Vlaisavljevići - ALL ABOUT

[Armen]

Ova Sanja je zaista bolid u tupavim tekstovima,pa ne mogu vjerovati,bio samna odmoru, procitah par crtica i padoh u ocaj od "kvalitetne analize". Konfuzija zestoka vlada u njenim tekstovima, gubi nit,ako je uopste ikada i imala

Ako nista drugo podje joj za rukom da ponovo otvori rat izmedju avaza i ostalih medija, a sve u cilju kulture dijaloga.Samo cekam dan kada ce spoznati kako je koriste bez obzira na materijalnu korist, trenutak osvjescenjace biti bolan i zestok.Ai mi vise bi mogli staviti tacku na I u ovoj bedastoj diskusiji.

[Armen]

U SRIDU pogodio Sestan

GOVOR MRŽNJE: Intelektualno smeće u službi nacionalista i mafije na vlasti Autor Samir Šestan
http://www.zurnal.info

[Armen]

U SRIDU pogodio Sestan

GOVOR MRŽNJE: Intelektualno smeće u službi nacionalista i mafije na vlasti Autor Samir Šestan
na zurnal info

[Pera Trta]

U SRIDU pogodio Sestan

GOVOR MRŽNJE: Intelektualno smeće u službi nacionalista i mafije na vlasti Autor Samir Šestan
na zurnal info

Još joj ga je žešće šukno Emir Suljagić, na istoj stranici.

[dr.Gonzo]

U SRIDU pogodio Sestan

GOVOR MRŽNJE: Intelektualno smeće u službi nacionalista i mafije na vlasti Autor Samir Šestan
na zurnal info

Još joj ga je žešće šukno Emir Suljagić, na istoj stranici.

Procitao sam ta dva teksta, i ovaj od Suljagica je puno bolji. Covjek se osvrunuo na dvije konkretne stvari, i rekao sta mu smeta. Ostro ali koherentno, slagali se mi sa time ili ne.
Sa druge strane, Sestanov tekst je pun floskula kao "intelektualno smece", "kolaboracionisticka bagra" i slicno, ocigledno upucenih na racun Sanje Vlaisavljevic, iako to nije nigdje napisano. Valjda je lakse vrijedjati neki tamo intelektualnu bagru, nego navesti tacno koga. Osim toga, tesko se cita (pogledati prvi i zadjni paragraf zadnje price, apstrakcija filmskog izraza kao specifikuma...). Logicka nit kritike gubi se u moru ofucanih epiteta, i digresija u kojima autor demonstrira svoju moralnu velicinu. Pretenciozno i senzacionalisticki, u stilu 60 minuta.

[Da_li_je _tako??]

Sanja je kako god uspjesna...
Svi letite da procitate njenu kolumnu, bar vas je natjerala na razmisljanje tj. da se ne slazete s njom..

[Ne pada mi na pamet]

[quote="Da_li_je _tako??"]Sanja je kako god uspjesna...
Svi letite da procitate njenu kolumnu, bar vas je natjerala na razmisljanje tj. da se ne slazete s njom.. [/quote

Tvoja Sanja je slicna onima koje kritikuje. Niko se ne bi ni osvrnuo na njeno monotono piskaranje da nije uzela da brani Dodu i vlasnika Glasa srpske (koji i dalje pise "muslimani" umjesto Bosnjaci). Nadam se da je sad sretna, vjerovatno misli da je relevantna posto ima 21 stranicu komentara.

Posto je opet postala dosadna, mozda preuzme i odbranu Karadzica da bi dosla u centar paznje?

[radeljas]

