Princ bosanske sevdalinke Nedžad Salković
29.08.2005.g. Nedžad Salković je svojim sugrađanima na Sonom trgu poklonio cjelovečernji koncert
Nedžad Salković, rođen je u Tuzli of oca Zaima i majke Sahbe /Imširagić/. Pjesma, posebno sevdalinka od njegove najranije mladosti je njegov životni saputnik, ili kako ima običaj da kaže “ To je moj Dobri Ahbab”.
On je nesumnjivo u istoriji naše tuzle pa i Bosne i Hercegovine po mnogima najbolji tumać bosanske sevdalinke.Zbog svoje elegancije, sarmantnog izgleda, prefinjenog ponašanja na pozornici i TV kamerama, njegove kolege iz bivše YU prozvaše ga Princom Bosanske Sevdalinke.
Sa nepunih 18-est godina, 1.4.1958 godine svoj prvi nastup obilježava na Radio Tuzli, pjesmom Omer Beže.
Od tada poćinje njegov let ka vrhunskim zvijezdama tadašnje jugopslavenske estrade. U tim vrhovima neprikosnoveno ostaje i vlada decenijama.
Snimio je preko 60gramofonskih ploća, bezbroj audio kaseta, bezbroj TV emisija.
Dobitnik je preko 30 festivalnih nagrada, srebrenih, platinastih I dijamantskih trofeja.
-Dobitnik je estradne nagrade RD. BiH.
-Estradne nagrade SR Jugoslavije 1986 godine (ovo je najveće umjetnićko priznanje.)
Takođe je Dobitnik velikog broja drustvenih priznanje, između ostalih.
-Oktobarska plaketa grada Tuzle 1982 I 1999 godine
-Orden Bratstva-jedinstva sa slatnim vijencem1987godine.
-Često je u raznim medijima biran za pjevaća godine ličnost godine.
Sa svojim pjesmama razgaljulje i miluje. Obišao je skoro čitav svijet bio na svim kontinentima. Veoma je druželjubiv čovjek, posten i rado viden u svakom društvu. Nikada nije napustio svoju rodnu Tuzlu. Odmah po Završetku brojnih turneja, snimanja , vračao bi se u svoj voljeni grad (Pjesma “Voljeni Grade Moj”) govoreći prijatljima kojih ima širom svijeta:
“Odoh ja bolan u Svoju Tuzlu, mojim Tuzlacima, a vama zelim zlatne dvore.”
Ovo je najkraće što sam mogao reći o čovjeku, raskosnom umjetniku, Tuzlaku, sevdaliji, NEDZADU SALKOVICU.
(Dragisa Trifkovic, Tuzlanski vremeplov5)
Pjevač Nedžad Salković organizuje humanitarni koncert za žrtve cunamija u Aziji
"Ako nekome mogu učiniti dobro, onda sam najsretniji čovjek"
Kako vrijeme odmiče sve više bh. građana se uključuje u akciju prikupljanja pomoći za žrtve cunamija koji je pogodio jugoistočnu Aziju. Estradni umjetnik Nedžad Salković, osim što je od strane svojih kolega iz bivše Jugoslavije proglašen za "princa bosanske sevdalinke", poznat je i po humanitarnim koncertima, a jedan takav će početkom februara biti održan u Tuzli. Sav prihod s koncerta bit će upućen za pomoć stradalima razornog cunamija u Aziji.
NN: Vi ćete na sebi svojstven način pomoći žrtvama cunamija?
SALKOVIĆ: Namjeravam uskoro održati solistički cjelovečernji koncert s kojeg bi kompletan prihod išao za te nesretne ljude. Datum još nije konačno određen, mislim da bi trebao biti 2. februara u Bosanskom kulturnom centru Tuzla.
NN: Vama ovo nije prvi humanitarni koncert?
SALKOVIĆ: Nije prvi. Ne znam i uopšte me ne interesuje koji je po redu. Volim pomagati ljudima i gdje sam god mogao - pomogao sam. Inače sam takav po prirodi: ako nekome mogu učiniti dobro, onda sam najsretniji čovjek. Spomenuću neke interesantnije humanitarne koncerte, recimo kada su Banja Luka i Krajina stradale od onog katastrofalnog zemljotresa 1969. godine imao sam turneju po Austriji i Njemačkoj sa ansamblom Radojke i Tineta Živkovića i još nekoliko pjevača. Sjećam se, između ostalih, da je bio tu i rahmetli Himzo Polovina. Taj prvi koncert neposredno poslije zemljotresa u Banjoj Luci imali smo u velikoj sportskoj dvorani u Salzburgu, sala je bila popunjena do posljednjeg mjesta i prihod s koncerta bio je veliki. Moj prijedlog je bio da kompletan prihod sa tog koncerta ide u humanitarne svrhe za grad Banju Luku i odmah je prihvaćen.
