piupiu wrote:Pročitah ovaj tekst iz Avlije. Nema u njemu ništa što svi mi već ne znamo. Činjenica je da je u partizanima bilo puno presvučenih četnika. Isto je tako jasno da istorija nije crno-bijela i da je puna najnemoralnijih (pragmatičnih) kompromisa. Što automatski ne znači da su svi partizani prvobitno bili četnici (jer nisu), niti znači da su svi komunisti bili četnici u janjećoj koži. Šta su bili oni silni Dalmatinci na Sutjeci? Četnici? Presvučene ustaše? O četničkim se zločinima pričalo, čitava je NOB istorija izgradjena i na tome, izmedju ostalog. A to ko se gdje i s čijim znanjem presvukao ne znači da su komunisti aminovali četničke zločine, da upotrijebim tvoju riječ. Znači samo da su se vodili krutim (moglo bi se reći i okrutnim) pragmatizmom. Sad možemo raspravljati je li baš taj dio onaj koji nam se poslije svima obio o glavu.
Ono sto se desilo u Foci (o cemu svjedoci partizanski komesar Adil Zulfikarpasic) je neizbrisiva, grozna mrlja na proslosti KPJ, cije je rukovodstvo donosilo i politicke i vojne odluke za NOVJ i POJ.
Neposredno nakon stravicnog zlocina koji su izvrsili cetnici, u partizanske redove su primljeni, izmedju ostalih i gadovi, koljaci, ubice...
(Da se razumijemo... ne mislim da je lose sto su u partizanske redove primali ljude koji su prethodno bili pripadnici neke druge oruzane formacije, ali
pod uvjetom da nisu okrvavili ruke, a kriterij bih i dodatno poostrio - da su napustili druge oruzane formacije na pocetku, a ne na kraju rata.)
Da stvar bude gora, odgovorni su jako dobro znali koga primaju.
Tito je tada za jednog od tih zlocinaca (ako se dobro sjecam) rakao da je "vrlo sposoban mladic" i da ce privuci brojne nove borce...
Zaista monstruozan pragmatizam - makijavelizam u punom "sjaju"...
Znam, "lako je biti general nakon bitke", ali trebali su ta govna likvidirati, na licu mjesta i po kratkom postupku, pa makar poslije sve otislo u vraziju mater - zapravo sam i uvjeren da je odluka koju su tada (i ne samo tada) donijeli bila ne samo odvratna (iz, naprosto, ljudske vizure) nego i tragicno kratkovida... (da ne sirim temu dalje...)
No sve to, medjutim, ne daje nikome pravo da pisa po krvi, mukama i kostima ljudi (a vecina cak nisu bili ni komunisti) koji su se borili prije svega za to da svi mi (i nerodjeni) dobijemo sansu za nekakvu buducnost, bez obzira na to u sta se sansa u procesu pretvorila.