transkript 1
Oručević: Da vidimo sada troškove, eh hoćeš 30 posto od toga toliko plaćaš firmi "Intrade"?
Spahalić: Tako je, tako je.
Oručević: Jel ovo pošteno?
Spahalić: Pa, to je jedini put i to će biti sve u ugovoru, sve transparentno, fino, onome kome bude advokat radio, jebi ga, ode na sud izvrši registraciju. Ma, bolan, ja sam to sve završio do tančina, a sve o zakonu sveo do perfekcije.
Oručević: E sada, zaključak je da niko ovo ne zna!
Spahalić: Ja sam i tebi rek'o, nikome neću povući zareza.
Oručević: U kojem definišeš tri-četiri tačke, u kojem oni više sebe da mogu.
Spahalić: Ko?
Oručević: Austrijanci.
Spahalić: Ma, hajde sutra.
Oručević: I to stoji u ladici, i to kod njih.
Spahalić: Safa.
Oručević: Čuvajte to, to vam je garancija da znate da je ova linija odradila svoje da oni s Inckom (Valentin Incko, budući visoki predstavnik u BiH, op. a.) mogu ići šefu (Haris Silajdžić, predsjednik SBiH, op. a.), da oni malo tu, da nađu pare.
Spahalić: Nemoj mi Incka spominjati, nemoj mi spominjati nikoga, što će nam, evo tebe, ići ćemo direktno sa njima i pregovorima.
Oručević: Ne, ne, ne, da oni kao lobi obavijeste Incka za taj projekat.
Spahalić: Vjeruj mi da ne treba.
Oručević: Odlično, uredu, ključni fazon pismo, halo. Problematika u koju bi se ja trebao uljučiti jeste "Elektroprivreda", nije jedan naprema dva nego jedan naprema tri.
Spahalić: Ne mere drukčije, Safa. Znaš ti da se u Evropi kreće jedan naprema pet.
Oručević: Pa, šta on (misli se na generalnog direktora EPBiH Amera Jerlagića, op. a.) ima od jedan naprema pet?
Spahalić: Ama nije on sam tamo, ima Aganovića (Emir Aganović, izvršni direktor EPBiH, op. a.), ima nekake stručnjake, ama on je taj koji to može.
Oručević: Ama može mu šef narediti, hajde, bogati, jesi li ti lud.
Spahalić: Vjeruj mi, bez ovoga rada neću pustiti ni deset posto.
Oručević: To je kasnije.
Spahalić: I to ćeš ti riješiti. Pazi, ima već prepiska između nas i "Elektroprivrede", al pazi, to je baš sve zakon da mi sutra niko ne može kazati. A drugi problem stvarno jeste lokalna zajednica. To je neviđen probem. Šta oni traže, to je van svake pameti. Nema investitora do pičke materine koji bi to prihvatio. E, vidi sada, pošto je lokalna zajednica u direktnoj nadležnosti Tihićevoj (Sulejman Tihić, predsjednik SDA, op. a.), znači ne mogu ja, ne možeš ti, ne mere šef, ne može Branković, (Nedžad Branković, premijer FBiH, op. a.), ne može niko, u pičku materinu. Evo, iš'o ja kod ovoga Bakira (Bakir Izetbegović, potpredsjednik SDA, op. a.), molio ga, daj, bolan, učinite nešto sa tom lokalnom zajednicom, u pičku materinu. Bakir zovne tog povjerenika SDA za tu Hercegovinu, nekakvog njihovog, eto zovnut će te čovjek, on kontroliše Bubala (Emir Bubalo, načelnik općine Konjic, op. a.). Ama kurca, nikada me nije zovn'o. E sada, šta kaže Branković: ma jebo Bubala, on je tehničko pitanje, lahko ću ja, kaže, skloniti Bubala, al mora prvo Tihić dati saglasnost. Jel' me shvataš? A to mora biti u ugovoru. E, vidiš kolika je jebačina.
Oručević: Ganjaš sam svoj rep i ne možeš ga uhvatiti.
Spahalić: Evo šta kaže sada Komisija za koncesije. Evo put, koji nema nikakve veze sa koncesijom, kaže, recimo put se neće razmatrati, to nije predmet koncesije. Predmet te koncesije je javno dobro, voda.
Oručević: Šta imaju oni s putem i ne treba.
Spahalić: Ne da ti drugačije napismeno, eto šta ima.
Oručević: Lokalna zajednica ti ne da?