Također ću vam spomenuti humanitarni koncert koji smo održali u Beogradu kada je Crna Gora stradala od zemljotresa, a to je bila 1974. godina. Tada sam radio za "Estradu" iz Beograda i pozvao direktora dva dana nakon zemljotresa i predložio da napravimo veliki humanitarni koncert. Veliki broj mojih kolega učestvovao je na tom koncertu.
Ovo mi je velika želja da dam svoj doprinos za pomoć žrtvama velike nesreće u Aziji. Još nismo odredili cijenu ulaznice za koncert, ali spreman sam pjevati i tri večeri zaredom. To će biti moj solistički koncert na koji planiram pozvati mlade pjevače amatere iz kulturnoumjetničkih društava u Tuzli.
NN: Koji su Vaši lični razlozi za organizaciju ovakve humanitarne akcije?
SALKOVIĆ: Često sam oslonjen na svoju pjesmu "Kad se smiješ mila kćeri", a znam da su te zemlje koje su tragično stradale pomagale BiH tokom rata. Moja pjesma kaže: "Kad se smiješ, mila kćeri, smijat će se s tobom svi, a kad budeš zaplakala, plakat ćemo ja i ti". Uvijek govorim da se ta pjesma ne odnosi bukvalno na kćerku, nego na sve ljude. Kad ti je dobro svi su s tobom, a kad nije - okreću glavu od tebe. Mi smo siromašna zemlja, a vidjeli ste kakva je reakcija vlasti ove zemlje, onog čuvenog trojca. Ne znam koji bih za njih trojicu upotrijebio izraz, tu bruku i sramotu. Žalosno je da oni nisu uspjeli uspostaviti dogovor da pošalju tamo telegrame, da odrede dan žalosti. Često me zbog takvih ljudi koji vode, odnosno ne vode ovu zemlju, sramota, ja se ponekad stidim iako iznad svega volim moju Bosnu i Hercegovinu, što sam građanin ove zemlje. To nije do građana, njih treba organizovati i uputiti. Oni ni krivi ni dužni ispaštaju. Mene je sramota i tih stranaca koji su u našoj zemlji i znam da dijelim mišljenje sa 99 odsto građana naše zemlje. A ovo što ja radim će biti kap vode u moru kad je u pitanju doprinos koji ova zemlja praktično duguje, naravno uz pomoć medija, mojih kolega, Bosanskog kulturnog centra i građana.
NN: Na koji način ste planirali dostaviti sredstva u te zemlje, a naravno želja svih je da dođu u prave ruke?
SALKOVIĆ: Svi znamo koliko je novaca humanitarne pomoći došlo u ovu zemlju. Cifre se kreću oko pet milijardi dolara, a ne znam da li su 20 odsto dobili građani. Moram se raspitati, još ne znam, ali učinit ću sve da to što bude prikupljeno ode na pravo mjesto i da dobijem povratnu informaciju.
Kahvenisanje sa Nedžadom Salkovićem
Sa ratnim zločinima nemam nikakve veze
Princ sevdaha kako ga davano nazvaše Nedžad Salković već punih četrdeset i šest godina uspiješno traje na našoj estradi. Obišao je cijeli svijet više puta uz duž i poprijeko pjevajući sevdalah širom svijeta onima koji ga vole i njeguju.
BOŠNJACI.net: Šta trenutno radite i slijedili uskoro neka veća turneja?
SALKOVIĆ: Sada se spremam na ljetni odmor, po povratku ću snimati jedan CD-e pjesama koje su vezane za moj rodni krad Tuzlu. Na jesen planiram turneju po Americi naravno ako bude sve teklo po planu i ako dobijem radnu dozvolu. U posjeti su mi nedavno bili Jadranka i Sejo Tučić organizatori moje prošle turneje po Kanadi pa su ponovo izrazili želju da dođem tamo pa vidjećemo kako će sve teći.
BOŠNJACI.net: Da li imate koji snimljeni duet i da li biste snimili sa nekim mlađim pjevačem?
