Ivo Andrić

[nadInsan]

Haha, ovi nisu normalni. Prvo je išla priča da je Andrić genijalan pisac i kao takav on nije mogao ništa loše napisati o muslimanima. Nakon što se dekonstruisala ta lažna priča, i pokazano je kako genijalna djela mogu biti itekako dobro propagandno sredstvo, onda se okrenulo u smjeru kako od Srba niko ne čita Andrića i da je njegov propagandni uticaj neznatan.

[John Cleese]

Haha, ovi nisu normalni. Prvo je išla priča da je Andrić genijalan pisac i kao takav on nije mogao ništa loše napisati o muslimanima. Nakon što se dekonstruisala ta lažna priča, i pokazano je kako genijalna djela mogu biti itekako dobro propagandno sredstvo, onda se okrenulo u smjeru kako od Srba niko ne čita Andrića i da je njegov propagandni uticaj neznatan.

Ti si bas tako shvatio ovo sto sam ja napisao, pcelice pametna?

A i ne cudi me, zapravo

[Chmoljo]

oj, džamijo

[dječak sa šibicama]

Da dodam, Ivi Andricu je i veliki minus to sto ga Emir Kusturica obozava.

Sram te bilo Ivo!

[bluesjunior]

nacisto sam osupnut koliko su srbi nacitan i literaturi posvecen svijet

[Kikibombona]

Dobro, nisu svi Srbi čitali Andrića nego 95% njih koliko ih je pismenih u Srbiji. Ono što je Bošnjacima Fatiha, to je Srbima na Drini ćuprija.

Ubite me ako sam ista gluplje procitao!

Cak nije ni smijesno.

[Obi Wan Bosnian]

Mislim da je osnovni problem sa Andricem taj sto smeta danasnjem romantiziranju zivota u Bosni u vrijeme Otomanske imperije, prikazujuci ga surovim i zaostalim.

Prebacuje mu se da je muslimanske likove portretisao kao negativce. Jedini odgovor na takve optuzbe bi bio da neko sjedne i prebroji katolike i pravoslavce u njegovom djelu koji su takodjer prikazani kao negativne licnosti. A ne znam ko bio lud da to radi.

Evo hajde da uzmemo da je isto tako negativno prikazivao katolike i pravoslavce (mada nije). Kakav poremećen um može uopšte pisati ovakve gadosti:

Kad htjedoše da polijegaju, otkriše iza nekih ormana skriveno četvoro djece. Bijahu dječaci, plave podšišane kose, bijeli i gospodski odjeveni. Njih biješe petnaest konjanika, većinom Anadolaca. Dokopaše ih među se. Tako su dječaci, polumrtvi od straja i bola, išli od ruke do ruke. Kad svanu jutro, djeca bijahu podbula i pomodrila i ni jedno nije moglo da stoji na nogama. Uto naiđe jači ruski odred i oni pobjegoše ne stigavši ni da pokolju djecu..........(kasnije kada sanja ove dječake Mustafa čuje kako mu neko iza leđa govori)....Trebali ste ih peći, pohvatati pa na žaru, ali sad je dockan.

O detaljnom opisivanju nabijanja na kolac da ne pričamo.

Ovdje se zaista moralo raditi o poremećenoj osobi pedofilnih i krajnje nastranih sklonosti. Hajde ok, umjetnost svašta dopušta ali njegova djela su bila lektira i obavezno štivo djeci. Danas kada je makar malo nasilja u nekom filmu imaš oznaku "roditeljska pažnja". Ovaj lik je pisao bukvalno scenarije za sadističke erotske horor filmove i to je bilo lektira djeci

I onda se čudimo odkud Batko i slični monstrumi.

[enko 1964]

Haha, ovi nisu normalni. Prvo je išla priča da je Andrić genijalan pisac i kao takav on nije mogao ništa loše napisati o muslimanima. Nakon što se dekonstruisala ta lažna priča, i pokazano je kako genijalna djela mogu biti itekako dobro propagandno sredstvo, onda se okrenulo u smjeru kako od Srba niko ne čita Andrića i da je njegov propagandni uticaj neznatan.

