Rehabilitovan Draža Mihailović

[Pismonosa]

...

[Duka Dizel]

Priznajes da Bosnjaci nisu imali svoju politiku u vojsku u WWII a opet zakljucujes na da smo isti po tom pitanju!?
I to na osnovu sporadicnih postova na forumima o Handzar diviziji koja je usput receno bila dio njemackog SS a ne bosnjacka vojska u sluzbi bosnjacke politike.

Ja ne priznajem da Bošnjaci nisu imali svoju politiku.
To tvrdiš ti.
Ja pak smatram da su imali.
Najviše Bošnjaka se opredelilo za opciju "mi smo hrvatsko cvijeće".
Jedan deo je ostao veran kralju i vladi u Londonu, neki su stupili u SS, a neki su prišli partizanima...

Nije bilo jedinstvene politike u Bošnjaka, ali nije je bilo ni kod Srba i Hrvata.

Bosnjaci su prvo uvijek bili malobrojni u odnosu na Srbe i Hrvate pa se ucesce u bilo kojoj vojsci ne moze posmatrati kroz brojke. Prije kroz procent u odnosu na ukupan broj vojno sposobnih i ukljucenih. Bosnjaci su bili manjina i u partizanima, i u ustasama, i u cetnicima(da, bilo ih je i u cetnicima), i SS, i domobranima, i gdje sve ne. Bila je doduse huskina milicija ali to je zanemarljivo. I prema tome i nemaju izbora negoli danas bastiniti udio u partizanima. Jer ustastvo i cetnistvo, domobranstvo, SS,... danas imaju srpski, hrvatski, njemacki nacionalni prefiks,.. te Bosnjaci ne mogu slaviti to ni da zele.

A da su partizani bili poraženi, jel bi taj izbor bio isti?
Baštine li Bošnjaci svoje partizanstvo zbog nacionalnog predznaka ili zbog toga što su partizani na kraju pobedili i što su priznati anti-fašisti?

Po meni je nebitno kakav je izbor danas, jer sad ga je lako napraviti.

Srbi i Hrvati imaju izbor i tu se opet vidi debela razlika. Hrvati su odabrali da odvoje ustasku i partizansku bastinu i tradiciju i svi su izgledi da ce tako i ostati. Srbi su odabrali nesto drugo.
Nismo mi jarane svi ni izbliza slicni i isti po tom pitanju.

Nikakve tu razlike nema.
Vidi se po tome što hrvatska predsednica ne ide u Jasenovac, već u Blajburg.
Uopšte ne sumnjam da bi većina Hrvata rado rehabilitovala Ustaše, samo da su oni bili isto što i četnici.
Kao i Bošnjaci Aćifa efendiju i Handžar diviziju.

Ovdje na ovoj temi govorimo o rehabilitaciji cetnika i drzimo se toga. Smatram da je to apsolutno nepotrebno Srbima, da time nista ne dobijaju(odnosno nista ne gube opredjeljenjem samo za partiansku tradiciju). To je samo refleksija nacionalisticke histerije iz devedesetih koja je danas postala standard. I dokaz da je bilo koje pomirenje i miran Balkan daleko, daleko,..

Srbi ne gube ništa ni sa opredeljenjem za obe opcije.
To je interna srpska stvar.
A što se drugih tiče, ne vidim šta bi njima značilo i da juče Mihajlović nije rehabilitovan.

Zamisli kada bi Italija rehabilitovala Musolinija, Francuska Vichijevu vladu,..i kada bi to probali izjednaciti sa pokretima otpora.]

Pokret Draže Mihajlovića nikako ne može u istu ravan sa Vichijevom vladom, a kamoli sa Musolinijem.
Milan Nedić može da se izjednači sa Vichijem, ali nikako Mihajlović.

[Duka Dizel]

Jah, i? Je l to znači da su četnici pokrenuli taj ustanak i napravili te slobodne teritorije?

Da. Neš verovati, ali četnici jesu pokrenuli taj ustanak.
Partizani su se digli nešto kasnije.
Četnici u Srbiji nisu bili ništa drugo do ostaci razbijene jugoslovenske vojske, koja se odbila predati.
Otuda i izvestan broj Bošnjaka u četnicima.

[piupiu]

A da su partizani bili poraženi, jel bi taj izbor bio isti?
Baštine li Bošnjaci svoje partizanstvo zbog nacionalnog predznaka ili zbog toga što su partizani na kraju pobedili i što su priznati anti-fašisti?

