Anksioznost

[sombra]

Interesantan clanak, pogotovo dio 'Why low-grade anxiety is more of a habit than a disease'.

http://nymag.com/news/features/xanax-2012-3/

[Salah ad-Din]

ihhhhh, ma nije to nista onda, ne brini..
ja sam lupanje i srce osjecala konstantno, bez opipavanja pulsa ili provjeravanja.. jednostavno, u posljednje vrijeme sam od 24h dnevno, 15tak sati osjecala otkucaje.. svaki dan..
a kad dozivim neki stres znalo je toliko lupati da osjecam kao da me cijelu pomjera..
ako je kod tebe to na sedmicnoj bazi.. onda je vrlo vjerovatno da je stvarno od nervoze i da nema nikakvog poremecaja

EDIT: odnosno na mjesecnoj bazi. jos bolje!

Pazi i ja osjetim svoje srce, naročito kada legnem spavati, kada mi je dosadno na predavanjima, ali ti otkucaji koje ja čujem su pravilni, samo što su jaki, toliko jaki da ih vidim na majici, kod zubara me odiže od stolice koliko lupa srce, ali lupa svasvim ritmično, u Vrazovu kardiolog me slušao preko 10 minuta onim slušalicama xD i rekao mi da imam rtmične otkucaje srca, ali ubrzane, dosta ubrzane i da imam blagi sistolni šum. E jedino kada osjeti nepravilnost, jeste kada se umorim, trčim kući, uđem u kuću srce buba, sjednem za kompjuter, ono lupa, lupa a onda se počne puls spuštati, tada osjetim da nekada zna napraviti malo veću pauzu između otkucaja, mada mislim da je to respiratorna arimtija koju nekada osjetim kada mirujem
Meni je problem što doktor neće da pomisli na holter, predlagao sam mu, kaže djete ne budali, mi tebi kad bi stavili holter, ti ne bi prestajao misliti na srce taj dan tjerali su me da kašljem dok mi slušaju srce, da radim sklekove i nisu uočili nikakve nepravilnosti ma šuo ti je sa mnom

[lavorpunvode]

niko ko to nije dozivio ne zna kakav je osjecaj.. narocito doktori. oni su posebna kategorija, i samo gledaju kako da te skinu s dnevnog reda.

[Salah ad-Din]

a zašto se tebi uopšte propisali holter da nosiš? jei ti tražila ili...?
ne znam, bio sam kod toliko internista, doktora, kardiologa, niko nije ni predložio holter, kažu da nema potrebe, da je to sve anksioznost i ako sam naglašavo uvijek da mi preskače srce, da osjetim respiratornu aritmiju, ali oni izgleda samo vjeruju ultravzuku srca, to im je svetinja, jer tu valjda sve vide ma ja ću se poustiti vjerovat ću im, šta drugo mogu

[desktop]

Počeo sam piti Aktivin-H,ili ti ga gospinu travu,više na http://www.belupo.hr/Default.aspx?sid=2382. Vidjet ćemo kako će i šta djelovati.po internetu je dosta ljudi zadovoljno sa učinkom.Kako sam u blagoj depresiji mislim da bi mi trebalo djelovati,neznam smanjuje li anksioznost.
Plecebo efekat vjerovatno neću imati jer sam do sada pio Prozac i Seroxat i znam kako i šta djeluju,koliko su dobri a u istu ruku štetni.Javim se za nekoliko sedmica po pitanju terapije i efekata

[Female_Sa]

Ja sam se godinama borila s anksioznoscu i panicnim napadima, prevazisla ih, 10 godina bila ok, i opet se sve vratilo prije 2.5 godine. Iako sam za 2.5 god. imala samo 2 poanicna (zadnji prije 2 godine i tri mjeseca), stalno zivim u strahu. Cim me nesto zaboli, pomislim da je neka teska, neizlječiva bolest..ma uglavnom, nikad nisam rahat.

