NASE STVARNO MJESTO U KOSMOSU

[BlooQ.]

Znam,
Nasa jedina sansa lezi u tome da dodje do transfera tehnologije od strane alien civilizacija.
Ko zna, mozda i nije toliko tesko stvoriti worm hole, i vanzemaljci se pojave sljedece sedmice.[/quote]

problem: manipulating the space-time dimensions around the spaceship with a massive amount of energy

voljela bih da vidim to nesto sto ce generisati tu kolicinu energije

i materijal za svemirski brod koji ce izdrzati sve to

imam osjecaj ako krenemo stvarati wormhole da ce nesto krenuti po zlu i da cemo zavrsiti usisani u neku cudnu dimenziju u kojoj zivi samo iritatni Q

[BlooQ.]

Znam,
Nasa jedina sansa lezi u tome da dodje do transfera tehnologije od strane alien civilizacija.
Ko zna, mozda i nije toliko tesko stvoriti worm hole, i vanzemaljci se pojave sljedece sedmice.

na zalost imam osjecaj da im nismo zanimljivi pretjerano...

[Arminovski]

@blooQ
Nisi ubio nista vec svrljas a ja ne mogu za kompjuterom da sjedim non stop pa se nacekas...
Sve to sto si naveo nema veze sa tvojim:

zakoni fizike na Zemlji se mijenjaju u svemiru...(4 dimenzija, odnos svjetlosti i gravitacije na Zemlji i u svemiru su dvije različite stvari)

Zakoni fizike na zemlji i u svemiru su isti. Svi nalazi do sad ukazuju na to, kao npr ovaj Odnos mase protona i elektrona na zemlji i na kvazaru B0218+367
Ako imas kakav dokaz za suprotno onda ga postavi pa da i ja povjerujem.

Naravno. Zakoni fizike su potpuno isti u cijelom svemiru, kako prostorno tako i vremenski. Primjer je nedavno snimljeni kvazar udaljen vise od 13 milijardi svjetlosnih godina od nas!

Nego, ljudi, nije to tema! @Arminovski, mozda nisi shvatio da su moja dva posljednja posta ustvari bila opaska na offtopic koji, evo, ne staje skoro pa od uvodnog posta. Al', sta je tu je. Nista neuobicajeno za nas forum. Vjerovatno da ne bi ni valjalo da je drugacije, ha ja.

Tema bi trebala pokazati nasu sicusnost, prolaznost i nebitnost u cijelom ovom mehanizmu kojeg nazivamo kosmos. Kljucni argument je fotografija nase planete snimljena sa Voyagera 1 sa udaljenosti od samo par svjetlosnih sati na kojoj se jedva prepoznaje tackica koja je ustvari nas dom. S druge strane, svemir se (prostorno) prostire preko 40 milijardi svjetlosnih godina! Vecini ucesnika na ovoj temi ova cinjenica nista znacajno ne kazuje, a trebala bi.

Heh NIN tema je odavno otisla helac a ja ne mogu da presutim kad vidim kako neki ljudi naopako razmisljaju imajuci potpuno pogresne slike o svijetu.

Ne pokusavam biti besserwisser ali ja bi tu cifru od 40 milijardi svjetlosnih godina najmanje uduplao, do 46 milijardi u svakom pravcu.
Znaci dijametar preko 90. Izvor

Ali ako cemo nazed na temu onda evo i moj doprinos (postavljao i prije ali vrijedi pogledati vise puta)
http://www.nikon.com/about/feelnikon/un ... /index.htm

Svijet malih je jednako fascinantan kao i svijet velikih.


@blooQ
Polako, Zefram jos nije rodjen. Trebamo proci prvo kroz rat izmedju normalnih i genetsko modificiranih ljudi (treci svjetski jel?)

[BlooQ.]

Ne pokusavam biti besserwisser ali ja bi tu cifru od 40 milijardi svjetlosnih godina najmanje uduplao, do 46 milijardi u svakom pravcu.
Znaci dijametar preko 90. Izvor

Ali ako cemo nazed na temu onda evo i moj doprinos (postavljao i prije ali vrijedi pogledati vise puta)
http://www.nikon.com/about/feelnikon/un ... /index.htm

Svijet malih je jednako fascinantan kao i svijet velikih.