Drug ja ne sporim propagandni uticaj koji na Srbe imaju djela IA, ja samo tvrdim da do spoznaje o čemu IA piše, veeeliki broj Srba nije došao čitajući njegove knjige nego slušajući tumačenja drugih ili eventualno, čitajući druge. Mislim da ih (Srbe), glede(što volim ovaj izraz ) čitanja, precjenjuješ.

[MHAB]

Cijenim ovakve argumentovane postove iako se možda ne bih složio sa tobom u cjelini. Sigurno da je taj događaj oko "Naziparty" iz 1986. godine pomalo smiješan iz današnjice i dobro si opisao taj period ali ipak nije tako ni bezazlen i banalan. Ja sam pomenuo taj događaj jer kolega jednog profesora nauka naziva balijom i kakvim sve ne epitetima, vjerovatno uslijed nedostatka argumenata, pa se referisao na Jergovića kao autoritet ravan Rizviću na šta sam reagovao prvo zbog upotrebe riječi "balija" koja ima izrazite negativan kontekst za jedan cijeli narod, drugo zbog izrečenog nonsensa.

Oko Adnrića se mogu složiti da on nije isti Andrić prije Nobela i poslije, iako težina njegovih izjava ostavlja kod mene i dalje mučan osjećaj nelagode i nakon Nobelove nagrade.[/quote]

Slažem se sa tobom da je ovo isključivo moje viđenje tog događaja. Dozvoljavan da nakon svih ovih godina ovo možda izgleda puno benignije nego što je tada zaista bilo. Nisam se referirao na vašu diskusiju nego isključivo na hronologiju samog događaja i posljedice koje je on proizveo za njegove učesnike.

Iz ove vremenske perspektive mi Andrić djeluje kao osoba za sve sisteme. Nisi sigurno mogao biti komunista niti njihov simpatizer da te Kraljevina Jugoslavija pošalje za ambasadora u takvu zemlju kao što je tadašnja nacistička Njemačka. Isto tako nisi mogao biti blizak Stojadinoviću niti knezu Pavlu, a da si u isto vrijeme i simpatizer KP Jugoslavije. Učestvuješ vrlo aktivno u kreiranju dogovora o kome Kraljevina Jugoslavija pristupa Trojnom paktu, jer si u tom trenutku ambasador u Berlinu preko koga ide sva diplomatska korespodencija između Kraljevine Jugoslavije i Njemačke. Ovo su neosporne činjenice koje ne treba dokazivati. Tokom rata sjediš u Beogradu i pišeš. Niko te ne dira. Nakon rata i pored svoje bliskosti sa Stojadinovićem i knezom Pavlom ostaješ važan umjetnik u FNRJ/SFRJ. Neosporno si veliki pisac, ali za Nobelovu nagradu treba ti i nešto više od toga. Kao što Danis vjerovatno danas za Ničiju zemlju ne bi dobio Oskara jer se promjenio historijski kontekst tako ni Andrić bez dodatne podrške zemlje kakava je u tom trenutku bila Titova Jugoslavija ne bi vjerovatno i pored neospornog velikog književnog opusa dobio Nobelovu nagradu. Da se razumijemo Nobelova nagrada za mene ne čini njegov književni opsus većim. On bio bio velik pisac i da nikad nije dobio nijednu nagradu pa ni Nobelovu. Sa druge strane po meni je pogrešno svoditi njegov književni opus isključivo na stavove koje iznosi i podržava Andrić kao "homo politicus".

U periodu do početka drugovo svijetskog rata prema svemu što je dostupno iz različitih arhiva očigledno je da je Andrić vrlo blizak stavovima koji bi se iz današnjeg ugla mogli nazvati antibosanskim odnosno antibošnjačkim. Sa druge strane takvi stavovi su bili opšte mjesto tadašnje vladajuće nomenklature u Kraljevini Jugoslaviji, jer je iz takvih stavova proizašao i sporazum Cvetković - Maček odnosno ideologija pokreta Draže Mihajlovića. Po toj matrici Bošnjaci su recidiv osmanlijskih osvajanja Balkana i uz albanske muslimane su narod "viška" na Balkanu te da ih je u prekompoziciji Balkana trebalo iseliti u Tursku. Nakon drugog svjetskog rata je očigledno je da je on svoje stavove redefinirao (revidirao) i prilagodio ih novim okolnostima koje je nametala socijalistička Jugoslavija. Sve u svemu vrlo teško je jednodimenzionalno portretirati Andrića i njegove poglede na svijet. Kada bih pokušao sažeti kao osobu ja bih ga definisao kao mizantropa, a u političkom smislu kao političkog konvertita u zavisnosti od opšteg političkog konteksta u određenom trenutku njegovog života.

