sime_cipol wrote: ↑02/02/2025 08:07
Bošnjačka politika nije najjača.
Ima isto onoliko snage koliko i hrvatska i srpska u BiH.
Ovdje se sve dijeli na 3.
I ako svoj opstanak vide i EU politikama i zakonima, zasto se ne provode odluke Suda za ljudska prava, nego bi da jos vise podijele društvo i pojacaju konstitutivnost. Sa konstitutivnim narodima, bez jednakosti svih ostalih nikada necemo uci u EU
Bošnjačka politika jeste najjača u BiH, a u F BiH još jača u odnosu na hrvatsku politiku i Hrvate. U to nemam nikakve sumnje i u prilog tome idu činjenice da b p objektivno ima dva člana Predsjedništva, duplo više predstavnika u DKP od Srba, većinu u Parlamentu BiH i F BiH, premijera i većinu u Vladi F BiH, većinu u izvršnoj i sudskoj vlasti F BiH itd.
Jedino ograničenje bošnjačkoj politici u odnosu na hrvatsku joj je dvodomni sistem zakonodavne vlasti u BiH i F BiH gdje traži načina kako da ga zaobiđe postavljanjem "svojih" ljudi ili uruši odlukama sudova i VP. Tridesetogodišnja praksa provedbe DMS je pokazala da ono što se po Ustavima BiH i F BiH dijeli na tri ili na dva ne mora da bude i nije ono što je bilo u izvornom obliku.
Kad već spominješ politike EU, konstitutivnost, Ostale i njihovu ravnopravnost BiH je od EU dobila zadatke kroz različita poglavlja. Ukidanje konstitutivnosti, kantona/županija ili vlastitih ustava odnosno državnog uređenja nisu prioriteti ili se uopće ne spominju. Za razliku od recimo reforme sudske vlasti koja treba da nepristrano sprovodi zakone i time brani prava pojedinaca ili grupa.
Na popisu 2013. smo se izjasnili kakvi smo u stvari većinski ili manjinski. Ostalih jeste malo i treba poštivati njihova prava ali i ta prava Ostalih su predmet političke manipulacije koja se najbolje ogleda u klubu Ostalih DN F BiH u kojima od starta DMS nema stvarnih nacionalnih manjina poput Roma, Židova, Slovaka koje su pregazili "Bosanci" među kojima opet nema niti jednog "Ivana, Marka ili Žarka".
Svi znamo da se prava Ostalih koristite za političku manipulaciju u korist bošnjačke politike, a ne radi stvarne želje da ti ljudi budu stvarno kulturološki, identitetski ili ekonomski ravnopravni većini (nigdje ih n pr nema u izvršnoj vlasti).
Energija se rasipa na te pokušaje uzurpacije ili obrane stečenih pozicija, a ne na rješavanje stvarnih problema i ispunjenje uvjeta EU. Da je BiH sada jedinstvena i unitarna država kao što nije, opet ne znači da će BiH ispuniti uvjete EU.
Hrvatska politika silom (ne)prilika učestvuje u tome svemu ali ne iz pozicije koja će unaprijediti njen politički položaj (kao što radi bošnjačka politika) nego radi čuvanja onoga što je od konstitutivnosti iz 1995. ostalo danas. Imajući u vidu da je konstitutivnost Srba i Bošnjaka neupitna za razliku od ove njihove.