@blooQ
Polako, Zefram jos nije rodjen. Trebamo proci prvo kroz rat izmedju normalnih i genetsko modificiranih ljudi (treci svjetski jel?)[/quote]

vidjeh negdje davno da je svemir zapravo 156 milijardi svjetlosnih godina širok mislim da bi Montana State University istrazivanje prije 5 godina

maybe i am Cochrane ove generacije njegov brod je svejedno licio na neki bojler sa warpom

[krivorijek]

Pa negdje sam pisao ranije o fascinantnom kontrastu izmedu nase sicusnosti i ogromnosti Univerzuma, u kojem se naizgled nikad nista interesantno ne dogada, a parafraza je jedne histericno-komicne Adamsove misli: porediti zivotni vijek Univerzuma sa nasim zivotnim vijekom i u tom smislu tvrditi Univerzum postoji - i ja postojim, bilo bi skoro isto toliko smijesno kao i kad bih tvrdio da je perfektno ispolirano staklo povrsine svih kontinenata na Zemlji prljavo zbog jedne flekice promjera 1nm.

[mark II]

Ne znam, mark nam je puno napisao, ali malo toga je bilo ispravno.
Da krenemo redom, da li je Hawking iskljucio Boga kao neophodnog faktora?
Citajuci istu knjigu covjek bi trebao steci isti dojam, ali imamo razlaz.

Mozda nam pomogne citat samog autora:
"In that case, it would not be necessary to appeal to God to decide how the universe began. This doesn't prove that there is no God, only that God is not necessary. [Stephen W. Hawking, Der Spiegel, 1989] ... "
Meni se cini da jeste.
Drugim rijecima, ako Bog nije neophodan, onda je suvisan. Zasto koristiti entitet koji nije neophodan za objasnjene kada postoji objasnjene koje ne trazi isti entitet.

Za imaginarno vrijeme sam vec napisao da nije produkt fantazije, nego matematicki ispravna predstava vremena. Kao sto imaginarni brojevi imaju smisla.
Mark nam je ponovio nekoliko puta da je Hawking odustao od ovog pojmanja, ali nije bio u stanju da nevede kada i gdje.

Za bozansku cesticu je mark takodje fulio, nije je uveo Hawking i nije dokaz njegove teorije niti neophodan faktor iste.

Htio bi dodati da je dobar fol citirati iz konteksta sa stranice koja tvrdi da islamski Bog spada u tu kvalifikaciju, kao dokaz da ne spada.
Sreca da me je razvalio, kako bi to tek izgledalo da je gotovo svaka tvrdnja oborena. Crveni nisam

To ti je kad ne čitaš, madneru, ja ti ne ponavljao. Niti je matematički ispravna predstava vremena, jer te sam Hawking pobija, a ti krivo njega pobijaš (mada ne razumijem kako to da tvoja riječ ide protiv njegove, ne razumijem šta si to uradio u domenu teorijske fizike da bi nam bio autoritet), a nisi pročitao njegovu izjavu povodom posljednjeg kvara na Superkolajderu. Bozon je neophodan za komunikaciju između osnovnih čestica, i već sam referisao da je Higgsov bozon, i naveo riječi Lendmana o tome zašto traže bozon te kako se to uklapa u Hawkingovu teoriju. Nije mi bila namjera da bilo koga razvaljujem, ništa nisam napisao bez referenci. Ne navodi nepotpune misli, kao što to radiš u Hawkingovoj izjavi Der Spiegelu, već sam naveo Hawkingov Božićni intervju kao pojašnjenje za njegovo istraživanje i njegov deklarisani stav agnostika, čovjeka koji vjeruje u Stvoritelja bez da ga opisuje ljudskim svojstvima. Ne znam u čemu je fol oko poimanja Boga kod muslimana, stvarno ga tako poimaju - zato nije bilo inkvizicije u muslimanskim zemljama mada su 200 godina prije Galilea i Kopernika zagovarali heliocentrični sistem i rotaciju zemlje oko svoje osi.

[mark II]

Mislim da bi se trebali uzdrzati od komentarisanja ako bas nemamo sta reci. To vazi od kokica, komandanta Marka i dogodovstina o prevodjenju na (svoju) vjeru pa do neosnovanih tvrdnji tipa "Zakoni fizike na zemlji i u svemiru nisu isti" ili neki "odnos svjetlosti i gravitacije zbog specificne..." Momci, za ove zadnje tvrdnje treba vam potpora. Dakle, odakle ste izvukli to?


Od dobre teme napravismo cisto prepucavanje...

@mark II
Citao sam davno o hologramima, ne sjecam se da li je to bilo od Hawkinga ili nekog drugog. Reklo bi se da znam povrsno.
Za Plancka sam pomislio da dijelis njegovo misljenje jer si odgovorio sa njegovim stavom.

Hawking je pisao o tome, mene je fasciniralo iskreno, mada su sve to još uvijek teorije - tako da je pristup u domenu "čestica" još uvijek jedini "validan", zapravo jedini.

