Za krivu predodzbu se slazem. Ima svega. Ali opet ti ponavljam, u poslijeratnim godinama, do jedno, sta znam 2008/2009 je vecini Sarajevo bilo jedino mjesto sa izglednim sansama za egzistenciju.Kikibombona wrote:
Imas Bato kamaru Sarajlija koje imaju krivu predodzbu o raspolozenju Bosanaca prema glavnom gradu. Nije prvi put da cujem kako je Sarajevo 'san snova' za Bosance. Pitam se onda, kako jos nikada nisam cuo da neko zeli preseliti u Sarajevo!? A gotovo svakodnevno slusam kako se ljudi zele docepati Evrope i Amerike!? I bas niko da sanja o Sarajevu!? A nisam vuk samotnjak, poznajem pun qrac raje. Iz ovoga izuzimam studente. Studente prvenstveno zanima obrazovanje a ne sam grad kao mjesto gdje bi volio zivjeti. Ima i kod nas studenata iz Zavidovica, Tesnja i drugih gradova. Cuo sam nebrojeno puta nasu raju koja govori kako je Zenica za njih Cikago i slicne budalastine.Mene to strasno iritira, nadmenost bez ikakvog pokrica.
Na Zapad se legalno vrlo tesko islo zbog ostrog viznog rezima.
A i sjeti se kakav nam je grad bio dok nisu radile Zeljezara, Cimos i ovih par firmi koje iole rade. Bili smo grad aveti, sve je cucnulo.
S tim da se kroz temu provlaci teza da bi preseljenje trebalo biti motivisano ljubavlju. Mislim i meni je cudno zivjeti negdje, i to mjesto prezirati, jer to je odraz nesretnog i nesredjenog zivota, ali mnogi ljudi su dosli zato sto ili moraju, ili bjeze od roditeljske stege ili .... razloga je milion.
