Laertes wrote: ↑26/10/2022 16:19
Za nas bez pretplate na Telesport, super bi bilo kad bi copy text ovdje.
Nakon tjedan dana igre samo tri ekipe još uvijek nemaju pobjedu u novoj NBA sezoni. Ništa čudno s obzirom na to da je liga iznimno izjednačena te da play-in turnir daje dovoljno motivacije čak i slabašnim ekipama da ne krenu ozbiljno tankirati prije veljače, pa makar nagrada ove sezone bio igrač s najvećim potencijalom još tamo od LeBrona Jamesa. Momčadi koje su i dalje na okrugloj nuli predvodi Orlando koji, ako išta, može biti zadovoljan igrom Paula Banchera, Colea Anthonyja i Franza Wagnera, koji bi za godinu dana mogli predstavljati osovinu ozbiljne ekipe. S njima je i nesretni Sacramento kojemu je presudio brutalno težak raspored i koji unatoč tome još nije izgubio utakmicu sa više od sedam poena razlike.
Trojac zaokružuju Los Angeles Lakers, momčad koja na svom rosteru ima dvojicu — kad su zdravi — top 10 igrača. Prisustvo takvog dvojca kroz povijest je obično garantiralo siguran plasman u doigravanje uz realnu šansu za osvajanje naslova. Lakersi trenutno izgledaju jako udaljeni od te propozicije.
Lako za 0-3. Malo je ekipa, pogotovo u ovom novom, izjednačenom NBA-u, koje ne spoje tri poraza zaredom, pogotovo na otvaranju sezone kad mlade momčadi generalno bolje prolaze zato jer su njihovi igrači gradili kemiju igrajući kako Ljetnu ligu tako i ozbiljne minute u predsezoni, dok veterani tek moraju ući u natjecateljski ritam. Problem je u tome što je igra Lakersa izgledala još lošije nego što to rezultati ilustriraju. Porazi od Clippersa i Blazersa bili su na knap, prosuti u zadnjim minutama utakmica, tako da sam skor nije bio toliko kriminalan koliko kompletni dojam.
Nevjerojatno je koliko je momčad dosad izgledala suho i nemušto kad LeBron i Anthony Davis igraju na bar 85-90 posto svog optimuma. AD se i dalje muči sa šutom s poludistance s kojim je lani ušao u probleme, dok LeBron na račun svojih godina jednostavno mora uzimati predahe tijekom određenih defenzivnih akcija, ali i jedan i drugi su pokazali ozbiljan pristup, pogotovo u obrani koju ovako intenzivno nisu igrali još od bubblea. Zavraga. Momčad je toliko loše posložena, toliko puna urođenih mana i boleština, da bi je mogle izvući samo ponajbolje AD i LeBron sezone. Što je apsurdno kad uzmemo u obzir koliko je njen maksimum visok.
Westbrookova karijera spremna je umrijeti, kao i mnoge prije nje, na oltaru ega
Apsurdno je i to da su Lakersi toliko loši kad uzmemo u obzir da su se u odnosu na lanjsku sezonu poprilično pojačali. Barem na papiru. Jasno, ta pojačanja morala su biti uklopljena u skučene okvire salary capa, ali Lakersi su ni iz čega u ekipu doveli Pata Beverlyja, dokopali su se Lonnieja Walkera, vratili Dennisa Schrödera koji je zadnji put bio relevantan kad je igrao u njihovu dresu, dali su šansu Troyu Brownu koji je lani imao par impresivnih nastupa za Bullse, došao je osvajač prstena Juan Toscano-Anderson, Damian Jones i Matt Ryan bili su okej potpisi za zaokruživanje rostera, a računali su i na iskorake iznutra, kroz razvoj Austina Reavesa i ozdravljenje Kendricka Nunna koji je propustio čitavu prošlu sezonu.
