dr.gog wrote:@shalaedine , kad bi napisao ime" visokopozicioniranog" funkcionera MUP-a RBiH, možda bi napisao
"Avdo", a kad bi napisao prezime možda bi bilo
"Hebib".
Jedini izmasakrirani policajac koji je imao oca ,također policajca, je bio
Admir Hebib, sin
Avde.Mislim, ljudi, dotični otac ubijenoga policajca ne hoda unaokolo sa isukanim pištoljem, odavno -koliko ja znam.
I de stvarno, jeli jedini izvor opisa događanja čuveni nezavisni intelektualno liberalni magazin
Dani?...osobno su izgleda
Senad & Wildana pratili eskadrone Policije Vojne i Policije Tajne kad je stigao katil ferman za Komandanta i par , kolateralno sklonjenih, komandira.
I njihov kolumnista, "probuđen u noći kricima pod prozorom" (
)koji gleda tarantinovsku scenu mrcvarenja polomljenog Topalovića, je također bio "prisutan".
Postaje smiješno kad novinski feljton prerasta u historiografske činjenice, "na lokalnom nivou".Bilo bi smiješno da nije licemjerno i ponižavajuće za zdrav razum.
Ja znam da je ista ekipa slobodoumnih , tek probuđenih evropejaca žurnalista, bila varena-pečena u komandi 10-bbr , u kojoj su napravili najljigaviju reportažu cjelokupnog ratnog novinarstva, učestvujući u opskurnoj večerici sa Topalovićem i nekolicinom članova komande, sve sa prigodnim popratnim fotografisanjem sa "slavnim" komandantom.
I ne bi u toj ulizičkoj maškaradi , tipičnoj za dvolične "istraživače", bilo ništa čudno, da isti slavni magazin nije cijelo vrijeme radio i poslovao u sred zone odgovornosti 10 bbr, tik do komande 1-og bataljona.Odatle , cijele dvije godine skoro, nisu kao fol ništa primjetili, da bi bili vojno-politički korektni šta li??
Ovdje mi fakat fali otrovni stil opisivanja i podaci nalik na one od
Kristijana Ivelića( koji je onomad na eFM-u zavijeke vijekova razbucao i Pećanina i njegovu prevrtljivost i dvoličnost, i pride prizemno ludilo Senada Avdića-koji mu doduše nije zamjerio jer ga iskreno cijeni).
Na koncu čitavog morbidnoga cirkusa, kad je vojna policija sa bijelim trakama oko lijeve nadlaktice preplavila Skenderiju i krenula u privođenje i šamaranje svih pripadnika jedinice do koji je došla, i novinari su se, poput strvinara, okomili na odavno im poznato zlo---kao na tek otkrivenu senzaciju.Koje licemjerje..
I naravno osvanuli su ekskluzivni prikazi i priče djelovanja zločinačke vojne skupine.Ono što su iznijeli kao fakte, neka su, no način na koji je cijelo vrijeme filovana krvi žedna masa čitalaca je ODVRATAN.
Jedino od čega mi je više muka nego od samog učinjenog zla , je hipokrizija onih koji su za njega znali od samog početka i pravili se pri tome nevješti iz viših interesa.
Među njima je i tadašnja vodeća ekipa Dana , a na špicu i Državna Bezbjednost rahmetli
Nedžada Ugljena( koji je imao faktičku "licence to kill" prema svakome, pa uključujući i prenapuhanog lokalnog komandanta sa Bistrika).No , rahmetli Ugljena je sprečavao njegov neposredni šef
Alispahić, i posredni -rahmetli
Izetbegović.
Nije da se nije imalo volje, Ugljenu je bio pun klinac kreatura sa aurom heroja, no taj policajac i stranački vojnik od najvećeg povjerenja je bio poslušan službenik do kraja, čak i kad mu je šef podijelio iskaznice novoformiranog AID-a izvjesnim novopečenim agentima-
Ramizu Ćeli, Spahoviću, Torlakoviću...
No, šta je sprečavalo novinare sa sve UN karticama i silnim vezama, da progovore kad je trebalo? Koji je Šef zalijepio usta redakciji Dana, i zašto se na objavljivanje ovih grozomornih istina čekalo da Avdo Hebib hicem iz pištolja udari pečat na priču o Caci?
Jesu li svi oni koji su odvedeni na kopanje, maltretirani i drugomisleći,oni likvidirani-- bili nevrijedni redakcijske pažnje Soroševih miljenika, perjanica ratnog istraživačkog novinarstva??
Poznati gurman je bio možda zaokupljen večericama negdje drugo, možda u rezidenciji
Viktora Jakovicha , američkog ambasadora, ili pak na ukusnim užinama u pretrpanom Holiday Innu, gdje je sebi gradio temelje ugleda kao začetnika novog sarajevskog novinarstva-prozapadnog, trendovskog, nemilosrdnog i senzacionalističkog...