#451 Re: Nema više mog starog Sarajeva
Posted: 29/04/2009 18:05
Ma pusti cetalje, mogu laprdati sad koliko hoce, krivo im sto nisu Sarajevo dobili ratom, najveca njihova boljka, pa ga nastoje uprljati na svaki drugi nacin, te ne valja ovo ne valja ono, jos malo ce se zaliti sto nam trava raste zelene boje.almin-78 wrote:Banksy wrote:Dobro je da su ovi ostali, kad je braća dojavila, napravili izbor na vrijeme, prije nego je zapucalo.armin071 wrote: A to sto kazes jedini je bio tu kad je gorilo...Cuo sam ja za njega cuveni borac je bio... Da je mogao zbrisao bi on davno, ali braca napravise "krug" oko Sarajeva tako da i nije imao bas nekog izbora.
Nije ništa novo, ta mržnja prema Kemi i Davoru, simbolima onog dobrog vremena koje je, kao i oni, nepovratno otišlo.
Bilo bi sada puno lakše pljunuti na njih da su tih ratnih dana, k'o ostala estradna fukara, zamijenili Sarajevo Minhenom, pa pjesmom 'širili istinu o Bosni' ubogim izbjeglicama, krstarili Evropom i zarađivali na tuđoj patnji i muci ...
Sarajlija je danas sve manje, većina ih je nakon rata napustila grad ustuknuvši pred obožavateljima ovih iz Lahke minhenske. Ipak, ima ih dovoljno koji pamte i podsjećaju kad treba sve one koje, takvi kao ti, perfidno pokušavaju ubijediti da su Kemo i Kusta isto. A svaka budala zna da ovo mogu tvrditi samo budale.
A Kemo ... danak svojoj gluposti i ležernosti, ili moralnom sunovratu, a možda i inatu, već plaća.
SUBOTA, 11. APRIL
Trese me užasna nervoza pred svaku utakmicu Wolfsburga, pa nekontrolirano vrtim kanale cijelo popodne. Na nekom Pinku nabasam na emisiju u kojoj, imbecilnim povodima, crkoše od šege KEMAL MONTENO i ERA OJDANIĆ. Šta to Kemi treba, što pod stare dane pojeftinjuje i sebe i nas, ne mogu dokučiti. Neki dan sam sjedio u aščinici na Baščaršiji u kojoj, od nekoliko desetak ljudi od kojih ga svi znaju i on njih zna sve, niko Montena nije pozdravio. Da li je zbilja, što bi onaj filozof rekao, put od vrha do dna i obrnuto - jedan isti put?!
S.A.
i ne treba Kemo, da nam kaže kako nema više našeg Sarajeva.
ZA LIJEP I ČIST EMIRAT SARAJEVO
Sjeća li se iko više kompanije Halk trade, formirane nekoliko mjeseci prije rata u Bosni i Hercegovini, negdje sredinom 1991. godine? Teško da se iko može (pri)sjetiti te, naizgled, marginalne tvrtke. Slučaj ove firme je danas poučan, zato što je paradigmatičan, dakle živ, svjež i aktuelan. “Halk trade” je osnovao vrh Stranke demokratske akcije a firma se bavila trgovinom, da ne kažem klasičnim švercom. (A čime bi se drugim bavila firma koju iznjedri SDA, neće valjda proizvodnjom!?). Na čelu “Halk tradea” bio je jedan od čelnih ljudi te stranke, Omer Behmen, a za kratko vrijeme firma je u centru Sarajeva razmrežila solidan lanac trgovina, što i nije bilo teško budući da se Behmen samopostavio za upravitelja vakufske imovine. Direktor jedne državne industrijske firme u to mi se vrijeme pojadao kako ga je sa visokog stranačkog mjesta pozvalo i naredilo mu da određeni kontigent svojih proizvoda besplatno stavi na raspolaganje “Halk tradeu”. Kasnije ću doznati da je veliki broj direktora- Bošnjaka na isti način, pomaganjem Behmenovom/stranačkom halal-biznisu, platio ostanak na rukovodećim funkcijama. (Otprilike u isto vrijeme i Karadžićeva Srpska demokratska stranka pokrenula je sličan vlastiti biznis kroz trgovačku firmu Javnost, na čijem su čelu bili najokretniji stranački poduzetnici, Jovan Tintor, Danilo Veselinović i Miroslav Toholj. Model poslovanja “Javnosti” bio je u osnovi identičan kao “Halk tradea”- stranka je uzimala harač od lojalnih srpskih privrednika i plasirala ga na slobodnom tržištu. Uz sitni izuzetak što su se čelni ljudi “Javnosti” u osnivačkim aktima obavezali da će u njihovim trgovinama mušterije Srbi imati popust od 50 posto u odnosu na kupce koji nisu Srbi. No, ovo više navodimo kao ilustraciju komplementarnosti nacionalističkih politika uoči početka rata).
