog neadekvatne odbrane, bez obzira što je presuda donijeta na dokazima čvrstim kao beton.
Zašto je sve ovo važno? Pa zato što ograničava moć države pred sudom. Mnogima se to čini nevažno, ali neka zamisle državu koja optužuje i osuđuje koga hoće i kako hoće, a da branioc služi samo kao voštana figura. Takva država bi brzo postala ona koja tlači i narod i pojedince da bi sama sebe očuvala. Dakle, uloga branioca je u pravosudnom sistemu ključna, čak i kada je branioc po službenoj dužnosti, to jest država ga plaća.
Ona ga plaća da adekvatno obavlja svoj iznimno važan zadatak u pravosudnom sistemu. Nekima se to gadi, ali samo u zavisnosti od slučaja koji je pred sudom ili o kojem su čitali. On mora svoj posao obavljati najbolje što umije bez obzira kakav je slučaj u pitanju.
Šta bilo ko od nas pojedinačno misli o njima je nevažno. Ljudi su skloni da sudske slučajeve procjenjuju emocijama. Nekad im je veoma važno da branioc obavlja svoju dužnost savjesno, a nekad im se branioc gadi i najbolje je da ga i nema. Branioci nemaju luksuz da uključuju emocije kad je u pitanju obavljanje posla. Neko mora obavljati tu dužnost. Što bolje oni obavljaju svoju dužnost i društvo je zdravije.