[mark II]

@blooQ

Tema bi trebala pokazati nasu sicusnost, prolaznost i nebitnost u cijelom ovom mehanizmu kojeg nazivamo kosmos. Kljucni argument je fotografija nase planete snimljena sa Voyagera 1 sa udaljenosti od samo par svjetlosnih sati na kojoj se jedva prepoznaje tackica koja je ustvari nas dom. S druge strane, svemir se (prostorno) prostire preko 40 milijardi svjetlosnih godina! Vecini ucesnika na ovoj temi ova cinjenica nista znacajno ne kazuje, a trebala bi.

kazuje mi to da se osjecam malecko i deprimirano...i samo mi je zao sto necu zivjeti zauvijek da mogu da docekam razvoj space travelsa do te granice da putujem svemirom

Da, ljudi, ali ako je sav Univerzum skup jako preciznih zakona o kojima naglašeno pišu svi fizičari, u smislu njihovog harmoničnog djelovanja, tada uprkos nevjerovatne veličine Univerzuma i njegove, naizlged, bešćutnosti i hladne besmislenosti u vlastitom postojanju - sam čovjek, kao njegov dio, kao dio zakona koji vladaju njime, dokaz je za suprotno. Pa i mi smo "djeca zvjezda", zar ne. Sve što postoji u Univerzumu ima zajedničko porijeklo i proizvod je zakona koji njime upravljaju od samog početka, tako da ni inteligencija i "čipovane" emocije koje su dio čovjeka nisu nešto strano tim zakonima. Zar se fizičari ne trude otkriti konačnu teoriju svega - formulu kojom će moći objasniti svaku pojavu u Univerzumu. Zar čovjek sa svim svojim specifičnostima i osjećajem svrsishodnosti nije dio tog Univerzuma, dio zakona koji ga definišu kao Univerzum kakvog poznajemo. Zar osjećaj svrsishodnosti u čovjeku nije nastao iz temelja postojanja Univerzuma. Želim reći da čovjek nije upao u ovaj Univerzum odnekle izvana, pa sebe isključuje iz promatranja istog, sebe isključuje iz podložnosti zakonima, koji Univerzumom vladaju. Ovo govorim samo zato što mislim da ne bismo trebali osjećati bilo kakvu deprimiranost - naravno to je samo moje mišljenje - niti besmislenost postojanja Univerzuma, zato što je dio ovog Univerzuma čovjek, koji u svojoj prirodi, u prirodi nastaloj u sklopu ovog Univerzuma kao dio njega, ima potrebu da istražuje, da vidi, da otkrije, da se divi, itd.

[mark II]

mozda da odemo svi na dijetu i izgubimo svu masu i tezinu i postanemo fotonski duhovi i onda putujemo brzinom svjetlosti

vidis, bilo bi idealno da nismo ovako smrtni i sa masom da odemo do najblize bijele rupe i skoknemo u nju posto postoje pravo lijepi dijagrami putovanja kroz njih do drugih dimenzija (navodno izades kroz crnu rupu)...

To će biti kada nas zadesi ono što je zadesilo prethodnike Hičija u Kapiji , pa ćemo se onda sakriti u Crnu rupu u centru Galaksije.

[covjek_sam_zeno]

Mi i jesmo u crnoj rupi galaksije ili sto bi jednan pjesnik rekao u "šupku kosmosa"

[frla]

To ti je kad ne čitaš, madneru, ja ti ne ponavljao. Niti je matematički ispravna predstava vremena, jer te sam Hawking pobija, a ti krivo njega pobijaš (mada ne razumijem kako to da tvoja riječ ide protiv njegove, ne razumijem šta si to uradio u domenu teorijske fizike da bi nam bio autoritet), a nisi pročitao njegovu izjavu povodom posljednjeg kvara na Superkolajderu.

Upravo tako ... sad ce i NiN-aga da uleti sa nekim svojim postom "na kub" ... k'o da ga gledam.

[mark II]

Arminovski, evo o čemu se radi kod holograma - naravno ako prihvatimo Hawkingovu teoriju "istakanja informacija" iz Crne rupe:
Leonard Susskind is the Felix Bloch Professor of theoretical physics at Stanford University. His new book, The Black Hole Wars, details his battles with Stephen Hawking over the true nature of black holes. The resulting theory postulates that every object in our world is actually a hologram being projected from the farthest edges of space.
Postat ću intervju, na engleskom je doduše, pa ga pročitajte. Susskind se u potpunosti ne slaže sa Hawkingom oko prirode Crnih rupa - tako da ne prihvata "hula-hop univerzum" - razmatra i "čudo razuma" i veli da pojma nema otkud razum.