[kakonako]

Konacno,ovu bi temu,nakon ovog posta,trebalo zakljuciti uz ev.anketu :Ko je pobijedio u polemici Drvosjece i Ex Nihila

[Drvosjeca iz Dejcica]

Slažem se sa tobom da je ovo isključivo moje viđenje tog događaja. Dozvoljavan da nakon svih ovih godina ovo možda izgleda puno benignije nego što je tada zaista bilo. Nisam se referirao na vašu diskusiju nego isključivo na hronologiju samog događaja i posljedice koje je on proizveo za njegove učesnike.

Iz ove vremenske perspektive mi Andrić djeluje kao osoba za sve sisteme. Nisi sigurno mogao biti komunista niti njihov simpatizer da te Kraljevina Jugoslavija pošalje za ambasadora u takvu zemlju kao što je tadašnja nacistička Njemačka. Isto tako nisi mogao biti blizak Stojadinoviću niti knezu Pavlu, a da si u isto vrijeme i simpatizer KP Jugoslavije. Učestvuješ vrlo aktivno u kreiranju dogovora o kome Kraljevina Jugoslavija pristupa Trojnom paktu, jer si u tom trenutku ambasador u Berlinu preko koga ide sva diplomatska korespodencija između Kraljevine Jugoslavije i Njemačke. Ovo su neosporne činjenice koje ne treba dokazivati. Tokom rata sjediš u Beogradu i pišeš. Niko te ne dira. Nakon rata i pored svoje bliskosti sa Stojadinovićem i knezom Pavlom ostaješ važan umjetnik u FNRJ/SFRJ. Neosporno si veliki pisac, ali za Nobelovu nagradu treba ti i nešto više od toga. Kao što Danis vjerovatno danas za Ničiju zemlju ne bi dobio Oskara jer se promjenio historijski kontekst tako ni Andrić bez dodatne podrške zemlje kakava je u tom trenutku bila Titova Jugoslavija ne bi vjerovatno i pored neospornog velikog književnog opusa dobio Nobelovu nagradu. Da se razumijemo Nobelova nagrada za mene ne čini njegov književni opsus većim. On bio bio velik pisac i da nikad nije dobio nijednu nagradu pa ni Nobelovu. Sa druge strane po meni je pogrešno svoditi njegov književni opus isključivo na stavove koje iznosi i podržava Andrić kao "homo politicus".

U periodu do početka drugovo svijetskog rata prema svemu što je dostupno iz različitih arhiva očigledno je da je Andrić vrlo blizak stavovima koji bi se iz današnjeg ugla mogli nazvati antibosanskim odnosno antibošnjačkim. Sa druge strane takvi stavovi su bili opšte mjesto tadašnje vladajuće nomenklature u Kraljevini Jugoslaviji, jer je iz takvih stavova proizašao i sporazum Cvetković - Maček odnosno ideologija pokreta Draže Mihajlovića. Po toj matrici Bošnjaci su recidiv osmanlijskih osvajanja Balkana i uz albanske muslimane su narod "viška" na Balkanu te da ih je u prekompoziciji Balkana trebalo iseliti u Tursku. Nakon drugog svjetskog rata je očigledno je da je on svoje stavove redefinirao (revidirao) i prilagodio ih novim okolnostima koje je nametala socijalistička Jugoslavija. Sve u svemu vrlo teško je jednodimenzionalno portretirati Andrića i njegove poglede na svijet. Kada bih pokušao sažeti kao osobu ja bih ga definisao kao mizantropa, a u političkom smislu kao političkog konvertita u zavisnosti od opšteg političkog konteksta u određenom trenutku njegovog života.

Bravo, zaista vrijedi čitati tvoje postove iako se možda ne bih složio u svemu ali respekt. Mnogi po stažu stariji forumaši trebaju učiti na tvojim postovima kako se civilizirano iznosi stav bez omalovažavanja i vrijeđanja kakvo smo vidjeli u zadnjih 4-5 strana. Još jednom svaka čast na pisanju, tako britko, sažeto i konstruktivno na datu temu.

