Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

[Haman2]

DANAJSKI DAROVI: Dodik i Čović otvoreno navijaju da Radončić bude ministar sigurnosti!
Treba samo postaviti pitanje kakav bi to Radončić bio ministar sigurnosti BiH kada Čovića i Dodika priželjkuju njegovo imenovanje.



Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik izjavio je u srijedu da ne bi bilo loše da Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a bude novi ministar sigurnosti BiH.

Dodik je, odgovarajući na pitanje da li je tokom sastanka spomenuta Demokratska fronta, rekao da nije, ali da jeste Radončić, kao ministar sigurnosti

"Ja ne mislim da je to loše. Ja ne dozvoljavam da neko bira moje kadrove i ne petljam se u ono što predlaže SDA", kazao je Dodik.

Zanimljivo je zbog čega Milorad Dodik smatra da Fahrudin Radončić ne bi bio loš ministar sigurnosti. Svaki građanin BiH koji je iole upućen u političke prilike u Bosni i Hercegovini zna da je Fahrudin Radončić politički bliži proruskoj i anti-NATO koaliciji Dodik -Čović. Stoga sa aspekta interesa Milorada Dodika, koji su izvan svake sumnje usmjereni ka cilju razbijanja Bosne i Hercegovine, Radončić uopće ne bi bio loš ministar sigurnosti.

Dokaz tome jeste i političko držanje Radončića u posljednjih nekoliko godina ali i otvorena medijska i politička podrška Radončića faktorima destabilizacije u BiH, čemu zorno svjedoči pisanje Dnevnog avaza, naročito kada je riječ o obavještajnoj aferi „Selefije“, pri kojoj su Radončić i Avaz u potpunosti stali na stranu hrvatske obavještajne službe SOA-e, dok je sa druge strane Predsjedništvo BiH na insistiranje Šefika Džaferovića i Željka Komšića odlučilo Hrvatskoj uputiti diplomatsku notu zbog djelovanja SOA-e u BiH.

Treba samo postaviti pitanje kakav bi to Radončić bio ministar sigurnosti Čovića i Dodika priželjkuju njegovo imenovanje.

Kao ilustracija raspoloženja probosanske javnosti prema Radončiću ponajbolje može poslužiti ocjena advokata i uglednog novinara Senada Pećanina koji je prije par dana u intervju za jedan beogradski medij, Radončića nazvao novim bošnjačkim Fikretom Abdićem.

„Republika Srpska sve više funkcionira kao dio jedinstvenog državnog političkog, ekonomskog, kulturnog, obrazovnog i medijskog prostora Republike Srbije. U Bosni i Hercegovini Dodik se oslanja na punu podršku Hrvatske demokratske zajednice i Dragana Čovića. S druge strane, računa i na punu dosadašnju kooperativnost pojedinih bošnjačkih lidera, poput Fahrudina Radončića, novog bošnjačkog Fikreta Abdića“, kazao je Pećanin.

Sa druge strane, kao i mnogo puta do sada Radončić glumi lažnu nezainteresovanost za poziciju ministra sigurnosti, pa putem medija pod svojim direktnom i indirektnom kontrolom poručuje kako ga to pretjerano i ne zanima.

(S.B.)

[mishic]

Sva politička dešavanja u Bosni i Hercegovini ukazuju na jednu sistemsku grešku i krivi redoslijed poteza i MZ i domačih aktera u nastojanju da se konačno uredi društvo i napravi normalna država. Ta sistemska greška leži u činjenici da se od politike i političara očekuje rješenje i dogovor oko uređenja države i društva što jednostavno nije moguće ni u mnogo homogenijim i jednostavnijim zajednicama i društvima a kamo li u ovako složenom društvu kakvo je ovo bosanskohercegovačko.

Umjesto da se krene od prava i da se rješenja traže u uspostavi i funkcioniranju sudske vlasti (tužilaštva, sudovi i represivni aparat, policija) mi se decenijama vrtimo u krug, tonemo, nadmudrujemo, izlazimo na izbore, a onda nemožemo ni formirati vlast prema rezultatima izbora nego trgujemo foteljama, krademo, potkradamo, ugrožavamo jedni druge, plašimo se jedni drugih, otimamo za ministarstva i pozicije kako bi namakli onima koji su se dočepali vlasti i svi tonemo, propadamo, kukamo, ugroženi smo, očajavamo, iseljavamo se...
Kao da je političarima briga za sve to. Oni brinu o sebi, sebi i svojima namiču, međusobno se štite, jedni drugima progledaju kroz prste, kriminal raste, privreda stagnira, sve teže se živi i tako već decenijama.

