jeza u ledja wrote:Ja sam evo i dalje u transu. Tek kad se pocne sve slijegati padaju mi na pamet sve stvari, od velikih do nekih sitnica....
Meni je iskreno najdraze bilo vidjeti onoliki narod kako slavi, od Sarajeva do Jelaha, sve sam pregledao. Toliko mi je drago da su obicni ljudi u BiH, a i sirom Bosne i Hercegovine (
), napokon docekali da nesto ovoliko slave. Jedna nepatvorena emocija, ljudima kod nas nepoznata haman. Znam da je fudbal sporedna stvar i da nece to srediti stvari u zemlji i u zivotima obicnih ljudi, ali falilo nam je ovo, JAKO nam je falilo. Ovo stvara ako nista jednu nadu da je sve moguce, da ne postoji ono "nas sreca uvijek zaobilazi" i da se sve moze, kad se hoce, samo treba rada, truda, upornosti i vjerovanja u to sto radis.
Pored ovoga, naravno tu je i ekonomski dobitak, bas maloprije procitah clanak na klixu. U njemu su zaboravili spomenuti i neke druge ekonomske pluseve, one sportske. Koliko ce nasi klubovi, i nasi fudbaleri, POTENCIJALNO, biti na dobitku, to je tesko mjeriti, no vrlo je moguce da ce ranking nasih klubova i nasih DOMACIH igraca porasti, a klubovi i igraci koji to budu znali iskoristiti bi mogli preskociti neke stepenice koje prije nisu bile ni na vidiku. Da ne govorimo o dobiti u vrbovanju potencijalnih buducih igraca. Vidjeli smo onaj spisak stranih reprezentativaca koji su mogli igrati za nas. Zelim da vjerujem da bar jedan od njih danas razmislja drukcije kad bi mogao vratiti film unazad. Koliko mladih igraca naseg porijekla danas igra u Evropi, glava ti se zavrti. To je ogromni potencijal.
Na kraju, pale su mi na pamet i neke sitnice. Od 1990e nemamo reprezentaciju koju mozemo pratiti na velikim prvenstvima. I tada su postojale neke stvarcice, tipa slicice, reklame, a danas je to toliki biznis. Svjetsko prvenstvo je ultimativna svjetska sportska arena. Nema mu pandana. Kada se jednom kvalifikacije zavrse i kada udjes u taj magicni krug od 32 zemlje, razlika izmedju njih i ostalih u narednih 6 mjeseci je nebo i zemlja. Sto reklame na televiziji, sto suveniri, dresovi, sto TV i novinske price, reportaze o reprezentaciji i o zemlji uopce, pogotovo za jednu zemlju debitanta. Mi pogotovo cemo biti hit u svijetu od danas pa do pocetka prvenstva. I nema tu mjesta za one koji se nisu plasirali. I ljudi iz tih zemalja ce pratiti prvenstvo, slusati o svakojakim haman pa nebitnim stvarima o tim zemljama, ko sto smo mi svih ovih godina slusali dream stories o nekim tamo Jamajkama, Sjevernim Korejama, o tome kroz sta te zemlje prolaze, o igracima, cak i onim koji ne odu na SP. Bice i reportaza iz tih zemalja, prica o obicnim ljudima, o navijacima, pogotovo nasim koji u tolikom broju prate nasu repku bilo kad i bilo gdje (hvala im jos jednom!). I na kraju sve do famoznih slicica, dresova, salova, zastava, pa ljudi moji to je cudo jedno.
Ja sam dugo, kao i svi mi razmisljao kako cu se osjecati ako se jednog dana plasiramo. Od onih prvih kvalifikacija, kad smo u prijateljskoj dobili Italiju, pa dobili Dansku, i onda kad smo na prelomu kvalifikacija pokisli na Kosevu od iste ove Grcke, mi o tome razmisljamo. Sta smo sve od tada kao reprezentacija prosli...i sada ovo! Ja sam poslije utakmice napisao da se osjecam ko kad sam se ko klinac osjecao kad sam skinuo junf.
Tako se mi sad kolektivno osjecamo. Ono, cekas i trudis se dugo vremena
. Probas ovako, ne ide, probas onako , malo ti fali, ali u zadnjem trenutku se ispalis.
I na kraju kad umocis prvi put, ono, nije da si ti sad bolji u tome sto radis i nije da ce ti sad sve ici lako. Ali, kad se sve emocije slegnu, ono znas da je sad svijet oko tebe drukciji, da ga gledas drukcijim ocima, da si i ti sad dio "odraslog" svijeta.
Nije to vise pitanje tog trenutka, mislim ti ces se toga sjecati dok si ziv, no sada je vec nesto sasvim drugo. Zivot prije i zivot poslije toga. Ti si sad dio onoga o cemu si sanjao, i sad ti se svijet otvorio i samo nebo je granica. Sad mozes pricati s rajom o ozbiljnim stvarima, tipa koga staviti u napad da bi "uboli", kako "probiti i najbolju odbranu" i koju "taktiku" izabrati da dodjes do zeljenog cilja. Mozes pricati o dernecima kad si "povaljivao" , ili bio blizu da povalis i najvece macke. Mozes pricati o "emocionalnim stanjima" kad si postigao neki uspjeh, ili kad si ispao iz igre nakon prvih 5 minuta...
Mozes, jer znas kako je to.
Ma mislim, jesmo bili zagorili fakat, ali danas, eeee, danas, sutra i prekosutra mi smo dio jednog drugog svijeta. Mozemo unucima pricati gdje smo bili, sta smo radili, sta je potrebno za uspjeh. SVE to zajedno na kamaru, i jos mnogo toga sto i ne znamo nas u buducnosti ceka.
Za nas postoji zivot prije 15. oktobra 2013e, i zivot poslije njega. Nista vise nece biti kao sto je bilo. Nista! Cak i da se vratimo u neke mracne dane, u neki "susni" period (
) uvijek cemo znati da je ovo moguce. Uvijek cemo znati sta treba napraviti, koje igrace igrati, kakvu taktiku sprovesti, da bi to bilo to. I uvijek cemo imati sjecanje na ovaj divni trenutak i ovo vrijeme u kojem se nalazimo sada. Uvijek.
Mi smo do prekjuce bili mali. Od tada i zauvijek bicemo VELIKI.
Koliko sam ja puta pao u baražu, čudo jedno 