Po meni je nebitno kakav je izbor danas, jer sad ga je lako napraviti.

Pitanje je potpuno naopako. Bastiniti anti-fasizam je civilizacijska obaveza. Tacka.

[piupiu]

Postupak rehabilitacije Draže Mihailovića pokušava osporiti tu simetriju užasa i inaugurirati tezu da u četništvu postoji differentia specifica koja ga čini ‘opravdanim’, ‘obrambenim’ i ‘antifašističkim’ i koja bi ga na koncu htjela učiniti drugačijim od ustaštva. To je središnji motiv koji se krije iza rehabilitacije četništva. Iza njega se, štoviše, krije sama suština nacionalizma kao takvog.

I ustaški i četnički pokret težili su stvaranju zasebnih i/ili uvećanih jednonacionalnih država i oba su pokreta etničku monolitnost namjeravala postići masovnim ubojstvima i protjerivanjima pripadnika nepoželjnih etničkih ili vjerskih skupina. Pod svaku cijenu, pa ako treba i suradnjom sa silama Osovine, dakle prkošenjem čovječanstvu zarad, koliko žalobnih toliko monstruoznih, provincijalnih snoviđenja. Oba pokreta bila su radikalno nacionalistička, nedemokratska, konzervativna, patrijarhalna i klerikalna i oba su u provedbi svojih zamisli imala identičan, zastrašujuće patološki modus operandi. Neovisno o razlikama o kojima se akademski može raspravljati i kojima se minuciozna historiografija treba baviti, na ontološkoj i etičkoj razini nikakve razlike između ustaša i četnika nije bilo niti je moglo biti.

Vuk Perišić

[Pismonosa]

Jah, i? Je l to znači da su četnici pokrenuli taj ustanak i napravili te slobodne teritorije?

Da. Neš verovati, ali četnici jesu pokrenuli taj ustanak.
Partizani su se digli nešto kasnije.
Četnici u Srbiji nisu bili ništa drugo do ostaci razbijene jugoslovenske vojske, koja se odbila predati.
Otuda i izvestan broj Bošnjaka u četnicima.

Ma de ba. Mihajlović je več 41' održavao sastanke sa Nijemcima i dogovarao vojnu saradnju s njima.

Ne kažem da nije bilo sporadičnih sukoba sa Nijemcima, ali oni su ubrzo sporazumno stavljeni pod nadzor i nastavljena je daljna saradnja.

Od naoružavanja četnika za borbu protiv zajedničkog neprijatelja, pa dalje.

Sam Čiča je išao švapskim glavonjama na noge i oplakivao nesretne slučajeve napada četničkih jedinica na Nijemce.

[GeeTnT]

Nastavi li se ovako raspravljati na ovoj temi vjerovatno će se doći i do podataka da je u četnicima bilo više slovenaca od srba.

...nije ni čiči bilo lako sa slovencima, kao i ovom forumu sa dojučerašnjim saloncima...

[sumirprimus]

Jah, i? Je l to znači da su četnici pokrenuli taj ustanak i napravili te slobodne teritorije?

Da. Neš verovati, ali četnici jesu pokrenuli taj ustanak.
Partizani su se digli nešto kasnije.
Četnici u Srbiji nisu bili ništa drugo do ostaci razbijene jugoslovenske vojske, koja se odbila predati.
Otuda i izvestan broj Bošnjaka u četnicima.

dobro kad su njemci okupirali jugu u par dana,vjerovatno je bio haos,prvih par mjeseci..koj s kim protiv koga..
al od 04.jula 41 pa do kraja rata nema sumnje nit greske...uz izuzetak neuspjelih pregovora...cetnika i partizana..

[Duka Dizel]

A da su partizani bili poraženi, jel bi taj izbor bio isti?
Baštine li Bošnjaci svoje partizanstvo zbog nacionalnog predznaka ili zbog toga što su partizani na kraju pobedili i što su priznati anti-fašisti?

Po meni je nebitno kakav je izbor danas, jer sad ga je lako napraviti.

Pitanje je potpuno naopako. Bastiniti anti-fasizam je civilizacijska obaveza. Tacka.

Ma ja ba. Svi smo danas anti-fašisti.

[hAZNADAR]

Ja ne priznajem da Bošnjaci nisu imali svoju politiku.
To tvrdiš ti.
Ja pak smatram da su imali.
Najviše Bošnjaka se opredelilo za opciju "mi smo hrvatsko cvijeće".
Jedan deo je ostao veran kralju i vladi u Londonu, neki su stupili u SS, a neki su prišli partizanima...