[statixx]

Ovdje se zaista moralo raditi o poremećenoj osobi pedofilnih i krajnje nastranih sklonosti. Hajde ok, umjetnost svašta dopušta ali njegova djela su bila lektira i obavezno štivo djeci. Danas kada je makar malo nasilja u nekom filmu imaš oznaku "roditeljska pažnja". Ovaj lik je pisao bukvalno scenarije za sadističke erotske horor filmove i to je bilo lektira djeci

I onda se čudimo odkud Batko i slični monstrumi.

A da zabranimo i odredjenu vjersku literaturu, cak se ne radi o umjetnosti/knjizevnosti, vec o "apsolutnoj istini", a izucava se od vrtica pa nadalje. Ima i ona svoje Batke i njemu slicne monstrume koji kolju i sliuju po Afganistanu i Siriji. Isto vrijedi za Bibliju i mnoge druge spise.

[Drvosjeca iz Dejcica]

Ovdje se zaista moralo raditi o poremećenoj osobi pedofilnih i krajnje nastranih sklonosti. Hajde ok, umjetnost svašta dopušta ali njegova djela su bila lektira i obavezno štivo djeci. Danas kada je makar malo nasilja u nekom filmu imaš oznaku "roditeljska pažnja". Ovaj lik je pisao bukvalno scenarije za sadističke erotske horor filmove i to je bilo lektira djeci

I onda se čudimo odkud Batko i slični monstrumi.

A da zabranimo i odredjenu vjersku literaturu, cak se ne radi o umjetnosti/knjizevnosti, vec o "apsolutnoj istini", a izucava se od vrtica pa nadalje. Ima i ona svoje Batke i njemu slicne monstrume koji kolju i sliuju po Afganistanu i Siriji. Isto vrijedi za Bibliju i mnoge druge spise.

Kada se raspao onaj sistem tušili su nas pričama da zabrana nikada nije dobra. Ako nije bila dobra u onom sistemu onda ne bi bila dobra ni u ovom ili nekom narednom. Zabranom vjerskih knjiga i tekstova se neće ništa promijeniti na terenu jer psihopatama i bolesnicima povoda i motiva nikada neće faliti pa bila to Biblija, Kur'an, Tora ili pogrešean pogleda na pogrešnom mjestu i vremenu.

[statixx]

Slazem se, to je bila ironija.

[LBVIEW]

Summa summarum, Andricu se zamjera sto je pisao protiv osmanlija i njihovih domacih slugu, da je pisao "Osmanlije su bili cool, moglo se ljepo zivjeti, nikoga nisu maltretirali, krscani su imali veca prava od muslimana" danas bi imao bistu u Sarj`vu ili bar u Kamengradu kod Sane, odmah pored Fatihovog turbeta.

Ti zivis i radis kod tih "domacih slugu" i tako pises - ne treba se onda cuditi Listicanima i Grudanima.
Sto se srpskog sovena koji je zagovarao 'umana preseljenja tice, ni prvi ni posljednji primjer bastinika
jugoslovenskih kulturoloskih normi, po kojima su Bosnjaci recidiv osmanskog naslijedja, te se shodno tome
trebaju tretirati kao narod nizeg ranga, a njihova bogata kultura, tradicija i historija minimizirati, omalozavati i ismijavati.
Sto rece Sejo - sakson nakon uspjesne suradnje s "Arabeskama" -" nevjerovatno je da je takvo kulturnom blago bilo prisutno tako blizu nas, a da mi toga nismo bli svjesni".

[Drvosjeca iz Dejcica]

Summa summarum, Andricu se zamjera sto je pisao protiv osmanlija i njihovih domacih slugu, da je pisao "Osmanlije su bili cool, moglo se ljepo zivjeti, nikoga nisu maltretirali, krscani su imali veca prava od muslimana" danas bi imao bistu u Sarj`vu ili bar u Kamengradu kod Sane, odmah pored Fatihovog turbeta.