Would you give us an overview of what a black hole is?

A black hole is what you get if you compress so much mass into a region of space that it collapses, under its own weight, to an infinitely small, dense, point called the “singularity.” Everything that gets too close to the black hole gets sucked in, and squashed beyond recognition. There is no escape from the singularity, even for a light ray. Someone falling into a black hole might try to send a message, on a beam of light, to the outside world: “Help, I’m being sucked in.” But even the light ray gets pulled back to the singularity.

There is a certain radius—a particular distance from the dangerous singularity—that I like to call “the point-of-no-return.” If you accidentally pass the point-of-no-return there is nothing you can do to escape; you and all your messages will get swept to the singularity and destroyed. The point-of-no-return is also called the horizon of the black hole.

Passing the horizon seems very innocent while it is happening. It’s like being in a rowboat above Niagara Falls. If you accidentally pass the point where the current is moving faster than you can row, you are doomed. But there is no sign—DANGER! POINT OF NO RETURN—to warn you. Maybe on the river there are signs but not at the horizon of a black hole.

Stephen Hawking once said something about black holes that apparently upset you. What was it?

Stephen said that when a bit of information falls into a black hole it is permanently lost to the outside, despite the fact that he also proved that black holes evaporate and eventually disappear. That claim touched off a crisis in physics, a clash of basic principles like no other since Einstein was young.

The problem that upset me is that the most basic principle of physics—the principle that underpins everything including classical physics, thermodynamics, quantum mechanics, energy conservation, that physicists have believed for hundreds of years—is that information is never truly lost. It can be scrambled beyond recognition, but it is never completely erased.

Hawking’s claim was outrageous, but he had very good reasons for it. So good that it took more than two decades to figure out why he was wrong. And the question led to a tremendous paradigm shift in the way we think about space, time, matter, and bits of information.

Why was this so important?

Well it’s probably not important for curing cancer, or knocking down enemy missiles, or speeding up your computer. But it is important to the future of physics and cosmology. The universe is controlled by two fundamental laws: Einstein’s gravity theory (the General Theory of Relativity) and Quantum Mechanics. Stephen argued very convincingly that the two (GTR and QM) were on a collision course. Gravity and Quantum Mechanics were just plain incompatible. One or the other would have to give, at least by Hawking’s logic.

Stephen was wrong, but his astonishing question has changed the history of physics, and there is much more to come.

So, what do you believe happens to matter sucked into a black hole?

Remember that in a monumental contribution to physics, Hawking showed that black holes evaporate, like puddles of water on a hot day. It happens very slowly but the black hole does emit particles, and eventually disappears. The answer is that the evaporation products—the photons and other particles—carry away every bit of information, BUT in an extremely scrambled form. What we have learned is that black holes are not information-erasers but information-scramblers.

What was the final outcome of your competing theories?

The short answer is that Stephen was wrong and I was right. But that is a tremendous oversimplification and I would not like history to see it that way. Stephen asked an audacious, bold, and very brave question —do black holes erase information? Just realizing that there was a question took profound insight. It was enough to make anyone’s reputation. The outcome was a whole new paradigm called the Holographic Principle. The Holographic Principle says something astonishing and completely beyond intuition. The world is a kind of hologram: an image projected from a distant mathematical film, far at the edges of the universe. To understand how we got from black holes to holograms you’ll have to read my book, but here is a hint. The horizon of a black hole (a two dimensional surface like a film) somehow stores all the information that ever fell into the hole.

Where does biology fit into a theoretical physicist’s thinking? Do the attempts at an elegant “Theory of Everything” include life’s impulse to survive and replicate?

Physicists don’t like to think that their science is anything like biology. Biology is messy, imprecise, and complicated. Physics is simple, crystal clear, and elegant, or so the argument goes. But physicists have been hit over the head with some “ugly” facts. There are powerful reasons to believe that the universe may also be a consequence of random mutation. It sounds crackpot, or at best, like fringe speculation, but by now the idea is very firmly established in the mainstream physics and cosmology literature. That’s was what my book “The Cosmic Landscape” was all about.

According to String Theory the tiniest dimensions of space are curled up and twisted into an analog of the Double Helix. The Double Helix is a frame on which base-pairs can be arranged. And as you know, the pattern of base pairs determines the properties of a given biological entity.

Microscopic space (according to String Theory) is not a Double Helix, but something similar: a Calabi Yau manifold (don’t ask). The analog of the base pairs of DNA are called “fluxes.” The details don’t matter. What does matter is that there exists an incredibly rich set of possibilities—you can call them blueprints—for the construction of a universe. And according to modern cosmological theory, the universe is filled with sub-universes of every allowable kind, formed from a process similar to random mutation.