Priču oko stranačkog “Halk tradea” uoči rata SDA-ovska elita logično je privela kraju sa futurističkim BBI Centrom koji je prije desetak dana proradio nakon što je na smetljište historije otpremio robnu kuću Sarajka. Kultna sarajevska robna kuća je izgubila ekonomski smisao i tržišnu održivost, kako i ne bi, kada su vlasti SDA u njoj tokom rata zapošljavale/sklanjale na rukovodeća mjesta notorne ratne zločince. (Počinitelje, recimo, masakra nad srpskom familijom Ristović). Čak su i glavni akteri SDA-ovog biznisa personalno okupljeni na istom mjestu. Istina, nema tu više Omera Behmena, ali ništa bitno se nije promijenilo: “Operacijom BBI” s nama nikad bližeg Bliskog istoka je rukovodio njegov kolega iz mladomuslimanskog zatvorskog stradalništva Husein Živalj, bosanskohercegovački deputat pri Islamskoj banci u Džedi. Kako ja to znam, zašto sam u to siguran? Golim okom sam dokučio - direktor sarajevskog BBI centra zove se, naime, Sead Živalj, brat je Huseinov i godinama je živio i radio u Zagrebu. Cijelu operaciju kao nadzorni organ nadgledao je Izetbegović, ne Alija, kao što je bio slučaj u predratnom projektu “Halk trade”, nego sin mu Bakir. Vjerovali, ili ne, “BBI je” staklom “oplemenila” firma u vlasništvu muža Bakirove sestre. Iz prikrajka je nad cijelim projektom, iskusnim okom bdio i zadovoljno trljao bradu Hasan Čengić, još jedan od muslimanskih intelektualaca koji su prije 25 godina robijali pod monstruoznom optužbom (kao i Behmen, kao i Izetbegović, Živalj...) da teorijski “prorađuju” projekat “islamske Bosne i Hercegovine”.
Međutim, čim su se dočepali vlasti, oni su potvrdili da je monstruozna/konstruirana optužba protiv njih, i presuda koja je uslijedila, bila krajnje opravdana! Iščuđavaju se ovih dana analitičari i znatiželjnici praznih džepova kako je moguće da u svjetski dizajniranom BBI-evom tržnom centru, arhitektonski implementiranom u srce Sarajeva, ne možete kupiti alkohol, svinjetinu... Navodno smjerni trgovci i hostese upozoravaju zaljubljene parove da se uzdrže i držanja za ruke i sličnih oblika perverzija sve dok se u ljubavno-potrošačkoj ekstazi nalaze u tom hramu “liberalnog kapitalizma”.
I svi su, sad kao nešto iznenađeni, zatečeni, kao da je ta stvar s neba pala, kao da je posrijedi elementarna, prolazna, nepogoda. A nije, nego nam je pamćenje amputirano. Sve to ima i historiju i svoj evolucijsku logiku unutar koje je Sarajevo voljom desetak mladomuslimanskih vizionara (stranih plaćenika od početka pa do kraja) smišljeno i planski preparirano i islamizirano. Sjećate li se uklanjanja stotina kioska/trafika čiji dizajn asocirao na socijalističku sivu nemaštovitost i postavljanja na njihovo mjesto uniformiranih prodajnih mjesta koja su morala podsjećati na portabl-džamijice. Sjećate li se kako su stare-dobre mesare u centru grada postale halal mesnice iz kojih su prijeteći po okolinu stršili novi vlasnici, bradati kasapi - demobilizirani pripadnici El Mudžahida. Ne možete se ne sjetiti da je nekada u mitskoj kulturnoj sarajevskoj instituciji kafani Park čovjek mogao popiti pivo... Već deset godina neobjašnjivim prilivom novca iz “bratskih zemalja” “Parkuša” je privatizirana, a alkohol iz nje protjeran. Zaboravili smo i to da u pet poratnih godina nije bilo katoličkog objekta u Sarajevu na koji nije bačena, najmanje, kašikara, a da nikad niti jedan počinitelj nije minutu u zatvoru proveo. Morali bismo se složiti i da rat protiv Deda Mraza nije privatna stvar jedne medicinski ne baš prihvatljive žene, šefice sarajevskih obdaništa, nego je gospođa hrabro nastavila voditi pravedni antikrižarski rat koji je prije deceniju i po najavio i otpočeo njen predsjednik Alija Izetbegović.
“Programske” džamije po Ciglanama, Alipašinom, Čengić Vili, Breki (“tamo ima Srba (još) malo”), zeleni asfalt ispred Narodnog pozorišta, neselektivni ramazanski totalitarni prohibicijski teror, histerični ilahijski “mošusi” i “ummeti” po “Koševu” i “Zetri”, nezakonito zadržavanje stotina islamističkih fanatika (“trebate nam još i nakon rata, možda i više nego u ratu”, rekao je Bakir Izetbegović, po svjedočenju Aymana Avada, prevodioca “El Mudžahida”), redovne, nesankcionirane, demonstracije sile i divljaštva vehabijskih batinaša, sve je to sastavni dio projekta “za lijep i etnički čist Emirat Sarajevo”, koji se polako zaokružuje i privodi kraju.
Iskreno mislim da je, imajući u vidu količinu novca koje je upumpan u taj projekat, energiju, odlučnost, bahatost, pa i fanatičnost lokalnih izvođača radova, Sarajevo izdržalo pred tim islamističkim tsunamijem duže i dostojanstvenije nego što bi izdržao bilo koji drugi grad!
S. A.
Slobodna Bosna
Ko je S.A? neka stane iza ovog teksta imenom i prezimenom
posebno bi istakao ovo..
“Programske” džamije po Ciglanama, Alipašinom, Čengić Vili, Breki (“tamo ima Srba (još) malo”), zeleni asfalt ispred Narodnog pozorišta, neselektivni ramazanski totalitarni prohibicijski teror, histerični ilahijski “mošusi” i “ummeti” po “Koševu” i “Zetri”,
pa gospodine,sta u islamu tebi NE SMETA?? ti bi haman da se muslimani nikako i ne primjete.E pa nece moci