Ti zivis i radis kod tih "domacih slugu" i tako pises - ne treba se onda cuditi Listicanima i Grudanima.
Sto se srpskog sovena koji je zagovarao 'umana preseljenja tice, ni prvi ni posljednji primjer bastinika
jugoslovenskih kulturoloskih normi, po kojima su Bosnjaci recidiv osmanskog naslijedja, te se shodno tome
trebaju tretirati kao narod nizeg ranga, a njihova bogata kultura, tradicija i historija minimizirati, omalozavati i ismijavati.
Sto rece Sejo - sakson nakon uspjesne suradnje s "Arabeskama" -" nevjerovatno je da je takvo kulturnom blago bilo prisutno tako blizu nas, a da mi toga nismo bli svjesni".

Da, sigurno ali za to su krivi, pored naravno objektivnih razloga, i sami Bošnjaci odnosno njihovi predstavnici koji su u raznim periodima pristajali biti samo ikebane sistema. Tek rijetki su nešto pokušavali i uspjevali. To ti je isto ako ne tražiš i ne pokušaš nećeš nikada ni dobiti.

[johnnykola]

Bacite oko. Možete se logirati iz Bosne i vjerojatno zemalja regiona i Facebook nalogom:

https://hrti.hrt.hr/search/term/ivo%20andri%C4%87

[Connaisseur Karlin]

http://www.matica.hr/vijenac/602/andric ... eja-26557/

odlican clanak

[Challenger__]

Ontopic misao.

- Poznavao sam jednog čoveka koji je za svaku stvar koju on nema ili ne razume uspevao da nađe poneku zlu reč.

[statixx]

Čovjek na mostu i neizbježna pripadnost grupi.
O Andrićevu romanu „Na Drini ćuprija“

http://www.sveske.ba/bs/content/covjek- ... i-cuprija“

[dale cooper]

Ovdje se zaista moralo raditi o poremećenoj osobi pedofilnih i krajnje nastranih sklonosti. Hajde ok, umjetnost svašta dopušta ali njegova djela su bila lektira i obavezno štivo djeci. Danas kada je makar malo nasilja u nekom filmu imaš oznaku "roditeljska pažnja". Ovaj lik je pisao bukvalno scenarije za sadističke erotske horor filmove i to je bilo lektira djeci

I onda se čudimo odkud Batko i slični monstrumi.

A da zabranimo i odredjenu vjersku literaturu, cak se ne radi o umjetnosti/knjizevnosti, vec o "apsolutnoj istini", a izucava se od vrtica pa nadalje. Ima i ona svoje Batke i njemu slicne monstrume koji kolju i sliuju po Afganistanu i Siriji. Isto vrijedi za Bibliju i mnoge druge spise.

Isto ko' da je samo Andrić imao živopisne opise nasilja i ubistva u svojim knjigama. Kolega očigledno nije čitao recimo Dostojevskog
Goldinga, Burroughsa, McCarthya ili Murakamia. Nasilje kod svih ovih autora je u funkciji određene priče koju žele ispričati, nije tu
zbog sadizma ili perverzije samih autora.

[statixx]

Nisam procitao tu pripovijetku, ali evo:

Mustafa Madžar’ je komponovana kao naizmenični prikaz Mustafinih snova i jave. Već u prvom snu – o dečacima na Krimu i Mustafinoj nemogućnosti da pobegne od ruskih vojnika, što bi se moglo tumačiti kao san o krivici – kao da je podržana ona najšira paradigma kojom naša monoteistička kultura već vekovima odgovara na pitanje unde malum: svet, pa i svako od nas pojedinačno, jeste pozornica na kojoj se bore dva principa, dobro i zlo. Čuvena rečenica ’Svijet je pun gada’, koja se pojavljuje već na samom početku priče – prvi put dok Mustafa posmatra svoje
saborce kako oklevaju da se upuste u borbu, a drugi put kad posle bitke čuje lelek progonjene raje kojoj se Turci svete – navodi da se Mustafa shvati kao moralista s nečistom savešću. Baš njemu, kome se u snu vraća sećanje na gadost u kojoj je učestvovao, dato je da osudi moralno stanje u svetu – gadost sveta. Ali priča se nastavlja, i Mustafa, mučen snovima i nesanicom, polazi u svoj privatni pohod protiv nenaoružanih hrišćana, čineći baš ono što je prethodno nazvao gadošću, i tako i sam, uprkos snu o dečacima na Krimu i mogućnosti da se on protumači kao san o krivici i nečistoj savesti, postaje ’gad’. Ako već znamo da Mustafa nije bez sposobnosti da razilikuje dobro i zlo, jednako u sećanju na vlastitu prošlost kao i u
događajima kojima prisustvuje u sadašnjosti, šta ga to tera da čini baš ono zašta zna da je zlo?

