#469 Re: Pamtite li 04.05.1980.
Posted: 08/05/2008 00:23
by ld
@mander
Although exact numbers are not known, it is estimated that between 800 and 900 people were killed in the raid and some 80,000 people were made homeless. Around 1 square mile (2.6 square kilometres) of the city was almost completely levelled. 24,978 homes, 24 churches, 2,320 stores, 775 warehouses and 62 schools were destroyed.[4]
Rotterdam was meant as an example, as Germany threatened to bomb a number of other Dutch cities. The Dutch Army had no means of stopping the bombers (the Dutch Air Force was practically non-existent at this point in the war), and therefore the Dutch government decided to capitulate rather than suffer multiple repeats of the casualties at Rotterdam.
As World War II began in 1939, the president of the United States (then a neutral power), Franklin D. Roosevelt, issued a request to the major belligerents to confine their air raids to military targets.[5] The French and the British agreed to abide by the request which included the provision "that these same rules of warfare will be scrupulously observed by all of their opponents".[6]
The United Kingdom had a policy of using aerial bombing only against military targets and against infrastructure such as ports and railways which were of direct military importance. Whilst it was acknowledged that the aerial bombing of Germany would cause civilian casualties, the British government renounced the deliberate bombing of civilian property, outside combat zones, as a military tactic.[7] This policy was abandoned on May 15, 1940, two days after the "Rotterdam Blitz", when the RAF was given permission to attack targets in the Ruhr, including oil plants and other civilian industrial targets which aided the German war effort, such as blast furnaces which at night were self-illuminating. The first RAF raid on the interior of Germany took place on the night of 15 May - 16 May.[8]
nadam se da ne treba da prevodim
ti ono rece nesto o pijenju kafe i da su nesto malo svabe poravnali roterdam,nebi se bas reklo
sto se tice ,,bratstva i jedinstva,, i primjera generala,od 400 generala u 1990,samo trojica su bili muslimani,a kad uzmes da je muslimana bosnjaka u bivsoj jugi bilo oko 9-10%,mislim da ne treba dalje,a da ne spominjem 2-3 milona albanaca,da li su imali i jednog generala
ovo ti je primjer sto je svima poznat,nema ovo,ono,mi smo sta je znam i ne znam
ovo je cinjenica
sto se tice bilo koje firme ili administracije,vjeruj da je slicno bilo vojsci,srbi su sve drzali
VI - BiH u SOCIJALISTICKOJ JUGOSLAVIJI
1. Politicka i privredna previranja
Poslije rata, na osnovu odluka ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, BiH je kao "ravnopravna" federalna jedinica, kao republika
usla u sastav Demokratske Republike Jugoslavije (DRJ) koja je kasnije nazvana Federativna Narodna Republika
Jugoslavija (FNRJ), a od 1964. Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ).
Kolika je to ravnopravnost bila vidi se i iz ustavne definicije Jugoslavije u kojoj se Bosnjaci, pa cak ni muslimani ne
spominju kao nacija. Osim toga, u pocetku je u grbu Jugoslavije bilo pet buktinja koje su simbolizirale pet nacija
Jugoslavije (Srbe, Hrvate, Slovence, Crnogorce i Makedonce) cime opet Bosnjaci nisu bili zastupljeni. Kasnije je ta
greska "ispravljena" ali tumcenje grba ju je demantiralo: dodata je jos jedna buktinja, ali tada po tumacenju grba da
ilustrira sest republika, dakle i BiH, ali ne i njenu najmnogobrojniju naciju. Naime, ustrojavanjem BiH kao posebne
republike i uvodjenjem federalizma KPJ je smatrala kako je nacionalno pitanje rijeseno. S obzirom na cinjenicu da je
BiH bila sredisnja jugoslavenska republika, da je strateski vrlo povoljno smjestena, da je Srbima bila itekako vazna
kao spoj sa Srbima u Hrvatskoj i da je, bogata rudama (ugalj, zeljezo, sume, rijeke), bila predodredjena za vojnu i
tesku industriju, za odsudnu obranu u slucaju napada izvana, ali i kao "kalionica" naroda i kultura, kao prototip
buduce, "socijalisticke" Jugoslavije i, uskoro je pocela bivati nazivana "Jugoslavija u malom." Kako bi se to postiglo,
moralo se s BiH upravljati iz Beograda, tj. iz Centralnog komiteta KPJ. Osim toga; iz BiH su brojni Srbi politickim
odlukama preseljeni u Vojvodinu, a naseljavani su Srbi i Crnogorci kao ucitelji, profesori, policajci, politicari i voditelji
vojne industrije - sve u profesije u koje se Hrvati nisu rado primali kao nepodobni. Mada je zvanicno postojao hibridni
