#451 Re: Bosanski jezik
Posted: 22/08/2013 16:58
by nekaneka
niko ne spori da svako jezik moze nazvati kako zeli,,ovde je glavna poenta da je ovaj jezik iskljucivo slovenski u kojem ima mnogo turskih rijeci,,svabskih,,sad i engleskih,,ali jezik je iskljucivo slovenski,,na ove prostore su ga donijeli srbi i hrvati tj sloveni..
#453 Re: Bosanski jezik
Posted: 22/08/2013 17:04
by ulciscorr
nekaneka wrote:pises gluposti,,a koji su to sloveni imali prisustvo kad su srbi i hrvat doselili ovde ustvari sloveni,,koja plemena,,,u bosni se prica slovenski jezik sloveni koji su se doselili na ove prostore su srbi i hrvati,,,nigdje ni u jednoj istoriji svijeta ne pise da se ovde nekad doselilo neko bosnjacko pleme,,cak i muhamed tunjo filipovic tvrdi da bosnjaci nisu sloveni,,u bosni se prica jezik juzni slovena koji je dobio ime po svoja dva naroda koja su se ovde doselila,,,a sve ostalo su fraze..
Jezeriti i Milinzi na primjer su presli u Paloponez 587. godine... nekoliko decenija prije pojave srba i hrvata.
Pored njih na desetina drugih slavenskih plemena je naselilo Balkan... od onih cije su imena ostala sacuvana imas: Karantance (Horutane), Hrvate, Guduskane, Neretljane, Zahumljane, Srbe, Travunjane, Konavljane, Dukljane, Moravljane, Timočane, Severce, Druguvite, Velegezite, Verzite, Sagudate, Rinhine, Strimonce, Vajunite.
U proslosti su Slaveni bili usitnjeni na veliki broj malih plemena... to njihovo ujedinjavanje i ukrupnjivanje je pocelo kasnije.
#454 Re: Bosanski jezik
Posted: 22/08/2013 17:10
by nekaneka
Yug wrote:nekaneka wrote:pises gluposti,,a koji su to sloveni imali prisustvo kad su srbi i hrvat doselili ovde ustvari sloveni,,koja plemena,,,u bosni se prica slovenski jezik sloveni koji su se doselili na ove prostore su srbi i hrvati,,,nigdje ni u jednoj istoriji svijeta ne pise da se ovde nekad doselilo neko bosnjacko pleme,,cak i muhamed tunjo filipovic tvrdi da bosnjaci nisu sloveni,,u bosni se prica jezik juzni slovena koji je dobio ime po svoja dva naroda koja su se ovde doselila,,,a sve ostalo su fraze..
Nisu ni danasnji Srbi i Hrvati onaj narod iz 7 vijeka.Asimilovali su svoj etnos razne doslovenske narode koji su zivjeli ovde ali jezik jezik maternji je ostao.Muhamed Filipovic je mitoman kao i neki srpski i hrvatski kvazinaucnici.Bosnjaci su vecinom slavenski narod sto pokazuju i istrazivanja o haplogrupama .
a ko ti tvrdi da jesu isti narod,,,to je glupo reci ja mislim da ne postoji covjek u regionu da u zadnjih 500 godina nije imao pretka,romske,svabske,ruske,turske, nacionalnosti,,,to je sasvim jasno,,zato ta razna istrazivanja genetska u svijetu niko ozbiljno ne shvata jel djeca od dva brata 99 posto imaju razlicitu genetiku sa majcine strane samo u zadnjih 500 godina je proslo oko 50 generacija,,,sustina u svemu tome i jest jezik,pa tradicija,kultura pa pogledaj samo imena slovenska,,ivan.goran,vladislav,ana,marija,vladimir,branislav,natasa,,ta imena mozes naci i ruskom i ukrajinskom i u srpskom i u hrvatskom narodu..
