Forum Klix.ba

Bojim se ovih tišina
Što ne nude ništa osim košmara
Trenova prije sna umotanih u molitvu.
Gakanje kiše limenih ždrijela
Žuđeni zaborav nakratko
Molitva
Ujedom krhotine struje talasi bola.
Reciklus postojanja
Kruženje tijela
Koštanomišićni Aeternum


- F.S.

.

.

Spirit or flesh. How do I honour my love? When I look upon his face I see it timelessly as God. I could eat fire with him, trample on hot coals, store water like a camel and run towards death prepared. I closed my eyes into his heart long ago and watched it darken from the inside, where he held me, cradled like a last glimmer of hope.

.

.

.

SAN BEZ SNIVACA

Iza mene nece ostati
cak ni tuga.
Osmijeh ce ko duga
nadvit se iznad placa.
Iza mene ce ostati
samo san
koji se nece moci sjetiti
Ni svog snivaca.

- E.K.

Delicate

Delicate like rain
Delicate like snow
Delicate like birds
Delicate just so
.
Delicate like air
Delicate like breeze
Delicate
like you and me
.
A delicate advance
A delicate retreat
Delicately planned
Delicate like peace

Delicate
like a touch
That's
delicately brief
Delicate
like
you
and
me
.
.
.

Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od šarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao sto tvoja kosa mirise
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono sto sad ne pise
kad sam zedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono sto nisam ja

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi cvrste
njeznu
s nebom u ocima
da me pratis
i vratis s neba do sebe
da sam te ukrao
mozda ne bih imao nista
ali bih imao tebe..


Da sam te ukrao ~ Krznaric Z.

You are beautiful, but you are empty. One could not die for you. To be sure, an ordinary passerby would think that my rose looked just like you–the rose that belongs to me. But in herself alone she is more important than all the hundreds of you other roses: because it is she that I have watered; because it is she that I have put under the glass globe; because it is she that I have sheltered behind the screen; because it is for her that I have killed the caterpillars (except the two or three that we saved to become butterflies); because it is she that I have listened to, when she grumbled, or boasted, or even sometimes when she said nothing. Because she is my rose.

Zažmirio sam i oslušnuo, i mislio o Sputnikovim potomcima koji prelijeću nebom, sa silom Zemljine teže kao jedinom sponom sa maticom. Kao usamljene metalne hrpe, slučajno se sretnu u mrklom mraku prostranog svemira, mimoiđu se i zauvijek rastanu. Bez ijedne jedine riječi koju bi razmijenili, bez ikakvih obećanja koja bi ih obavezivala...

****
Kako je nestala, shvatio sam da ima mnogo toga što ja više u sebi ne mogu da pronađem. Kao kada se more povuče i s obale zauvijek nestanu razne stvari. Ostao mi je samo izobličen i prazan svijet koji za mene više nije imao smisao.
Svaki čovjek ima nešto što može da dobije SAMO JEDNOM u određenom životnom dobu. Kao mali plamen. Oni pažljivi i srećni brižljivo će ga čuvati, njegovati i nositi kroz život kao baklju. Ali ako se samo jednom taj plamen ugasi, više nikada neće moći da se povrati. Ja nisam izgubio samo nju. Zajedno sa njom izgubio sam i taj dragocjeni plamen.

Moj slatki Sputnik - H.Murakami

"More će ti govoriti o beskrajnosti, nebo o čistoti, a mračni čempresi o tuzi. A ti ćeš reći moru i nebu i čempresima: ,, Moja ljubav ima u sebi vašu beskrajnost, i vašu čistotu, i vašu tugu. Jer, zato što vas je moja duša obožavala, ona se sazdala od onog što je obožavala.''
Zvezde će ti govoriti o večnosti, a zore o svetlosti. A ti ćeš odgovoriti i zvezdama i zorama: ,, Iz moje ljubavi se rađaju mlečni putevi i nebeska kola, i mirna svitanja na planini. Jar vaša večnost i vaša svetlost nisu drugo nego atributi ljubavi.''
Večernji sutoni govoriće ti o smrti, a tišine o zaboravu, a ti ćeš odgovoriti i sutonima i tišinama: ,, Ima nešto što ne umire za ljudsko srce, a to je nerasudna ali nenadmašna vera u nerealno i nemogućno. I ima nešto što stoji iznad sudbine čoveka, a to je ljubav koja je, kao i smrt, uvek slepa moć prirode, a ne cilj čovekove sreće ili nesreće''.


J. Dučić

.

Nespokojstvo

Proce sve. Ma koliko ruke zagrlile srecu,
radost nizbrdicom tece u bol, u mir ceznja.
Nebo je puno suprotnih, kobnih teznja.