Ono sto zelim reci jeste da sam pocela piti riblje ulje jer sam nasla da je ono najdjelotvornije za depresiju, a samim tim i anksioznost. Nikada nisam htjela uzimati tablete iako sam prolazila faze kada sam mislila da cu umrijeti ili da cu dozivjeti nervni slom. Xanax o kome gore pisete je jedan od najgorih lijekova jer u roku od 14 dana postanes ovisan. Imam prijateljicu koja je postala ovisna i jos nikada se nije skroz skinula.

Ono sto ja radim jetse da pokusavam misliti pozitivno, pokusavam odagnati lose misli (npr. neku vecer sam mislila da cu poludjeti, nekako mi je srce lupalo i u usima sam cula kako lupa, smetalo mi sto radi frizider, sto auta prolaze ispod balkona... svatsa nesta ali sam se smirila i iskontrolisala i negdje pred zoru mirno zaspala. Ujutro sam bila ko nova), vrijeme provoditi sa ljudima koji pozitivno na vas djeluju, sto manje biti sam u kuci, citati lagano stivo, gledati samo komedije i humoristicne serije itd.

Znam da ovo sto pisem izgleda sve divno i krasno ali treba puno truda da se dodje u fazu da sam sebi pomognes. Ja jos uvijek idem psihologu na psiho-terapije (vec dvije i po god.) i mnogo mi je pomogao. Sjecam se da mi je rekla da tablete pomazu da prevazidjes problem ali treba znati zivjeti bez tableta.

Potpuno razumijem sve one koji imaju problema s anksioznoscu i panicnim napadima jer sam i sama prosla taj pakao i nema dana da se ne zapitam kakav bi mi zivot bio da se ne plasim, da smijem sama sve kao i ostali ljudi ali sta cu...iz ove kože u drugu ne mogu.

[korisnik101]

Ono sto zelim reci jeste da sam pocela piti riblje ulje jer sam nasla da je ono najdjelotvornije za depresiju, a samim tim i anksioznost.

Gdje si kupila riblje ulje i koju dozu si uzimala?
Valjda se riblje ulje/omega 3 uzima naspram masnog tkiva, gram po gram?
Hvala!

[Female_Sa]

Ono sto zelim reci jeste da sam pocela piti riblje ulje jer sam nasla da je ono najdjelotvornije za depresiju, a samim tim i anksioznost.

Gdje si kupila riblje ulje i koju dozu si uzimala?
Valjda se riblje ulje/omega 3 uzima naspram masnog tkiva, gram po gram?
Hvala!

Ulje sam kupila u apoteci. Bitno je napomenuti da treba piti pravo riblje ulje, a ne granulice ili kapsule. Pijem jednu supenu kasiku dnevno (tako mi je receno u apoteci iako mislim da i vishe ne bi skodilo), mislim da je to oko 7 ml, i odmah pojedem uz to i kasiku domaceg meda. Ja sam zaista primijetila poboljsanje i nekako mi je "bistriji" mozak.

Ako znas kako se tacno uzima to riblje ulje, javi. Mozda uzimam premalo..ne znam.

[neretvanac]

Nije kod mene toliko jaka anksioznost, meni se zna desiti i po mjesec dana, da se osjećam super, bez ikakvih problema, na sve zaboravim, ali onda naiđe sedmica koja me uništi, uglavnom tom periodu prethodi neki stresan događaj, vidim hitnu kako daju prvu pomoć nekome, gledam na TV-u čovjeka koji je doživio srčani, ispitni rokovi, ili jednostavno preskoči srce (to mi se dešava jednom u dva mjeseca otprilike, srce kuca, a onda razmak, pa opet počne ali sada ubrzano, to se uglavnom desi jednom, samo jednom preskoči, jednom mi je preskočilo dva puta u minuti i završio sam na hitnoj, sve je bilo uredu, malo pritisak povišen, ekg uredu, 20 minuta bio prikopčan na onaj monitor doktor gledao nema nikakvih problema, samo sinusna tahikardija, kažu panični napad, dali mi apaurin i kući). Ja sam svjestan da mi od toga neće biti ništa, sebi ponavljam kad ti ništa nije bilo za sve ovo vrijeme neće ni sada, ali jednostavno samo na jednom se u glavi pojavi ideja, a šta ako mi je ipak srce slabo, šta ako dobijem srčani, odmah trčim na internet kucam simptome srčanog udara, simptome slabosti srca, aritmije i često se pronađem u tim simptomima(panični napad je jako sličan srčanom udaru), i onda nastaje šuo, mjerenje pritiska, osluškivanje pulsa, hodanje po sobi gore dole, cupkanje nogama, i tako 5-6 dana dok ne prođe.