Glupa, glupa,.. srpska mitomanija. Valjda mi znamo bolje od vas koliko su nam familije, naselja, sela,... ucestvovala ovamo ili tamo.

Nije bilo jedinstvene politike u Bošnjaka, ali nije je bilo ni kod Srba i Hrvata.

Netacno, Bosnjaci su se samo mogli prikloniti Srbima, Hrvatima, Nijemcima,.. jer su svi imali svoje politike, ideologije, marionetske vlade,..

A da su partizani bili poraženi, jel bi taj izbor bio isti?
Baštine li Bošnjaci svoje partizanstvo zbog nacionalnog predznaka ili zbog toga što su partizani na kraju pobedili i što su priznati anti-fašisti?

I zbog antifasizma i zbog multietnicnosti. Isto vi bilo da je ishod bio drugaciji.

Nikakve tu razlike nema.
Vidi se po tome što hrvatska predsednica ne ide u Jasenovac, već u Blajburg.
Uopšte ne sumnjam da bi većina Hrvata rado rehabilitovala Ustaše, samo da su oni bili isto što i četnici.
Kao i Bošnjaci Aćifa efendiju i Handžar diviziju.

Glupa, glupa srpska mitomanija i sljepilo gdje vjeruju u ono sto zele da vjeruju. Razlog vise za moju teoriju da smo unikatni a Srbi najoriginalniji.

Srbi ne gube ništa ni sa opredeljenjem za obe opcije.
To je interna srpska stvar.
A što se drugih tiče, ne vidim šta bi njima značilo i da juče Mihajlović nije rehabilitovan.

To nije samo interna srpska stvar.

sa Vichijevom vladom, a kamoli sa Musolinijem.
Milan Nedić može da se izjednači sa Vichijem, ali nikako Mihajlović.

Pa da, bilo je par incidenada izmedju nijemaca i cetnika,.. u par godina nenapadanja.

[Pismonosa]

...

[piupiu]

Pitanje je potpuno naopako. Bastiniti anti-fasizam je civilizacijska obaveza. Tacka.

Ma ja ba. Svi smo danas anti-fašisti.

Nismo samo danas, prijatelju, gluho i daleko bilo … a onaj ko to danas nije … je civilizacijski atavizam …

[L u c i f e r]

Ustavni sud: Četnici nisu borci za slobodu
29 septembar 2012 Izmijenjeno 17:17 CEST
Odluka je hrabra, logična i dobra za Srbiju i regiju, kaže za Al Jazeeru Tvrtko Jakovina, istoričar iz Zagreba.

Ustavni sud Srbije ocijenio je neustavnom uredbu srbijanske vlade od 17. juna 2005. godine kojom je pripadnicima četničkog Ravnogorskog pokreta priznato sudioništvo u Narodnooslobodilačkom ratu (NOR), objavio je u subotu beogradski "Danas".

„Odluka je hrabra, logična i dobra za Srbiju i regiju i ona se može pozdraviti“, rekao je u subotu za Al Jazeeru Tvrtko Jakovina, istoričar iz Zagreba.

On smatra da odluka može utjecati na proces rehabilitacije Draže Mihailovića.

No, smatra da ne može procijeniti percepciju.

Motivi vlade iz 2005. čija je odluka sada poništena, je i donošenje glasova. To, smatra jakovina, nije srbijanski specifikum i toga ima u Balkanu i istočnoj i južnoj Evropi.

Odluka Ustavnog suda podrazumijeva da je članovima Ravnogorskog pokreta uskraćeno pravo na borački dodatak, osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, pravo na liječenje o trošku državnog proračuna, te pravo na ortopedska i druga pomagala.

Međutim, "Danas" navodi da ravnogorci i dalje imaju pravo na penziju i profesionalnu rehabilitaciju, a nije im uskraćeno ni pravo na dobijanje "Ravnogorske spomenice 1941.", ali pod uslovom da su u Ravnogorski pokret pristupili od 17. aprila do 31. decembra 1941. godine, uz dokaz o kontinuitetu do 15. maja 1945. godine, to jest do oslobođenja.

Podijeljene reakcije

Prve reakcije na odluku Ustavnog suda Srbije, koju "Danas" objavljuje uz naznaku "ekskluzivno", podijeljene su.