A kada iselimo iz BiH, dođemo u pravno uređenu državu gdje smo stranci, manjina, bez "svojih" i stranke, i sunarodnika, jezika, vjere, kulture, tradicije i dr. bude nam dobro i bolje nego tamo među svojima.

Ne razumijem kako one stranke koje se smatraju probosanskim jednom ne uspiju domoći se Ministarstva pravde pa da odatle krenu uređivati društvo i državu kroz uređenje tužilaštava, sudova i policije jer bi time uspostavili sigurnost, zaštitu i pravo svakog pojedinca obezbijedivši mu ravnopravnost, jednakost pred zakonom a time i sigurnost i država bi profunkcionirala. Bilo bi to društvo vladavine prava a ne ove ili one stranke, društvo u kome bi svatko bio zaštićen, siguran i sa jedakim pravima i mogučnostima. Prestalo bi biti važno gdje živimo, šta radimo, koje smo nacije, vjere i kojoj stranci pripadamo.

Bilo bi nam kao u Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj... Vladavina zakona je ono od čega treba poćeti u uređivanju društva i države jer u pravnoj državi i političari moraju dobro paziti šta rade, kako se finansiraju, poštuju li red i zakon i pri zapošljavanju, i pri javnim nabavkama, i pri školovanju i svemu drugom. Kada se to obezbijedi i zakon bude jednak za sve i iznad svakoga tada se kreće naprijed, i tada više nije bitno ni ko je ko ni ko je šta. tada se čovjek okrene sebi, radi, živi i uživa u plodovima svoga rada. Siguran je, ne plaši se i svejedno mu je za desetinama stvari o kojima u neuređenom društvu mora da misli, brine, plaši ih se... Zakonodavna, upravna i sudska vlast interakciju postižu tek kada su odvojene, zaštićene i bez uticaja jedne na drugu. Kada se one sližu, poistovijete i pomiješaju onda je zlo.

[GandalfSivi]

Kad se malo ozbiljniji ljudi od Bakira, Fadila i Zvizdica pozabave ekonomskim faktima (prica je o Argentini, ali se nadjosmo na tabeli)...

[Haman2]

PROFESOR IVO KOMŠIĆ: "Gdje su katolici iz Republike Srpske"!?
Za njihov nestanak ne treba kriviti Milorada Dodika. On tokom rata nije učestvovao u prljavim dogovorima. To pitanje traži drugu adresut

AUTOR: Ivo Komšić



Krajnje je licemjerno tražiti i očekivati od pape Franje da pita Milorada Dodika, aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, „gdje je 95% katolika iz RS-a“, ili iz srednje Bosne, Krajine i drugih mjesta BiH. Pa ako netko zna o čemu se radi, zna biskup Franjo Komarica, koji preko pape to pitanje plasira Dodiku. Biskup je bio svjedokom iseljavanja i „humanog preseljavanja“ Hrvata (katolika) iz BiH, posebno iz Posavine i banjalučke regije. Još su u sjećanju slike iz Davora kako biskup u čamcima prebacuje Hrvate iz svoje biskupije preko Save u Davor, u Hrvatsku. Ljudima su se spašavali životi, nitko se i nije pitao zašto i koja je svrha. U tom vremenu to je bio i hrabar i human čin, za samog biskupa rizičan po život. Spašavalo se što se spasiti moglo.

Biskup je ostao u Banjaluci, uz sve opasnosti rata, i svjedok je svemu što se zbivalo. Utoliko više začuđuje njegovo pitanje danas. On bolje od bilo koga zna gdje su katolici iz Republike Srpske. Zna bolje i od Milorada Dodika, jer ovaj u vrijeme „humanog preseljenja“ nije imao nikakvu funkciju u RS-u. To je bila Karadžićeva Republika Srpska, Dodik joj je tada bio opozicija i ne može se danas prebacivati krivica na njega za taj egzodus. Mora se biti pravičan i pošten u ocjenama i optužbama. Ako se Dodiku može prigovoriti, onda je to njegov odnos prema povratku Hrvata u RS. U svom premijerskom mandatu nije učinio gotovo ništa da se omogući nesmetan i održiv povratak. Ali, mora se znati da to nije njegov projekat, on ga je naslijedio i nije ga dovodio u pitanje. To je istina i treba se znati. To zna i biskup Komarica. Pitanje je zašto tu istinu prešućuje biskup.