treba vidjeti njene posljednje uratke u avazu i glasu srpske i onda je lako shvatiti da zena moze relativizirati apsolutno sve, od srebrenice, genocida i agresije, pa do avazovog pljuvanja po pecaninu i dzenani. to sto je prema avazu - pecanin "genetski" kriminalac i hulja, jer mu je mati lopovka, a dzenana karup prostitutka koja je spavala sa gashijem, svedeno je na to da se svakome moze reci da je hulja i kao da je samo to pisalo u avazu i kao da nije pocelo od toga. ne mozes vjerovati. pa ona je u rangu ljiljane smajlovic i svih majstora relativizacije zlocina iz srbije. ranije sam naisao da je pisala o 3500 ubijenih srba u bratuncu. a kad se ode na to groblje kad oni to obiljezavaju dan poslije srebrenice onda se napr. prvo vidi spomenik nekom od tih na kome je isklesan chetnik u punoj velicini u uniformi i sa mitraljezom. i onda prica o nekih 69 poginulih boraca. a ostali su "pali" u svim godinama rata osvajajuci istocnu bosnu. i sad kao ista je tuga majki srebrenice i svih drugih. ma daj ... ukratko ako mozes braniti avaz i fahru, utemeljitelja, onda je lako relativizirati i agresiju i zlocine, ili obrnuto. e to je funkcija ove zene. sto je najgore nije ona jedina i na kraju ce ispasti upravo po najgoroj srpskoj propagandi - da smo mi sami sebe granatirali, da je ovo bio gradjanski rat, da niko nije kriv, i da su svi mediji isti i da ne postoji jedna istina, tj. da je sve relativno ... ma koga to ona obrazuje i uci??? nadam se da ce moje dijete biti daleko od nje, njenih "prica", kolumni i njoj slicnih i sklonih simpatizera zlocina, zlocinacke politike i tajkuna

[pici]

treba vidjeti njene posljednje uratke u avazu i glasu srpske i onda je lako shvatiti da zena moze relativizirati apsolutno sve, od srebrenice, genocida i agresije, pa do avazovog pljuvanja po pecaninu i dzenani. to sto je prema avazu - pecanin "genetski" kriminalac i hulja, jer mu je mati lopovka, a dzenana karup prostitutka koja je spavala sa gashijem, svedeno je na to da se svakome moze reci da je hulja i kao da je samo to pisalo u avazu i kao da nije pocelo od toga. ne mozes vjerovati. pa ona je u rangu ljiljane smajlovic i svih majstora relativizacije zlocina iz srbije. ranije sam naisao da je pisala o 3500 ubijenih srba u bratuncu. a kad se ode na to groblje kad oni to obiljezavaju dan poslije srebrenice onda se napr. prvo vidi spomenik nekom od tih na kome je isklesan chetnik u punoj velicini u uniformi i sa mitraljezom. i onda prica o nekih 69 poginulih boraca. a ostali su "pali" u svim godinama rata osvajajuci istocnu bosnu. i sad kao ista je tuga majki srebrenice i svih drugih. ma daj ... ukratko ako mozes braniti avaz i fahru, utemeljitelja, onda je lako relativizirati i agresiju i zlocine, ili obrnuto. e to je funkcija ove zene. sto je najgore nije ona jedina i na kraju ce ispasti upravo po najgoroj srpskoj propagandi - da smo mi sami sebe granatirali, da je ovo bio gradjanski rat, da niko nije kriv, i da su svi mediji isti i da ne postoji jedna istina, tj. da je sve relativno ... ma koga to ona obrazuje i uci??? nadam se da ce moje dijete biti daleko od nje, njenih "prica", kolumni i njoj slicnih i sklonih simpatizera zlocina, zlocinacke politike i tajkuna

[pici]

Pošalješ dijete kod dotiČne "profesorice" na obuku i.............dodje ti dijete kuĆi i pita"A što ste VI sami sebe ubijali i granatirali"........"Kako ste mogli bacat nejaČ Lavovima" itd itd.......dotiČna "profesorica" je Dno Dna klerofašistiČke propagande........nadam se da Će dobrom potrošiti novce koje je zaradila.....

[energy_shock]

-

[Luke Perry]

samo citajuci jugoslovenske medije mogu saznati za svjetska prvenstva u debati, matematici itd

[mackicamijau]

Baš je Sanja popularna. Još vrijeme odmora a vi tako vrijedno o njoj pišete. I zaista je istina da u Bosni praštaju sve osim uspjeha. Ne mogu sada analizirati šta ste napisali. Voljela bih da ste u postovima malo više koristili dokaze a ne predrasude, ali to je neko vaše lično pravo. Ipak, kakve veze ima to gdje Sanja provodi svoj godišnji odmor? Ili treba možda neko posebno odobrenje? Možda da postavi anketu ovdje na forumu?

Ah moram ti @Luke Perry odgovoriti...Jugoslavija više ne postoji! A, zamisli postoje takmičenja i u tome ko je pametniji. A da imalo pratiš ta takmičenja znao bi za uspjehe bh. tima u matematici. Tamo učestvuju ljudi koji mukotrpno rade pa mislim da nemaš pravo omalovažavati njihov trud i zalaganje! Ili si ti na nekoj olimpijadi (u bilo čemu!) osvojio zlato pa si suviše skroman da se hvališ?