If this is so then the question, “Why our universe is the way it is?” may have an “anthropic” component: we live in a very rare environment where the ordinary laws are such that life can exist. Where else would we live? Where else would it be possible to ask the question?

How about consciousness or awareness? Are there any physicists who see consciousness as a distinct but interwoven part of the universe?

I suppose there are. My own view is similar to Richard Feynman’s when he was asked whether the conceptual puzzles of quantum mechanics confused him. He said that quantum mechanics was so puzzling that he wasn’t even sure if there was a puzzle. There are other questions like that—questions that you can’t even imagine what an answer could be like. “Why does mathematics work?” “Why does logic work?” “What is the purpose of the universe?” “What is the connection between mind and matter?” As I said, these seem like legitimate questions, but you can’t imagine what answers would be like. My sense is that consciousness is one of those questions.

Incidentally, I don’t mean to imply that these questions will never get answers; just right now I don’t have a clue. But then again I am not a licensed cognitive scientist.

If I understand it correctly, you’ve recently written that our universe may just be one of an infinite number of universes, each with unique properties or laws of physics. Is this where you think our knowledge is headed and if so, do you find that discouraging or encouraging in terms of what we can ultimately know about the universe?

First of all I am not in the least bit alone in this view, nor am I the originator of it. It has been around for a long time. But since I wrote “The Cosmic Landscape,” it has practically become the conventional view.

As to whether I find it discouraging or not—no—not at all. There are people who do, but I think they are victims of their own prejudices and hopes. The universe is far more interesting and challenging than we imagined. The next generation of physicists and cosmologists will have the fun and excitement of discovering the right mathematical formulation of a “multiverse.” Finding observational (astronomical?) ways to confirm that we live in such a diverse world is another challenge. Only the old fogies who thought that physics was almost finished are disappointed. The only thing that I would find discouraging would be that we run out of questions.

Heard any good theoretical physics jokes lately?

Yup, and you’ll find them in my book.

[madner]

Ne znam, mark nam je puno napisao, ali malo toga je bilo ispravno.
Da krenemo redom, da li je Hawking iskljucio Boga kao neophodnog faktora?
Citajuci istu knjigu covjek bi trebao steci isti dojam, ali imamo razlaz.

Mozda nam pomogne citat samog autora:
"In that case, it would not be necessary to appeal to God to decide how the universe began. This doesn't prove that there is no God, only that God is not necessary. [Stephen W. Hawking, Der Spiegel, 1989] ... "
Meni se cini da jeste.
Drugim rijecima, ako Bog nije neophodan, onda je suvisan. Zasto koristiti entitet koji nije neophodan za objasnjene kada postoji objasnjene koje ne trazi isti entitet.

Za imaginarno vrijeme sam vec napisao da nije produkt fantazije, nego matematicki ispravna predstava vremena. Kao sto imaginarni brojevi imaju smisla.
Mark nam je ponovio nekoliko puta da je Hawking odustao od ovog pojmanja, ali nije bio u stanju da nevede kada i gdje.

Za bozansku cesticu je mark takodje fulio, nije je uveo Hawking i nije dokaz njegove teorije niti neophodan faktor iste.

Htio bi dodati da je dobar fol citirati iz konteksta sa stranice koja tvrdi da islamski Bog spada u tu kvalifikaciju, kao dokaz da ne spada.
Sreca da me je razvalio, kako bi to tek izgledalo da je gotovo svaka tvrdnja oborena. Crveni nisam

To ti je kad ne čitaš, madneru, ja ti ne ponavljao. Niti je matematički ispravna predstava vremena, jer te sam Hawking pobija, a ti krivo njega pobijaš (mada ne razumijem kako to da tvoja riječ ide protiv njegove, ne razumijem šta si to uradio u domenu teorijske fizike da bi nam bio autoritet), a nisi pročitao njegovu izjavu povodom posljednjeg kvara na Superkolajderu. Bozon je neophodan za komunikaciju između osnovnih čestica, i već sam referisao da je Higgsov bozon, i naveo riječi Lendmana o tome zašto traže bozon te kako se to uklapa u Hawkingovu teoriju. Nije mi bila namjera da bilo koga razvaljujem, ništa nisam napisao bez referenci. Ne navodi nepotpune misli, kao što to radiš u Hawkingovoj izjavi Der Spiegelu, već sam naveo Hawkingov Božićni intervju kao pojašnjenje za njegovo istraživanje i njegov deklarisani stav agnostika, čovjeka koji vjeruje u Stvoritelja bez da ga opisuje ljudskim svojstvima. Ne znam u čemu je fol oko poimanja Boga kod muslimana, stvarno ga tako poimaju - zato nije bilo inkvizicije u muslimanskim zemljama mada su 200 godina prije Galilea i Kopernika zagovarali heliocentrični sistem i rotaciju zemlje oko svoje osi.

