Promišljanje vjere,duše,ljubavi i sudbine.

[zijancer]

ne brini
nisi glup. već više jedna vrsta daltoniste


moram ovo zavrtiti opet

[SenQ]

on topic..

Onako koliko mislite da ste vezani za neku osobu sudbonosno ili kako vec ? Mislim na zivotnu/og izabranicu/ka.

Kako gledate na to, mislim ono sudbina je tu po nasoj vjeri tj. vjerovanje u kader/sudbinu al opet dali se ta sudbina odnosi na zivotnoga saputnika ili kako ti ga vec ?

[zijancer]

..

(brisem ovo za 10 min)

[bijela]

on topic..

Onako koliko mislite da ste vezani za neku osobu sudbonosno ili kako vec ? Mislim na zivotnu/og izabranicu/ka.

Kako gledate na to, mislim ono sudbina je tu po nasoj vjeri tj. vjerovanje u kader/sudbinu al opet dali se ta sudbina odnosi na zivotnoga saputnika ili kako ti ga vec ?

kad se pogledi iz ezela sretnu i duša dušu ugleda = KOSMIČKI SUDAR!!

[amsa66]

kad se pogledi iz ezela sretnu i duša dušu ugleda = KOSMIČKI SUDAR!!

@bijela

[senocosic]

Moram postaviti i ovdje....tekst koji me je dirnuo
Stvarnost je jedan vid nauke...bar ja tako mislim. Sve ono sto se oko mene desava nije slucajnost. To je neka povezanost sudbine i svega sto je stvoreno. Da li je uopste bitno biti prisutan svijetu ovakvom kakav je ili treba postojati nesto drugo,nesto sto vodi na drugi put i samim ti pruza potpunost u tijelu i dusi. Da li je moguce biti ravnodusan prema ovom svijetu i ne pokusavati se pribliziti losim okolnostima. Nije lahko dati svoj doprinos,a jos teze je dobiti zauzvrat ulozeni trud. Danas je svijet postao jako tvrd,ljudi su isti takvi,nema vise one ljubavi i veze medju ljudima. Svi se brinu samo za sebe,ali ne,nije to zatvorenost ljudi u same sebe,to je nesto sasvim gore,ljudi ne zele kontakt,ne zele biti spremni pomoci. Svaki covjek sam za sebe postao je svijet. I on zivi u tom pogresnom svijetu,punom materijalizma,egoizma,mrznje,sebicnosti,ne snalazi se,a ne zeli prihvatit pravi put,zeli samo doci do izrazaja svojim glupostima,neizvodivim idejama... Sve ovo postaje svijet kojem ce brzo doci kraj. Ukoliko ljudi ne pocnu koristiti svoj razum,sve ovo,svijet,kosmos,sve ce otici do tacke i odredista koje niko od covjecanstva nece uspjeti spasiti. Doci ce kraj nasim zivotima,slabosti koju je ogromni broj stanovnika planete morao pretrpjeti. Zapocnimo sa nasom sredinom...kakva je ovo stvarnost u kojoj stalno mislis da je san,da je samo prolazna stanica. Da li je moguce da covjek misli da je poludio,a ustvari,razuman je i zna raspoznati oko sebe... Da li smo mi poludjeli ili nam samo svijet i slavni to namecu. Ako pogledamo u kakvoj se okolini nalazimo. I onda kazemo da je to samo ovdje,ne to je prostranstvo svijeta… I sta je danasnjem svijetu vazno??? Sve ono sto,ustvari,ne bi trebalo biti vazno ili bolje receno sve ono sto je grijeh ili navodi na grijeh… Ateizam! Blud! Moda! Pitam se gdje ovo vodi,dokle cemo ici ovako nevjerni, zavidni,pohlepni… Kako neko ko se izjasni da je Allahov rob moze da govori da nije bitno slusati i neke mozda danas „izbacene“ detalje... Mladost je ludost…upravo tako. Ali to treba sprijeciti,a ne lijeciti! Izadjemo na ulicu,i sta vidimo??? Okrenemo se oko sebe,tipicni znakovi nevjerovanja. Hodamo otkriveni,pokazujemo svaki lijepi detalj naseg tijela,kojeg smo dobili na dar na cuvanje. Znam da postoje i oni kojima je ovo zaista smijesno..ali ti su zalutali… Zaboravili su pravila i rezime zivota,zaboravili su moralne principe,a sto je najgore, zaboravili su,vjerovatno,i Boga. Nisu svijesni vatre i patnje koja ih ceka. Kako kazu: “Ovo je prolazan svijet!” Ko imalo razmislja svojim umom,darom od Allaha dz.s.,znat ce da nema logike da ne postoji nista poslije ovog zivota... Svi mi danas imamo mnogo znanja,da,naravno,teorijski o vjeri mnogo znamo,ali zasto bas ti sto znaju ne idu pravim putom. Oni su ti koji trebaju da predvode generacije,treba da za par godina odgajaju svoju djecu i uce ih islamom,ali kako? Kako? Zasto ljudi ne mogu sebi pomoci,nisu svjesni da svim nevaljalim radnjama i pojavama samo sebi stete... I onda panem u depresiju,emocije me vuku,tuku... cujem glasove koji me stalno proganjaju kao da mi zele nesto reci. Svaki put kada se probudim ne mogu da se sjetim sta govore… pitam se da li sve to nesto znaci… I uvijek se ponavlja,stalno iznova…ta jedna te ista osoba. Cini mi se junakom mojih snova. Strasna,a ipak,jako elegantna djevojka,upotpunjena pravim pogledima na zivot,osjecajna,humana,hrabra,a tako stidna... stidna toliko da svaki svoj pogled spusta ka svom osloncu,tlu… umiljata i kao da je cista od svega… nijedan grijeh nije primjetan,kao da sve sto radi nije slucajnost,vec posebnost,spretnost. Ne znam objasniti njenu jakocu,a ipak samocu,tugu i srecu istovremeno. Sretna jer je pronasla svoje principe i standarde zivota, tuzna jer ne moze da mi dokuci rijecima zadatke koje treba da prenese...By one special girl