I zašto vam toliko smeta podrška svih političara? Pa zar nije vrijedno pomena da su barem u nečemu složni? I da li bi vam Svjetsko debatno takmičenje smetalo da nije Sanja glavni organizator? Prema priči na forumu Sanja je nesposobna! A ono gle čuda...SVJETSKO takmičenje! Eto ljudi organizujte vi svjetsko takmičenje u bacanju košpica u dalj, napravite nešto tako pa onda kritikujte.

Sve se prašta osim uspjeha. Jašta...

[radeljas]

Prema priči na forumu Sanja je nesposobna! A ono gle čuda...

ona je jako sposobna u relativizaciji svega i svacega. prvo relativizacija zlocina, drugo relativizacija avazovog "odstrela" ljudi tj. reketaskog "novinarstva". ko moze relativizovati srebrenicu na nacin da ubijene civile, starce i djecu izjednaci sa chetnicima iz bratunca poginulim u osvajanju istoccne bosne, taj ima "nadnaravne" sposobnosti ... a ona je ta i to dokazuje iz dana u dan

[bach]

Počela je škola, profericisa sanj ponovo predaje učenicima koji imju tu nesreću da je slušaju, a ne zaboravlja da otkuca koje slovo u Avazu Srpske. Ko o čemu teta Sanja o zlim građanskim medijima:


između ostalog

http://www.glassrpske.com/vijest/16/kol ... valim.html

Tabori

Tabori! Tabori su sinonim za ove medije. Ako nisi sa nisi nikako. Ako smo u bratskoj bliskosti naš medijski prostor vam je neograničeno otvoren uz puno riječi hvale. Ako se na jednog čovjeka ili instituciju, političku partiju ili lidera okomi jedan taborski medij okomit će se svi iz drugog tabora odmah u narednom broju. Ako treba da se vrijeđaju drugi mediji onda združenim snagama onako opozicijski napadaju bez milosti. U tabore se ne ulazi lako. Treba pokazati odanost, a odanost se ogleda u prepoznavanju uvijek istih neprijatelja. Žestina javnih napada na iste mete je ulaznica u svijet veoma opasnih, a opet uvijek ugroženih građanskih, urbanih, antinacionalističkih medija. Tabori su još po nečemu zanimljivi. Ukoliko postoji opasnost da neki potencijalno zanimljivi medij nije dovoljno "pokriven" istomišljenicima, novinarske prekomande u te druge medije se obavljaju po hitnom postupku. U zadnje vrijeme se osvaja i Internet prostor i gradi mreža istomišljenika i na tom polju.

Drugačije mišljenje ili kontrastavovi u antinacionalističkim medijima su nepoznanica. Pisati o nečijem kriminalu na primjer znači pisati samo na osnovu jednog izvora i bez izjave strane o kojoj je riječ. Intervjuirati osobu koja je na meti za odstrel tog medija? Ma ne dolazi u obzir. Zamislite samo da nešto dobro kaže, da ponudi kontraargumente? Pa propade teza da nije dobar. Zamislite samo da se u istom tekstu o nekoj temi nađu dokumenti koji relativiziraju novinarsku tvrdnju veoma često temeljenu na osobnom stavu i osobnoj netrpeljivosti prema onome ili onima o kojima se piše. E nema ni to, jer propada ranije zacrtana odmazda prema objektu pisanja. Drugačije mišljenje, a samim time i kultura dijaloga su ipak još kilometrima udaljeni od vatrenih zagovornika (jednostrane) pravde i BiH po mjeri svih njenih građana.
Pravo na odgovor

Pravo na odgovor bi trebalo biti zagarantirano pravo svakom građaninu. Dakle, odgovor u novini ne bi trebao biti neka posebna privilegija, a još manje bi uredništvo novine trebalo da se javno hvali u svojoj novini kako zbog svoje velikodušnosti i želje za otvorenim građanskim dijalogom omogućava neistomišljenicima pravo na odgovor ili pravo na reagiranje. Ali eto, dešava se i da se uredništvo javno pohvali kako je otvoreno za suradnju i kako ispunjava svoje obveze.