Olakšanje mu ne dolazi od života sa drugima, nego od agresije prema njima i od njihovog eliminisanja: ispoljavanje moći donosi mu mir i
spokojstvo, svest o sebi kakvu koegzistencija sa drugima ne može da mu ponudi. Sad Mustafa spava bez mučnih snova, sve dok ga ne probude fratri molitvom u kojoj se pominje Bog i ‘dobro najveće’. Ne više sultan, vezir i sarajevski mula, s kojima se Mustafa već odmerio i obračunao, nego neko ko je i nad njima, i ko garantuje postojanje dobra u svetu. Kaluđeri, dakle, još nisu pobeđeni, evo prizivaju jednu još višu instancu kao svoju zaštitu od Mustafe. Zato on onda puca na njih i odlazi ‘kao da bježi on od njih’. On beži od neuspeha da mu kaluđeri potvrde to njegovo novo božansko biće, biće izvan koegzistencije sa drugima i iznad zajedničkog ljudskog sveta – jer oni evo i dalje mrmljaju o nekom bogu koji nije
Mustafa. Mustafa opet legne, zaspi i odmah sanja: tuče se sa dvojicom hajduka, a iza njih vidi ženu koju je verovatno silovao, možda i unakazio. To na njega u snu zajedno navaljuju legitimni neprijatelj, hajduci, i ‘gad u njemu samom’, tj. sećanje na zlo koje je sam počinio.

Izgleda da se ova priča ipak ne može asimilovati u interpretativni obrazac borbe dobra i zla. ‘Mustafa Madžar’ je najekstremnija Andrićeva priča o zlu. Za to postoji nekoliko razloga: prvi je pripovedanje fokalizirano u Mustafinu svest. Čitava pripovetka je pripovedana iz njegove perspektive. Da je ostavljena makar i minimalna mogućnost da se zlo sagleda spolja, iz neke druge perspektive, postojala bi neka tačka gledišta s koje svet ne bi nužno izgledao kao ona četiri čuvena modela koje Kant pominje u eseju ‘Kraj svih stvari’ (karavanseraj, robijašnica, ludnica i kloaka); moglo bi se verovati da u svetu postoji i nešto drugo osim onih koji nasilje čine i onih koji nasilje trpe, ili, još gore, da su ponekad oni koji nasilje trpe isti oni
koji nasilje čine.9 Drugi je razlog to što je zlo koje je Andrić otelovio u Mustafi Madžaru i samo ekstremno ili radikalno: ono svaki put cilja na uništenje drugog kao takvog.10 Treći razlog je fabularno i smisaono razrešenje priče: jedan gad kaže da je svet pun gada, a na kraju
izgleda da je on, u stvari, u pravu – Davil ovde ne bi imao čime da se oduševi. Ali uprkos tome ‘Mustafa Madžar’ ostaje priča koja zaokuplja čitaočevu imaginaciju i ne da se zaboraviti

http://discovery.ucl.ac.uk/1352230/2/1352230.pdf

[Connaisseur Karlin]

https://www.bastabalkana.com/2012/11/iv ... -i-straha/

[ExNihilo]

Tri su nivoa značenja riječi balija. Prvi, onaj izvorni - turski, a koji nije relevantan za ovu raspravu. Drugi, onaj na kojeg ti ciljaš, a kojeg nacionalisti druga dva plemena koriste da derogiraju pripadnike bošnjačkog naroda i koji se ponekad predstavlja kao pandan četnicima/ustašama. Treći nivo značenja rezerviran je za nacionalističku politiku i palanačko stanje svijesti među samim Bošnjacima, te kompletan "ekosistem" koji sve to prati, a koji opet najviše šteti samim Bošnjacima: od miniranja Andrićevog spomenika do "glasajte za SDA" sa minbera. Od ostavljanja Bosne u amanet Erdoganu do "bitno je biti Bošnjak" kampanja. Od općine važnije od deset drugih do prostiranja po turskim zastavama kad Turska pobijedi Hrvatsku.