Aleksandar Čotrić, potpredsjednik Srpskog pokreta obnove, stranke Vuka Draškovića koja se zauzimala da se Ravnogorskom pokretu prizna status antifašističkih boraca, kaže za "Danas" da je Ustavni sud za tu odluku "nekompetentan i nenadležan"."Sud historije potvrdio je da je Ravnogorski pokret bio antifašistički i oslobodilački", rekao je Čotrić, pozivajući se na ocjene i stavove "saveznika u Drugom svjetskom ratu", ali i "odluke skupštine Srbije iz 2004."

Predsjednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR), tvrdi, međutim, da "Ravnogorski pokret nije bio sudionik Narodnooslobodilačkog rata već samo sudionik rata"."Oni su kao vojna formacija bili sramota za srpski narod", naglasio je Zečević i prvobitnu odluku o izjednačavanju prava ravnogoraca i partizana ocijenio kao "političku odluku koju je prethodna vlast na čelu sa Demokratskom strankom donijela kako bi se dodvorila koalicijskim partnerima".

"Danas" navodi i nekoliko reakcija iz regije u kojima se pozdravlja odluka Ustavnog suda, uz ocjene kako je i historija dokazala da je Ravnogorski pokret surađivao sa okupatorima.

Predsjednik Foruma građana Tuzle Vehid Šehić ukazuje da "historijske činjenice koje podupiru Evropa i svijet", pokazuju da "članovi Ravnogorskog pokreta nisu bili ravnopravni sudionici Narodnooslobodilačkog rata".

Politizacija historije

Glavni i odgovorni urednik portala Analitika iz Podgorice Draško Đuranović odluku Ustavnog suda Srbije smatra "historijski utemeljenom, ali prilično politički motiviranom", a jednako tako i prvotnu uredbu iz 2005. godine smatra politički činom.
On ocjenjuje da je "izmjena nakon šest godina dio političkog mozaika"."Nažalost, Srbija je bila među retkim zemljama u Evropi i svijetu koja je izjednačila borce protiv fašizma i one koji su surađivali s okupatorima. Priča o Ravnogorskom pokretu je složena i jedna situacija je bila do 1942. godine, a druga posle", ukazuje Đuranović.

I predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava iz Hrvatske Zoran Pusić u razgovoru za "Danas" ukazuje da se "u zemljama bivše Jugoslavije povijest i povijesni događaji u sadašnjosti koriste zbog političkih razloga"."Slična situacija je bila i tijekom 90-ih godina, tijekom rata na prostorima bivše SFRJ, kad su Srbi negirali zločine koje su počinili četnici, a Hrvati negirali genocid ustaša nad Srbima", prokomentirao je Pusić."Draža Mihailović je nesumnjivo bio netko tko je svoju borbu počeo kao borac protiv fašizma, ali je iz pogrešnih kalkulantskih razloga počeo surađivati prvo sa fašističkom Italijom, a nakon pada Italije s nacističkom Njemačkom. To su povijesne činjenice koje je teško osporiti", rekao je Pusić u razgovoru za "Danas".

[Duka Dizel]

Glupa, glupa,.. srpska mitomanija. Valjda mi znamo bolje od vas koliko su nam familije, naselja, sela,... ucestvovala ovamo ili tamo.

Nah...verujem da znate, ali ne verujem da će te priznati

Pa da, bilo je par incidenada izmedju nijemaca i cetnika,.. u par godina nenapadanja.

A što je onda Dražina glava vredela koliko i Titova na nemačkoj poternici?

[hizo ramidovic]

A što je onda Dražina glava vredela koliko i Titova na nemačkoj poternici?

skupocjena brada...

[GeeTnT]

A što je onda Dražina glava vredela koliko i Titova na nemačkoj poternici?

skupocjena brada...

Skupa izrada plakata....trebalo je otvoriti vremenska vrata i naći najjbliži photoshop....

[sumirprimus]

u pocetku su i polagali nade u povratak monarhije za razliku od komunista..pa su djelili i medalje drazi...poslije je pusten niz vodu..fleŠ d toJlet.