Spahalić: Pa, ne da, evo sada Jerlagić se kurči gore sada, mislim, nemoj krivo shvatiti, Ustikolina brana, pička materina, ma, bolan, more on pjevat kurcu, može on biti jak ko zemlja, dok onaj njemu iz opštine ne da šaru, ma kurac će ga ikada napraviti.
Oručević: Obeć'o je.
Spahalić: Ko? Ma, pusti ti, obeć'o je, jebo ti obećanje, daj ti papir. Drugo, znaš ti kad se raja digne, oni su, bolan, u stanju demolirat općinu. Prema tome sve ti je jasno, ova lokalna zajednica jeste za to, mi smo, eno, imali popis, 98 posto se izjasnilo, hoće sve, ovo-ono, ali Bubalo. Bubalo baš je Bubalo, čovjek je toliko nerealan da to nije normalno.
Oručević: Može li se taj put dati da preuzme Vlada, da se iz njihovih para napravi?
Spahalić: Kojih, ba, Safa. Pa, koliko Vlada godišnje dadne za put prema Zenici? Napne se ko riba kad dadne deset miliona.
Oručević: Što će Bubalu taj put?
Spahalić: E joj, da je i meni to, moj Safa, znati. Pazi, čovjek pravi put đe ne prođe dnevno 20 auta, jer to je put prema Kalinoviku. Pogotovo sada kako je ovo puklo, znaš, rat, jebi ga, ne idu Srbi tuda, nit naši idu u Kalinovik, koji će kurac gore, tamo ne prođe 20 auta, ima tri tunela, pet, šest vijadukta, pički materina, jebo te ko da praviš autoput, 100 miliona, jebo te, znaš li koliko ti utječe na investiciju?
Oručević: Stvarno je puno.
Spahalić: Pa, zato ti i govorim. Drugačije je ovako otići sjedit, hoćemo li ovoga, hoćemo li ovoga, a meni ovamo stoji, kako bi ti reko, nerješiv problem kojeg ja moram rješiti. Jel me shvataš? I šta ima još, imaju dva-tri člana koja direktno bubaju strance i koje ja neću da prihvatim. Tarik (Tarik Begić, uposlenik Ministarstva industrije FBiH, op. a.) i ova komisija, oni pritišću da ja to prihvatim, čuj, eto jedan od razloga.
Oručević: Haj jedan samo.
Spahalić: Ima jedno dva-tri člana. Jedan od članova, eto, za neke stvari nadležan sud, ne znam, opštinski sud. Šta ti je, bolan, neće čovjek uložiti milijardu i po da ga tamo... Ja sam insistir'o da bude međunarodna arbitraža u Beču i prihvaćeno zato što kod nas ne postoji vrhovni sud.
Oručević: Trgovački.
Spahalić: I oni su prihvatili arbitražu u Beču, ali te sada na nižim nivoima može jebavati i kanton, shvataš, i opština i opštinski pišljivi sud, e ja to nisam prihvatio. Znam da neće nijedan stranac prihvatiti. E, tu ćemo morati Heću (Vahid Hećo, federalni ministar industrije, op. a.) na par članova uključiti da to se sredi.
Oručević: Ma, nisu to teške stvari.
Spahalić: Ma nisu, al jebi ga. Tarik i ova ekipa tvrdi, ma stati. Ej, ba, to bi bila katastrofa. Dosta sam ja njih već samljeo i došao na ono svoje. To je jedan član, e ima isto jedan član, i oni kažu ovako pazi. Kaže, jebi ga, ako bi došlo do promjene zakona, mi ti moramo prihvatiti, ma šta ti je, ba, to diretno utječe na rentabilnost projekta, nema teorije, Safa. Ja kada sam stavio na papir, znaš koliko bi to značilo, pa sto godina da produže ugovor ne može to pokriti, ne može. Ja hoću da je to fiksno u momentu.
Oručević: To se može dobiti, hajmo dalje.
Spahalić: Stani, ba, ja ti govorim gdje je to zapelo. I stani, šta je ono treći. Ima jedan član i oni su to uvažili gdje sam ja ubacio višu silu, vamo-tamo, hajd nejse i sada kaže vamo, ako bi došlo do ugrožavanja rentabilnosti projekta, da se ugovor može produžiti koncesioni period. A šta ako je tolika ugroženost projekta da ne može pokriti zakonski koncesioni ugovor? I tu je ostala sada dilema. Jel me shvataš?
Oručević: To je rješivo.
Spahalić: Ma, čekaj. Kad dođe, pazi, ugovor u tu fazu, onda ćemo sjesti sa Hećom, ja mislim da ćemo to riješiti. Al ovaj, e ovdje, al ovaj jedan momenat je jeben do pičke materine. Što kažeš, ganjaš sam svoj rep i ne možeš ga uhvatiti.