Kod tebe je jace izrazena hipohondrija. Prvi i osnovni korak ti je da prestanes na internetu traziti simptome.

[Female_Sa]

Potpuno se slazem sa prethodnim postom. Onoga trena kad sam prestala surfati po netu i traziti objasnjenja, lijek, simptome, uzroke anksioznosti...za 30% mi je bilo bolje u samom startu. Cak i kad mi se desi da mi na tren bude lose (a to je poprilicno cesto) samo pomislim da se od smrti ne moze pobjeci i ono sto mi je namijenjeno, strefit ce me. Pokusam se opustiti, u tom prodje prvi val straha, meni bude lakse.

[korisnik101]

Ono sto zelim reci jeste da sam pocela piti riblje ulje jer sam nasla da je ono najdjelotvornije za depresiju, a samim tim i anksioznost.

Gdje si kupila riblje ulje i koju dozu si uzimala?
Valjda se riblje ulje/omega 3 uzima naspram masnog tkiva, gram po gram?
Hvala!

Ulje sam kupila u apoteci. Bitno je napomenuti da treba piti pravo riblje ulje, a ne granulice ili kapsule. Pijem jednu supenu kasiku dnevno (tako mi je receno u apoteci iako mislim da i vishe ne bi skodilo), mislim da je to oko 7 ml, i odmah pojedem uz to i kasiku domaceg meda. Ja sam zaista primijetila poboljsanje i nekako mi je "bistriji" mozak.

Ako znas kako se tacno uzima to riblje ulje, javi. Mozda uzimam premalo..ne znam.

Hvala na odg., ima u apotekama, cak sa okusom narandze - malo lakse za progutati!
Jedna supena kasika je normalna, kazu ako nisi previse aktivna (fitnes) - u tom slucaju 2 kasike.

[desktop]

Rekao sam da ću se javiti na ovu temu i napisati utiske o Aktivin-H kapsulama,ili ti gospinoj travi,kantarionu.Više na linku:

http://www.belupo.hr/Default.aspx?sid=2382

7 je dana prošlo odkako sam na terapiji.Počeo sam se osjećati bolje.Opušteniji sam,anksioznost mi se smaljila,i ne sekiraju me sve sitnice kao prije.Ne islim više toliko šta će biti ako bude,ne vidim stvari tako crno.
Recimo,na Seroxatu,kada sam bio u težoj depresiji,sam u prvih 7 dana prestao da plačem, i prestao me je boliti želudac od nervoze,bilo mi je samo malo bolje znači,a potpuni učinak lijeka sam osjetio nakon 2 mjeseca.Nadam se da će mi i na aktivin-h tabletama biti postepeno sve bolje i bolje.
Preporučena doza je 2 kapsule na dan,ja pijem 3,nemam nikakvih nus pojava.Ipak,još je rano za bilo kakvu sigurnu potvrdu djelovanja,ako i kad se budem osjećao stvarno dobro,ili ne,naravno,javim se opet.
Na internetu ima ljudi kojima aktivi-h(ili ti ga st john wort) djeluje jako dobro,njih je većina,i onima kojima nikako ne djeluje.Sada se postavlja pitanje koliki je stepen djelovalja aktivin-h tableta pošto je naglašeno da su namjenjene za blagu i srednju depresiju,možda kao da se piju jako male doze komercijalnih lijekova,20% od preporučene minimalne doze,recimo.