Usporedio je imaginarno vrijeme sa imaginarnim brojevima i ti iz toga zakljucujes da je imaginarano vrijeme konstrukcija koja kao nema smisla. To je manjak znanja iz matematike, jer imaginarni brojevi, iako se tako zovu nisu imaginarni. Koji broj kad se pomnozi sa samim sobom daje -2?
Dakle citas Hawkingovu izjavu ali nisi u stanju da svatis paralelu.

Boson je teoretski opisan 1963 (od Higgsa jel) i isti Higgs nimalo ne voli Lendmanovu popularizaciju. Nema veze sa Hawkingovom teorijom nastanka svemira, ima veze sa Hawkingovim modelom poslje Big Benga.

Hawking we kladio da ga nece naci (50 funti cini mi se) zato sto bi to znacilo da treba preispitati teoriju, to bi njemu bilo zanimljivije nego da je misterija rjesenja.

[mark II]

Usporedio je imaginarno vrijeme sa imaginarnim brojevima i ti iz toga zakljucujes da je imaginarano vrijeme konstrukcija koja kao nema smisla. To je manjak znanja iz matematike, jer imaginarni brojevi, iako se tako zovu nisu imaginarni. Koji broj kad se pomnozi sa samim sobom daje -2?
Dakle citas Hawkingovu izjavu ali nisi u stanju da svatis paralelu.

Boson je teoretski opisan 1963 (od Higgsa jel) i isti Higgs nimalo ne voli Lendmanovu popularizaciju. Nema veze sa Hawkingovom teorijom nastanka svemira, ima veze sa Hawkingovim modelom poslje Big Benga.

Hawking we kladio da ga nece naci (50 funti cini mi se) zato sto bi to znacilo da treba preispitati teoriju, to bi njemu bilo zanimljivije nego da je misterija rjesenja. [/quote]

Brate, pročitaj šta je imaginarno vrijeme kod Hawkinga, i kako je on to objasnio - postao sam ti. Ja ne zaključujem da to nema smisla, gdje si ti vidio da sam nešto zaključio u pozitivnom ili negativnom smislu u pogledu imaginarnog vremena, to vrijeme uvodi Hawking da može reći postojao je oduvijek - ništa više. Mogi drugi se ne slažu sa njim, između ostalog Leonard Susskind. I nemoj rolati očima, nije zdravo

[madner]

Hawking kaze da je imaginarno vrijeme pravo stanje, a nase samo simplifikacija istog koncepta.

Mijenjas svoju tezu.

[frla]

hej madneru .... pššššššš,

http://www.google.ba/

samo tišu ...

[mark II]

Misao oko Susskindovog mišljenja i oko nekolicine postova o putovanju kroz crne rupe. Čak i Susskind kada tvrdi da postoje multiversumi ne može da pobjegne od "intuitivne" riječi subuniverzumi - tako da je legitimno postaviti pitanje, jesu li to multiuniverzumi ili je ispravnije reći Univerzum, koji sadrži subuniverzume u raznim "dimenzionalnim pomacima" - možda je bezze reći, ali kao saće recimo, ili još bolje, kao grozd nečega? Ili možda Susskind misli skup odvojenih Univerzuma nastao odjednom, ali opet, oni su jedan Univerzum samo razdvojeni sa veoma malim ili nikakvim utjecajima jedan na drugog. Problem oko crnih rupa je što mi ne znamo šta su one stvarno, ne kontamo njihovu stvarnu prirodu - koliko ja znam još nijednu crnu rupu nisu "primjetili" - znamo da se ne može vidjeti, ali nisu primjetili djelovanje nijedne u onome što posmatraju - tako da je putovanje uz pomoć neke od njih veliki problem. Jer informacije koje uđu u njih će, ako ne skontamo nešto, biti "skremblovane" jednom zauvijek, pa i ako isfuraju negdje drugo, vjerovatno će izaći pomješane sa drugim informacijama i bitno izmjenjene. Zanimljivo je da Hawking smatra kako singularnost crne rupe nije daleko od singularnosti iz koje se desio Veliki prasak - ali to je zato što njegov Univerzum kruži i nema početka niti kraja.