Ja izraz balija koristim isključivo u njegovom trećem značenju.

Skaljic (Abdulah Skaljic, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku) veli da je porijeklo imena (mnozina) koja navodi zapravo arapsko.
Znacenje arapske rijeci "bali" bi bilo - starina.
Stoga, uz tursko musko licno ime Bali, navodi i znacenje - "Starinac".
Prethodno pominje i musko ime Balija, izvedeno od turskog imena Bali.

Za rijec "balija", autor kaze da dolazi od licnog imena Balija, a da su pogrdna znacenja koja ova rijec ima (a druga znacenja, osim pogrdnih zapravo i nema, op. @J.C.) posljedica slicnosti u izgovoru sa rijecima "baliti", "balonja", "balav" itd.
A znacenja su: muslimanski seljak (u pogrdnom smislu rijeci "seljak", op. @J.C.), zatim covjek iz naroda koji ne pripada plemstvu i obrazovanom svijetu, pa prost covjek, primitivan covjek, neotesan covjek, sirov covjek, silovit covjek...
Pominje, naravno i da je ova rijec, uz vec navedeno koristena jos i kao pogrdan naziv za bosanskohercegovacke muslimane.

Dakle, ova rijec nema nikakvo "izvorno - tursko" znacenje i doslovno svako znacenje koje ova rijec ima je pogrdno, a njena obuhvatnost potencijalno iznimno siroka, pa je za ocekivati da ce vec i samo njeno pominjanje svakako nekoga uvrijediti (i kad kazem "nekoga", to je eufemizam) - upravo zato bi elementarna pristojnost trebala nalagati izbjegavanje njene upotrebe.

Posto ne vjerujem da je ovo sto sam u prethodnoj recenici napisao nepoznato vecini domace (domace, u sirem smislu) populacije vec od ranog skolskog uzrasta, rekao bih da je u pitanju zaista nepotrebna i prilicno ruzna provokacija.

Da ne propustim osvrnuti se na ovo. Prema Klaiću, riječ je izvorno turskog porijekla i znači "prostak; kasnije:svojeglav čovjek, nasrtljivac, lijenčina, neradnik, rasipnik, protuha, neotesanac itd., bez obzira radi li se o muslimanima ili o pripadnicima drugih vjera."

Dakle, očito je da se Klaić i Skaljić razmimoilaze, pa se ne bih složio da možemo konluzivno ustvrditi da "riječ nema nikakvo izvorno tursko značenje", kao što veliš.

[seln]

Andrica koji ga je indirektno klao?

Pa da

Mislim da je osnovni problem sa Andricem taj sto smeta danasnjem romantiziranju zivota u Bosni u vrijeme Otomanske imperije, prikazujuci ga surovim i zaostalim.

Prebacuje mu se da je muslimanske likove portretisao kao negativce. Jedini odgovor na takve optuzbe bi bio da neko sjedne i prebroji katolike i pravoslavce u njegovom djelu koji su takodjer prikazani kao negativne licnosti. A ne znam ko bio lud da to radi.

Osnovni problem sa Andricem je taj sto se njime bave polupismeni likovi, od kojih vecina nije procitala ni jedno njegovo djelo. Bosnjacki mediokriteti referiraju misljenja i stavove nekih nadri-kriticara, srpski i hrvatski mediokriteti uzimaju njegova djela kao relevantnu istorijsku gradju (vjerujem da 90% Srba "Na Drini cuprija" vidi kao istoriografiju, a ne kao knjizevno djelo). Mislim da se Bosnjaci previse bave pitanjem je li Andric mrzio Bosnjake?
Ja bih mogao pitati: je li ikoga volio? Ono malo sto znam o njemu iz relevatnih izvora: bio je mizantrop, egoista, karijerista, tvrdica, prevrtljivac, zlopamtilo... uz sve ove osobine, da li je uopste bitno je li volio Bosnjake? Medjutim, sve to na jednu stranu,a na drugu prosto pitanje: je li Andric najveci pisac ikada rodjen u Bosni?
Za mene jeste, bez ikakve sumnje.