Neistomišljenik skoro da i ne spada u kategoriju čovjek. O neistomišljeniku se može reći samo najgore i ne treba birati ni rječnik ni metodu njegovog prokazivanja. Njega se vrijeđa na sasvim personalnoj osnovi, njegova obitelj postaje javno dobro kojim se raspolaže kroz novinarske retke prema zamisli novinara. Reći da netko ne radi dobro svoj posao je suviše sterilno i ne privlači ničiju pažnju, ali zato reći da je netko ološ i ideološko đubre je već mnogo privlačnije i bolje se šalje poruka čitaocima. Pisati o neistomišljenicima u spomenutim medijima znači na mjesta na kojima bi se trebali nalaziti razlozi za kritiku stavljati epitete i osobna mišljenja (čitaj: uvrede).
Novinarska nesolidarnost

Novinari su rekoh podijeljeni u tabore. Za njih ne postoje oni izvan njihovog tabora kao kolege iz struke, već samo kao ološ, nacionalistički plaćenici, mafijaši i antinovinari. Tako je nedavno najčitanija sarajevska dnevna novina slavila 5000. broj a kolege iz opozicione dnevne novine su im priredili na tri strane čestitku u vidu najbrutalnijih uvreda, jer ovi naprosto nisu iz njihovog tabora. Ono što vrijedi za utaborene ne vrijedi za sve one koji nisu sa njima. Solidarnost na djelu je samo unutar grupe, a svim ostalim novinarima neka se dešava samo najgore, pravilo je građanskih medija.
Građanska orijentacija

Hm, ovo je najzanimljivija pojava u našim medijima. Ima dakle medija koji sebe vide ili žele vidjeti kao nekakve građanske medije u kojima ima mjesta samo za prema njihovoj mjeri krojene suradnike, teme i uzorite intelektualce. To bi otprilike izgledalo ovako: dobri su samo oni koji smatraju da je istina jedna i to viđena okom iz Sarajeva. Pošteni su samo oni oko njih jer gledaju kao oni. Žele dobrobit zajednici samo oni koji poput mantri javno ponavljaju neprijatelje ove zemlje. Jedino oni pravim očima vide i pravim jezikom ukazuju na probleme u zemlji. Jedino oni mogu i trebaju da plasiraju povjerljive podatke i snimljene razgovore jer je to diskreciono pravo novinara, ali drugi to ne smiju da rade jer su odmah mafijaško-nacionalistički plaćenici. Jedino oni znaju koliko i gdje ima istinskih privrženika ovoj zemlji i nepogrešivo to ističu. Jedino oni znaju tko su dobri a tko loši novinari i kome treba dati medijski prostor, a koga treba surovo kažnjavati u tom istom prostoru u borbi za pravdu i jednakost.

I konačno jedino oni brinu tko će biti na čelu regulatornih agencija, novinarskih vijeća i raznih novinarskih udruga. Baš interesantno, a zašto li?

[ultima_palabra]

Ma da, a u plemenitom Avazu organizuju sergije za pomoć Danima i Bosni Svi znaju da se mediji u BiH ne dijele na nacionalističke i građanske, nego na one koji su za ili protiv Hećinih "elektroenergetskih investicija". Zbog toga većina raje ne čita nikoga...

[Ne pada mi na pamet]

Ma da, a u plemenitom Avazu organizuju sergije za pomoć Danima i Bosni Svi znaju da se mediji u BiH ne dijele na nacionalističke i građanske, nego na one koji su za ili protiv Hećinih "elektroenergetskih investicija". Zbog toga većina raje ne čita nikoga...

Ma i te investicije su ubleha. Kome to treba u krizi?

[amrica]

Gomila budalastina....

Znam da je osnovno nivinarsko pravilo pitati dvije (ili sve) strane koje se spominju u tekstu, navesti izvore itd... ali kako to ona zamislja? Otici dodi i pitati ga: Da li ste vi, postovani g. premijeru mozda ukrali 100-njak milioncica?
Ili da pitaju Gashije- S(h)aje- Bakire...kako su zaradili Ferrarije i ostalo Pa da cuju istinito objasnjenje iz prve ruke, a ne tamo neke novinarske izmisljotine, zasnovane na licnoj netrpeljivosti. Kako su predratni kokuzi, bez skole, bez dana postenog staza sada puni kao tankeri?
Da pitaju fahru: o'kle ti tornjOvi po Saraj'vu? Ma zaradio, posteno, ni sa kim nisam u talu,.... a dosao pun kao plasticna kesa iz nedodjije ovamo.