[Hadzi Lojo]

Bacite te otrove i pocnite vjezbati Yogu!

[alkimia]

nakon najgoreg perioda u svom zivotu (26 mi je godina) i dozivljenog napada panike u martu ove godine (nemogu vam opisati kako sam lose bio) hvala Bogu evo nakon "samo" 6 mjeseci oporavio sam se skroz...kazem samo jer znam kao i svi vi koji prolazite kroz taj pakao da ste samo guglali i znate vec da se ljudi godinama pate...kao iznadprosjecam momak (IQ 152) bio sam strasno ljut na sebe sto me poremecaj izjedao i onemogucio mi normalno funkcionisanje....uglavnom nakon strasnog truda,i mnogo literature (nikako lijekovi osim onih na biljnoj bazi) oporavio sam se skroz i bolje mi je nego ikada...
Bio sam kod nekoliko psihologa i nije mi mnogo trebalo da zakljucim da (nakon mnogo literature Charles Lindenova metoda je ubjedljivo najbolja knjiga sa kojom sa se susreo) znam pa mogu reci mnogo vise nego i oni,ne zelim da omalovazavam psihologe,oni su sta vise najbolja opcija prilikom oporavka,medjutim pitanje je koliko se od njih susrelo oci u oci sa anksioznost tako da ipak ne moze da to zamijeni necije nazalost iskustvo sa tim poremecajem kao npr ja.

Meni je anksioznost se vjerovatno pojavila nakon smrti majke a rasplamsala totalno nakon godinu i po dana kada mi je i otac umro...u meni je bila tempirana bomba koja je cekala kada ce eksplodirati a nazalost to se desilo kada sam otisao u inostranstvo i kuci ostavio i ono malo ljudi do kojih mi je stalo.

Kako god,vazno je gledati naprijed a ne unazad,ja sam se oporavio i sto je bilo za sobom i ostavio,duboko zakopao,dovoljno u sebi ostavio da mogu pomoci ljudima koji prolaze taj uzasni period.

Svako ko je zainteresovan neka mi se javi u PP i dogovoricemo se da se ne reklamiram na forumu javno,garantujem vam da ce se oporaviti,od vas ocekujem samo malo volje i nista vise,NE UPADAJTE U DEPRESIJU i zapamtite....VI NISTE BOLESNI

Lijep pozdrav

[Balea275]

Da se i ja ubacim...

Susrela sam se sa napadima panike, sa ekstremnim promjenama raspoloženja, svaki dan se susrećem s nekim opsesivno-kompulzivnim ritualima, sa socijalnom fobijom, itd.

Moje (psiho)probleme najbolje opisuje riječ strah.
Strah od napada panike iliti strah od straha (koliko god to glupo zvučalo), strah da mi vrata nisu ostala otključana, strah da mi neki električni uređaj nije ostao uključen, strah da ću se "provaliti" ako izađem iz kuće, strah da ću se osramotiti u nekoj društvenoj situaciji, strah da će me neko pogrešno shvatiti, strah da mi se neko smije iza leđa, strah od autobusa (zadnji veći napad panike sam doživjela u autobusu, i sad kad se približim autobusu srce mi počne ubrzano lupati), itd.

Napade panike sam krila, jer me bilo sramota...

Stvari u životu su krenule nabolje, ne mogu se požaliti sadašnjim stanjem, tako da su napadi panike jaako rijetki, a i kad me krene, uspijem spriječiti spomenutom autosugestijom i lexiliumom koji koristim preventivno.

Međutim, sve pomenute stvari su značajno uticale na moje samopuzdanje, na nelagodu u društvenim situacijama, na to da se nikad ne osjećam opušteno, a najviše od svega da konstantno imam osjećaj krivice. Ne zato što sam nešto uradila, nego zato što je sve u mom životu ok. Kao da osjećam grižnju savjesti što sam sretna. Valjda se uklapam u onu 'staru narodnu': "Savjest je ono što boli kad se svi dijelovi tijela osjećaju dobro".