[mark II]

Hawking kaze da je imaginarno vrijeme pravo stanje, a nase samo simplifikacija istog koncepta.

Mijenjas svoju tezu.

Ma postao sam njegovo objašnjenje, madneru, samo ga pročitaj - on je to rekao, ne ja, ja sam samo postao.

[sistem]

mozda da odemo svi na dijetu i izgubimo svu masu i tezinu i postanemo fotonski duhovi i onda putujemo brzinom svjetlosti

vidis, bilo bi idealno da nismo ovako smrtni i sa masom da odemo do najblize bijele rupe i skoknemo u nju posto postoje pravo lijepi dijagrami putovanja kroz njih do drugih dimenzija (navodno izades kroz crnu rupu)...

To će biti kada nas zadesi ono što je zadesilo prethodnike Hičija u Kapiji , pa ćemo se onda sakriti u Crnu rupu u centru Galaksije.

ostace nam molitvene lepeze da masemo

[madner]

Hawking kaze da je imaginarno vrijeme pravo stanje, a nase samo simplifikacija istog koncepta.

Mijenjas svoju tezu.

Ma postao sam njegovo objašnjenje, madneru, samo ga pročitaj - on je to rekao, ne ja, ja sam samo postao.

Aj sad procitaj to objasnjene ponovo, ali imajuci u vidu ono sto sam ti napisao o imaginarnim brojevima.

Tvoje tumacenje nikako se ne poklapa se tumacenjem ostalih.

[mark II]

mozda da odemo svi na dijetu i izgubimo svu masu i tezinu i postanemo fotonski duhovi i onda putujemo brzinom svjetlosti

vidis, bilo bi idealno da nismo ovako smrtni i sa masom da odemo do najblize bijele rupe i skoknemo u nju posto postoje pravo lijepi dijagrami putovanja kroz njih do drugih dimenzija (navodno izades kroz crnu rupu)...

To će biti kada nas zadesi ono što je zadesilo prethodnike Hičija u Kapiji , pa ćemo se onda sakriti u Crnu rupu u centru Galaksije.

ostace nam molitvene lepeze da masemo

Fenomenalna edicija -fenomenalna. Doduše, pročitao sam ih opet u "ovim godinama", i nije me baš "odnijelo" (prvi put kad sam čitao imao sam cijelih 14 i extra mi je bilo - čuj Hičiji se sakrili u crnoj rupi i navukli sebi zvijezda u crnu rupu, da imaju goriva i energije ).

[mark II]

Hawking kaze da je imaginarno vrijeme pravo stanje, a nase samo simplifikacija istog koncepta.

Mijenjas svoju tezu.

Ma postao sam njegovo objašnjenje, madneru, samo ga pročitaj - on je to rekao, ne ja, ja sam samo postao.

Aj sad procitaj to objasnjene ponovo, ali imajuci u vidu ono sto sam ti napisao o imaginarnim brojevima.

Tvoje tumacenje nikako se ne poklapa se tumacenjem ostalih.

madneru, kolega, ja nisam ništa tumačio, samo sam rekao da je imaginarno vrijeme okomito na stvarno, da nije u pitanju matematički trik za šta ga optužuju, po ugledu na imaginarne brojeve u matematici, te da to vrijeme teče u "pozadini" i ne odnosi se na vrijeme nastalo u Velikom prasku za koje i dalje važe zakoni fizike, odnosno da ono omogućava da imamo oduvijek vrijeme, a ne vrijeme nastalo u Velikom prasku. Sve to je rekao i Hawking, i postao sam brate, samo se vrati nekoliko stranica unazad i vidjet ćeš njegov elaborat o tome i šta je odgovorio Sju u "Koju bi knjigu/e ponio na pusto ostrvo". I neću zarolati okama. Nego vidiš li ti šta nam Susskind veli za Hawkinga, kaže da je skroz u krivu. A neki vele da mu je "kick ass". Svejedno, meni je Stiv drag

[madner]

Imaginarno vrijeme nije vrijeme izvan ovog univerzuma.
Mi zivimo u 3 dimenzije + imaginarno vrijeme.

Nije okomito na "stvarno", nego je dvodimenzionalno, dakle ima dvije komponente.

Od samog Hawkinga:
It seems that Quantum theory, on the other hand, can predict how the universe will begin. Quantum theory introduces a new idea, that of imaginary time. Imaginary time may sound like science fiction, and it has been brought into Doctor Who. But nevertheless, it is a genuine scientific concept. One can picture it in the following way. One can think of ordinary, real, time as a horizontal line. On the left, one has the past, and on the right, the future. But there's another kind of time in the vertical direction. This is called imaginary time, because it is not the kind of time we normally experience. But in a sense, it is just as real, as what we call real time.