[SenQ]

on topic..

Onako koliko mislite da ste vezani za neku osobu sudbonosno ili kako vec ? Mislim na zivotnu/og izabranicu/ka.

Kako gledate na to, mislim ono sudbina je tu po nasoj vjeri tj. vjerovanje u kader/sudbinu al opet dali se ta sudbina odnosi na zivotnoga saputnika ili kako ti ga vec ?

kad se pogledi iz ezela sretnu i duša dušu ugleda = KOSMIČKI SUDAR!!

Lajkam mnogo nego opet ono ima sudara i sudara al mislim ono kak prepoznat KOSMICKI ?

[bijela]

Lajkam mnogo nego opet ono ima sudara i sudara al mislim ono kak prepoznat KOSMICKI ?

nije ti se još dogodio, ne brini se, nisi je propustio
da se dogodio, znao bi i ostao bi ovakav:
i imali biste neku svoju specijalnu historiju, nikad proživljenu na ovom dunjaluku.. već.. tam' nekad, prije.

[arzuhal]

on topic..

Onako koliko mislite da ste vezani za neku osobu sudbonosno ili kako vec ? Mislim na zivotnu/og izabranicu/ka.

Kako gledate na to, mislim ono sudbina je tu po nasoj vjeri tj. vjerovanje u kader/sudbinu al opet dali se ta sudbina odnosi na zivotnoga saputnika ili kako ti ga vec ?

kad se pogledi iz ezela sretnu i duša dušu ugleda = KOSMIČKI SUDAR!!

Lajkam mnogo nego opet ono ima sudara i sudara al mislim ono kak prepoznat KOSMICKI ?

Čuj, brate...@bijela je romantična duša pa neće sve da kaže..naime, vidjet ćeš to tek NAKON sudara, kada malo odmakne...širinu kratera, jel šta ostalo, nije li...kakav je reljef, imal šanse za opstanak, za zraka udahnut il' uguši, i to...

[bijela]

da, upravu je uvaženi drrrr. mrrrr. arzuhal.
naime, budi spreman da ti nakon tog sudara život doslovce poprimi ovakav beživotan izgled:
(ovdje ti nema zraka i vrlo je moguće da ćeš se ugušiti i proklinjati dan sudara)



no, ne treba biti u potpunosti pesimističan (čitaj: realan ). uz par sretnih vjetrova koji će puhati u smijeru tvojih vjetrenjača, doslovne božanske intervencije poput one starozavjetne i tvog svakodnevnog pregnuća, postoji mogućnost da će ti život izgledati poput ovog dole. produkt vašeg sudara će biti oaza u koju ćeš uvijek rado dolaziti da raspališ roštilj, pokiseliš noge i sa posebnim osjećajem ezelsko-dunjalučko-ahiretske ljubavi, uživaš.