Trebala bi gdja sanjica objasniti kako intervjuirati tasima sto je osamario tetku pred Sudom. Da covjek objasni sta je istina, nije on nju udario, nego ona naletjela na njegovu ruku, i nije zena pala, nego se spustila na zemlju, a tv i novinarka sve izmislile.... I jos ta novinarka, napala mu tjelohranitelja, jadnik se morao braniti od razbjesnjele djevojke.


fuj

[Abacija]

E sad stvarno ne znam vise kako da se postavim prema osobi iz naslova ove teme (dal' da je ismijavam ili da je ignorisem pa da se sama ugusi u svojim rijecima i frazama), ali u zadnjoj kolumni od 4. septembra doticna je (valjda iz nedostatka materijala ili pomanjkanja mentalnog kapaciteta) pocela da se vrti u krug i prepisuje svoje vlastite tekstove. A o bezbrojnom skakanju samoj sebi u usta da i ne govorim...

Uljudna retorika i amnestija od odgovornosti

Datum: 04.09.2009 22:00
Autor: Sanja Vlaisavljević


Kažu da je uljudna retorika obična prazna priča daleko od suštine stvari i da se njome amnestiraju i najveći zločini.

Kažu još i da se o najmračnijim pojavama i pojedincima u društvu (pri tome imajući u vidu samo izvjesne pojedince i pojave, ne sve) treba ili bolje reći mora govoriti prigodnom retorikom koja će nedvosmisleno ukazivati na to mračnjaštvo, jer svako zaobilaženje direktnoga imenovanja tih retrogradnih pojava ili pojedinaca bi značilo pristajati uz njih.
Dakle, svaki oblik javne uljudnosti bi bio bijeg od suštine problema i nametanje nekih neoliberalnih poimanja kulture kojima se prodaju jeftine priče o ljudskim pravima, govoru mržnje i, što je najgore, nekakvom politički korektnom komuniciranju. A sve to u ime i za korist centara moći.
Ako ste upravo prepoznali malo teorije zavjere dobro upakirane iza prigovora uljudnosti, niste pogriješili. Jer kako bi se drugačije i mogla prevesti tvrdnja prema kojoj svaki oblik uljudnosti i kulture dijaloga dolazi iz nekih prikrivenih centara moći?
Primijeniti ovu tvrdnju, prema kojoj stvari treba brutalno opipljivo nazivati pravim imenima, značilo bi stalno i nanovo ojačavati međunacionalnu netrpeljivost među narodima. Zašto?
Zato što se ovaj zahtjev odnosi samo i isključivo na političke lidere, angažirane intelektualce, vjerske poglavare, a ne nikako na ljude sa druge strane zakona, recimo. Pa i kako bi se mogao odnositi na ove druge kada bi jedno takvo zalaganje za beskompromisnom istinom u tom slučaju bilo vrlo brzo okončano. Ne bi tu bilo više mjesta ni za povratak "praznim salonskim frazama uljudnosti", jer bi ga preteklo sasvim direktno, podjednako brutalno, fizičko razračunavanje.
Zato i ne čudi što najgorljiviji zagovornici neumivene, direktne komunikacije pišu i govore o svemu i svima na upravo takav način osim o podzemnim klanovima koje gotovo da glorificiraju. Gdje nestade principijelnost "sve o svemu na sasvim otvoren način"?
Zar ne treba o svemu sasvim iskreno i direktno govoriti? Pa ako je sasvim uredu jednog političkog lidera zvati najpogrdnijim imenima, ismijavati njegove sasvim privatne običaje ili se izrugivati akademicima, ako je proglašavanje vjerskih poglavara kriminalcima samo puko "pogađanje suštine", nije li to isto onda neophodno i u slučaju kada bi nam i život mogao biti ugrožen zbog takve retorike? Naime, tamo gdje zakoni ne igraju baš neku posebnu ulogu i gdje se ljudi ne ustručavaju pribjegavati svim metodama samoobrane.
Naravno da jeste, ali to nije slučaj. Čini se mnogo isplativijim pisati ili govoriti kako su pojedini mediji "zločinačke organizacije" preko kojih se plasiraju najgore nacionalističke i kriminalne ideje jer njihov odgovor uglavnom ne ide izvan slova zakona, ali govoriti i pisati o istinskim prekršiocima zakona i onima koji siju strah među građanima cijele BiH svakako da nije.