jezik: hrvatskosrpski/srpskohrvatski, Srbi u BiH su nametali svoj jezik i cirilicu, a potiskivali hrvatski jezik kao i pismo
latinicu. I u vojnim garnizonima je starjesinski kadar pretezno bili Srbi i Crnogorci i tako se malo-pomalo mijenjala
nacionalna struktura stanovnistva. Ipak, sve to dugorocno nije dalo ocekivane rezultate jer su Bosnjaci imali mnogo
veci natalitet. Dakle, provodila se "jugoslavizacija", a zapravo srbizacija BiH, ali su se javljali i unutarnji otpori,
poglavito u krajevima gdje su bili brojniji Bosnjaci i Hrvati. Hrvati su postali nacionalno svjesniji i okretali se sve vise
prema svojoj maticnoj republici Hrvatskoj. Bosnjaci su i dalje lavirali izmedju Hrvatske i Srbije, iskolovali svoju
inteligenciju (ipak je vecina diplomirala na Zagrebackom Sveucilistu nego na Beogradskom Univerzitetu) koja je
nastojala izaci iz hrvatsko-srpskog zrvnja i dobiti status ravnopravne nacije. I dok se sa jedne strane u BiH na
Omladinskim radnim akcijama (ORA) grade pruge: Banjaluka-Doboj, Brcko-Banovici, Sarajevo-Samac, sa druge
strane vrsi se druga velika pljacka bosnjacke zemlje, druga agrarna reforma. Na osnovu zakona o ekproprijaciji i
nacionalizaciji imanja suradnika okupatora oduzeta je zemlja bivsim vlasnicima kao i sva velika industrijska
preduzeca. Tom reformom su obuhvacena sva imanja veca od tri hektara (30 dunuma) i ona imanja od sest hektara,
a koja zemljoposjednici nisu sami obradjivali. Time je oduzeto preko 150.000 hektara zemlje od njenih zakonitih
vlasnika. Naravno da je nerjeseno nacionalno pitanje i agrarna reforma uzrokovala i proteste. Tako je 1950. u Cazinu
doslo do prve prave pobune protiv novog socijalistickog uredjenja. U tzv. "cazinskoj revoluciji" Huske Miljkovica koja
je trajala od 6. V - 4. VI ucestvovali su Bosnjaci, ali i Srbi i Hrvati na granici zapadne Bosne i Hrvatske. Tu bunu
ugusila je u krvi policija i vojska i godinama je ta buna smatrana tabu temom i drzavnom tajnom.Tek kada je 1966. smijenjeno prosrpsko vodstvo u SKJ s Aleksandrom Rankovicem na celu, (prije toga je doslo do
obracuna sa liberalistima Milovana DJilasa) osnivacem koncentracionog logora Goli Otoka (kod Raba) za politicke
neistomisljenike povodom rezolucije Informacionog biroa (Informbiroa 1948.), pocela su i u BiH slobodnija politicka
razmisljanja. Prvi korak u tom popustanju bila je Titova odluka da se 1971. i muslimanskom stanovnistvu koje se
dotad opredjeljivalo kao srpsko, hrvatsko, jugoslavensko ili neutralno, dopusti status nacije. Otada se Bosnjaci,
nazivani dotad samo muslimananima (sa malim "m") pisu kao Muslimani. Zbog toga se u popisu stanovnistva iz 1971.
naglo smanjio broj Srba, Hrvata i Jugoslavena u korist Muslimana. Npr. od 1961. do 1971. broj Srba sa 42,9 % pao je
na 37,2 %, a broj Muslimana u istom razdoblju povecao se sa 25,7 % na 39,6 %. Uskoro su prvi put Bosnjaci postali
najbrojnija nacija u BiH i ujedno priznata za jednu od konstitutivnih nacija u tadasnjoj Jugoslaviji. U zelji da
djelomicno zadovolji nacionalne teznje pojedinih naroda i republika za punijim federalnim odnosima unutar
Jugoslavije, Savez komunista Jugoslavije (KPJ je od 1948. promijenila ime u SKJ) morao je popustiti i dopustiti da
Savezna skupstina u Beogradu donese 1974. novi Ustav prema kojem su svim republikama, pa i BiH, priznata prava
saveznih drzava, a to znaci i pravo na odcjepljenje. (Bio je to presudan faktor na temelju kojega je medjunarodna
komisija pravnika evropskih zemalja, tzv. Badinterova komisija, na pocetku 1992. "rijesila" unutarnju krizu
Jugoslavije tako da je dopustila odcjepljenje Slovenije, Hrvatske, BiH i Makedonije od Jugoslavije i njihovo priznanje
kao samostalnih drzava.) Tada dolazi do izrazenijeg napretka BiH na svim poljima: privredno, kulturno, politicki i pa i
sportski. Sarajevo postaje velegrad, a u njemu, Banjaluci, Tuzli, Zenici, Mostaru i Velikoj Kladusi podizu se tvornice,
kombinati, pravi koncerni koji nalaze svoje mjesto na svjetskom trzistu: "Energoinvest", "Energopetrol",
"Agrokomerc", "Zeljezara Zenica", "Rudi Cajavec". Do toga napretka doslo je i smjenom starog "partizanskog"
vodstva i dovodjenjem novih kadrova na celo politickih i privrednih institucija npr. Branko Mikulic i dr.). Vrhunac
medjunarodne sportske, ali i politcke afirmacije BiH bile su XIV Zimske olimpijske igre 1984. u Sarajevu. Tom je
prilikom izgradjeno i modernizirano mnogo toga, sto je podiglo samosvijest vodecih struktura BiH, a narocito
Bosnjaka.