The three directions in space, and the one direction of imaginary time, make up what is called a Euclidean space-time. I don't think anyone can picture a four dimensional curve space. But it is not too difficult to visualise a two dimensional surface, like a saddle, or the surface of a football.

In fact, James Hartle of the University of California Santa Barbara, and I have proposed that space and imaginary time together, are indeed finite in extent, but without boundary. They would be like the surface of the Earth, but with two more dimensions. The surface of the Earth is finite in extent, but it doesn't have any boundaries or edges. I have been round the world, and I didn't fall off.


...


Nevertheless, the way the universe began would have been determined by the laws of physics, if the universe satisfied the no boundary condition. This says that in the imaginary time direction, space-time is finite in extent, but doesn't have any boundary or edge. The predictions of the no boundary proposal seem to agree with observation. The no boundary hypothesis also predicts that the universe will eventually collapse again. However, the contracting phase, will not have the opposite arrow of time, to the expanding phase. So we will keep on getting older, and we won't return to our youth. Because time is not going to go backwards, I think I better stop now.


Mislim da je Susskindu krivo sto se radijacija crnih rupa zove po Stivu a ne po njemu

[mark II]

Imaginarno vrijeme nije vrijeme izvan ovog univerzuma.
Mi zivimo u 3 dimenzije + imaginarno vrijeme.

Nije okomito na "stvarno", nego je dvodimenzionalno, dakle ima dvije komponente.

Od samog Hawkinga:
It seems that Quantum theory, on the other hand, can predict how the universe will begin. Quantum theory introduces a new idea, that of imaginary time. Imaginary time may sound like science fiction, and it has been brought into Doctor Who. But nevertheless, it is a genuine scientific concept. One can picture it in the following way. One can think of ordinary, real, time as a horizontal line. On the left, one has the past, and on the right, the future. But there's another kind of time in the vertical direction. This is called imaginary time, because it is not the kind of time we normally experience. But in a sense, it is just as real, as what we call real time.

The three directions in space, and the one direction of imaginary time, make up what is called a Euclidean space-time. I don't think anyone can picture a four dimensional curve space. But it is not too difficult to visualise a two dimensional surface, like a saddle, or the surface of a football.

In fact, James Hartle of the University of California Santa Barbara, and I have proposed that space and imaginary time together, are indeed finite in extent, but without boundary. They would be like the surface of the Earth, but with two more dimensions. The surface of the Earth is finite in extent, but it doesn't have any boundaries or edges. I have been round the world, and I didn't fall off.


...


Nevertheless, the way the universe began would have been determined by the laws of physics, if the universe satisfied the no boundary condition. This says that in the imaginary time direction, space-time is finite in extent, but doesn't have any boundary or edge. The predictions of the no boundary proposal seem to agree with observation. The no boundary hypothesis also predicts that the universe will eventually collapse again. However, the contracting phase, will not have the opposite arrow of time, to the expanding phase. So we will keep on getting older, and we won't return to our youth. Because time is not going to go backwards, I think I better stop now.


Mislim da je Susskindu krivo sto se radijacija crnih rupa zove po Stivu a ne po njemu

E vidiš da sam u pravu kad kažem da ne čitaš. Naravno da prema njemu ima dvije dimenzije - pa onda plastičnop objašnjava u stilu svakog matematičara: jedno ide sa desna na lijevo i to je stvarno vrijeme nastalo u ovom Univerzumu, a drugo ide okomito na njega odozgo prema dolje u klasičnom matematičkom modelu, ali to je isključivo njegov model s kojim se dobar dio fizičara ne slaže, jer bi ona druga strijela u suprotnom smjeru trebao biti prostor, što znači da imaginarno vrijeme teče suprotno od ekspanzije prostora i tako u nedogled - oduvijek vrijeme. Naravno da on smatra da je i ono prisutno u našem Univerzumu, ali okomito na stvarno, nije jedno te isto. Pa pročitaj ovo što je i sam rekao u postu kojeg si postavio "vertical", u našem jeziku okomito. Ne znam šta je sporno, pa i u postu kojeg si naveo kaže okomito na stvarno vrijeme.

[mark II]

Problem je madneru što ovo nije dvodimenzionalni klasični prikaz - ovo imaginarno ide u pravcu odozgo prema dolje, a stvarno u pravcu lijevo prema desno. Odozdo prema gore uz presijecanje stvarnog vremena ide prostor: klasična predodžba prostorvremena. U ovom slučaju imaginarno teče suprotno od prostora.