Često se prigovara da se u medijima u RS ne može "malo pisati o Dodikovom kriminalu" ili u Avazu o "kriminalnoj bošnjačkoj eliti", ali tako da narod nedvosmisleno i direktno "shvati" o kakvom je tu kriminalu riječ, jer oni uništavaju cijelu državu i prema njima se ne može (ne smije) biti pristojan.
Ne može se, smatraju oni, graditi kultura dijaloga "sa svakakvom bagrom". E, tu i jeste problem između onih koji zagovaraju kulturu dijaloga i njenih vatrenih protivnika. Kultura dijaloga se može i mora graditi sa svima. A tvrditi da su političari, vjerski poglavari, mediji koji nam se ne sviđaju bagra, a gotovo pa direktno hvaliti istinski kriminalni milje i samo one koji su naše istomišljeničke ikebane nedopustivo je i suštinski udaljeno od tranzicijske norme: demokratskog, modernog, otvorenog i pluralističkog društva.
Sviđalo se to nekome ili ne ovo društvo gotovo dvije decenije nije jednopartijsko, a to podrazumijeva više ideoloških orijentacija, opredjeljenja i političkih stavova koje treba uvažavati. To podrazumijeva da nema više jedne ideje o BiH koja mora biti prihvaćena iz samo jednog izvora, već nažalost podrazumijeva konsenzus oko svega i sjedanje za stol kako bi se postigao dogovor sa svima koji su relevantni sugovornici.
Ne može se više govoriti iz jednog izvora da su neki političari kriminalci i bagra i očekivati da to bude općeprihvaćena ideja propraćena gromoglasnim aplauzom. Ne može ne samo zato što je time narušen kako osnovni postulat kulture dijaloga tako i pluralnog društva u kojemu građani legitimno biraju predstavnike svog naroda ili političke opcije (vrijeđanje njihovih političkih predstavnika istovremeno je i vrijeđanje njih samih kao glasača koji su im dali svoje povjerenje).
Neće biti da su građani jedne zajednice sasvim u krivu birajući nekoliko puta zaredom jednog istog političkog lidera ili vjerskog poglavara i da im na njihov pogrešan izbor trebaju ukazivati ni manje ni više oni iz drugog entiteta, druge nacionalne pripadnosti i pri tome ih ne štedjeti i najgorih uvreda.
Zahtjev za uspostavljanjem kulture dijaloga stoga nije nikakav zavjerenički plan prema kojemu se realiziraju mračne ideje kojekakvih centara moći ili zahtjev koji je sam sebi svrha. Riječ je o zahtjevu koji podrazumijeva uvažavanje drugih ma koliko bili drukčiji od nas, a kao takav ne može nikako biti sam sebi svrha.
Istina, kultura dijaloga uključuje i obrazac koji počiva na više od jedne ideje ili viđenja problema o kojemu se razgovara. Ali nije li to i bio cilj izlaska iz jednopartijskog sistema u kojemu je vladala uvijek i nanovo samo jedna ispravna ideja, jedan ispravan lider, jedan čestit narod, jedan ispravan medij sa jednom ideologijom, a nisu li svi ostali bili neprijatelji kojima se na najoštriji način trebalo suprotstaviti?
I konačno do suštine problema se ne dolazi ni na koji drugi način osim uljudnim razgovorom, a svako izbjegavanje uljudne retorike dovodi samo do novih problema. Pa što je, uostalom, problem sa uljudnom retorikom izvan priča o kriminalnim grupacijama u ovoj zemlji? Ako se uljudnom retorikom može govoriti o ljudima sa one strane zakona i njihovim grupama i klanovima zašto se isti princip ne bi mogao primjenjivati i na svim ostalim poljima u javnom prostoru i medijima? Ili beskompromisna istina rečena najsirovijom retorikom vrijedi u svakom slučaju, osim u slučaju kada zasigurno znamo da će odgovor, pardon demanti, biti također brutalan?