Dogovorno iseljavanje

Općepoznata je činjenica da su se Hrvati iz RS-a iseljavali po dogovorima koje su postigli Franjo Tuđman i Slobodan Milošević u Karađorđevu, te Mate Boban i Radovan Karadžić u Grazu. U ideji podjele Bosne i Hercegovine, oko koje su se dogovorili tadašnji lideri susjednih država i lideri paradržava u BiH, cijela Posavina i banjalučka krajina pripale su RS-u. U takvoj koncepciji, RS je bio samo prelazna faza do velike Srbije. To je biskup Komarica znao i tada, a zna i danas. Uostalom, u Grazu su Boban i Karadžić precizirali koje općine pripadaju RS-u, a koje „Herceg-Bosni“. Znalo se i to da se formiraju etnički čista područja koja se međusobno razgraničavaju. Kome još nije bilo jasno da će se ljudi morati preseljavati da bi se ta koncepcija realizirala? Ili će se morati pobiti. Radi toga se iseljavanje, provedeno milom ili silom, nazivalo eufemizmom „humano preseljenje“. Vojnički pojam za to je bio „etničko čišćenje“. (Haški sud je dokazao da je i jedno i drugo bio zločin.)

Sve to biskup Komarica zna. Sudjelovao je u tome s vrlo jasnim motivom i odgovornošću da svoje vjernike mora spašavati od smrti. I to je radio zdušno, nesebično, uz sve rizike. Ali isto tako zna i zašto je do toga došlo, gledao je na licu mjesta kako funkcioniraju dogovori iz Karađorđeva i Graza. Ako je tada bilo oportuno šutjeti i spašavati ljude, danas nije. Danas se nalazimo u vremenu suočavanja s istinom. Bez toga nema pravde, bez pravde nema pomirenja, bez pomirenja nema budućnosti. Biskup bi to morao znati bolje od svih, bolje od političara i državnika. On je katolički biskup, on živi po osnovnom Kristovom kredu: ja sam put, istina i život. (Koliko je samo puta to izgovoriti ovih uskršnjih dana.) Jedini put na kome život može opstati je istina. On to zna i dužan je to svjedočiti. Političari katolici, koje on krije, to i ne moraju znati bez obzira što obijaju oltare širom BiH. Oni se nikada nisu uputili u vjeru, samo se guraju u nju.

Biskup Komarica sve to dobro zna. Zato on mora izaći u javnost i reći istinu i radi sebe i radi svojih vjernika. On mora reći svojim vjernicima da su prodani u političkoj trgovini, da ih je on spašavao od smrti i prebacivao preko Save radi toga, a ne da bi sudjelovao u toj trgovini. Ponašao se i kao čovjek i kao biskup. Ali bi morao i danas izaći i kao čovjek i kao biskup i reći istinu. To ne treba reći Dodik, niti to treba pitati papa. On o tome ne mora ništa znati. O tome danas više znaju Dragan Čović i HDZ, baštinici zločinačke politike „humanog preseljenja“, njih treba pitati.

Odnos prema Dodiku

Druga nedvosmislena istina koju biskup ne bi smio zatajiti je odnos HDZ-a i Čovića prema Dodiku kao premijeru RS-a. Uostalom, i biskupov odnos prema njemu. Biskup je od njega primio svojevremeno odlikovanje. Je li se pitao zašto? Da li zbog toga što je sudjelovao u egzodusu Hrvata iz njegovog entiteta, što bi bilo nepravično, ili zbog toga što je zatajio uzroke egzodusa? Kada se biskup suočio s posljedicama i počeo tražiti krivce, tada se sukobio s Dodikom. Ali, to je bilo kasno, on je već primio nagradu. Zatajivanje istine uvezuje u lanac grijeha. Lažno stanje se prihvati kao stvarno i objektivno, kome se ljudi onda pokoravaju. Tako je biskup zaboravio sve što se desilo u ratu i krenuo graditi pastoralni centar u Drvaru, a da se nije pitao odakle tu katolici kada ih prije rata uopće nije bilo (treba pogledati popis iz 1991. godine). Nije se pitao tko ih je doveo u Drvar, čije su domove zauzeli i što se desilo s vlasnicima tih domova. Katoličko naseljavanje Drvara nije shvatio kao ratni plijen. A kako bi se toga uopće sjetio a da se ne sjeti cijele Posavine i svoje biskupije. A tada bi se morao sjetiti i Tuđmana i njegove trgovine s Miloševićem: on je sve to izdao za Drvar, Grahovo i Glamoč, „stare hrvatske postojbine“. Kako to danas problematizirati a da se ne dovede u pitanje „predsjednik svih Hrvata“. On je nedodirljiva osoba, nedostaje mu samo oreol. I ne bi bilo čudo da neki biskup pokrene postupak beatifikacije, bez obzira na haške presude.