Da li neko od vas ima takav osjećaj?

[Rolo]

Da se i ja ubacim...

Susrela sam se sa napadima panike, sa ekstremnim promjenama raspoloženja, svaki dan se susrećem s nekim opsesivno-kompulzivnim ritualima, sa socijalnom fobijom, itd.

Moje (psiho)probleme najbolje opisuje riječ strah.
Strah od napada panike iliti strah od straha (koliko god to glupo zvučalo), strah da mi vrata nisu ostala otključana, strah da mi neki električni uređaj nije ostao uključen, strah da ću se "provaliti" ako izađem iz kuće, strah da ću se osramotiti u nekoj društvenoj situaciji, strah da će me neko pogrešno shvatiti, strah da mi se neko smije iza leđa, strah od autobusa (zadnji veći napad panike sam doživjela u autobusu, i sad kad se približim autobusu srce mi počne ubrzano lupati), itd.

Napade panike sam krila, jer me bilo sramota...

Stvari u životu su krenule nabolje, ne mogu se požaliti sadašnjim stanjem, tako da su napadi panike jaako rijetki, a i kad me krene, uspijem spriječiti spomenutom autosugestijom i lexiliumom koji koristim preventivno.

Međutim, sve pomenute stvari su značajno uticale na moje samopuzdanje, na nelagodu u društvenim situacijama, na to da se nikad ne osjećam opušteno, a najviše od svega da konstantno imam osjećaj krivice. Ne zato što sam nešto uradila, nego zato što je sve u mom životu ok. Kao da osjećam grižnju savjesti što sam sretna. Valjda se uklapam u onu 'staru narodnu': "Savjest je ono što boli kad se svi dijelovi tijela osjećaju dobro".

Da li neko od vas ima takav osjećaj?

Izgleda da nam je to standard u današnjem vremenu, najviše problema imamo kad nikakvih problema nemamo.
Nekako kad čovjek ostane sam sa sobom, bez nekog usmjerenja i smisla, šta mu je drugo preostalo nego grižnja savjesti. Obično se tu radi o beskrajnim razmišljanjima o prošlosti, šta ko o nama misli i sl.
Mislim da je jedan osjećaj zdrave krivnje uvijek potreban. Umjesto da mislimo o sebi, ne bi bilo loše misliti o tome kako je nekom drugom.

[pastet89]

Uzrok za anksioznost moze biti ziva, koja se sadrzi (i predje u telo) vaksinama, plombama, i ribama (posebno u tunevini).
Vise info-a ovde: http://groups.yahoo.com/neo/groups/freq ... ation/info

A brz lek za simptome jeste zeleni caj.

[zimha]

Imam neke simptome slicne tim vasim pa da me posavjetujete sta trebam da radim,imam 19 godina i vec sam poceo da brinem o svom zdravlju.Muče me ovi simptomi
ubrzani i jaki otkucaji srca tada nemogu ni da disem ,dođe mi da padnem u nesvjest.Sve to baš na lijevoj strani i samo na lijevoj strani.išao sam vec 3 puta doktoru radio sam 2 puta EKG srca i doktor kaze da je sve uredu,sve nalaze sam uradio i to je uredu.svaki put kada sam otisao dali su mi ranitidin tablete za smanjenje kiseline u zeludcu i govorili su da je zeludac u pitanju,ali mene i poslje toga muci tu ispod lijeve plećke ili kako se vec kaze.Jedno vrijeme sam mislio i da su pluća,tada sam otišao i specijalisti za pluća i on je rekao da je sve uredu,rekao je da ako hocu odem i slikam pluca,ali nije potrebno pa zato nisam otisao,pa cak je rekao da posjetim psihijatra.i jos nesto previse me nervira to kako neko izvodi neke zvukove ustima ili tako nesto vjerovatno su i zivci,i previse se brinem za zdravlje svojih bliznjih tatu,mamu brata,sestre nesto malo da im se desi ja mislim da bi zavrsio u bolnici. Da li bi vi znali sta je u pitanju,bio bih vam zahvalan

