nasa wrote:Pa jeste, tipa ne vole arape jer eto oni ne mogu da se integrisu, radikalni itd. onda ne vole ni ruse, rumune, cehe itd. jer za svaki narod imaju set predrasuda i sl.Na kraju uz svu volju nije bas ni lako integrisati se u mnoga evropska drustva iako oni navodno cekaju sve s pricom o uvazavanju, ljudskim pravima...
Kod nas je situacija slozena zbog cinjenice da je dugo kroz historiju politicka dominacija isla s vjerskom dominacijom pod ruku I odatle taj strah i prica o ugrozenosti koja dalje proizvodi i odredjenu vrstu iskljucivosti po tim pitanjima.
Ali ono sto se meni svidja kod nas je da se mi ipak poznajemo, znamo jedni o drugima, kakvo god misljenje imali o drugom nije nam frka niti van pameti posjetiti ga pa cak i proslaviti zajednicki te takozvane razlike i sl.Nisam nikako vidjela puno takvih primjera u evropskim zemljama koje sam posjetila cak kontakt je takoreci minimalan.
Eh, to, to ... pitanje Arapa u Sarajevu je jako dobar test. Imamo mi jako dobrih strana. Svaka dobra ima svoje naličje, kao i svaka loša. Uvijek se radi o dvije strane iste medalje, na neki način. Mi smo
prisni, prisna kultura, kultura bliskosti ... isto tako ta
prisnost ponekad prelazi granice dobrog ukusa i uopšteno granicu gdje se završavam ja i počinješ ti. Meni je jako drago što u našem jeziku postoji persiranje ... iako je, s druge strane, i to tradicionalizam. Toga u engleskom jeziku, na primjer, nema. Kad mi neko ko me ne poznaje kaže 'ti', ja se zapitam zašto je to tako, kakav se odnos uspostavlja
tikanjem stranca. U porodici imam ljudi koji su mi rod, a koje čitav život iz poštovanja persiram, na primjer. Jednostavno, ne mogu preći tu granicu. Možda ni to ne valja ... ali, opet ...
A, što se zajedničkih proslava tiče, opet mislim da je to u zemljama Novog svijeta drugačije. Tamo religije ne igraju tako bitnu ulogu u svakodnevnom životu; one su više pitanje kulturološkog identiteta; i sve se to zbrčka ... mladi Amerikanci, Kanadjani, Australci, Novozelandjani su puno otvorenije zainteresovani za 'drugog' i 'drugačijeg' nego mi, jer imaju direktan i svakodnevan pristup i izloženost svim mogućim rasama, kulturama, jezicima, kuhinjama, religijama ... Osim toga, takvom ih pristupu uči i sistem, kroz razne Affirmative Actions, školske manifestacije, gradske i kulturne manifestacije ... a i imaju više prilika da putuju, da upoznaju svijet.