#459 Re: Bosanski jezik
Posted: 22/08/2013 17:40
by Yug
D ruštvo— Srpanj 22, 2013
OBJAVLJENA PRVA ZAJEDNIČKA GRAMATIKA: Bosanski, srpski, hrvatski, crnogorski… Govorimo li svi istim jezikom?!
U Hrvatskoj je npr. razumljivost manja među govornicima hrvatskih dijalekata: kajkavskog, čakavskog i štokavskog, nego između govornika standardnog hrvatskog, srpskog, bosanskog i crnogorskog
U izdanju Instituta za slovenske studije u Parizu, nedavno je na francuskom jeziku obvjavljena prva zajednička Gramatika bosanskog, hrvatskog, crnogorskog, srpskog jezika iz pera koautorskog para koji čine poznati slavista sa Sorbone profesor Paul-Louis Thomas i Vladimir Osipov, profesor s Nacionalnog instituta za orijentalne jezike i civilizacije.
Tiskanje ove gramatike je pothvat vrijedan pažnje i divljenja, jer su autori francuskim studentima i drugim frankofonim korisnicima detaljno i pregledno predstavli gramatički sustav četiri nova standarda, sa svim izmjenama i varijantama, znanstveno utemeljeli svoje tvrdnje u sociolingvističkoj teoriji kad je u pitanju odnos prema novim standardima , njihovim identitetima i imenima, dobro poznajući sociolingvističku situaciju nakon raspada bivše Jugoslavije, dijalektologiju a dijelom i povijest jezika.
To nije bio nimalo lak zadatak.
Nastanak Gramatike opravdaju činjenicom da se unatoč različitim imenima radi o jednom polistandardizovanom jeziku, kao i potrebom za udžbenikom u nastavi na francuskim univeriteta na kojima se ova četiri jezika predaju kao jedan predmet.
Inače, ova gramatika je osma u ediciji gramatika Instituta slavenskih jezika u Parizu, nakon gramatika: poljskog, ruskog, češkog, bugarskog i nama posebno interesantne Gramatike srpskohrvatskog jezika iz daleke 1924. godine (prerađeno izdanje tiskano je 1952) poznatih lingvista Antoinea Meillet i Andréa Vaillanta, dakle, nastavak je jedne plodne tradicije pisanja dobrih gramatika slavenskih jezika.
Polistandardizovani jezik
Autori prve zajedničke Gramatike bosanskog, hrvatskog, crnogorskog, srpskog jezika pošli su od teze da iako su se nakon raspada Jugoslavije pojavile posebne gramatike za bosanski, hrvatski, crnogorski i srpski jezik, riječ je ipak, o jednom jezičnom sustavu sa četiri malo različita standarda, tj.. jednom polistandardizovanom jeziku.
Za takvu vrstu jezika, kakvi su npr.. engleski, španjolski, francuski, njemački i sl.. pišu se zajedničke gramatike, pa je sasvim prirodno napisati i zajedničku gramatiku bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog, premda to mnogima u državama u kojima su ti jezici službeni, nije po volji, jer jedan gramatički sustav implicira jedan jezik što je suprotno od aktualnih jezičnih politika u postjugoslovenskim državama.
Razlika između navedenih polistandardizovanih jezika i jezika koji su predmet interesa ove gramatike je u tome što prvi imaju jedan naziv, dok drugi imaju četiri.
Bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski su četiri službena naziva za jedan jezični sustav čiji se govornici potpuno razumiju, tako je unatoč različitim imenima, potpuno opravdano da se u jednom zajedničkom tekstu predstavi gramatika (fonologija, morfologija, sintaksa) četiri standardna jezika zasnovana na jednom istom jezičnom sustavu.
Iz praktičnih razloga autori u svojoj gramatici umjesto četiri imena jezika koriste skraćenicu BCMS koja predstavlja inicijale od imena tih jezika na francuskom, po abecednom redu.
Zajednička obimna gramatika BCMS jezika podijeljena je u četiri nejednaka dijela: Uvod (25-51), Pismo, fonetika i fonologija (51-68), Morfologija – Morfosintaksa (69-447) i Sintaksa (448-575). Slijedi selektivna bibliografija u kojoj su najbrojnije jedinice gramatike, pravopisi i rječnici, zatim Indeks pojmova na francuskom i Indeks na BCMS.
