Dotična prvo pobija istraživanja i znanost, da bi nakon toga koristila ponovo nauku u svoje svrhe.
Ne bih ni odgovorio na ovo da nije bilo rečenice u kojoj ponovo povezuje autizam i vakcinacije i nakon toga spominje živu u vakcinama, koja ne samo da je drugačiji vid žive, nego je izbačena iz skoro svih vakcina (danas se koristi više kod vakcina protiv gripe, ali te i nisu u obaveznom kalendaru imunizacije). To i sama spominje, pa ne znam zašto uopšte uzima u obzir sve to (iako ni tada nikakvih pokazatelja nije bilo da se stvara problem, ali se radi teopretske mogućnosti isti izbacio iz upotrebe).
Nakon toga opet koristi stručnu literaturu u svoje svrhe, ali negira istraživanja. Kaže da su testiranja pokazala da injekcija
1 mg / kg aluminijskih nanočestica u odrasle štakore je dovoljna da prouzroči značajne upalne manifestacije u mozgu životinja. Prema američkom rasporedu cijepljenja, djeca u dobi od 2, 6 i 15 mjeseci primaju
slične količine aluminija putem rutinskih pedijatrijskih cjepiva.
1mg/kg bi značio da dijete po rođenju (uzet ćemo najmanju masu, jer se ne daju vakcine dok dijete ne dostigne 2,5kg) dijete bi trebaloo primiti vakcinu koja u sebi sadrži 2,5mg aluminjskih nanočestica. BCG vakcina, koja se daje u tom periodu, sadrži 0,25mg aluminjskih nanočestica. Ovo znači da nije ni slična količina u pitanju.
Osim toga, maksimalne količine koje se smiju dati u jednoj dozi su 0.85-1.25mg, dok u prvoj godini (dotična je govorila o jednoj dozi gdje bi se davalo 1mg/kg) se maksimalno smije primiti 4.225mg.
Kada se istraživalo ovo pitanje, posebno se pazilo na to da se radi o bebama i da se mora paziti na dozu koju mogu primiti (u računicu se uzelo i to da se određena količina aluminija unese putem vode ako koriste formulu za mlijeko), a osim toga ionako većina djece ne primi sve vakcine na vrijeme.
Kada je HPV vakcina u pitanju, trebala je odlučiti šta će napadati. Ona se i slaže da protiv nekih tipova djeluje, ali to nije bitno, jer neke se promjene povuku. Ali šta ćemo sa onim koje se ne povuku spontano? Na kraju sama kaže čak i da djeluje, mogu se rezultati postići i mjerama kontrole. Sa zadnjom rečenicom se slažem i u suštini smatram da je to puno bolji metod, ali je problem što ljudi neće da se kontrolišu, ali eto, to jedna od vakcina koju ja ne bih stavljao kao obaveznu, jer nije da vas neko može zaraziti u prolazu.
Ono što mi je fascinantno je korištenje sljedeća dva arugmenta:
SAD je uveo program kojim se isplaćuju odštete svima onima koji pretrpe štetu uzrokovanu cjepivima (VICP, Vaccine Injury Compensation Program). Odštete se isplaćuju u milijardama (!) dolara, a program se financira iz poreza, a ne iz „džepova“ proizvođača cjepiva. Na koji način onda možemo potaknuti proizvođače cjepiva da više brinu o sigurnosti cjepiva?
Vrhovni sud SAD-a je 2011. potvrdio zaštitu od odgovornosti za proizvođače cjepiva odlukom da ih se ne može tužiti državnom sudu za štete nastale greškom u proizvodnji. Dok god opstaju takve odluke, ne možemo očekivati da će proizvođači cjepiva biti potaknuti na bolju brigu o sigurnosti svojih proizvoda. Odluke Vrhovnog suda SAD-a su smiješne jer pretpostavljaju kako su proizvođači cjepiva nepogrešivi.
Ovo nije tačno, mogu se tužiti farmaceutske kompanije, ali se ne mogu tužiti ako su se pridržavali pravilima dobre proizvode prakse. Ako oni nešto zeznu tako što prešute i slično, ne samo da ih se može tužiti, nego će i u zatvoru završiti.
Kada je ovaj program u pitanju, on samo donosi više koristi običnim građanima, nego štete.
Kao prvo, ako izgubite parnicu, nemate troškova, država plaća advokate, ako dobijede, opet oni plaćaju i advokate i vašu odštetu. Tu se ne može biti na gubitku.
Drugo većina slučajeva za koje je isplaćena odšteta uopšte nije naučno potvrđena. No, oni to i ne traže, oni prihvataju da je dovoljno da se dokaže da se određeni problem dogodio u određenom vremenskom intervalu nakon primanja vakcine. Ništa više, pa i ako to nije uzrok, ne istražuje se dalje.
Treće i najbitnije, razlog zašto se farmaceutske kompanije ne mogu tužiti direktno. U SAD-u se građanske parnice odvijaju pred porotama i ne zahtijevaju da ste sigurni u nešto, nego na osnovu dokaza po svom nahođenju donese se odluka (ne postoji opravdana sumnja). U poroti može biti bilo ko, a sigurno neće biti stručnjaci. I šta bi tu dobili, još nakon ove kampanje koja se provodi godinama? Masovno bi se dobijale tužbe, jer je jako lako uvjeriti ljude u teorije zavjere i na kraju bi se desilo ono čega se i boje u SAD-u, a to je da bi se farmaceutske kompanije povukle iz proizvodnje vakcina i samo bi se fokusirale na liječenje.
Ne samo da bi to izazvalo ogromne probleme radi ogromnog broja oboljelih koji bi se ponovo pojavili i sve što ide uz to, kada je zdravlje u pitanju, nego bi se troškovi svega bili drastični (sve vakcine koje se prime tokom procesa vakcinacije košta višestruko manje, nego samo jedan slučaj morbila koji završi na intenzivnoj njezi, a ovdje ne računamo još ostale slučajeve koji se liječe, a gdje nije potreba intenzivna njega).
Drugi argument koji je koristila:
Smatrate li sva cjepiva nepotrebnim i štetnim? Cijepite li svoju djecu?
Nemam djece. No da ih imam, ne bih ih cijepila. Cjepiva su nepotrebna jer je većina infektivnih bolesti iskorijenjena putem bolje sanitacije i prehrane mnogo prije nego što su cjepiva dovedena u širu uporabu.
Kao prvo, zašto te bolesti nisu odjednom nestale, kada je popravljena sanitacija, a ne baš uvijek godinu-dvije prije objave vakcine za određenu bolest se ta bolest istrijebi? Ili smo popravili sanitaciju, ili nismo.
Ali ono bitnije, nije tačno da je smanjen morbiditet, to se da lako provjeriti, smanjen je stepen mortaliteta, što su dva različita pojma, a smanjen je, jer je medicina napredovala i postojale su bolje metode liječenja (koje istu pružaje te farmaceutske kompanije koje optužuje).
.