Šipak. Walker je jedini koji je izgledao kao ozbiljno pojačanje. U Beverlyja ne sumnjam jer on je točan profil igrača kakav Lakersima treba, ali zasad je gađao 20 posto iz polja, što ga je učinilo minusom u napadu, a Nunn, Brown i Toscano bili su tek mrvicu bolji, griješeći ili s ove ili s one strane terana. Lakersi kao momčad kroz ove tri utakmice gađaju 21 posto trice iz 118 pokušaja, posljednja su momčad lige po ofenzivnom rejtingu, a zadnji su i po efektivnom šutu iz polja, i to za zastrašujućih 3,6 posto — veća je razlika između pretposljednjeg Thundera i zadnjih Lakersa nego između Pelicansa koji drže sredinu tablice po toj statistici i Thundera. Nevjerojatno je da su toliko loši kad su daleko najbolja ekipa u realizaciji na obruču, prvenstveno zahvaljujući Davisu i LeBronu, što jasno ilustrira koliko je ovo nemušto posložena momčad.
Lakersi imaju puno rupa i boleština, a jedna je daleko najveća. Russell Westbrook postao je Krnjo za sve grijehe Lakersa. Svi minusi ekipe svaljeni su na njegova leđa i prvi bih rekao da je to nepravedno, da postoje brojni problemi u strukturi ove ekipe, pokušao bih bar malo obraniti Wesa koji je u suštini samo mrvicu sporija i puno manje eksplozivna verzija najboljeg sebe, ali ne mogu.
Rusell Westbrook je očajan. Očajan. Toliko očajan da boli kad ga gledaš.
Nema sumnje da su godine počele uzimati danak. Wes je oduvijek bio igrač koji se punom težinom oslanjao na svoje zavidne fizičke darove, a sada su oni počeli polako kopnjeti. Prvi korak više nije tu, lateralno kretanje izgleda mrvicu sporije, a skočnost je toliko pala da Wes ima problema realizirati i najotvorenija polaganja. Jedino što je još uvijek na razini je tranzicija s loptom u rukama, iako je i tu mrvicu sporiji nego u svojim najboljim danima. Čovjek više ne može poentirati iz kontakta, ne uspijeva si sam kreirati šutove u kojima kontakta nema, a off-ball igra mu je ionako oduvijek bila kriminalna. Uništavanje odskoka dodatno je pogoršalo njegov ionako ispodprosječan šut, pa je kroz tri tekme tricu gađao 1/12, a s poludistance je još gori.
Stvar je u tome što čak i ovakav Westbrook može biti koristan igrač. Možda ne u Lakersima, čije je dovođenje Wesa jedan od najglupljih i najnerazumljivijih poteza svih vremena, pošto je on antiteza ideal-tipu igrača kojima treba okružiti LeBrona i AD-ja, ali definitivno drugdje u ligi. Kad bi igrao kao sekundarni play koji cuta prema obruču, koji postavlja pickove mimo lopte koristeći svoja široka ramena i nisko težište, i koji vrti nekakav 1-3 ili 1-5 pick and roll nakon što Lakersi isprazne stranu (iako je pitanje koliko obrane njihovi ne-šuteri mogu povući za sobom da otežaju help defense), mogao bi biti solidan igrač. Pogotovo kad bi ulazio s klupe i predvodio drugi jedinicu, staggerajući maksimalno minute s LeBronom, pokraj kojeg se čini kao tehnološki višak.
Ništa od toga. Westbrookova karijera spremna je umrijeti, kao i mnoge prije nje, na oltaru ega.
Čovjek koji je potiho ulazio u sukobe sa svojim kritičarima i onda kad je bio dobar, i koji ne samo da ne odustaje od svoje neučinkovite igre nego je i dobrano forsira kako bi dokazao da je i dalje faca, iz utakmice u utakmicu sve više izgleda kao da mu ovdje nije mjesto. Ne samo u Lakersima, nego u ligi. Pojela ga je promjena paradigme koja je otupila vrijednost njegova skillseta, pojele su ga i godine, ali ništa ga ne proždire kao taj prokleti ego.
Wes je uvijek bio igrač kojeg ste morali istrpjeti, koji će uzeti 20 kuna iz kasice-prasice i usput je okrhnuti samo da bi utakmicu kasnije kupio novu i u nju stavio 200. Bio je frustrirajuće briljantan, posebno u koprodukciji s Kevinom Durantom i Jamesom Hardenom, pa čak i kasnije samo s Durantom, izmjenjujući se u izolacijama, napadajući bjesomučno reket kao što running back napada defenzivnu liniju, sposoban zadiviti svojim gotovo pa superherojskim fizikalijama. Brutalan u tranziciji, čest na liniji slobodnih bacanja, sjajan skakač za svoju visinu (koliko god Thunder gradio skokove za njega jednom kad je KD otišao), Wes je na trenutke bio podcijenjen čisto zato jer je košarka koju je Thunder igrao bila prokleto ružna.