U ovom prikazu posebnu pozornost posvetit uvodnom dijelu u kojem se francuskim korisnicima Gramatike predstavlja pregled najvažnijih crta povijesnog razvoja jezika do aktualnog stanja, dijalekatske podjele, kao i kratak pregled povijesnih prilika na prostoru na kojem se govore izučavani jezici.
Posebno su zanimljivi stavovi autora o kompleksnim sociolingvističkim temama koje se tiču identiteta jezika i njegovog imena. Preko cijele prve stranice Uvoda izdvojena su dva ključna pitanja: Da li se radi o jednom jeziku ili o više (i koliko) jezika? i Koje je ime tom jeziku (ili koja su imena tim jezicima). Na postavljena pitanja odgovaraju iz perspektive sociolingvističke teorije o identitetu jezika, pa se detaljno govori o kriterijima određivanja identiteta: 1. strukturalnom, 2. genetskom, 3. kriteriju razumljivosti i 4. vrijednosnom kriteriju.
Jezični purizam
Autori zaključuju da na planu strukture jezika, nakon pregleda fonetskih, morfoloških, sintaktičkih i leksičkih odlika i pisma, može se govoriti samo o jednom jezičnom sustavu s nekim regionalnim razlikama kakav je, uostalom, slučaj sa svim ostalim jezicima. I po genetskom kriteriju dolaze do istog zaključka – sva četiri jezika imaju isto porijeklo.
Kriterij razumljivosti također, pokazuje da se radi o jednom jeziku koji potpuno ispunjava svoju osnovnu funkciju – komunikativnu. Da se radi o jednom jeziku navode se kao argumenti a) nemogućnost pravljenja dvojezičnih rječnika, postoje samo rječnici razlika i to nezadovoljavajući i sa velikim brojem pogrešaka, ib) nepotrebnost prevođenja među stanovnicima Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije koji nesmetano prate televizijske programe i druge medije iz susjednih država.
U Hrvatskoj je npr.. razumljivost manja među govornicima hrvatskih dijalekata: kajkavskog, čakavskog i štokavskog, nego između govornika standardnog hrvatskog, srpskog, bosanskog i crnogorskog.
Aksiološki kriterij zasniva se na različitim vrijednostima (kulturnim, nacionalnim, duhovnim, religijskim i dr..) Koje jezička zajednica pripisuje svom jeziku s kojim se identificira. Jezik može postati jedan od važnih oznaka nacionalnog identiteta, pored tla, krvi, zajedničke prošlosti, kulture i religije, čime se ističe njegova simbolička i identitetska funkcija, a potiskuje u drugi plan komunikativan.
Tako je krajem XX vijeka kod balkanskih političara i nekih lingvista prevagnuo stav da različiti narodi moraju i da govore različitim jezicima, pa su se nametnule jezične politike koje su insistirale na stvaranju razlika među jezicima.
Autori Gramatike navode primjere takvih jezičnih politika, tako se u Hrvatskoj prakticira jezični purizam: lov na srbizme, eliminacija stranih riječi i konstruiranje novih riječi od slovenskih korjena, kao i uvođenje dijalektizama i arhaizama u jezik, pa čak i pokušaj nekih lingvista da reformiraju pravopis da bi se što više razlikovao od srpskog. U Bosni i Hercegovini se interveniralo u leksici uvođenjem orijentalizama želeći da se simbolički afirmira islamski identitet Bošnjaka.
U RS od 1993. do 1998. ekavica umjesto ijekavice
U Republici Srpskoj zakonom je između 1993. i 1998. godine uvedena ekavica umjesto govorne ijekavice radi jedinstva srpskog naroda, što se nije moglo primijeniti u praksi, pa se od toga odustalo.
