tajmahalica wrote:Najgora mi je opcija kad jezičari ( pojedini zagovornici liberalizma do besvijesti) svaku argumentaciju započnu rečenicom:
Jezik je promjenjiva materija.
Lafo, narod ga kreira, narod ga pravi.
Kao dodatak tome postoji i misao da jezik , književni na kakvom mi inzistiramo u ovoj diskusiji, rezultat je konsenzusa štogod učenijih ljudi, da bi ga bilo lakše koristiti u stanardnim protokolima. Dobro, to je konsenzus i on se koristi onda kad nam jezik treba na mjestima koja zahtijevaju "akademski stil" i gdje govorimo tim dogovornim jezikom. Reklo bi se to je neka vještačka forma jezika.
Ali mi se nameće pitanje, pa da li svaka promjena koju narod stvara kao dio svog pismenog, polupismenog i nepismenog stava treba da bude prihvaćena?
Znači li to što je narod pismeniji više će koristiti standardizovani jezik, a što je nepismeniji više će koristiti formu dalje od dogovorene osovine? Da li sve zavisi od postotka pismenih, polupismenih i nepismenih?
Nekad je iznimno nepravilno bilo govoriti : Ta i ta osoba NA TELEFONU. Ali bi trebalo da postane to uvriježeno u jeziku, jer iskreno ne znam na prste nabrojati osoba koje kažu : Ta i ta PORED TELEFONA.
No dokle ide to prihvatanje kako narod podastre?
volim reci: pri telefonu