Biskup Komarica je katolike u Drvaru prihvatio kao stanje bez uzroka, kao da je odvajkada tako. Ali, morao je prihvatiti i stanje u RS-u, u kome nema 95% katolika, kao stanje bez uzroka. I to je biskupov problem za koji se krivica baca na Dodika. Kada običan čovjek zataji istinu ili je izokrene, kaže se da je lažov; kada biskup to uradi, onda je izdao Krista.

U povijesnu istinu RS-a spada i hrvatska politika prema tom entitetu i odnos Hrvata prema njemu i prema Dodiku. U svim dosadašnjim izborima, od 1996. godine do danas, biskupovi katolici uglavnom glasaju za vladajuće entitetske stranke, a u nekoliko posljednjih izbora direktno za Dodika. Kako i ne bi kada su njegovi glavni politički partneri Dragan Čović i HDZ. Oni nikada nisu postavili pitanje o položaju Hrvata u RS-u. Kada to problematizira biskup, prvo bi morao problematizirati Čovića i HDZ. A oni su nedodirljivi. Kada bi se biskupu i nebo srušilo na glavu, on to ne bi uradio. Obilazio je i obijao pragove Vlade Hrvatske i Sabora, tražio podršku za povratak, ali nikada nije rekao pravu istinu, nikada nije govorio o uzroku. Uzrok je bio apstraktan, neodređen, nedohvatljiv. Uvijek je govorio samo o aktuelnom stanju koje nema svoje uzroke. Uvijek je okrivljavao za to neznanog nekoga. Političarima je bilo jasno o čemu se radi, ali im je ta inpersonalnost godila. Puku je ostajalo sve nejasno, puk je sluđivan zamjenama uzroka i posljedica jer ljudi još nose traume, ljudi još pamte, a ni biskup neće da kaže o čemu se radi. Toliko je sluđenosti u glavama ljudi da i danas glasaju za Dodika u RS-u, a za HDZ u ostalom dijelu BiH kao glavnom njegovom savezniku. To će trajati sve dok se ne izađe s istinom. Do tada, Kristov kredo ja sam put, istina i život ostat će obična fraza.

(IZVOR: Analiziraj.ba)

[Novak20]

Enver Kazaz 25.04.2019
Enver KAZAZ: Politika nade u Nikšićevom i Kojovićevom BH bloku Nikšićeva i Kojovićeva stranka danas stoje pred novim izazovom: kako i na kojim osnovama izgraditi BH blok kao politiku bosanskohercegovačke nade. Možda je najbolji temelj za to dosadašnja praksa Vlade Kantona Sarajevo
Bosnu i Hercegovinu iz njenih kriza, cijelo poslijeratno iskustvo to dokazuje, ne može izvući vlast, već opozicija. Ona, osim za kratke vlasti Lagumdžijnog SDP-a u koaliciji sa SDA, za to nikad nije imala priliku. A tu jedinu je propustila ne samo zato što je Lagumdžija pogrešno vodio stranku, spriječivši svojom liderokratijom njenu unutrašnju demokratizaciju, nego i zato što je u koaliciju ušla sa strankom koja u institucijama sistema razvila svoju klijentističku infrastrukturu baziranu na nepotizmu, korupciji, kriminalu i drugim oblicima bezakonja. Ta se koalicija pokazala kao samrtni zagrljaj za SDP sa svojim političkim krvnikom, pa se 2014. nakon izbornog debakla, činilo da je ova stranka zauvijek uništena. Međutim, pokazalo se da je lijek protiv smrtne bolesti ove partije pronašao Nermin Nikšić suštinskom unutrašnjom demokratizacijom SDP-a i zaokretanjem ka socijaldemokratskoj ideologiji, koju je Lagumdžija uništio svojom idejom tehnomenadžerske politike. Zato je uspjeh SDP-a na zadnjim opštim izborima, na kojima je podigao rezultat za oko pedeset posto bolji u odnosu na one lokalne iz 2016., pokazatelj da se samo unutrašnjom demokratizacijom mogu potaknuti unutarpartijske kreativne energije i postići ideološko i programsko profiliranje stranke nasušno potrebne zemlji koju razaraju krize: ekonomska, socijalna, kulturna, moralna, ustavna, politička, demografska itd.