U Srbiji se promovira ćirilica kao nacionalno pismo na račun latinice. U Crnoj Gori, navode autori, pojedini lingvisti su pristalice situacije status quo, bez usklađenosti oko imena jezika (srpski ili crnogorski), dok su drugi za radikalnu reformu s istim ciljem diferenciranja od srpskog, bosanskog i hrvatskog, uvođenjem tri nova slova ś, ź i dz za odgovarajuće glasove iz crnogorskih narodnih govora.
Aktuelna norma crnogorskog jezika usvojila je dva nova slova ś i ź i rezultate jekavskog jotovanja dentala tid, koja uz nejotovane oblike propisane starom normom, funkcioniraju kao dubleti.
Rezultati novih jezičnih politika kojima se nastoji povećati razlike među bosanskim, hrvatskim, crnogorskim i srpskim jezikom su slabi, smatraju autori Gramatike, jer najveći dio stanovništva ne pokazuje nikakvu spremnost da usvaja novopropisane pravopisna i druga pravila, niti da napušta ustaljenu normu, kodifikovana i učenu još od XIX vijeka.
Što se tiče odnosa govornika i jezične zajednice prema BCMS, autori konstatiraju tri različita stava: a) za jedne je to jedan isti jezik i kao takav treba imati samo jedan isti naziv, b) za druge radi se o jednom jeziku s različitim imenima ic ) za treće to su bliski ali različiti jezici i ta razlika treba istaknuti posebnim nazivima.
Drugo važno pitanje postavljeno u uvodnom dijelu jeste pitanje imena jezika koje se nalazi, kako autori Gramatike kažu, u srcu simboličke i identitetske značajke jezika (Grammaire, str. 45), naročito za govornike koji smatraju da ime njihovog jezika mora biti isto kao i ime njihove nacije.
To znači da će jedan jezik imati onoliko različitih naziva koliko ima naroda koji njime govore. Takav primjer lingvon, tj.. više naziva za jedan jezik ili varijante jednog jezičnog sustava, pored BCMS, imamo iu slučaju nizozemskog i flamanskog, rumunjskog i moldavskog, malezijskog i indonezijskog, hindu i urdu.
Slučaj BCMS (jedan jezični sustav, a četiri standardna jezika) usporediv je s onim jezicima u svijetu koji su nacionalni i (li) službeni jezici u različitim zemljama sa standardima donekle različitim države do države (engleski u Velikoj Britaniji, SAD, španjolski u Španjolskoj i zemljama Južne Amerike …) i koji predstavljaju primjere polistandardizovanih jezika. Razumljivost među korisnicima polistandardizovanih jezika je velika, a razlike među standardima mogu imati znatan simbolički značaj i da potiču govornike da smatraju da se radi o različitim jezicima.
Na obrazovnom planu izučavanje BCMS u Francuskoj organizira se kao iu slučaju drugih polistandardizovanih jezika, autori smatraju da bi bilo apsurdno (financijski i znanstveno) predavati ove jezike posebno.
Kad je u pitanju mogući razvoj BCMS u budućnosti, ističe se stav da iako se norme novih standarda, zasnovane na lokalnoj uporabi, mogu vremenom sve više razlikovati, ipak, teško da se može dovesti u pitanje jedan jezični sustav i razumljivost među govornicima.
Posebno zbog toga što svi novi standardi imaju istu štokavsku dijalekatsku bazu i što su veliki napori u izgradnji zajedničke norme tijekom XIX i XX vijeka ostavili duboke tragove.
Prva zajednička gramatika bosanskog, hrvatskog, crnogorskog i srpskog jezika predstavlja dragocjen udžbenik francuskim studentima i svima onima koji žele da se na jednom mjestu upoznaju s aktualnim stanjem u novim standardima.
U pisanju ove gramatike autori su konzultirali svu gramatičku, pravopisnu, rječničku i drugu normativnu literaturu koja se odnosi na ispitivane jezike. Što se tiče gramatičkog sustava on je prikazan precizno i jasno u kombinaciji deskripcije i preskripcije, uz konstantno praćenje odnosa između uzusa i norme i objašnjenja u kojem smjeru može kretati razvojni proces.