Lik je bio drugi najbolji igrač ekipe koja ne samo da je došla do finala lige, nego je na tom putu srušila Dallas Dirka Nowitzkog — dakle, tada aktualnog prvaka — pa Lakerse Kobeja Bryanta koji su dvije godine ranije osvojili naslov, pa San Antonio Spurse koji će dvije godine kasnije osvojiti titulu da bi na kraju ispala od LeBrona i Dwyanea Wadea i Chrisa Bosha. Alo.
Taj Westbrook više ne postoji. Čovjek je bezopasan u ekipi koja je kroz tri utakmice kreirala 20 turnovera i stalno igrala tranzicijsku košarku.
AD i LeBron bez njega na parketu (38 posjeda) imaju net rating +13.8, dok su s njim na parketu na -7.1. Kada je ušao u finišu utakmice protiv Blazersa vodili su 98–90, samo da bi Portland napravio seriju 16–6 koja je okončana poenima nakon jedne od najgluplje ispaljenih dugih dvojki u povijesti košarke, 18 sekundi od igrača koji ove sezone gađa 3/17 iz skok-šuta i koji je bio toliko hladan na toj tekmi da bi posramio i Andrea 3000. Ono što možete primjetiti kod akcije je da Jusuf Nurkić uopće ne izlazi na Wesov šut, što nije pogreška ni lijenost, nego taktika — suparnici su ove sezone čuvali samo 41 posto svih Westbrookovih šutova, tjerajući ga da šutira kad god je to moguće i računajući da ne može staviti ništa ni onda kad je širom otvoren. To je najveći postotak otvorenih šutova jednog igrača od 2013./14., kad se ta statistika počela bilježiti.
Bojim se da je Wes toliko zastranio u svom ratu protiv hejtera, stvarnih i imaginarnih, da nema šanse da promijeni svoju igru. Za njega u ovom stanju, stanju arhaičnog neefikasnog potrošača lopti, nema mjesta ne samo na ekipi koja se nada naslovu — što Lakersi i dalje jesu, koliko ta nadanja bila nerealna — nego i u čitavoj ligi.
Misle li spasiti sezonu, Rob Pelinka ga se mora riješiti, za što će se morati odreći bar jednog, a vrlo vjerojatno i dva picka prve runde, ovisno o tome hoće li opet otvoriti razgovore s Pacersima oko Mylesa Turnera i Buddjya Hielda, ili će riješenje tražiti u, recimo, Jazzu, koji bi mogao ponuditi neku kombu Mikea Conleyja, Kellyja Olynyka, Jordana Clarksona i Rudyja Gaya, što bi i Jazzu dobro došlo jer Danny Ainge želi tankirati i ovaj 3-1 start mu nikako ne odgovara. Ono što Lakersi moraju odlučiti je žele li trejdati pick ili dva za nekakvu 7-postotnu šansu za osvajanje naslova ili je ova ekipa gotova. U tom slučaju mogu zadržati Wesa, ali bi isto tako trebali trejdati AD-ja i LeBrona, što na prvu zvuči suludo, ali dugoročno dobiva smisao.
Po meni bi se trebali kockati. Za razliku od većine ekipa u ligi Lakersi su pokazali da mogu izgraditi šampionsku momčad čak i onda kad povlače krivi potez za potezom samo zato što će uvijek biti zvijezda koje će sjaj Los Angelesa i ono što Lakersi nude izvan parketa privući u momčad. Naslov je vrijedan par godina irelevantnosti. U ovom trenutku daleko su od njega. Trejdaju li Wesa, makar potrošili dva picka, malo će mu se približiti. Čak i da ga stave na klupu i zamrznu, kao što je Houston lani zamrznuo Johna Walla, šanse će im biti bolje.
Tragedija, šta da vam kažem. Još jedan nekoć veliki igrač postao je žrtva vlastitog ega.
