Možda nije direktno povezano sa ovom temom ali pošto mnogi Bošnjaci ali i ostali Bosanci i Hercegovci danas previše očekuju od Turaka i Turske treba malo prokomentarisati i kritički se osvrnuti na ta mišljenja. Vratimo se u historiju:
„Po naredbi sultana Mahmuda I, prvi put, na Bosnu 1820.g. krece Ali Dzelaludin pasa, da 'gajtanom i sabljom' slomi otpor bosanskih begova i nezadovoljnika. Mostar i Srebrenica su pali u jurisima kao da su neprijateljski gradovi i u prvom naletu padaju glave 300 poznatih bosanskih ajana. Sultanski ferman, koji je stigao u Sarajevo je jednostavno odbacen i tako prvi puta stajase Bosna i njena volja protiv sultanove.
Pobunu je Abdurahman pasa suzbijao sjecom glava 'buntovnika', ali je morao za vrijeme rusko-turskog rata 1828.g. na brzinu da napusti Bosnu, jer je naisao na nezainteresovanost i potpunu pasivnost Bosanaca prema sudbini Carstva. Na kraju je morao vlastitom glavom platiti zadovoljstinu zemlji i da joj tako omoguci ucesce u ratu.
U medjuvremenu se pripremala 'kupovina' samostalnost Knezevine Srbije. Sultanima je bio prijeko potreban novac i u posljednjim godinama, posebno kada je Carevina bila na izdisaju, novac koji ce omoguciti dalje vodjenje raskosnog zivota, ali i nabavku i kupovinu modernog naoruzanja koje je bilo neophodno za naoruzanje novom reformom planirane, redovne vojske - nizama.
Ista sudbina, iz istog razloga, ce zadesiti Bosnu koja ce biti prodata Austro-Ugarskoj monarhiji za 25 miliona zlatnih dukata.“
„Nakon duzih priprema u Tuzli je u januaru i februaru 1831.g. odrzano savjetovanje bosanskih i hercegovackih ajana i kapetana. Donesene su odluke: da se od Porte zatrazi opoziv svih privilegija Knezevini Srbiji, da se sprijeci progon muslimanskog stanovnistva - koje je odmah nakon priznavanja Knezevine Srbije zapocelo, da se obustavi regrutovanje nove vojske, da se Bosni omoguci autonomija na celu sa domacem covjekom, a da Bosna Porti daje godisnji porez u iznosu od 4000 kesa.
Za vodju pokreta izabran je karizmaticni legendarni junak, mladi i bogati Husein-kapetan Gradascevic. Zmaj od Bosne!
Kazu da je tada imao samo 28 godina!
Kako Porta nije bila za ustupke, bosanski su se prvaci odlucili na oruzanu borbu. Vecina ajana i kapetana priznala je Husein-kapetana za svog vodju. Izuzetak bijahu stolacki kapetan Ali-pasa Rizvanbegovic i poznati Smail-aga Cengic."
Poznato je da Husein-Kapetan nije uspio i da je poražen, zahvaljujući prije svega, izdaji
stolačkog kapetana Ali-paše Rizvanbegovića i Smail-age Čengića.
"Kapetan Gradascevic se poslije bijega u Austriju ponovno vratio i na poziv sultana dosao u Stambol. Sultan je trazio od njega da bude u njegovoj sluzbi, ali na te nagovore sultana nije pristajao te je bio prognan i u prognanstvu otrovan u svojoj 31-oj godini zivota.
Bosnjaci su se svojim nazivom distancirali od Turaka Osmanlija za sva vremena, sto najbolje pokazuje dijalog Turskog beglerbega i Husein-kapetana Gradascevica:
Digao si se protiv carskog dvora Husein-kapetane.
Jesam beglerbeze, jer ste zulum cinili po Bosni! - odgovara Husein-kapetan.
A i fes ti smeta, sta imas protiv fesa na glavi slavnog turskog vojnika, Huseine-kapetane?
Nemam nista, ako je na njegovoj glavi, ali ako ga u Bosni na silu stavljate na nasu bosnjacku, imam, beglerbeze!
Sta bosnjacku, i u Bosni !
Nema vise Bosne, a nece biti ni Bosnjaka, Huseine, gines za drzavu koja nikad nije ni postajala, niti ce.
Ima Bosne beglerbeze i Bosnjaka u njoj, bili su prije Vas i ako Bog da, bice i poslije Vas.
Sa nestankom Huseinbega-kapetana Gradascevica nije nestao i otpor, vec se on iz godine u godinu pojacavao, sto se najbolje moglo vidjeti 1839. godine kada je objavljen djilhanski hatiserif koji je bio usmjeren u donosenju vecih sloboda hriscanima i uvodjenja "tanzimatskih hajirija" - korisnih ustanova. Takva je situacija vladala punih deset godina, te se zbog bojkota u Bosni nisu mogle provoditi sultanske naredbe. 1849. godine je stradala jedna kaznena ekspedicija Tahir pase koja je bila poslata u Krajinu protiv nezadovoljnika.“
Toliko o ponašanju Porte i sultana, odnosno prodaji i izdaji Bosne. Šta se je dešavalo poslije? U agresiji na BiH 1992-1995, Turska nije skoro ništa učinila da svojim autoritetom u Nato paktu pomogne Bosni i Hercegovini. A Bošnjaci , koji su kao muhadžiri došli u toku rata u Tursku imali su daleko lošiji status u odnosu na one koji su otišli u zapadne zemlje. Tome u prilog ide ilustracija da su npr. ugledni ljekari i ostali intelektualci-Bošnjaci , za vrijeme izbjeglištva radili najteže poslove, jer im diplome nisu bile priznate! Kakva je sitiacija danas. Odnos uvoza i izvoza sa „bratskom“ Turskom je prije 2 godine bio 98% : 2 % u korist Turske. Turci u Bosni danas otvaraju koledže ali prevashodno za potrebe svojuh građana. Otvraju i firme i to najviše radi svojih interesa, pa se zato i dešava da brojni turisti koji posjete BiH ni marku ne ostave našim firmama nego „svojim“ firmama u BiH. Toliko . Samo da se ne zavaravamo i da ne ispadne da su nam Turci neki extra prijatelji. Prijateljstvo sa Turskom, da. „Bratstvo“? To je smiješno. „Bratstvo“sa Turcima se treba zvati :“Partnerstvo uz obostranu korist !“
P.S.
Komentar dijela jednog od gornjih postova:
"To nije samo raspoloženje državnih zvaničnika u Turskoj. To je osjećanje svakog pojedinog Turčina, bez obzira gdje živi u Turskoj. Bila su dva velika spontana okupljanja Turaka u mom dobu. Jedno je bilo 1993. kada je objavljena vijest da Srbi koriste hemijsko oružje protiv Goražda. Vijest je objavljena oko sedam ili osam sati navečer, za dva sata se okupilo na stotine hiljada ljudi. Spontano. Da je od njih traženo da idu za Bosnu, oni ne bi otišli kući, nego bi odmah krenuli za Bosnu. Imali smo osjećaj. To pokazuje kako se međusobno volimo."
Ne znam da su ta okupljanja rezultirala nekom konkretnom pomoći Bosni i bosanskom narodu općenito. Ako je i bilo podrške bilo je od onih građana Turske koji su porijeklom Bošnjaci. Sve je ostalo samo na riječima. Za razliku od mnogih islamskih ali i zapadnih zemalja, koje su pomogle našoj domovini kada je bilo najteže !
Naša jedina domovina je BiH !!! 