Najneutralnije i najmanje loše
U ovom prikazu bavili smo se najviše stavovima autora iz uvodnog dijela Gramatike koji predstavljaju znanstveni pogled izvana dva vrsna poznavatelja naše aktualne jezične situacije. Paul-Louis Thomas i Vladimir Osipov su dali odgovore na postavljena pitanja, prijemčivo i jasno su objasnili studentima jednu neobičnu pojavu polistandardizovanog jezika s četiri imena i pokazali da se radi o jednom gramatičkom i jezičnom sustavu koji su minuciozno opisali u svojoj knjizi.
Termin “srpskohrvatski” prvi je upotrijebio Jacob Grimm.
Termin srpskohrvatski u slavistici ima dugu tradiciju, upotrijebio ga je najprije njemački filolog Jacob Grimm 1824. godine, prihvatio ga je Slovenac Jernej Kopitar od 1836. i hrvatski gramatičari tijekom XIX vijeka, široko se koristio, naročito u XX vijeku.
U Francuskoj ova lingvon u uporabi od 1869. godine. Međutim, ovaj naziv nije uspio postati nadnacionalan termin i da se definitivno nametne, kao ni neki drugi zajednički nazivi: neutralni ilirski, a ni oni koji su se koristili samo u znanstvenoj literaturi: novoštokavski i srednjejužnoslovenski.
Danas se umjesto jednog naziva za jezik u četiri države nastale nakon bivše Jugoslavije koriste četiri imena: bosanski, hrvatski, crnogorski i srpski. Autori Gramatike umjesto punih naziva jezika koriste skraćenicu BCMS ističući u poglavlju o imenu jezika da takvo rješenje ne zadovoljava potpuno, ali trenutno je najneutralnije i najmanje loše (Cette solution, sans etre vraiment satisfaisante, semble actuellement la plus neutre et partant la moins mauvaise, Gramaire , str. 46).
(Paul-Louis Thomas, Vladimir Osipov, Grammaire du bosniaque, croate, monténégrin, croate, Institut d’études slaves, Paris 2012 str. 621)
#462 Re: Bosanski jezik
Posted: 22/08/2013 17:55
by nekaneka
ulciscorr wrote:nekaneka wrote:auu al ti pises gluposti,,,ajd sad razaberi koja su srpska a koja hrvatska plemena,,jel ti shvatas koliko su tad srbi na primjer imali svojih drzava,,i za koje ti ovde pleme tvrdis da ima veze sa bosnjacima
To su zasebna plemena srbendo... i to su samo plemena cija imena su ostala sacuvana. Je li ti jasno da su Slaveni naselili Balkan skoro sto godina prije pojave srba i hrvata?
hahahhaha vidis koliko ne znas nista,,,srbi kao narod su imali vise svojih plemena kao i hrvati,,jesil cuo za rasku duklju zahumlje,,,vidi se koliko pojma nemas,,shvati po vizantijskoj istoriji ovdje su se doselila samo dva naroda srbi i hrvati,,uostalom cak ni u novoj bosnjackoj istorijiji koju djeca uce u skolama neces naci nigdje podatak o nekom bosnjacko slovenskom plemenu,ti cobvjece trolas,pa vas najveci istoricar muhamed tunjo filipovic tvrdi da vi niste sloveni,,
#466 Re: Bosanski jezik
Posted: 22/08/2013 19:38
by nekaneka
hahhahaha boze mili dal ti stvarno vjerujes u to sto si napiso,,,buhahahhahhaa slovenski i slavenski je jedno te isto,,a jezik naroda slovenaca sluzbeni jezik republike slovenije se zove slovenackiii,,sta kazes srbi su pricali slovenski dok nisu uzeli jezik od bosnjaka buhahhah znaci jezik na kome mi pisemo nije slovenski,,hahahaha,,slatko sam se ismijo tvojim glupostima hahhaha.
, a atomi se cijepaju pomocu kupusa i lubenice 