SALKOVIĆ: Pratim zbivanja na estradi i vidim da su dueti u modi, kada bi neko volio da snimi duet sa mnom prvi uslov je kvalitet tog pjevača i rado bih to učino pogotovu ako bi to bio moj doprinos njegovom uspjehu. U prošlosti imao sam dva dueta jedan sa Ljubicom Berak za pjesmu «Večeras me ljubi, ljubi» i «Jato bez gnijezda» sa Verom Ivković, a imam i jednu singl ploču koju smo snimili u duetu ja i Nedeljko Bilkić.
BOŠNJACI.net: Da li se obazire te na tračeve?
SALKOVIĆ: Ja sam u svojoj karijeri imao jednu izuzetnu saradnju sa novinarima bez obzira koje su to novine da li to bila žuta štampa kako je sada zovu ili neke ozbiljnije novine. Uvijek sam imao običaj da kažem pitaj te me šta god hoćete i ja ću vam dati odgovor i imao sam i dan danas imam veliku podršku novinara i moram vam priznati i zahvaliti se za sve što je vaš magazin objavio o meni jer sve je bilo korektno.
BOŠNJACI.net: Je li istina da nemate i ne koristite mobitel?
SALKOVIĆ: Istina je, znate u mojoj porodici ima više mobitela nego članova, a ja nemam činjenica je da je to jedna divan i praktična stvar ali meni je dovoljan i ovaj fiksni. Mislim da sam jedini u Tuzli koji nema mobitel.
BOŠNJACI.net: Vidite li na estradi svog nasljednika?
SALKOVIĆ: To je jedno delikatno pitanje, među mladim pjevačima ima talenata ali ne bih nikoga izdvajao ali koliko će se oni usmjeriti da snimaju pjesme koje će trajati godinama, a ne tri mjeseca jer tako je vrijeme došlo da ljudi samo grabe što ugrabit mogu. Meni su mnogi priznavali da su pokušavali da pjevaju onako kao ja ali im nije uspjelo. Mislim da moju boju glasa i Halida Bešlića niko nije pokušao da imitira niti to može kao ni velikana Safeta Isovića jer orginal je orginal.
BOŠNJACI.net: Imamo informacije, a bilo je i na medijima da ste i vi od dopancionog centra koji je organ manjeg entiteta odgovorni za neke zločine koje ste navodno učinili tokom agresije na BIH?
SALKOVIĆ: Vi ste potpuno u pravu kad to kažete ima taj centar u kome ima pesto stranica i u njemu je preko tri hiljade ljudi optuženih za ratne zločine nad Srbima ´92 i ´95 godine, e eto neko se sjeto i mene tamo da stavi vezano za 15. maj 1992. godine. Sa time ja apsolutno nemam nikakve veze, jer tog dana sam ja sjedio sa svojim društvom pio kahvu i pjevao sevdalinke. Za cijelo vrijeme agresije na našu zemlju srbijanski i republičko-srpski mediji su stalno nešto mene prozivali da sam Alijina ´zelena beretka´, te da imam logor i da ja određujem koje srpkinje treba silovati a koje klati i da sam za vrijeme tog čina «pevao» sevdalinke. Kad su ove monstruomske laži napisali između tri hiljade ljudi i za mene za 15. maj to je užasno pročitati a kamoli nedaj Bože od toga nešto nekome uraditi. Ja sam podnio tužbu prije petnaest dana protiv Republike Srpske pa čekamo poziv valjda je neko ostao živ od onih koje sam ja mučio. Kada se pročula ova lažna informacija javila mi se jedna advokatska komora iz Beograda koja mi je ponudila pomoć da me zastupa i ja im se zahvaljujem. Probudili su se i tamošnji mediji pa me svakodnevno zovu beogradski novinari koji žele doći u Tuzlu da bih razgovarali sa mnom. Ja mogu samo reći da je to sve čista laž.
BOŠNJACI.net: Sada su u ‘modi’ pitanja, a i poslije svega ovoga, namjeravate li u skorije vrijeme ići u Beograd?
SALKOVIĆ: Još ne, ali moram priznati da je dobar dio moje karijere vezan za Beograd i nema dana kada me neko ne nazove iz tog grada i imam tamo puno prijatelja i ljudi koji me vole, ali kada ću otići to sada ne znam. Ali isto tako mislim da je to ne važno, bar za sada.
