crazy_diamond wrote:
Naš svjedok kaže: "Zarobljenike je u bazu doveo Mišo i rekao: Generale, šta da radim s njima?" Baza je zapravo prostor na kojem je danas francuska ambasada, nekada dječiji vrtić, a početkom agresije tu je bio štab Jusufa Juke Prazine, komandanta rezervnog sastava Specijalne jedinice MUP-a RBiH. "General mu je rekao da ih vodi u Centralni zatvor, ali se istog momenta predomislio i rekao da ih odmah treba strijeljati. Uzeo ih je od Miše, naredio petorici-šestorici policajaca da se izdvoje i da zarobljenike vode u Veliki park. Za tren su dovedeni i postrojeni odmah ispod podzida i svi su bili okrenuti licima prema cijevima pušaka."
A joj...
1. Juka nije bio nikakav "komandant rezervnog sastava Specijalne jedinice". Bio je samo uvrsten u rezervnu policiju, a sve kako bi ga se stavilo bar pod neciju kontrolu, u ovom slucaju Vikicevu, odnosno Specijalne jedinice. Juka (i njegovi) nikada nije bio pripadnik Specijalne.
2. Iskreno, ja se ne sjecam da je Jukina baza ikada bila u obdanistu/FR ambasadi pored Doma policije, niti je taj objekat sluzio kao baza "rezervnog sastava Specijalne jedinice" (doduse, u to vrijeme bas i nisam cesto bio u bazi... Preciznije, za prvih 6 mjeseci rata samo sam jednom bio kuci, i to nakon 3 mjeseca, nekad pocetkom jula

). Zapravo, ne sjecam se ni da je postojalo nesto sto se zvalo "rezervni sastav Specijalne jedinice".
3. Skloniji sam vjerovati Vikicu (i onima koji su bili tada prisutni, poput Cegara i ljudi iz obezbjedjenja), da se desavalo onako kako je Vikic rekao, a ne ovako kako je gore opisano.
Pazi, Mirza! Jedan od policajaca stajao je iza leđa zarobljenika: na njemu je, sjeća se naš svjedok, neko primijetio crvenu tačku UC nišana i uzviknuo: "Pazi, Mirza, na nišanu si!" Maja 1992. godine u Sarajevu je bio skriven i značajan broj snajperista: ovaj je, objašnjava nekadašnji Jukin specijalac, bio negdje u Ključevom neboderu. Mirza se bacio i metak je udario u zemlju: "Tada je prisutnih pet-šest policajaca otvorilo vatru na zarobljenike, koji su odmah bili svi mrtvi."
1. Ako su bili poredani uz podzid, ledjima okenuti istom, kako se Mirza nasao iza njih?
2. Sta bi bio "UC nisan"? ZNam za IC, ali UC mi je nepoznato....
3. Sta se desilo s tim "strijelcem" u Kljucevom neboderu? Taj dio je izostavljen u "opisu" tog "prisutnog"...
Mirzinog se prezimena naš svjedok ne sjeća; Juki, drugom policajcu, pamti samo prezime - Jusić. Sem njega, bili su tu još i Papagaj, Senaid iz Rogatice, kome je i nadimak bio Rogatica, i Davor, poznatiji kao Dačo. Pred istom grupom bio je i zadatak da ukloni leševe: prvo su ih iznijeli iz parka, na ulicu koja dijeli park od Doma policije. "Bilo je puno krvi. A trebalo je sve to i oprati. Odmah su policajci počeli sa čišćenjem, da se više ništa ne vidi", sjeća se naš sugovornik. Nekoliko dana ranije, rezervnom sastavu Specijalne dat je na korištenje kombi sa naljepnicom "Bakija". Dosjetili su se i upravo tim vozilom transportirali leševe: nekadašnjom ulicom Mustafe Golubića, pa niz Dalmatinsku, prečicama do hotela "Evrope", gdje su se vrata kombija otvorila i jedan je leš ispao. "Valjda vrata nisu bila dobro zatvorena. Unesen je brzo i niko ništa nije vidio - iako su nedaleko stajala dvojica policajaca MUP-a Stari Grad."
Dramatizacija na nivou... Ali, o ovome nemam sta reci jer - ne znam.
