#451 Re: LINKIN_PARK
Posted: 21/07/2017 17:10
Frances je odrasla u relativno normalnu osobu sa obzirom u kakvim je okolnostima odrastala.
Ružno je reći...ali je istinito. Ne znam ni da li je više uopšte u kontaktu sa Courtney.dezurni_ucenik wrote:Dobro je i ispala s obzirom da joj je mati kurva i narkomanka.
medvjed23 wrote:neko ko ne čita temu a prati koje su teme aktivne bi rekao da je dale veliki fan linkin parka
Samo vi podjebavajte.dezurni_ucenik wrote:Guilty pleasure a zna in the end citav tekst.![]()
Ne vjerujem da je tebi Milica guilty pleasure isključivo zbog muzike.Velkoski wrote:ti si dobar, meni je guilty pleasure milica todorović
dale cooper wrote:medvjed23 wrote:neko ko ne čita temu a prati koje su teme aktivne bi rekao da je dale veliki fan linkin parkaSamo vi podjebavajte.dezurni_ucenik wrote:Guilty pleasure a zna in the end citav tekst.![]()
![]()
![]()
Ovo je meni guilty pleasure:
Što?dezurni_ucenik wrote:dale cooper wrote:medvjed23 wrote:neko ko ne čita temu a prati koje su teme aktivne bi rekao da je dale veliki fan linkin parkaSamo vi podjebavajte.dezurni_ucenik wrote:Guilty pleasure a zna in the end citav tekst.![]()
![]()
![]()
Ovo je meni guilty pleasure:
Pa sto bas ovo da je gp, haj da si Hearts stavio barem.
SmokingMan wrote:Samo je naslov intervjua onako prenapuhan od strane "domaćina",a sve zarad gledanosti.![]()
dale cooper wrote: Što?![]()
Hearts?
I one su.
Onaj ko nije iskusio depresiju ne može razumjeti onoga koji živi sa tim većinu svoga života.Ljudi često misle kako se ovakve stvari mogu prevazići lahko i u kratkom roku,društvenim aktivnostima,hobijima.Ne,to su ljudi koji doslovo žive dva različita života ,često mjenjaju svoje raspoloženje,navike,neodlučni su u mnogim situacijama.Primjerice,možeš sjediti sa svojim prijateljem,razgovarati normalno,možda ćeš tokom razgovora primjetit dosta toga neobičnog u njegovome govoru i gestikulacijama,čak i da nekada zaluta u svojim mislima,ili pogledom.Recimo,možda će ti se to svidjeti ili ne,ali nećeš možda nikada pridavati toliku pažnju tome,iako u međuljudskim odnosima to može biti jako bitna stvar.Jer ako si nekome iskren prijatelj,nije cilj druženja sa njim samo ubijanje vlastitog vrmena,već je cilj iskrenog prijateljstva međusobno razumjevanje,jer to je osnovni temelj jednog kvalitetnog prijateljstva.dezurni_ucenik wrote:SmokingMan wrote:Samo je naslov intervjua onako prenapuhan od strane "domaćina",a sve zarad gledanosti.![]()
Chester bas prica o sjebanim stvarima, a voditelj se smije.
SmokingMan wrote:
Onaj ko nije iskusio depresiju ne može razumjeti onoga koji živi sa tim većinu svoga života.Ljudi često misle kako se ovakve stvari mogu prevazići lahko i u kratkom roku,društvenim aktivnostima,hobijima.Ne,to su ljudi koji doslovo žive dva različita života ,često mjenjaju svoje raspoloženje,navike,neodlučni su u mnogim situacijama.Primjerice,možeš sjediti sa svojim prijateljem,razgovarati normalno,možda ćeš tokom razgovora primjetit dosta toga neobičnog u njegovome govoru i gestikulacijama,čak i da nekada zaluta u svojim mislima,ili pogledom.Recimo,možda će ti se to svidjeti ili ne,ali nećeš možda nikada pridavati toliku pažnju tome,iako u međuljudskim odnosima to može biti jako bitna stvar.Jer ako si nekome iskren prijatelj,nije cilj druženja sa njim samo ubijanje vlastitog vrmena,već je cilj iskrenog prijateljstva međusobno razumjevanje,jer to je osnovni temelj jednog kvalitetnog prijateljstva.