[nokia6170]

Sustina Sanjine price se vrti oko jednog obicnog pitanja:

Smije li se za politicara javno-medijski reci da je kriminalac, a da pritom njegova krivica i odgovornost prethodno nije dokazana pred pravosudnim organima, odnosno potvrdjena krivicnom presudom.

Koliko shvatam njeno pisanje i njen pristup kulturi dijaloga: ne moze i ne smije i da taj pristup ima za cilj kulturu dijaloga.

Ja kazem da smije i da moze i da i dalje imamo kulturu dijaloga (naravno, pritom obrazlozivsi zasto je politicar dobio epitet kriminalca sa argumentovanim cinjenicama), a zasto smije, objasnio sam u svojim ranijim postovima kad se smije i pod kojim okolnostima.

Sanja se mora malo edukovati po pitanju modernih tokova na relaciji sloboda izrazavanja-mediji-politicari.

Citati malo vise praksu Evr. suda za ljudska prava, koji je kroz svoju pedesetogodisnju praksu profilisao ovo pitanje, odnosno ovo pravo zagarantovano Evr. konvencijom za ljudska prava, koja je nadredjena svim nasim zakonima u Bosni i Hercegovini.

[amrica]

P

[size=200]Drugačije mišljenje ili kontrastavovi u antinacionalističkim medijima su nepoznanica.[/size] ]

Kad se tekst analizira, recenicu po recenicu, sve samo nebuloza do nebuloze.

@nokia, slazem se s tobom.
Ako postoje stotine indikacija, svjedoka, dokumenta, i narocito ako svako ziv (a nije corav) vidi da se neki neradnik ljendohan, podobne politicke provenicijencije, obogatio za par godina, ima vile, stanove, rudnike, sume, bazene, hotele.... zasto javno ne reci da to mora biti ukradeno, nikako ne moze biti posteno zaradjeno.

[JThomas]

pa to u uređenim državama ide po kratkom postupku, vrlo jednostavno, ako ne možeš TI dokazati kad ti dođe inspekcija odakle ti nešto i da si zato platio i porez - oduzima ti se i ideš u zatvor. i zdravo, žali se upravi hala i kanala.

ali šta ćeš kad nemamo zakon o porijeklu imovine (a i da imamo ne bi se provodio), pa si još i NEKULTURAN ako se zapitaš kako pobogu da je prijeratni vozač buseva u periodu od '92 - '95 stekao basnoslovno bogatstvo. u normalnom svijetu to je ZDRAV RAZUM, a kod nas je, eto, nekultura dijaloga.

[ekonomista]

Evo i nakon ljetnih odmora vidim da vas ne popusta žar za kritike upućene na račun Sanje i njenog pisanja. Svi ste puni kritike ali uredno se žurite da kolumne pročitate, shvatite onako kako to vama odgovara i potom ih iskritikujete.

U ovoj zemlji sve može opstati i sve će ljudi prihvatiti, ali da neko može govoriti objektivno i jasno, da pri tome još to izlazi u dva najčitanija dnevna lista u BiH...i da je pri tome uspješna.......uuuu to je strašno, mora joj se negdje naći greška, osuditi svaki pokušaj pisanja različitog od dosadašnjeg na koji smo navikli. Osuditi je jer bi se mogla izdići iz mase i još pri tome nekoga povuči za sobom. Ne, ne, to je nedopustivo. Odakle joj pravo da piše za Glas Srpske i pri tom za Avaz. Kako je mogla dotači svetu profesiju zabranjenu za kritiku – te divne novinare koji sa tako mnogo žara govore o situaciji u BiH i sa tako mnogo upućenosti obrazuju narod o ljudima koji su na vlasti. Moglo bi se dogoditi da narod ne shvati...pa da ne bi rizikovali iznoseći samo činjenice, novinari će pojasniti svojim rječnikom i karakterizacijom šta je neko uradi. Pri tome to neće predstavljati relativizaciju ničega....dok Sanjin pokušaj da se u zatvorenom sistemu Republike Srpske riječ Srebrenica pojavi baš na 11. juli – hoće. I smatrat će se najgorim što je neko uradio. I trebalo je valjda na cijeloj strani ispisati 100 puta Srebrenica pa bi to bilo dovoljno – kao da spomen tog grada i samo jednom, ne oslikava svu težinu, patnju i bol. I upravo je taj tekst pokazao da upravo oni koji su najviše izgubili ponosno drže svoju bol i patnju pored sebe i ne šire mržnju dalje...ne žele da se neko novo krvoproliće desi....ali smo zato kroz medije i kroz pisanja novinari puni neke netrpeljivosti prema „onima tamo“, ali i prema ovim ovdje. Nikako da neko bude dobar. Nikako da se o nečemu dobrom piše....pa barem jedna strana teksta bila bi osvježenje. Ili ako je i to mnogo zašto se ne može pisati objektivno i pustiti narod da sam formira sliku. Pa pobogu nismo nepismeni i sa smanjenim sposobnostima. Time bi i greške tih o kojima se piše bila jasnija i veća...a ovako se izgubi negdje u masi interpretacija samih novinara.