Treba reći i ovo: i oko Doma policije bila je, u to doba, redovna i prilično jaka straža. Gotovo je nevjerovatno da baš niko ništa nije vidio: prije će biti da niko ništa nije pristajao da vidi, duboko svjestan imidža Jukinih vukova, s kojima je bilo bolje ne zamjerati se. A o generalu Juki da se i ne govori. No, i naš sugovornik priznaje već tada reguliranu podjelu zona unutar grada: njihova je bila do Vječne vatre. Ramizu Delaliću i Muji Zuliću, tadašnjim komandantima Treće i Prve brdske, nisu se zamjerali: poštovali su se uzajamno?! Otuda i vanredan oprez ekipe koja je bila u kombiju.
1. "Jaka straza" je podrazumijevala 3 psa na lancima (2 sarplaninca, 1 iznad Doma, drugi lijevo od ulaza, i 1 vucjak, desno od ulaza, koji je poginuo od granate 02.05.), i 2 strazara na prilazima ulazu u Dom. Stravicno jako obezbjedjenje...
2. Da se neko u Domu bojao Juke i njegovih, to je totalna besmislica. Juka je prvi uredno dolazio da raportira Vikicu tokom aprila. Nije tesko pretpostaviti kako su se ponasali njegovi prema Specijalnoj.
Pored "Bazena", starim putem, kombi se kretao obalom Miljacke. Već je bio mrak i bilo je dovoljno stati pred prvim tunelom: leševi su preko zida bačeni na obalu. "Niko u tom času nije ni razmišljao da se sve, zapravo, može vidjeti sa četničkih položaja. Samo da se što prije ode. Niko ih nije ni pipnuo: bačeni su sa nakitom i satovima na rukama", kaže naš sugovornik. No, koliko je Sarajevo već u tom času bilo malo i koliko se ništa nije moglo sakriti, uvjerili su se nepuna dva dana kasnije. "Svako neka čisti svoje smeće: vi ste svoje ostavili u našoj zoni", napisao je Mujo Zulić Jusufu Juki Prazini.
Super... Zasto se onda i danas "traga" za tim tijelima...? Evo, covjek sve fino ispricao. Od A do Ž.
Uloga "Ševa" u unutarnjoj revoluciji Svirepo ubistvo u Velikom parku od prošle je godine ponovo pred istražiteljima: svoje su iskaze dali mnogi bivši i sadašnji visoki dužnosnici policije: Dragan Vikić je pred kamerama OBN-a objašnjavao ulogu Nedžada Herende u ovom slučaju. Vikić je maja 1992. već bio legenda Sarajeva: na čelu ostatka MUP-ovih specijalaca organizirao je odbranu tamo gdje je bilo najteže. Njegov nasljednik na kormilu Specijalne, Zlatni ljiljan i dugogodišnji direktor AID-a Kemal Ademović, u razgovoru za naš magazin pozvao se upravo na ovo Vikićevo objašnjenje, ustvrdivši da ne zna ni koliko je žrtava bilo - dvanaest ili osam, te da ni o "ostalim aktivnostima 'Ševa', njihovom sastavu i ustroju" također ne zna ništa. I Vikić i Ademović su svjedočili, zna to i naš sugovornik, priznajući da mu zapravo najteže pada što neko dovodi "glavnu specijalnu u vezu s ovim, a što se Herende tiče - možda su se nekoliko puta sreli, ali tog dana, nije ga bilo".
Eto, i ovdje sve fino pise. Kome cemo sad vjerovati?
Ko je kome komandovao i ko je koga slušao zapravo i jeste najveća sarajevska ratna enigma: nadomak istražiteljima, mjesecima je, boraveći u sarajevskom zatvoru, bio i Alija Delimustafić, ministar policije u času kada agresija na BiH počinje i posve sigurno jedan od bitnih svjedoka naoružavanja jedinica Juke Prazine. I njegov nasljednik u ministarskoj fotelji Jusuf Pušina posjeduje značajne kockice za slaganje mozaika ratnog Sarajeva, ali i rasvjetljavanja tamnih mrlja na savjesti ovog grada.