[L u c i f e r]

Za ovog što pita za potjernicu, srpska vikipedija sasvim lEpo objasnila, samo treba malo čitati umjesto napamet naprdivati:

http://sh.wikipedia.org/wiki/Dragoljub_Mihailovi%C4%87

Dragoljub Draža Mihailović (27.4. 1893. – 17.7. 1946.) bio je vođa četnika u drugom svjetskom ratu. Borio se prvo protiv okupatora, a potom protiv jugoslavenskih partizana u saradnji sa okupatorom.[1]

Pukovnik Mihailović, predratni oficir Jugoslovenske vojske, nakon aprilskog rata izbegao je zarobljavanje i sa grupom oficira otišao u planinu. Po izbijanju ustanka u Srbiji 1941. godine, Mihailović je prišao borbama, ali se ubrzo ponudio Nemcima za borbu protiv partizana. No, Nemci su nakon obračuna sa partizanima, krenuli na Mihailovića. Gonjen od Nemaca, Mihailović je stekao saveznička priznanja i čin generala Jugoslovenske vojske u otadžbini.

General Mihailović od proleća 1942. godine boravi u Crnoj Gori, gde se njegovi četnici pod komandom Italijana bore protiv partizanskog ustanka. Naoružani od okupatora, četnici vrše pokolje muslimana Sandžaka i istočne Bosne, dok istovremeno Mihailović dobija de Golovo odlikovanje za junački otpor okupatoru. Početkom 1943. godine, Mihailović pod komandom fašističke Italije učestvuje u osovinskoj operaciji Vajs protiv jugoslovenskih partizana, tokom koje su četnici poraženi na Neretvi. Istodobno, očekujući iskrcavanje Saveznika na Jadranu, Nemci zahtevaju od Italijana da odbace Mihailovićeve četnike. U nemačkoj operacija Švarc četnici su hapšeni, ali se Mihailović izvukao.

Po povratku u Srbiju sredinom 1943. godine, Nemci ponovo raspisuju poternicu za Dražom Mihailovićem. Istovremeno, Saveznici bivaju sve nezadovoljniji njegovih delovanjem. Mihailović u jesen 1943. pokreće ofanzivu u istočnoj Bosni, ali se saveznici na teheranskoj konferenciji ipak okreću vojno jačim partizanima. Nakon gubitka engleske podrške, Mihailović tajno uspostavlja saradnju sa Nemcima protiv partizana. On istovremeno pomaže evakuaciju savezničkih avijatičara, nadajući se američkoj pomoći.

Leta 1944. godine general Mihailović otkazuje poslušnost kralju Petru II Karađorđeviću, koji ga je razrešio dužnosti Načelnika generalštaba i pozvao četnike pod komandu NOVJ. Tokom Bitka za Srbiju 1944. godine, Mihailović se borio na strani Wehrmachta. Nakon poraza u Srbiji, Mihailovićeva grupacija sa Nemcima prelazi u Bosnu, gde nastavlja borbu protiv Jugoslovenske armije sve do kapitulacije Nemačke, nakon čega biva razbijena na Zelengori. Po završetku rata Mihailović se još neko vreme krio.

Draža Mihailović je 1946. godine uhvaćen od strane novih jugoslavenskih vlasti te osuđen na beogradskom procesu i pogubljen zbog kolaboracije s okupatorom i ratnih zločina.

Tokom raspada SFRJ i ratova 1990-ih, Mihailovićeva ideologija antikomunizma, velikosrpstva i etničkog čišćenja postala je veoma rasprostranjena. Draži se dižu spomenici, a dospeo je i na ikone pravoslavne crkve. Godine 2015. je presudom Višeg suda u Beogradu službeno službeno rehabilitovan.

Pokolj muslimana Sandžaka i istočne Bosne

Glavni članci: Pokolj u bjelopoljskom srezu 1943. i Pokolj u oblasti Pljevalja, Čajniča i Foče

Četnici su Italijanima postali dragocena antipartizanska snaga čije se pomoći ne mogu lišiti. Naoružani za operaciju Vajs, četnici su početkom 1943. godine poveli opsežne operacije genocida i etničkog čišćenja u istočnoj Bosni i Sandžaku. Ovim operacijama je rukovodio general Mihailović, posredstvom svojih komandanata Pavla Đurišića, Vojislava Lukačevića i Petra Baćovića.[29] Mihailović je 2. januara 1943. godine uputio depešu Baćoviću povodom "projekta za raščišćavanje Turske u oblasti Čajniča".
Pavle Đurišić, naoružan od fašističke Italije, je redovno izveštavao Mihailovića o toku operacije etničkog čišćenja.
Wikicitati „"Povodom projekta za raščišćavanje Turske u oblasti Čajniča naredio sam Pavlu da sa Vojom izvrši potrebne pripreme za polovinu januara... Voji sam naredio da uhvati direktnu vezu sa Vama."[29]“
(Mihailovićeva depeša Baćoviću od 2. januara 1943.)