Protiv sebe SDP je u proteklih četiri godine, a naročito nakon izbora imao moćne neprijatelje: Komšićeve i Izetbegovićeve propagandističke medije i novinare, znatan dio akademske zajednice, religijske institucije, obavještajne službe, instrumentalizirane policijske organe, prevarantsku kvaziljevicu u Komšićevom DF-u udruženim sa bošnjačkom nacionalističkom SDA, te unutrašnje neprijatelje, poput Ive Komšića, koji je sjednicu Glavnog odbora stranke na kojoj je donesena odluka da se odbaci koalicija s nacionalnim strankama doveo u vezu s Miloševićevom ratnozločinačkom politikom, ili Mire Lazovića, koji je otvoreno branio interese SDA u SDP-u, žestoko radeći na raskolu stranke. Kvazipatriotska kuka i motika digla se protiv SDP-a, optužujući ga za izdaju zemlje, a ova stranka položila je test unutarpartijske demokratije i kao nijedna do sada od uvođenja izbora u bivšoj Jugoslaviji otvorila se za uvid javnosti u donošenje svojih ključnih odluka. Moglo bi se reći da je SDP u tom pogledu najdemokratičnija stranka u regiji i da se upravo tu nalazi zaloga njegove političke budućnosti. Za razliku od drugih socijaldemokratskih partija, izuzimajući onu Zorana Zaeva u Makedoniji, SDP je prevladao krizu socijaldemokratije koja je zahvatila svijet i našao put za temeljni povratak socijaldemokratskoj ideologiji. Istodobno s tim, Nikšićeva stranka je, odbivši da koalira sa Izetbegovićevom kriminogenom SDA, a na državnoj razini sa istim takvim Dodikovim SNSD-om i Čovićevim HDZ-om, spasila političku alternativu u zemlji kapilarno premreženoj nacionalizmom koji je u praksi ovladao cjelokupnim sistemom institucija i državni aparat pretvorio u svoj nepotistički, klijentilistički instrument.

Na toj osnovi SDP je skupa s Našom strankom, ostajući vjeran principima izgradnje multietničke, odnosno građanske države, spasio nadu, ma koliko utopijski profiliranu, da je u nekoj projektivnoj budućnosti moguće izgraditi takvu zemlju i društvo, danas čvrsto podijeljene po etničkim osnovama. Multietnička naspram troetničke BiH koju je stvorio nacionalizam u ratu, a postraću zacementirao, platforma je koju nisu napustili u SDP-u i Našoj stranci, za razliku od Komšića, koji je umjesto građanske države odabrao da ode pod okrilje Izetbegovićevog nacionalizma, legitimirajući ga kao tobože državotvornu, patriotsku politiku, a u stvarnosti, po stupnju destrukcije sistema od razine općinske do državne vlasti – suštinski antidržavni oblik vlastodržačke prakse.

SDP-ovoj današnjoj političkoj poziciji u BiH slična je i ona Naše stranke. I ta je stranke prošla ideološku krizu. Nju je od lijevo-liberalne pozicije ka centru u političkoj praksi odveo Dennis Gratz, približivši je SDA-u. Stranku je lijevo-liberalnim pozicijama, tačnije socijalnom liberalizmu vratilo rukovodstvo na čelu s Peđom Kojovićem, a ona je na izborima postigla odličan rezultat, postajući okosnicom nove vlade u Kantonu Sarajevo, vlade koja po svemu pokazuje da je moguć novi oblik vladanja u zemlji. Naime, onaj oblik vlasti koji je po svojoj transparentnosti, moralnosti, provođenju zakona i donošenju novih zakonskih normi, vratio vjeru građana u društvenu pravednost, ali i vjeru da je obračun s kriminalom, korupcijom, nepotizmom, partijskim zapošljavanjem ne samo moguć, već i jedini spas za razorenu državu i uništeni sistem društvenih vrijednosti. I Naša stranka je žigosana, baš kao i SDP, od Komšić-Izetbegovićeve propagandne mašine, i njeno rukovodstvo je optuživano za izdaju zemlje, a Kojović je, poput Nikšića, prošao kroz medijski linč, da bi ga i sam Izetbegović, bezočno slagavši, kako to i inače zna činiti, optužio da je Srbin koji je iz Srbije došao u Sarajevo da, eto, vlada nad Bošnjacima, nad kojima, po Alijnom sinu, mogu vladati samo čistokrvni esdeaovci, preciznije, samo on i njemu odani beskičmenjaci.