[Balea275]

Imam neke simptome slicne tim vasim pa da me posavjetujete sta trebam da radim,imam 19 godina i vec sam poceo da brinem o svom zdravlju.Muče me ovi simptomi
ubrzani i jaki otkucaji srca tada nemogu ni da disem ,dođe mi da padnem u nesvjest.Sve to baš na lijevoj strani i samo na lijevoj strani.išao sam vec 3 puta doktoru radio sam 2 puta EKG srca i doktor kaze da je sve uredu,sve nalaze sam uradio i to je uredu.svaki put kada sam otisao dali su mi ranitidin tablete za smanjenje kiseline u zeludcu i govorili su da je zeludac u pitanju,ali mene i poslje toga muci tu ispod lijeve plećke ili kako se vec kaze.Jedno vrijeme sam mislio i da su pluća,tada sam otišao i specijalisti za pluća i on je rekao da je sve uredu,rekao je da ako hocu odem i slikam pluca,ali nije potrebno pa zato nisam otisao,pa cak je rekao da posjetim psihijatra.i jos nesto previse me nervira to kako neko izvodi neke zvukove ustima ili tako nesto vjerovatno su i zivci,i previse se brinem za zdravlje svojih bliznjih tatu,mamu brata,sestre nesto malo da im se desi ja mislim da bi zavrsio u bolnici. Da li bi vi znali sta je u pitanju,bio bih vam zahvalan

Ko pogodi šta ti je, svaka mu čast
A možda bi ti psiholog stvarno pomogao, obzirom da nisu našli neki fizički uzrok. Pa pokušaj, što da ne.

[bull21]

Klasični napadi tjeskobe. Kada ti krene i imaš osjećaj da će te uhvatiti u potpunosti, pokušaj da brojiš od 1 do 10 i unazad, duboko diši. Neka ti neko napravi kamilicu jer kažu da smiruje. I popij prokleti apaurin jer to nije ništa strašno, lijek za napade anksioznosti (drugo je što se kod nas sve ismijava). Imam potpuno isti problem. U zadnjih mjesec dana, dva i to poprilično "jaka" napada tjeskobe. Prvi put sam mislio da će me il' srčani opalit il' da ću k'o lubenica...
Pokušaj isto tako i uvesti vježbe. Ja još nisam ali planiram uskoro da uvedem da dnevno vježbam bar 20-30 minuta. Kažu da i to pomaže. I nemoj se bojati psihijatra. Čovjek k'o čovjek. Sjedneš, kažeš šta te muči i on(a) ti pomogne da riješiš problem. Čekam prvu slobodnu sedmicu da se zaputim kod istog. Bolje i to nego brat jabuke do kraja života.

[rot0z]

Klasični napadi tjeskobe. Kada ti krene i imaš osjećaj da će te uhvatiti u potpunosti, pokušaj da brojiš od 1 do 10 i unazad, duboko diši. Neka ti neko napravi kamilicu jer kažu da smiruje. I popij prokleti apaurin jer to nije ništa strašno, lijek za napade anksioznosti (drugo je što se kod nas sve ismijava). Imam potpuno isti problem. U zadnjih mjesec dana, dva i to poprilično "jaka" napada tjeskobe. Prvi put sam mislio da će me il' srčani opalit il' da ću k'o lubenica...
Pokušaj isto tako i uvesti vježbe. Ja još nisam ali planiram uskoro da uvedem da dnevno vježbam bar 20-30 minuta. Kažu da i to pomaže. I nemoj se bojati psihijatra. Čovjek k'o čovjek. Sjedneš, kažeš šta te muči i on(a) ti pomogne da riješiš problem. Čekam prvu slobodnu sedmicu da se zaputim kod istog. Bolje i to nego brat jabuke do kraja života.