O preduzetim "akcijama" protiv muslimanskog stanovništva general Mihailović je redovno izveštavan. Pavle Đurišić je nakon izvršenog pokolja u Bjelopoljskom srezu podneo Mihailoviću izveštaj u kome kaže:
Wikicitati

„Akcija na desnoj obali Lima u srezu Bjelopoljskom završena je. Ista je izvedena tačno po utvrđenom planu. Rezultat ove borbe je:

1) Potpuno su uništena sledeća muslimanska sela (...) Ukupno 33 sela.
2) Žrtve: Muslimana boraca oko 400 (stotine) Žena i dece oko 1000.[30]“
(Izveštaj Pavla Đurišića Draži Mihailoviću od 10. januara 1943. o rezultatima akcije u bjelopoljskom srezu)

Nakon prikupljanja većih snaga Limsko-sandžačkih četničkih odreda (Mileševskog, Limskog, Durmitorskog i Drinskog korpusa), ukupne jačine oko 5.000 boraca, 5. februara ujutro je počeo veliki napad na muslimanska sela pod komandom majora Pavla Đurišića.[31]

Otpor stanovništva je bio veoma slab. Oko sela su se nalazile samo naoružane seoske straže koje nisu pružile značajan otpor. Budući da četnici nisu naišli na organizovanu vojnu silu, bez ometanja je vršeno uništavanje stanovništva, zaplena pokretne imovine i uništavanje naselja. Do 10. februara operacija je okončana. Sva sela u zahvatu operacije su opljačkana i do temelja spaljena. Sve stanovništvo koje nije uspelo da se skloni je ubijeno, "bez obzira na pol i godine starosti".

Tokom ove akcije general Mihailović se nalazio u svom štabu u Gornjem Lipovu kod Kolašina, nekih 70-100 kilometara od zone dejstava. Putem radio veze je pažljivo pratio razvoj operacije, o čemu je redovno obaveštavao svoje potčinjene komandante:
Wikicitati

„ 1. februar: Pavle krenuo u pravcu Branka i usput čisti sve pred sobom. Naša akcija ima zamah čišćenja cele Bosne.

2. februar: Preko Ostojića upućene su snage koje moraju sada preko Sandžaka. One usput čiste teren i idu ka Ostojiću. Naravno čisteći turke u Sandžaku moraju ići ilegalno a ne kako smo predviđali. Stićiće na vreme za definitivno čišćenje Bosne od komunista.
8. februar: Što se tiče Turaka Pavle izveštava da Turci skoro nedaju nikakav otpor. Tetkići [Talijani] mole i preklinju da se prestane.[32]“
(Depeše Draže Mihailovića iz februara 1943.)
Izveštaj Pavla Đurišića generalu Mihailoviću o izvršenom pokolju u oblasti Čajnića, Pljevalja i Foče.

Kao i prilikom prethodnog pokolja, Pavle Đurišić je 13. februara uredno raportirao četničkom vođi Draži Mihailoviću o rezultatima:
Wikicitati

„Akcija u Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je.

Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo.

Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena.

Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti.
Žrtve. — Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.[33]“
(Izveštaj Pavla Đurišića Draži Mihailoviću od 13. februara 1943. o rezultatima akcije u pljevaljskom, fočanskom i čajničkom srezu)

Iako posleratni popis nije sasvim potvrdio Đurišićeve brojke, karakteristično je izrazito veliko učešće dece najmlađeg uzrasta među žrtvama. Tako je u pljevaljskom srezu, od ukupno 1380 popisanih žrtava, bilo 42% male djece do 10 godina starosti.[34]

[Duka Dizel]

Taj navodni izveštaj Pavla Djurišića je dokazani komunistički falsifikat.

[muha_sa]

Taj navodni izveštaj Pavla Djurišića je dokazani komunistički falsifikat.

[sumirprimus]

Taj navodni izveštaj Pavla Djurišića je dokazani komunistički falsifikat.

vjerovatno su i mrtvi falsifikovani...

[Pismonosa]

...

[Chisum]

"Dokazani falsifikat"

[sumirprimus]

"Dokazani falsifikat"

pa dalo bi se pricati o falcificiranju podataka iz ww2..
recimo o brojci 1,7 miliona zrtava...
od toga 1,2 mil ssrba..neku noc rece nakav djedica ispred pickoustog...

[muha_sa]

"Dokazani falsifikat"

hajd dokaži da nije--hajd