Da mora imati štit i na njemu šarže raspoređene po pravilima u bojama po pravilima. Nesmije šarža prelaziti ivicu štita niti ijedan objekat sa strane smije prelaziti preko štita. Izbjegaati nazive gradova ili neki drugi tekst, za čim nema ni potrebe ako se grb uradi da valja jer je onda prepoznatljiv među milionima. One životinje su čuvari štita i na njih imaju pravo samo plemići kao fizička lica i udruženja, gradovi i slično ao pravna lica. Građani nemaju pravo na čuvare štita. Čuvari mogu biti ljudi, životinje, biljke čak i predmeti. Čuvara može biti jedan (na primjer grb Austrije đe crni orao igra ulogu čuvara štita) ili dva kako je uobičajeno (gornji primjeri grbova crnogorskih opština) ili tri (grb španije u jednom periodu je imao orla koji je na prsima nosio grb Španije i heraklove stubove (zapravo Gibraltarski moreuz)) ili čak četiri kao u grbu Islanda.
Za opštine se na štit svukud u Evropi obično postavlja zidana kruna čija boje i broj melona (to su oni zupci kao na zidinama) odgovara veličini i statusu grada ili opštine. Obično su zlatne ili srebrne a mogu biti i drugih boja ponekad su i fuge između kamenih blokova različitih boja.
Na sami štit se postavljaju šaržeodnosno razni objekti koji čine simboličnu heraldičku sliku kojom se jednoznačno označava vlasnik grba. Simbolična značenja u heraldici se obično ne poklapaju sa simboličnim značenjima u svakidašnjem životu, koja običn zavise od vjerskih ili političkih situacija. Nažalost zaboravlja e da grb ostaje za vazda a politika se mijenja iz dana u dan. Na primjer grb Kotora je star vjekovima i potiče iz vremena dominacje kraljeva Mađarske. Mani se čini da njemu ništo ne fali i da dan danas vrlo lijepo predstavlja grad Kotor sa Sv.Tripunom kao zaštitnikom grada kulom koja označava utvrđeno mjesto i crveni borbeni lav kao znak junačke prošlosti. Ili naprimjer grb Perasta takođe vjekovima stari grb sa zelenim štitom i dvije ruke koje drže štap na kojem je kapa slobode što označava grad koji je slogom izborio slobodu. Na primjer Herceg Novi ima grb iz XVII vijeka plavi štit sa srebrnom kulom i dva čemresa čime se označava utvrđeni grad srastao sa mediteranskim biljem. I tako dalje.
Zgodno je za grbove opština u postamentu (to je onaj dio na dnu koji predstavlja osnovu na koju se oslanja i štit i čuvari štita) izabrati biljku koja je značajna za tu opštinu pamakar ona bila i jagoda. Za čuvare štita je zgodno izabrati životinje koje svojim simboličnim značenjem, stavom i bojom uz dodatak nekih sitnijih elemenata može detaljno opisati prošlost opštine a na samom štitu neka bude prizor koji opisuje samu opštinu čak i na aluzivni način. Ništa ne smeta nekoj opštini čiji naziv aludira na medvjeda (Medveđa, Međedište i slično) da na štitu ima medjeda ili djelove njegovog tijela ili za opšrinu čije ime asocira na pasulj (Grahovo, Pasuljište i slično) da na štitu ima stabljiku pasulja. Ni carskoj familiji Plantagenta nije ništo smetalo da u grbu imaju struk žukve koja se na latinskom naziva gencija pa biljka gencija ili plant gentia asocira na Plantagente. Na ovaj način se mogu sastaviti duhovite i domišljate simbolične slike koje su svaako zabavnije od političkih i nacionalnih nadgrnjavanja.