Ja sam procito negdje da je bolje ritmicno disat, ne previse duboko i brze se rad srca vrati u normalu.

I mene zna cesto uhvatiti tjeskobo, ono sto mi najvise pomaze je vjera i sportske aktivnost, presretan i najopusteniji sam posljie dobre partije fudbala ili opustena razgovora sa prijateljem poslije namaza/molitve.

[Jimmy McNulty]

Šta mi se desi neku noć. Legao sam oko pola dva i odmah zaspao ali budim se ubrzo i ne mogu disat, jednostavno osjećam da se gušim i da nema dovoljno zraka, već me neki yeben strah udario. Ustajem i otvaram prozor, pokusavam disati ali i dalje kao da se gusim i odjednom mi dođe neka muka, trčim u wc da povraćam ali ne mogu povratit, samo pljuvačka izlazi iz mene ba i sjednem na šolju i dobrih 10 min sam bio u potpunom strahu, borio se da dođem do zraka, da povratim, tresem se ko prut, osjećam da me u prsima steže, kontam evo srčani ili moždani, gotovo. Nakon tih 10 nedo bog nikome minuta malo sam se smirio i uvjerio sebe da je sve ok, vratio se u sobu ali iduci sat vremena i dalje sam bio u nekom strahu i nisam mogao zaspati...nekako sam zorom zaspo jedva...

da li ovo vama djeluje kao napad panike što sam opisao, zašto se to uopšte dešava? Nije da imam ikakvih problema u zivotu, trenutno mi je skoro sve potaman ali...strašno iskustvo zaista. Molite se Bogu da se vama nikad ne dogodi.

Postam ovdje jer nisam htio spamati i otvarati novu temu. Je li ovaj moj dozivljaj napad panike, ako jeste je li to povezano sa anksioznošću ili jer uopće ne znam jesam li anksiozan. Uglavnom mnogo me zabrinulo i ne znam šta da radim, nisam još nikome rekao, pogotovo mami i tati, necu da ih sikiram...

[Great Cornholio]

Šta mi se desi neku noć. Legao sam oko pola dva i odmah zaspao ali budim se ubrzo i ne mogu disat, jednostavno osjećam da se gušim i da nema dovoljno zraka, već me neki yeben strah udario. Ustajem i otvaram prozor, pokusavam disati ali i dalje kao da se gusim i odjednom mi dođe neka muka, trčim u wc da povraćam ali ne mogu povratit, samo pljuvačka izlazi iz mene ba i sjednem na šolju i dobrih 10 min sam bio u potpunom strahu, borio se da dođem do zraka, da povratim, tresem se ko prut, osjećam da me u prsima steže, kontam evo srčani ili moždani, gotovo. Nakon tih 10 nedo bog nikome minuta malo sam se smirio i uvjerio sebe da je sve ok, vratio se u sobu ali iduci sat vremena i dalje sam bio u nekom strahu i nisam mogao zaspati...nekako sam zorom zaspo jedva...

da li ovo vama djeluje kao napad panike što sam opisao, zašto se to uopšte dešava? Nije da imam ikakvih problema u zivotu, trenutno mi je skoro sve potaman ali...strašno iskustvo zaista. Molite se Bogu da se vama nikad ne dogodi.

Postam ovdje jer nisam htio spamati i otvarati novu temu. Je li ovaj moj dozivljaj napad panike, ako jeste je li to povezano sa anksioznošću ili jer uopće ne znam jesam li anksiozan. Uglavnom mnogo me zabrinulo i ne znam šta da radim, nisam još nikome rekao, pogotovo mami i tati, necu da ih sikiram...

To kao da si opisao "školski primjer" paničnog napada.Gubitak daha, lupanje srca, preznojavanje, strah od smrti, srčanog ili moždanog udara, sve su to simptomi paničnog (anksioznog napada).

