1mustra wrote:alternativni wrote:1mustra wrote:
Lijepo je to sto pricas, al ima jednu prilicno vaznu manu da to tako ne funkcionira u stvarnome svijetu. Ne moze sistem pocivati na tome da ce njime upravljati posteni ljudi, jer to jednostavno ne biva.
Ali ne mozemo taj stvarni problem rijesiti tako sto cemo rotirati trojicu nepostenih (SDA, HDZ, manji-entitet).
Posto je ove godine SDP ostvario bitan rezultat, hajde da malo izmjenimo "dzentlmenski" dogovor.
Ne moraju se rotirati samo trojica. Neka ovaj put na mjesto premijera sjedne ateista.
Rotiraju se trojica onih koji uzmu najvise glasova onoga ko je na redu za rotaciju. Da je sad na redu Bosnjak, SDP bi polagao pravo na to mjesto. Ako SDP uzme najvise glasova svih naroda, onda moze stalno imati premijera. Ali, valjda je minimum zdrave pameti da ako neko vec zeli predloziti ukidanje rotacije, izabere trenutak kada je on sam na redu da uziva korist od toga, a ne neko drugi.
Da bude jasnije, ako nas trojica vozimo biciklu, svako po jedan djir i tako u krug, necu traziti drugaciju raspodjelu kad je neko drugi na redu, vec cu cekati svoj red.
Da bi nam bilo jasnije, napravimo jednostavni misaoni eksperiment.
Zamislimo da sad umjesto Hrvata po spornom principu rotacije premijer treba da bude Bosnjak. Da zacinimo malo, neka je SNSD dobila par tisuca glasova vise, tako da ima vise od SDP-a.
Kako je SDP dobila najvise bosnjackih glasova, ona polaze pravo na to mjesto, nebitno da li Lagumdzija ili neko deseti. U tom trenutku Dodik negira rotaciju i trazi mjesto za svoju stranku. Nagradno pitanje, kako bi forumska javnost na to gledala?
Moram priznati da je pitanje odlično, baš sam se zamislio.
Evo ovako, do 1990 BiH je funkcionirala na građanskom principu uz puno uvažavanje njene multietničke karakteristike. I funkcionirala je prilično dobro.
Tada je na slobodnim izborima došlo do etnopolarizacije i mnoštvo ljudi se opredjelilo za to da se BiH ustroji na etničkom umjesto na građanskom principu. Od tada do danas imamo rat, genocid, urbicid, masovna silovanja, sistematska protjerivanja, etnička čiščenja, ratne zločince, siromaštva, gladovanja, nazadovanja, sukobljavanja, izbjeglice, lopove, lopove, lopove, lopove, lopove, mafijaše, lopove, mafijaše, zločince, lopove, mafijaše,... Ukratko, hebi ga ne samo da ne funkcioniše dobro, nego ne funkcioniše nikako.
Eh sad, zašto bi se svi oni koji su i prije rata i danas bili za normalnu državu uz puno uvažavanje etničkih razlika, povinovali konceptu "matematičke države" itd.? Očito je da takva država ne štiti etničke interese nego ih zloupotrijebljava da bi štitila lopove. Dok su u onoj normalnoj državi etničke kategorije kao što su kultura, tradicija, naslijeđe, itd. cvjetale. A uz njih i sve građanske, urbane, kulturno-umjetničke, i ine vrijednosti. Kao i ekonomija svojevremeno.
Da li je ona država gušila vjerske i druge slobode? Jeste, to je loše i sa tim smo se hvala Bogu izborili, toga više nema.
Da li je ona država gušila koljačke, ubilačke, mrzilačke elemente u tradicijama nastale kroz Balkanske ratove? Jeste i na to se treba vratiti dok im se trag ne zatare jer svaka normalna svjetska etnička skupina krije svoje sramote a ne ponosi se njima.
Da li jedna "normalna" držav au interpretaciji jednog Sarajlije znači država gdje je jedan čovjek = jedan glas, gdje dominantna nacija preglasava druge, gdje dominantna nacija zatire etničke i kulturne karakteristike drugih nacija? NE!
Ali "normalna" država nije ni ona u kojoj jedna stranka ima pravo na "stolno" predstavljanje nacije i nacionalnog.
Normalna mutietnička država znači da se bavimo pitanjima etničkih skupina, ali da ih odvojimo od ostalih pitanja. Npr da se u Domovima naroda i u Ustavnom sudu bavimo etničkim politikama, ali da se u Predstavničkim domovima parlamenata bavimo ekonomijom, borbom protiv kriminala i korupcije, zdravstvom, približavanjem EU i NATO-u i ostalim pitanjima od
vitalnog ljudskog interesa, a da vitalni nacionalni interes ostavimo Domovima naroda koji, baš kao i Predstavnički dom, mogu glasati za ili protiv nečega. Eto to čak možemo i sa ovim našim nakaradnim Ustavom.
A što se tiče izvršne vlasti, SDP na državnom nivou nema ništa protiv Ustavnog uvođenja rotacije. I ne samo rotacije, SDP se zalaže za to da se Hrvatima da još više, u posljednjim Danima Željko u intervju ne govori samo o rotaciji nego o potpunom
paritetu na državnom nivou, naspram današnjeg principa proporcionalnosti. Dakle ako smo multietnička zajednica, na onom najvišem nivou nema razloga da ima manje Hrvata u Vijeću ministara, iako ih je brojčano u BiH manje nego Srba i Bošnjaka. To nije problem i za SDP je to i poželjno.
Ali se mora izbaciti princip stranačke podobnosti (Hrvat je samo ako je HDZ, Bošnjak samo SDA, Srbin samo SDS ili SNSD). Dakle Hrvat(kao i Srbin i Bošnjak) ima pravo da bude u stranci u kojoj želi i da živi u kojem god želi dijelu BiH.
Eh sada će neki reći "jest pa da samo bošnjaci biraju sve ostale...". Ne, ovo nema veze sa Bošnjacima, ovdje svi biraju ljude koji će ih zastupati o pitanjima vitalnih ljudskih interesa ali zbog karakteristike zajednice treba obratiti pažnju na njihovo etničko porijeklo. SDP nije izbore dobio na priči o Bošnjacima, Bošnjštvu, etničkim vrijednostima, itd. SDP ima apsulutno multietničan karakter i u programu i u vodstvu stranke i u biračkom tijelu.
SDP je na građanskoj osnovi dobio izbore i stoga ima lealitet i legitimitet ali i obavezu da se ponaša građanski - svakako uz uvažavanje multikulturalne prirode BiH.
Dakle ako su moja etnička prava zaštićena djelovanjam Ustavnog suda i Domova naroda, zašto bi iko svoj nerad u izvršnoj vlasti i Predstavničkim domovima opravdavao etničkim vrijednostima ili sukobima. Nema potrebe, to je ubleha koja nas ostavlja na mjestu gdje smo sad (lopovi, lopovi, mafija, sukobi, ratovi, lopovi, lopovi).
Zašto bi se sada SDP odrekao normalne države i normalnih principa ako je dobio podršku naroda da se za to bori, kada je to dokazano kao bolje, kada je današnji koncept pokazao da je gori, i kada su ispravljene greške prijeratnog građanskog koncepta? SDP nema ni potrebe ni prva na tako nešto.
Izvinjavam se što je preopširno ali pitanje je takvo što zahtijevalo da odgovor ne bi ostao nedorečen.