Juce sam bio na kafi sa prijateljicom koja je zavrsila fakultet, magistrirala, ucenica generacije i tako ti fazoni, znaci da ne ulazim u detalje ali jedan bas ozbiljan fakultet zavrsiti sa samim desetkama, magistrirati, pricati 4 jezika nije bas mala stvar.
Problem je taj sto je ona zavrsila sve to i vratila se u svoj grad, isla na konkurse na sve strane...nije birala posao jer joj roditelji nisu bas dobrostojeci i dobrano su osjetili to dok su je odskolovali...ali na sve strane je dobijala odbijenice, cak joj na nekim konkursima u lice govorili da je po zahtjevima prva, ali taj i taj mora biti primljen.
Cura pala u depresiju 3 mjeseca nije iz kuce izlazila...
Sinoc me na kafu zove, pokazuje mailove, meni oci stale kontam zafrkava me...znaci firma koja je gigant u njemackoj zove je na razgovor, cak kada je rekla da trenutno nema novca da dodje tamo platili joj avionsku kartu, smjestaj u hotelu 5 dana i prevoz svaki dan do firme i nazad...samo eto da obave razgovor, da se upozna s njihovim poslom i da odluci zeli li da radi za njih.
I meni sad dva dana evo ne ide u glavu, da su neki tamo ljudi iz Stutgarta spremni da joj plate to sve, a da nijedna firma nasa nije u njoj vidjela nista vrijedno da je zaposle...
Nije problem sto ljudi odlaze, ali je problem sto nasa vlast, poslodavci...kako ne vide da sami sebi istovremeno u obe noge pucaju i idalje ne odustaju od svoje politike