Proce sve. I veliki praznici duse
kao ikone stare potamne u kutu.
Kao smetovi peska sto zrno zlata zasuse,
zasuce dani svaku svetlu minutu.

Od zaborava surova celjusti
nista se ne moze spasti,
on guta redom, tamni sve i pusti,
odnosi sobom i kap gorcine i slasti.

Nista se nece u dusi desiti
sto nece u nepovrat otici.
Zure, zure snovi kao nesiti,
svi ce u zagrljaj mrtvoga mira sici.

Kopne dana beli mehuri,
slivaju se u nejasne daleke luke.
Nista se zaustaviti nece. Dusa zuri
da zaspi ukraj blage andjela ruke...

...D.M...

When everything's over
And everything's clear
When everyone's older
And no one is here
I try to remember
A girl on a wire
Tumbling and diving
Above Stephen's Green
Like a kite on the air

Come back to me...
come back to me....

Counting Crows

...sve ću ti dati
sve što imam
u svojoj maloj biti
samo ako ćeš
moći sam
bez mene sretan biti...

- E.K.

I'm just a little person,
One person in a sea
Of many little people
Who are not aware of me.

I do my little job
And live my little life,
Eat my little meals,
Miss my little lid and wife

And somewhere, maybe someday,
Maybe somewhere far away,
I'll find a second little person
who will look at me and say,

"I know you
You're the one I've waited for.
Let's have some fun."

Life is precious every minute,
and more precious with you in it,
so let's have some fun

We'll take a road trip way out west.
You're the one I like the best.
I'm glad I've found you,
Like being around you
You're the one I like the best.

Somewhere, maybe someday,
Maybe somewhere far away,
I'll meet a second little person
And we'll go out and play.

Hey you, out there in the cold
Getting lonely, getting old
Can you feel me?
Hey you, standing in the aisles
With itchy feet and fading smiles
Can you feel me?
Hey you, dont help them to bury the light
Dont give in without a fight.

Hey you, out there on your own
Sitting naked by the phone
Would you touch me?
Hey you, with you ear against the wall
Waiting for someone to call out
Would you touch me?
Hey you, would you help me to carry the stone?
Open your heart, Im coming home.

But it was only fantasy.
The wall was too high,
As you can see.
No matter how he tried,
He could not break free.
And the worms ate into his brain.

Hey you, standing in the road
Always doing what you're told,
Can you help me?
Hey you, out there beyond the wall,
Breaking bottles in the hall,
Can you help me?
Hey you, dont tell me theres no hope at all
Together we stand, divided we fall.

Vrstu mira s kojim te raspoređujem u sebi
nalazim u pogledu hrasta i šapatu krošnji,
iskonskoj stoljetnoj priči plodnih ravnica.
Ne preispitujem njegov početak, već odsjaje
svih kiša i huk svih vjetrova istinski sanjam
kako tvojom utrobom nižu predivne bisere.

Moram priznati, neiscrpne su visine misli,
neuhvatljive dubine srca iz kojih sada izlazim
i neiskorištena snaga mjesečine kojom klizim.
Sve bogatstvo što me pretače u divne osjećaje
i bezbrojni titraji nastali u pomaku vremena,
izvlače na moje dlanove najhrabrije pokušaje.

Ne uspijevam uvijek potpuno stići tvoje tijelo,
već krugovima plamenog prstena obuhvaćam
tvoj struk što se izvija neponovljivim žarom.
Prstima pomalo udišem toplinu mirisne kože,
oprezno skupljam svaku kap sjajnih uzvisina
i povremeno se vraćam, nudeći nove drhtaje.

Otkrivam, poru po poru, kako rađaš vatru,
kako pred moje dodire trčiš beskrajno zagrljena
i dočekuješ me optočena slatkim strpljenjem.
Uzdišeš preplanula i požudom izvijaš poljupce,
bojom strasti prekrivaš svako moje milovanje
i dušu obogaćuješ neponovljivim sazviježđem.

Kad me tako ovjenčaš ljepotom i skupiš u sebe,
pa ispod mojih vjeđa prisloniš nježni osmjeh,
izmislim način i postelju pretvorim u sanjalište.
Zakoračim pogledom hrasta tvojim obrazima,
dovedem šapat krošnji točno iznad naših pokreta
i zauvijek naše otkucaje srca pretočim u ljubav.

- Zal Kopp

[youtube]www.youtube.com/watch?v=rfzXZ_w60uc&feature=related[/youtube]

Kako bih volio znati
izgledas li sretno
gospodjice moja
kad te jesen zanjise na rukama
kad u oku oblaka vidis odsjaj
i prestanes se muciti
s jednadzbama zivota
kako bih ja gospodjice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otisao
zaboravio na zivot
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospodjice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da nasa ljubav
bude primjer djeci koja dolaze

Z.K.