Ove dvije stranke čine osnovu BH bloka, kojeg je Izetbegović uz Komšićevu obilatu pomoć i saradnju s medijskim propagandistima, pokušao uništiti. Odbranivši se od Komšićevih manipulacija i laži, te Izetbegovićevih nasrtaja, Nikšić i Kojović su pokazali da su sazreli u demokratične političare budućnosti. Naime, niti ni na jednu propagandnu objedu, čitave nizove kleveta i bezočnih optužbi, iz SDP-a i Naše stranke nije odgovoreno ni na kakav politički nekorektan način, već staloženim jezikom argumenata. Ta politička racionalnost demaskirala je Komšićevu histeriju i kvazipatriotsku halabuku, dok je istodobno SDP prošao kroz snažnu unutarpartijsku diskusiju, dokazujući da je snaga argumenata, a ne jeftinih populističkih parola, ključ demokratije. Ključni ispit u politici da se zovu vlasti, koja nosi privilegije za partijsku elitu, odgovori principijelnim stajalištima koja vraćaju moralnost u politički prostor, SDP je položio kroz unutarpartijsku raspravu. Ona je pokazala da je Nikšić stvorio jaku stranku sposobnu da odgovori na najteži izazov – politički pragmatizam. Znajući da bi ulazak u vlast bio pakt s bošnjačkim nacionalizmom, većina u SDP-u je spasila socijaldemokratiju u BiH, baš kao što je Naša stranka spasila građanski liberalizam. Od toga nema težeg ispita u politici. Interes zemlje i njene budućnosti, interes ideoloških platformi obje stranke pobijedio je pragmatične interese onih koji vlast i privilegije što ih ona nosi vide kao isključivi i jedini cilj politike.

Baš zato se i može reći: dobro je da je Komšić otišao iz BH bloka, jer je bio stalna smetnja i Izetbegovićev instrument za njegovo rušenje. Nikšićeva i Kojovićeva stranka danas stoje pred novim izazovom: kako i na kojim osnovama izgraditi BH blok kao politiku bosanskohercegovačke nade. Možda je najbolji temelj za to dosadašnja praksa Vlade Kantona Sarajevo. Naime, bez ijednog pogrešnog poteza, sa probuđenom novom društvenom energijom, ta je vlada pokazala da sve u politici može biti transparentno. Dovoljno je tom smislu podsjetiti na odlučnost vlade da učini javnim sva primanja u državnih službenika u Registru zaposlenih u javnom sektoru Kantona Sarajevo ili na donošenje Zakona o porijeklu imovine funkcionera, čitaj izabranih političara, u Kantonu Sarajevo. Ako se u Registru, koji još nije do kraja završen, može provjeriti sve od visine primanja do nepotističkih krugova i članova esdeaovske birokratije, Zakon o porijeklu imovine će omogućiti da se spriječi i procesuira svaki oblik kriminala u institucijama sistema svakog političkog funkcionera. SDA je stalno odbijala bilo kakvu mogućnost donošenja takvog zakona, što je, podsjetimo, SDP tražio i na federalnoj i na državnoj razini. Ovo su tek dva u čitavom nizu dobrih poteza nove vlasti u Kantonu Sarajevo, koja je nastala kao opozicija dosadašnjoj esdeaovskoj bezočnosti, i čiju kičmu u vladajućoj šestorci čine upravo Naša Stranka i SDP uz, naravno, Narod i pravdu Elemedina Konakovića, SBB, Hadžibajrićev NBL, te Komšićev DF, koji je u ovu političku većinu ušao zato što tada još nije bio u koaliciji sa SDA.

Ako su Naša stranka i SDP temelj te nove vlasti u Sarajevskom kantonu, sigurno je da će taj model nove političke odgovornosti i morala postaviti i kao osnovu za poimanje vlasti u BH bloku. Povratak moralnosti u političko polje, ma koliko moral i politika ne bili kompatibilni, te pune transparentnosti vlasti dva su osnovna preduvjeta za politiku nade BH bloka. Uz to, obnova vizije bosanskohercegovačke postratne multietničnosti i građanskog društva očigledno su ključni ideološki ciljevi obje stranke. Njima, naravno, treba pridodati i vraćanje SDP-a izvorištima socijaldemokratske ideologije i konačno odbacivanje politike trećeg puta kao pakta socijaldemokratije s neoliberalističkom političkom filozofijom. BiH je, ne zaboravimo, zemlja divljeg kapitalizma, tj. prvobitne akumulacija kapitala u kojoj je malobrojna bogata elita zahvaljujući podršci i kriminalu nacionalističkih stranka stekla kroz pljačkašku privatizaciju enormno bogatstvo mjereno milijardama maraka. Tu se nalazi i ključni socijalni element politike BH bloka. Socijalna pravednost i ukidanje gramzivog oblika eksploatacije radništva i prekarijata osnovno su polje političke borbe u zemlji stravičnog oblika socijalnog konflikata u kojem je razoreno socijalno tkivo zemlje i čiji je rezultat odlazak stotina hiljada ljudi u inostranstvo u potrazi za poslom. Tu, naravno, i Naša stranka u svojoj socijalno-liberalnoj profilaciji može naći plodno tlo za artikulaciju novog oblika socijalnih odnosa.