[arzuhal]

Ipak, priznaj da je meni trebalo manje vremena da sastavim post

[bijela]

ti si neki ekspeditivniji drrrr. mrrrr. od mene

[arzuhal]

Pa, moram..da vi'š koliki su kod mene pacovi i sve... ovo spada, ako ništa, u promišljanje sudbine

[SenQ]

bela mislim da mi je ono KOSMICKI sad definitivno jasno ko dan

arzo ponestaje zraka vec

@lila:

[arzuhal]

[idealnaM]

Mada Draga sa mnom nije u ovom svijetu sto se vidi, u stvarnosti - u mislima, iz mog srca ne izlazi.
Širazi

[Mehmed82]

[haqqlberry]

From the beginning of my life
I have been looking for your face
but today I have seen it

Today I have seen
the charm, the beauty,
the unfathomable grace
of the face
that I was looking for

Today I have found you
and those who laughed
and scorned me yesterday
are sorry that they were not looking
as I did

I am bewildered by the magnificence
of your beauty
and wish to see you
with a hundred eyes

My heart has burned with passion
and has searched forever
for this wondrous beauty
that I now behold

I am ashamed
to call this love human
and afraid of God
to call it divine

Your fragrant breath
like the morning breeze
has come to the stillness of the garden
You have breathed new life into me
I have become your sunshine
and also your shadow

My soul is screaming in ecstasy
Every fiber of my being
is in love with you

Your efflugence
has lit a fire in my heart
for me
the earth and sky

My arrow of love
has arrived at the target
I am in the house of mercy
and my heart
is a place of prayer

Maulana Rumi (ks)

[zijancer]

[quote]kakvo lijepo cvijeće
raste. na mezaru
druga moga
ubraću ga, dok je mlado
da ne trune
po grobovima

pokloniću

mojoj dragoj, da miriše kraj jastuka
gdje je ljubim
kada spava, kada sanja,
druga moga
la la la la la la[/quote]

[arzuhal]

[amsa66]

..........

[Substantial]

on topic..

Onako koliko mislite da ste vezani za neku osobu sudbonosno ili kako vec ? Mislim na zivotnu/og izabranicu/ka.

Kako gledate na to, mislim ono sudbina je tu po nasoj vjeri tj. vjerovanje u kader/sudbinu al opet dali se ta sudbina odnosi na zivotnoga saputnika ili kako ti ga vec ?

kad se pogledi iz ezela sretnu i duša dušu ugleda = KOSMIČKI SUDAR!!

Pročitah nešto i zastadoh nad tim riječima:

Čovjek istinski voli tek onda kada nema potrebu da kaže išta o tome.

I još ne mogu da se pomaknem

[antique]

Daj svijetu najbolje od sebe, i mozda nece biti dovoljno,
Daj svijetu najbolje od sebe u svakom slucaju.

Jer na kraju krajeva, to je izmedju tebe i Boga
U svakom slucaju, nikada nije ni bilo izmedju tebe i ljudi.

***
Ono sto je odredjeno tebi, strpi se
Siguran si od onog sto ti nije sudjeno
I znaj da sve sto je odredjeno, desit ce se
Svejedno strpio se ili se tome opirao.

[Substantial]

Ne žalim se ja na ovu svoju tamnicu, šarene laže po zidovima... izlizana razdraženost sjećanja , sivi okovi predaje i uvijek iznova nepregledive i nesavladive bujice ispraznih riječi– već, ljubavi moja, boli me što i kad pogledam kroz prozor opet vidim tamnicu, i u nedogled – opet ...ista ta , samo druge boje... tamnica. Cijeli svijet šareni, i borovi, i snjegovi i vrhovi ledeni - sve,baš sve, opet ista, bez razlike bez smisla- i moja i tvoja i naša i njihova i uvijek iznova ista, nepromijenjena - tamnica.

I kad pomislim da prekratim muke, zaboli me spoznaja da ni to, opet – nije kraj. Ove žaravice vjere na vjetru besmisla još uvijek preživaju u spoznaji – ne, to nije kraj. Kad bi postojao način da me crna zemlja pojede i da me u potpunosti nestane, za vijeka i za svagda...sad bih potpisala. Ali avaj - iz jedne – u drugu tamnicu, tako, polusvjesna koračam. I ne govori mi ushićeno , ljubavi moja, da znaš odgovore za moje muke, jer znam ih i ja . Samo nemam snage il nemam volje , da zaronim u sebe, i pronađem ta vrata ka Slobodi. Il sam samo, eto prosto tako, ko žrtva za svoga krvnika vezana, i ja, za svoju – tamnicu.

[senocosic]