@alex00
Pa tako reci. Cijelo vrijeme pricas u generalnom smislu, a to jednostavno ne moze ici tako posto se vrlo dobro zna sta su i kako radili njihovi snajperi, a sta i kako nasi. Ne kazem da i sa nase strane nije bilo pojedinaca koji su divljali gdje su stigli, ali je to bilo neuporedivo s onim sto su radili oni.
tako da je zauzimanje Sarajeva i drugih vecih gradova uglavnom bila misaona imenica
Nije bila misaona imenica. Na početku je bila vrlo ostvarljiva. U stvari, tada i nisu imali starteški cilj rata. Nisu bili baš toliko organizovani i strateški uobličeni. Što je vrijeme prolazilo, shvatili su da bi ih zauzimanje Sarajeva koštalo enormnih gubitaka. Odlučili su se na varijantu iscrpljivanja i zamora stanovništva.
Misaona imenica jeste bilo, ali ne zato sto to cetnici nisu htjeli i zeljeli, jer su to i pokusali (Pofalici, i 2 i 3 Maj), nego zato sto su se podobro preracunali. I nije ovo nikakva prica PL ili ZB, nego to jednostavno jeste tako. U Sarajevu su se te grupe (Juka i Krusko, Solakovic, Dzilda, Celo, itd.), za razliku od ostalih mjesta u BiH, ipak nekako uspjele organizovati i uvezati sa Vikicem, i na taj nacin djelovati koliko-toliko formacijski. Naravno, to je bilo daleko ispod bilo kakvog organizovanog vojnog djelovanja, ali je u onim momentima bilo sasvim dovoljno da se osujeti plan SDS-a, JNA i cetnika da prvo podijele, a onda i zauzmu cijeli grad.
Veliku ulogu u tome je odigralo i potcjenjivanje tih grupa od strane cetnika, ali i precjenjivanje samih sebe. Lakoca s kojom su zauzeli Ilidzu, Nedzarice i Grbavicu, koristeci svu raspolozivu tehniku koju im je JNA dala, malo ih je okurazila i tada su se ponadali da ce na isti nacin uspjeti zauzeti i ostatak grada, cime bi rat u BiH de facto bio zavrsen prije nego je i poceo.
Medjutim, upravo ti momenti sa Ilidzom, Nedzaricima i Grbavicom su i te kako pomogli da svi oni koji su u Sarajevu mislili da rata nece biti dodju pameti i shvate da se sve to, u stvari, nikako vise ne moze izbjeci. Neorganizovanost cetnika u tim momentima je uveliko isla na ruku gore spomenutim grupama otpora, tako da su cetnici u vrlo kratkom roku polomili zube na Sarajevu (april i maj '92), nakon cega, i sto je vrijeme vise odmicalo, vise nisu ni imali nikakve sanse za zauzimanje grada.
Njihova sreca u svemu tome, i ogromna prednost, je lezala u cinjenici da imaju MTS svake vrste u maltene neogranicenim kolicinama, dok je s druge strane, nase, sve to bilo uzasno limitirano, a o teskom naoruzanju (artiljeriji) da i ne pricamo.
Da su PL i ZB, a kasnije ABiH, imali samo 20% teskog naoruzanja koje se nalazilo u i oko Sarajeva, kompletna prica bi bila puno, puno drugacija, jer cetnici nisu imali ni priblizno ljudi koliko ABiH, ali su to vrlo uspjesno nadoknadjivali oruzjem.