Buduci da takav razvoj nije odgovarao Beogradu i sve jacoj velikosrpskoj struji unutar Saveza komunista, pocela je
politicka kampanja protiv Bosnjacog vodstva koje i ustvari nije imalo nikakvu politicku moc, ali bio je potreban
unutarnji neprijatelj kako bi se prikazale sve teskoce koje stoje na putu u komunizam. Mnogo ranije je odrazan prvi
proces Mladim muslimanima, a zatim i sudjenje Aliji Izetbegovicu zbog "Islamske deklaracije". Da bude jasno: nikada
Bosnjaci nisu bili protivnici socijalizma u drugoj Jugoslaviji, niti su ikada bili stvarna kontrarevolucionarna prijetnja
socijalizmu nego je taj "muslimansko-fundamentalisticki" unutrasnji neprijatelj naprosto bio potreban rezimu kao
kontrateza Golom Otoku (ugrozenost socijalizma) i maspoku (ugrozenost SFRJ hrvatskim nacionalizmom), Kosovu
(ugrozenost Srba u toj istoimenoj pokrajini). Koliko su zapravo bili trn u oku Bosnjacki politicari najocitije govori
pogibija predsjednika Vlade SFRJ Dzemala Bijedica koji je "poginuo" u avionskoj nesreci 1977. Da bi se razjedinio
bosnjacki korpus beogradska tajna diplomatija je znala veoma vjesto da zavadi bosnjacke intelektualce, npr. sukob
Esad Cimic - Arif Purivatra, ili da se bukvalno izdjestvuje protjerivanje Mese Selimovica iz Sarajeva u Beograd. Ipak,
kulminacija je dostignuta prvo kompromitiranjem, a onda i neutraliziranjem brace Hakije i Hamdije Pozderac i tzv.
aferom Agrokomerc 1987. u kojoj je smijenjeno vodstvo tog prehrambenog kombinata u Velikoj Kladusi koga je vodio
vjesti ekonomski strucnjak Fikret Abdic. Unutar SKJ poslije Titove smrti 1980. dolazi do raslojavanja na centralisticke i
federalisticke snage. To se zbiva i Savezu komunista BiH gdje jaca velikosrpsko opredjeljenje medju Srbima (u cemu
im pomaze tadasnji predsjednik SKJ Dizdarevic), a Bosnjaci teze ka federalizmu, autonomizmu i reformizmu. Buduci
je bosnjacka struja koju je predvodio Nijaz Durakovic prevladala, Srbi nastoje iznutra oslabiti republicke institucije BiH
i preuzeti sve ovlasti nad vojskom i teritorijalnom obranom (TO). Kad je 1987. Srpska akademija nauka izdala svoj
velikosrpski projekt, tzv. Memorandum, a 1987. sve ovlasti u Savezu komunista Srbije preuzeo Slobodan Milosevic
koji je direktno najavio ostvarenje velikosrpskog programa, povezali su se opet bosnjacki i hrvatski politicari u BiH
pred zajednickom opasnoscu. Samo nakratko se ucinilo da ce vlada Ante Markovica (i pored astronomske inflacije
uspio je nekoliko mjeseci da odrzi dinar u odnosu na njemacku marku 7:1) ipak uspjeti da izvuce kompletnu
Jugoslaviju iz krize, ali vise nista nije moglo da zaustavi lavinu srpskog nacionalizma koja je drzavu vodila u propast
nije bilo bas sjajno kao sto neki to hoce da predstave
i jos jedna stvar
ti si napisao kako je bosna dobila medjunarodnu pomoc,i to si uzeo za argument kako je bosna samo zahvaljujuci pomoci nesto napravila,dok je tito i komunisti bez pomoci napravili ,,jugoslovensko cudo,,
i poslije kad sam ti naveo cifru koliko je to bilo,oko 5 milijardi,a ratna steta je bila oko 40-50 milijardi,ti meni pises haj to je da nebudemo gladni
sve u svemu,juga nije bila ni blizu zemlja blagostanja i slicno,sistem je bio fula,i propao je
niti je juga bila neki faktor u svijetu,kao sto se neki loze ovdje,jugovici su isli sirom evrope i amerike i dalje trbuhom za kruhom,islo se u trst po farmerice,ako si htjeo bolje auto,morao si ga uvesti iz njemacke,banane i ananas su jeli rijetki,vecina nije znala sta je kivi
zivjelo se od plate do plate,gledao si dnevnik,citao novine koji su bili pod strasnom cenzurom,ako si progovorio nesto protiv drzave,partije i tite,dobio bi ,,ljetovanje,, na golom otoku
masa ljudi nevino je zavrsilo po kazamatima juge samo na prijavu informatora,bez dokaza su osudjivani nevini ljudi i robijali jako duge kazne
u to isto vrijeme tito je imao vile sirom juge,lovista,otoke,privatni voz,brod,avion itd... i niko,ama bas niko mu nije smio reci i osporiti pravo na to
a bili smo zamlja ,,bratstva i jedinstava,, ravnopravnosti i svi jednaki
ali u k....