Anksioznost, tj. panični napad kao osnovni simptom anksioznosti, je jedan vid "alarmnog" uređaja koji se "pali" kad dugo vremena "zlostavljamo" sami sebe raznoraznim brigama, kad se dugo vremeno pretjerano iscrpljujemo, tijelo se pobuni protiv duha, i kaže mu " Ako nešto ne budeš promijenio rizikuješ da dođe do ozbiljnijih organskih poremećaja".

Promijeni nešto u svom ponašanju, smanji brige, reduciraj broj obaveza, pokušaj da nađeš neku aktivnost koju ćeš obavljati bez osjećaja dužnosti, aktivnost koja će ti omogućiti da malo "zaboraviš na sebe", i panični poremećaji se ne bi trebali ponavljati, a ako se budu ponavljali i pored toga što si smanjio brige, obaveze i našao sebi neku aktivnost koju ćeš obavljati sa zadovoljstvom, onda se požali roditeljima, pa onda ljekaru.

Anksioznost se može "pobijediti" bez lijekova i ljekara, to ti mogu potvrditi iz ličnog iskustva, jer imao sam i ja jedan period u svom životu (u doba studiranja, sastle se brige o ispitima i neke lične trauma itd) kada sam imao panične napade, iste ovakve kako si ih ti opisao, ali eto sva sreća imali smo mi na prvoj godinu jedan predmet u kojem se obrađivao anksiozni poremećaj, pa sam ja u trenucima kad me je takav napad pogađao ostajao "miran" i govorio sebi "To je anksiozni napad, od njega se ne umire, proći će".

I uvijek je "palilo". I tako, obnovim ja godinu, pritisak od ispita nestane, i nestane anksioznost.

I još nešto, nisam se ni ja roditeljima žalio, niti bilo kome drugom, nisam ih htio sekirati, a možda to i nije bio razlog, možda nisam nikome htio priznati da imam "slabosti".

U svakom slučaju, nećeš umrijeti, anksioznost je samo privremeno stanje, ali moraš nešto učiniti da ti se ti napadi ne vraćaju, jer valja što kvalitetnije i zdravije proživjeti do smrti

[Jimmy McNulty]

Moguće da je zbog ispita jer sam zadnje vrijeme bio zabrinut zbog njih...eto nije mi se još ponovilo hvala bogu. Doduše nisu samo ispiti, imao sam nekih manjih briga zbog djevojke isto, kao i zbog teške bolesti jednog mi veoma dragog člana familije, moguće da mi se sve sabralo...prestat cu da se manje opterećujem i nadam se da se neće ponoviti, inače i par mjeseci ranije primijetio sam neke simptome anksioznosti kod sebe ali definitivno nisu bile toliko izražene kao zadnjih par dana.

Hvala na opširnom odgovoru koji mi je definitivno malo smanjio brige.

[Great Cornholio]

Ma svi mi ljudi funkcionišemo na istim osnovnim principima, i svi se ponekad opteretimo previše, pa nam se desi da ponekad malo "izgubimo ravnotežu".
Sve je pitanje prave mjere, poremećaji nastaju kad je nečega previše, ili premalo. Život bez briga, trauma, raznoraznih pritisaka koje nam čini okolina, ili ih stvaramo sami sebi, je nemoguć, ali eto treba tražiti načine da se čovjek od svega navedenog zaštiti, da uticaj svega onoga što nas brine i stvara negativan pritisak smanji na podnošljivu mjeru.

Nema univerzalnog rješenja, nema univerzalnog savjeta kako da se čovjek izbori sa teškom situacijom u kojoj se nađe, jer iako mi svi funkcionišemo na istim osnovnim principima, nisu isti problemi koje moramo rješavati.

Poslušati svakog, konsultovati se i sa samim sobom, i onda vući poteze za koje smatramo da će nam pomoći, a ako ne pomognu činiti nešto drugačije, a za svaki problem postoji rješenje.