B/U: Upravo tako. Bilo je more kojekakvim lokalnih "komandanata" tipa Juke, skoro u svakom naselju (Juka i Krusko - Alipasino, Celo Ismet i Dzilda - Kosevsko brdo, Solakovic - Kosevo, Celo Ramiz, ZUlic, Puska, Taib - Stari grad, Jez - Centar oko N.P., Caco - Bistrik, itd. itd.). Ali, jedina cinjenica iz tog vremena jeste da su svi oni u Vikica i Specijalnu gledali s postovanjem.
.............
Mladen Čovčić je tada priznao kako je njegov zadatak bio da ukloni tijela ubijenih vojnika.
On je ispričao da je u proljeće 1992. bio u jedinici Jusufa Juke Prazine, i da se tog dana nalazio u njihovoj bazi, u blizini Doma policije.
„Čuo sam kada su strijeljani zarobljenici i vidio sam Zorana Čegara kako trči i govori: 'Šta to uradiste?!' Vidio sam i Mišu Žmiru, i on je bio kod Doma policije“, kazao je istražiteljima SIPA-e Čovčić.
Mladen Čovčić je u svom iskazu naveo kako je navečer u bazu Jukinih boraca došao Nermin Uzunović zvani Šok.
„On je poslije pričao da je bio Jukin zamjenik, što nije istina. Tačno je da mu je Juka dozvoljavao da radi šta hoće, odlazio je i dolazio kada je htio. Tu večer je Uzunović došao i rekao da je stigla naredba sa vrha, da moramo skloniti tijela poubijanih vojnika. Pokupio je Admira Mahmutovića, mene, još jednog momka, koji je poslije poginuo na Dobrinji... Tijela vojnika su bila u kombiju, čini mi se bijele boje, takav je imala policija“, ispričao je Čovčić.
Priznao je da su otišli do Darive, gdje su mrtve vojnike bacili preko nekog zida i odmah se vratili u bazu.
„Nermin Uzunović je poslije uzeo neki konop, rekao je da tijela treba spaliti i skloniti“, rekao je istražiteljima Mladen Čovčić, bivši pripadnik Jukine jedinice, koji se poslije izlaska iz Sarajeva u Mostaru priključio Hrvatskom vijeću obrane.
Zločin u Velikom parku dogodio se, podsjetimo, 22. aprila 1992. godine, nakon što su rezervisti zarobljeni u transporteru JNA u sarajevskom naselju Dobrinja. Oni su po naređenju tadašnjeg komandira Policijske stanice Novi Grad Malika Krivića uhapšeni i upućeni u Dom policije, gdje se u to vrijeme nalazila baza Specijalne jedinice MUP-a RBiH, pod komandom Dragana Vikića.
Prema iskazu pojedinih svjedoka, zarobljene vojnike je tokom transporta presreo Davor Matić zvani Mišo Žmiro, prijeratni sarajevski kriminalac (ubijen u stanu godinu dana poslije) a u ratu pripadnik Vojne policije, i doveo ih do Doma policije, posljednje odredište na kojem su Milivoje Lalović, Đorđe Bjelica, Zoran Marković, Dragomir Đerić, Stevan Đokanović, Vlajko Golubović, Nedeljko Vujičić i Miladin Vukmanović još bili živi.
Navodno im je, po kratkom postupku, presudio odbjegli pripadnik jedinice „Ševe“ Nedžad Herenda, koji je sa svojom grupom zaustavio zarobljenike kada su ih poveli u Centar službi bezbjednosti Sarajevo.
Dakle, postoji sasvim dovoljno svjedoka koji su imali dodira s tim vojnicima i/ili njihovim tijelima.
Takodjer, vec sada je vise nego jasno da Vikic i Specijalna s ovim slucajem nemaju ama bas nista. Jedino za sta se sud ovdje moze uhvatiti jeste propustanje hapsenja, ali cak je i to vise nego upitno jer duznost Specijalne nije da hapsi, nego stosta drugo. Specijalna hapsi tek kada regularna policija ne moze nesto da obavi. Zasto obicna policija nije ovo zavrsila, to je pitanje za neke druge ljude.
------------
Napomena - u tom periodu Specijalna je brojala UKUPNO 80 ljudi, od cega samo 58 borbenih, podijeljenih u 2 nepotpuna voda (i tako je bilo sve nekad do jula '92, kada su se pocele formirati cete), dok su ostatak od 22 covjeka cinili kuhinja, logistika, administracija i obezbjedjenje.