Oručević: Čiji je Bubalo, Bakirov ili Suljin?
Spahalić: Ne znam, ali je sve po onom statutu, njihovom statutu. Činjenica je da je Bubalo tu već treći mandat i to neprikosnoveni lider i moje lično mišljenje je da je Tihićev. A znaš zašto? Bakir ga ne zna nikako, jer sam ja sjedio s Bakirom i prič'o. Bakir lično Bubala ne zna nikako i Bakir nema uticaja na Bubala. Znači, Tihićev je. Sada, jebi ga, kako bi ti rek'o, kad je to sve povezano, da ja to sada pritišćem, ovoga kako se zove, bilo koga, kad ne mogu doći do Bubala, a on ne popušta ni milimetra.
Ma, bojiš se ti
Oručević: Hoćeš da ga ja malo, rano je sada.
Spahalić: Ma, šta rano, kasno je! To mi je sada glavni problem da riješim u ugovoru, to mi je ostalo.
Oručević: Da ga odradimo?
Spahalić: Kako, kako, ne možeš mu se približiti, eto ja iš'o sa njim.
Oručević: Ja sam s njim jaran.
Spahalić: I ja sam. Sjeli, pa Bubalo, urazumi se, ma jarane, nema govora, mi donijeli na Izvršnom vijeću opštine, pičke materine, nema govora ovo, ono i gotovo. E sad, šta ima tu još jedno što sam ja molio ovu komisiju. Ja fino molio ovu komisiju što pregovaram sa njima iz Vlade. Daj, bolan, sastavite se, sastavite i Federalnu komisiju za koncesije, pa zajedno, hajmo matematiku, otiđite i onda Bubalu, stavite mu na sto. Halo, ba, čovječe, jesi li stvarno tako lud da hoćeš da srušiš ovaj projekt.
Oručević: Ti se prihvatio na deset posto?
Spahalić: Jesam. Pa, moram, nema drugo, da mi je barem osnovne stvari očistiti.
Oručević: Da to bude jedini trošak i doviđenja.
Spahalić: Pa ja, pa ja, tako je. I to radim sada na tome. Jesmo li se dogovorili? Zato ti kažem. Eto sad, slobodno ti sa Austijancima tih 30 posto razigraji kako hoćeš.
Oručević: Znači, 45 posto ostaje za sve dalje?
Spahalić: Nemoj ti njima ni spominjati 45 posto, bolan. Evo sada, s njima idemo natvrdo sa 30 posto, pa ćemo vidjet kasnije šta će se dešavati.
Oručević: Mislim da bi tu mogao biti "Statkraft".
Spahalić: Pa, ne znam, Safa, jer nisam ni sa kim pregovarao, ama nisam ni sa kim pregovarao, ja ti tvrdim, moraš mi vjerovati ako zajedno radimo na nečemu.
Oručević: Ma, bojiš se ti svega.
Spahalić: Kako se neću bojati. Vidi, bolan, milion problema, nema ugovora u džepu, a ti sada nešto pregovaraš. I šefu ću kazati da si neozbiljan.
(kraj)
Oručević: Mujo i ja već dugo svašta igramo
Kako na početku, tako i na kraju razgovora, tema su opet otac i sin Hilmo i Mujo Selimović, koji su očito postali glavni saradnici grupe čiji je jedini cilj otimanje milijardi KM.
Spahalić: Čekaj, čekaj, nisi mi rek'o šta je sada Hilmino (Hilmo Selimović, op. a.) ovdje?
Oručević: Ništa, ništa, sve je isto.
Spahalić: On kaže nešto se povuk'o.
Oručević: Nije se povukao. On priča isto što i ja, mi smo neke stvari završili da radimo u tandemu i da njega, sve si završio sa mojim razgovorom.
Spahalić: Ja sam očekivao da samo ovako trebamo sjest, a ne dva sata kod Muje (Mujo Selimović, op. a.), jebo te Mujo, mislim, cijenim čovjeka, al ga prvi put vidim. Bil ti prič'o ovako pred nekim da ga prvi put vidiš?
Oručević: Ma, svidjet će ti se.
Spahalić: Ama meni se on već svidio, al pazi, ba, sjedi čovjek kojeg ja nemam pojma.
Oručević: A mi već dugo igramo. Igramo, igramo već godinu dana i svašta igramo i pravo.
Spahalić: Ama sve uredu, al ja čovjeka prvi put vidim.