I da suština priče koju Sanja propagira kroz kolumne je uljudno izražavanje – posebno u medijima. I da uvijek može i mora postojati druga strana i otvorena prilika da neko napiše i drugo viđenje situacije. stoje. I nije nemoguće, ali bi onda novinari morali mnogo više raditi, istraživati i biti sigurni i riječi koje izreknu ili napišu, a to oni baš i ne bi. Ovako je lakše....kao da je bitno šta se piše bitno je da će narod to pročitati. Da li to stoji i ima čvrste dokaze, često nije predmet razmišljanja. Čak i ako se posjeduju dokazi, mora novina sebe dokazati tako što će na papir prenijeti svoje subjektivno viđenje i izražene emocije prema osobi o kojoj priča. O profesionalizmu se nekad poslije razmišlja ili se počinje smatrati da je to vrlo profesionalno. E to je ono o čemu sve Sanja govori. I ne ističući pri tom niti Avaz, niti Glas kao amnestirane od toga. Ona općenito piše o medijima, naglašavajući građanske medije jer su oni ti koji bi trebali da šire demokratiju i da se ističu profesionalizmom. Pa da onda imaju odriješene ruke da kritikuju druge.

I nije istina da se ne može razgovarati s drugom stranom...Dodikom, Fahrudinom i sl kako god da se zovu....ali treba znati i biti spreman za takve razgovore. Jedan od novinara na televiziji je radio intervju s Dodikom i mnoge stvari ga naveo da kaže, a da pri tome niti novinar, a niti Dodik nisu upotrijebili ružne riječi. I nema te konvencije i tog principa koji ti dozvoljava kao novinaru da govoriš neistine i klevete na račun političara...i nema te slobode koja ti dozvoljava da za bilo koga kažeš da je kriminala, bandit, bagra, potrčko ili slično. To definitivno ne u medijima. Mogu to žene govoriti u frizerskom salonu, muškarci u kafanama, ali iz medija ne postoji razlog da takvi natpisi dolaze. Ne postoji. Ukoliko postoje osnovane činjenice da je neko stekao imovinu na nedozvoljen način, o tome se može pisati i ne treba se definitivno šutati, ali se ne trebaju koristiti razni epiteti koji izlaze iz okvira profesionalizma. I svakako se treba drugoj strani dozvoliti da dokaže da suprotno ukoliko je to sposobna. U tome se ogleda demokratija i sloboda medija. U tome je i draž. A ovako, kada otvoriš novine i dočeka te natpis „Bandit iz Laktaša“ ili „Lopovi iz Stranke za BiH“ ili „Reis se provodio po Sofiji“....više nemam želje ni da čitam. Sve se svodi na istu priču većine novinara (čast izuzecima) ko je koliko ukrao, kakvo je bezvlašće u zemlji, kako nema nade u bolje sutra....i onda je frka kada su izbori i treba motivirati narod da izlazi na izbore.

Bit ćemo sretni ako nam djeca uspiju doći u dodir s Sanjom i njoj sličnima jer će imati priliku da nauči i nešto osim toga da zemljom vladaju kriminalci i da samo kriminalci mogu biti na poziciji, naučit će i to da se sve što se želi može i reći na mnogo bolji način od pogrdnih riječi, naučit će možda i da rad vrijedi nečemu...i možda ćemo tada, u nekim novim generacijama imati novinare koji će znati objektivno, zasnovano na činjenicama i dokazima, bez ličnih frustracija izvještavati o nečemu. Da će neke nove generacije znati da ukoliko kolega radi za konkurentski medij može se lijepo surađivati s njim i popodne popiti kafa, a ne smatrati to kao najvećim grijehom i veleizdajom svoje medijske kuće.

[nokia6170]

Sanja je izgubila kredibilitet da drzi drugima predavanja o kulturi dijaloga. A zasto ga je izgubila neka odgovor potrazi u sedam smrtnih grijeha sadasnjice i uzroka nasilja:

bogatstvo bez rada,
užitak bez savjesti,
znanje bez karaktera,
poslovanje bez morala,
nauka bez humanosti,
vjera bez žrtve i
politika bez principa

[ekonomista]

Sanja piše o kulturi dijaloga....To samo može biti plus Za Avaz, nikako minus. Dozvolio je da osoba koja kritikuje jednako i njegove novinare kao i sve druge koji se svrstavaju u tu grupu piše u tom listu. Dozvolio je različit pogled od uobičajenog. Dozvolio je da neko upre prstom i kaže ne možete tako govoriti....to nije profesionalno. Kolumne su govore o općenitom sistemu vrijednosti koji vlada i koji je pogrešan. To što su građanski mediji na meti češće od ostali je upravo u tome što bi oni trebali da budu pokretači i promotori kulture dijaloga.