Ovim osnovama političke izgradnje BH bloka mogu se pridodati i čitavi nizovi drugih programskih i ideoloških ciljeva. Baš zato je veoma važno stajalište koje su Nikšić i Kojović nekoliko puta podvlačili, a ono podrazumijeva da će BH blok biti ne samo savez njihove dvije političke partije, već i dugih koje dijele njihov okvir borbe za novu BiH, ali i tako orijentiranog dijela akademske zajednice i šire društvene zajednice.

Na tim osnovama su Nikšić i Kojović probudili društvenu nadu, a sigurno je da će to na skorim unutarstranačkim izborima prepoznati članstvo njihovih stranka. I ono je skupa s ovom dvojicom političara polagalo ispit zrelosti u političkom polju, prateći odluke partijskih organa. Tamo gdje su Komšić, Izetbegović, njihovi mediji i esdeaovski jataci poput Ive Komšića i Mire Lazovića očekivali raspad SDP-a, prije svega, BH bloka, pa i Naše stranke, dogodilo se suprotno – buđenje društvene nade. Na njoj zasnovan BH blok bi u budućnosti mogao postati politički spas za ovu nesretnu zemlju.

Autor: Enver Kazaz, Prometej.ba

[konektovan]

E ako kazaz tako kaze, onda je sigurno tako.....

[славянин]

Kad se malo ozbiljniji ljudi od Bakira, Fadila i Zvizdica pozabave ekonomskim faktima (prica je o Argentini, ali se nadjosmo na tabeli)...

Bitno je da je Turska i Iran uz "nas" ... barem na listi mizerije

[SmokingMan]

Soroševa posla.

[seln]

DemokraCija.

Dragan Čović ponovo izabran za predsjednika HDZ-a, upisani mu svi važeći glasovi

[swanfilter]

Takav izborni bi oni i na nivou drzave ili barem tamo gdje im se moze. I pomnoziti sa X ...

[General War]

DemokraCija.

Dragan Čović ponovo izabran za predsjednika HDZ-a, upisani mu svi važeći glasovi

SDA i SNSD kao gosti uvelicali demoKracke izbore Covica.

[Maraschino]

DemokraCija.

Dragan Čović ponovo izabran za predsjednika HDZ-a, upisani mu svi važeći glasovi

Pretpostavljam na isti nacin kao i na saboru hns-a



od 1:50 - 2:50

[dustaban]

Moze li se kako propisati neko minimalno radno iskustvo za ministarske pozicije ?!

[Guadalajara]

Nije losa ona mala iz Gorazda...

[animus]

Kad se malo ozbiljniji ljudi od Bakira, Fadila i Zvizdica pozabave ekonomskim faktima (prica je o Argentini, ali se nadjosmo na tabeli)...

Nista ova slika ne znaci jer se tabela odnosi prije svega na nezaposlenost a kod nas je taj podatak pravo varljiv. Po statiatici imamo ogroman broj a stvarno je taj broj daleko manji cak bi rekao da je u evropskom prosjeku. To zna svako ko ima dodira sa nasom ekonomijom. Ne moze se skoro naći strucan radnik. Inflacija nam vezana za EU radi valute. Stvarno je stanje da bi na ovoj tabeli trebali biti puno bolji.

[Haman2]

VUKANOVIĆ DEMOLIRAO VOŽDA IZ LAKTAŠA: „Askeru Dodiku nestao strah od neoosmanizma, islama, Alije, Bakira, džamija, arlaukanja hodža, muslimana…“
Blog Nebojše Vukanovića prenosimo u cijelosti

Piše: NEBOJŠA VUKANOVIĆ



Milorad Dodik otputovao je u Tursku sa pobratimom Šefikom Džaferovićem, donedavno "ratnim zločincem" koji je, po Dodikovim tvrdnjama iznesenim prije pola godine, 7.11.2018. godine, prisustvovao ubistvu srpskih zarobljenika na Vozući i odsjecanju glave srpskom vojniku od strane mudžahedina, koje se dogodilo 14-og avgusta 1994. godine. Kako to naprasno Dodik zaboravi stradanje Srba, i putuje u Tursku na noge Erdoganu sa nekim koga je do juče smatrao ratnim zločincem, zbog koga su poslanici SNSD-a uporno napustali sjednice Predstavničkog doma PS BiH u prošlom sazivu?

