oldplague wrote:Kolega forumaš, za dekonstrukciju ovolikog teksta, koji sadrži mnogo provjerljivih podataka i sasvim razrađenu tezu o odnosu prijestolnice i provincije, potrebno je mnogo više od dva ogorčena pasusa. Prije svega, Pirketov tekst nije satiričan, ne znam otkud ti to.
Drugo, ne postoji zakon koji ljudima dopušta ili ne dopušta odvođenje u konclogore i masovna ubistva. Trebam li to podrobnije objašnjavati? Valjda je jasno da niko ne može tvrditi šta bi se desilo u slučaju unutrašnjeg sukoba u SAD, recimo, i kako bi se provincija ponijela prema metropolama. Nešto mi govori da bi bilo svega i svačega.
Treće, Pirke se u ovom tekstu ne bavi ratom, već striktno mirnodopskim odnosom na relaciji prijestolnica-provincija. Ti odnosi, baš kao i u Americi i drugim stabilnim državama, često su opterećeni prošlošću (građanskim ratom u SAD, na primjer), ali ne mogu i ne smiju biti uslovljeni prošlošću. Na drugoj temi sam napisala da prijestolnica nije prijestolnica ako se sa provincijom sukobljava na istoj ideološkoj ravni. I zaista ni rat, ni logori, ni pucanje, ni krađa humanitarne ne mogu više poslužiti kao izgovor Sarajevu da se ne ponaša kao prijestolnica, odnosno kao integrativni faktor u zemlji.
Koristit ću isti primjer, da se ne pogubimo previše: južnjački papak može do mila boga mlatarati konfederalnom zastavom, salutirati pred slikom svog čukundede u konfed uniformi, organizirati memorijalne skupove u čast neostvarenog južnjačkog sna, mrziti crnce, mrziti Jenkije, pljuvati po saveznoj vladi, ići u šumu da gađa konzerve za nedajbože rata... Južnjački papak sve to može i sve to čini. Sve dok mu prijestolnica ne odgovara istom mjerom i dok ona nastupa kao najbitniji integracijski faktor, sukus države i državotvorne ideje, sve što Billy Joe radi ostaje folklor, i lijek za frustraciju i uzrok frustracije.
Ali istovjetan odgovor prijestolnice bio bi kraj SAD-a. Tada bi se moglo pričati samo o suprotstavljenim stranama, a u takvim okolnostima svaka strana ima podjednako pravo da gura "svoju stvar", da teži ostvarenju svojih političkih ambicija i, na kraju, da se (iz)bori za njih. Prijestolnica balansira između krajnosti, ona ne može biti krajnost po sebi. Ako jeste, onda više nije integracijski faktor. I kraj priče.
Može to zaboljeti većinu forumaša, ali činjenica je i ostat će činjenica da što može biti Širokom Brijegu, ne može biti Sarajevu.
Kolegice forumasice.......lijep pokusaj poredjenja SAD zbivanja sa ovdasnjim naSkim dogadjajima i odnosima prijestolnice i fristracijama provincije............
Samo mali previd ,u americkom gradjanskom ratu se na kraju istog zna ko je pobijedio i ko je porazen.
Znaci jedna strana je pobijedila a ona druga koja je porazena ima priliku da ispucava svoje frustracije po konzervama u nekoj sumi i to je tada zaista lijek za frustraciju.
Kod nas je ako me pamcenje jos sluzi malko drugacija situacija..kod nas nema pobjednika ni porazenog pa je istovremeno jako moguca ova druga situacija koja je u SAD nemoguca a to je da prijestolnica ima istovjetan odgovor provincijskim praznjenjima frustrirane energije.
Cemu nas sve to vodi i u kojem smijeru sve ide.............da se naslutiti.
Kad sam vec pri pisanju na ovoj temi da se osvrnem na prvopostavljeno pitanje otkud tolika mrznja prema Zapadnoj Hercegovini.
Imam dobrog havera iz srednje skole..........zavrsili smo je prije nekih........pa skoro dvadesetak godina a ujedino bili i komsije na A.Polju.
Poslije rata putevi su nam se razisli,ja zavrsio u Njemackoj a on odselio u Medjugorje odakle su mu roditelji porijeklom.
Klasika prodao se stan ovdje i kupio stan u Citluku.
E sad ovaj moj haver je snalazljiv kakav je uvijek i bio ,pokrenuo porodicni biznis i stoji pa recimo vrlo dobro finansijski i vezan je polom sa velikim dijelom lokalnog stanovnistva.
Posjetimo ga prije par godina,nismo se dugo vidjeli i on nas provoda po Meddjugorju,Citluku,obidjemo mnostvo kafana,kafica,Etno selo itd ...da ne nabrajam........uglavnom kako je to kad se sretnu stara raja nakon bruku vremena.
Setajuci Medjugorjem pokazuje nam kafice i restorane koji su u vlasnistvu bivsih Sarajlija i pozdravlja se naravno sa njima,
To me je zaista iznenadilo jako puno bivsih gradjana Sarajeva posjeduje kafice,pansione,restorane itd......
zatim su tu i ostale bivse Sarajlije koje sad rade il u bankama ili kao predstavnici velikih poznatih firmi i sl......
Sve mi je on to lijepo pokazao i objasnio a za sebe kaze da on sa lokalnim stanovnicima ima samo "sluzbeni odnos" i to kad mora.
Bez obzira sto su mu roditelji tu rodjeni i sto je on fakticki "domaci" medjusobno se "ne mogu".
On je za njih Sarajlija a oni za njega "skutori" i to se za sve ove godine nije promijenilo.
Kaze da povremeno sjede sa tom rajom koja je dosla u toku rata iz Sarajeva i da se povremeno druze jer ipak drugi je to svijet od ovih domacih.......koje opisuje ne bas lijepim rijecima.
Mene je ta posjeta jako dojmila........kao i sve sto sam vidio za tih par dana dole.
Znaci ima tu nesto sto kuha ...........izmedju provincijskog kompleksa i prepotentnosti prijestolnice.........o ostalim dodacima moglo bi se nadugo i nasiroko.
:
,demografija...moraju dat malo oduška svom primitivizmu,a zato ništa bolje od turaka iz sarajeva.