Ali na žalost mi danas živimo u vremenu gdje se doslovno "živi prebrzo",od danas do sutra.Imamo i situacija gdje bračni partneri,zbog svoje zaokupiranosti poslom,tokom dužeg vremena ne pridavaju toliko pažnje kvaliteti njihovog braka,odgajanju djece,pa tu opet možemo često pronaći mnogo više nerazumjevanja,nesloge,svađa među bračnim partnerima,što na kraju rezultira teškim razvodom braka,gdje djeca najviše ispaštaju.I u većini slučajeva čitava ta zapostavljenost bavljenja djecom i njihovome odgoju ostavlja na njima duboke traume,i od njih se kasnije uglavnom formiraju nesigurne i nekompletne ličnosti čiji se problemi najviše ispoljavaju tokom perioda adolescencije.
Strašna je i činjenica da ljudi uopšte ne prepoznaju depresiju kod samih sebe, a društvo nije dovoljno upoznato sa simptomima (mada se na uistinu depresivnim ljudima slabo šta primijeti). Zaostali smo definitivno što se tiče mentalnog zdravlja, ma zaostala smo nacija u skoro svakom pogledu. Ljude je još uvijek stid otići psihologu na razgovor, roditelje je stid voditi djecu psihologu ako uoče neke probleme, a ne znaju da bi ti odlasci vjerovatno pomogli i u budućnosti i da to nije tako kratkotrajno i bezazleno. Odma' se misli "joj vidi ga ide "psihijatru", lud ti je on".SmokingMan wrote:Onaj ko nije iskusio depresiju ne može razumjeti onoga koji živi sa tim većinu svoga života.Ljudi često misle kako se ovakve stvari mogu prevazići lahko i u kratkom roku,društvenim aktivnostima,hobijima.Ne,to su ljudi koji doslovo žive dva različita života ,često mjenjaju svoje raspoloženje,navike,neodlučni su u mnogim situacijama.Primjerice,možeš sjediti sa svojim prijateljem,razgovarati normalno,možda ćeš tokom razgovora primjetit dosta toga neobičnog u njegovome govoru i gestikulacijama,čak i da nekada zaluta u svojim mislima,ili pogledom.Recimo,možda će ti se to svidjeti ili ne,ali nećeš možda nikada pridavati toliku pažnju tome,iako u međuljudskim odnosima to može biti jako bitna stvar.Jer ako si nekome iskren prijatelj,nije cilj druženja sa njim samo ubijanje vlastitog vrmena,već je cilj iskrenog prijateljstva međusobno razumjevanje,jer to je osnovni temelj jednog kvalitetnog prijateljstva.
Ali na žalost mi danas živimo u vremenu gdje se doslovno "živi prebrzo",od danas do sutra.Imamo i situacija gdje bračni partneri,zbog svoje zaokupiranosti poslom,tokom dužeg vremena ne pridavaju toliko pažnje kvaliteti njihovog braka,odgajanju djece,pa tu opet možemo često pronaći mnogo više nerazumjevanja,nesloge,svađa među bračnim partnerima,što na kraju rezultira teškim razvodom braka,gdje djeca najviše ispaštaju.I u većini slučajeva čitava ta zapostavljenost bavljenja djecom i njihovome odgoju ostavlja na njima duboke traume,i od njih se kasnije uglavnom formiraju nesigurne i nekompletne ličnosti čiji se problemi najviše ispoljavaju tokom perioda adolescencije.
Kod nas ljudi probleme takve prirode uglavnom pokušavaju izliječiti odlaskom kod nekog hodže,što može samo dodatno pogoršati situaciju oboljelog i čitave prodice.Ljudi jednostavno ne mare za naukom,samoedukacijom,kod nas su ljudi previše zaokuprani neznanjem,manje bitnim stvarima,tuđim životima.I kada se na kraju zbog psiholoških i li duševnih problema desi samoubistvo u nekoj prodici,uvijek se taraže krivci u drugome,samo da bi se odgovornost skinula sa sebe.maida95 wrote:
Strašna je i činjenica da ljudi uopšte ne prepoznaju depresiju kod samih sebe, a društvo nije dovoljno upoznato sa simptomima (mada se na uistinu depresivnim ljudima slabo šta primijeti). Zaostali smo definitivno što se tiče mentalnog zdravlja, ma zaostala smo nacija u skoro svakom pogledu. Ljude je još uvijek stid otići psihologu na razgovor, roditelje je stid voditi djecu psihologu ako uoče neke probleme, a ne znaju da bi ti odlasci vjerovatno pomogli i u budućnosti i da to nije tako kratkotrajno i bezazleno. Odma' se misli "joj vidi ga ide "psihijatru", lud ti je on".
So What! wrote:. Nije to umjetnost neka posebna, već samo dobra muzika, u kojoj uživaš dok je slušaš.
[