Napomena: Kliknite na link da procitate cijeli tekst i pogledate VIDEO

[Thorgerson]

Nista ova slika ne znaci jer se tabela odnosi prije svega na nezaposlenost a kod nas je taj podatak pravo varljiv. Po statiatici imamo ogroman broj a stvarno je taj broj daleko manji cak bi rekao da je u evropskom prosjeku. To zna svako ko ima dodira sa nasom ekonomijom. Ne moze se skoro naći strucan radnik. Inflacija nam vezana za EU radi valute. Stvarno je stanje da bi na ovoj tabeli trebali biti puno bolji.

Ne da je pravo varljiv, nego jednostavno nije tačan.

Realna nezaposlenost u BiH je max 15%.

[славянин]

Nista ova slika ne znaci jer se tabela odnosi prije svega na nezaposlenost a kod nas je taj podatak pravo varljiv. Po statiatici imamo ogroman broj a stvarno je taj broj daleko manji cak bi rekao da je u evropskom prosjeku. To zna svako ko ima dodira sa nasom ekonomijom. Ne moze se skoro naći strucan radnik. Inflacija nam vezana za EU radi valute. Stvarno je stanje da bi na ovoj tabeli trebali biti puno bolji.

Ne da je pravo varljiv, nego jednostavno nije tačan.

Realna nezaposlenost u BiH je max 15%.

Ma realno realno 4%

[Haman2]

Pročitajte koliko bh. parlamentarci dobijaju novca pored plaća: Paušali, odvojeni život...
Piše: Ervin Mušinović


Damir Arnaut

Za samo četiri mjeseca na račune državnih parlamentaraca iz džepova građana Bosne i Hercegovine uplaćeno je čak 750.763 KM. U tom periodu nije održana nijedna sjednica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH što znači da su zastupnici enormno plaćeni za svoj nerad.
Danas je tačno pola godine kako ne zasjeda Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zbog političkih blokada. Sve od dana konstituisanja ovog organa zakonodavne vlasti državni zastupnici uredno su za svoj nerad primali plaće, paušale i naknade čak i u visini do šest prosječnih plaća isplaćenih u BiH.

Informativni portal Klix.ba još početkom aprila zatražio je od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da nam dostave podatke o svim novčanim sredstvima koja su isplaćena zastupnicima u Zastupničkom domu PSBiH i delegatima u Domu naroda PSBiH za decembr 2018. godine te januar, februar i mart 2019. godine.

Odgovor od Parlamentarne skupštine BiH, a koji smo dobili danas, pokazuje da su zastupnici u tom periodu ostvarili pravo na plaće, topli obrok, paušale, naknade za odvojeni život, naknade za smještaj, prijevoz i jednokratnu pomoć u slučaju smrti i teže bolesti.

Podaci o primanjima parlamentaraca jasno pokazuju kako ne postoji nikakva razlika između zastupnika opozicije i vlasti kada je riječ o trošenju budžetskih sredstava. Nijedan zastupnik, bio on dio još uvijek nekristalizovane vladajuće većine ili opozicije, nije se odrekao svojih enormno visokih primanja koje su im omogućili "obični" Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Ostali na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima.

Uzimaju sredstva po svim osnovama

Samo u decembru 2018. godine na plaće zastupnika otišlo je 121.639 KM, na tople obroke 3.276 KM, paušale 18.960 KM, naknade za odvojeni život, 2.829 KM, naknade za smještaj 1.871 KM i naknade za prijevoz 1.509 KM.

U tom mjesecu tri zastupnika uzela su iz džepova građana BiH novčana sredstavima po svim navedenim osnovama. Riječ je o Vlatku Glavašu (DF) kojem je ukupno isplaćeno 4.890 KM, Predrag Kožulu (HDZ BiH) kojem je isplaćeno 6.541 KM i Borjani Krišto (HDZ BiH) kojoj je isplaćeno 5.973 KM.

Već u januaru porastao i nivo isplata na račune zastupnika. U prvom mjesecu parlamentarcima je ukupno isplaćeno 136.682 KM plaće, 3.612 KM toplog obroka, 20.692 KM paušala, 3.198 KM naknada za odvojeni život, 3.449 KM naknada za smještaj i 1.818 KM naknada za prijevoz.

Samo zastupnici HDZ-a BiH Darijana Katić i Predrag Kožul ostvarili su pravo na primanja po svim navedenim osnovama. Za nerad Katić iz džepova građana BiH samo u januaru "iskeširano" je 5.941 KM dok je Kožul "nagrađen" sa 6.520 KM.

U februaru 2019. godine za plaće zastupnika potrošeno je 141.603 KM, za topli obrok 3.690 KM, za paušale 22.833 KM, za naknade za odvojeni život 3.540 KM, za naknade za smještaj 3.449 KM i za naknade za prijevoz 1.620 KM.

I ovaj mjesec tri državna zastupnika ostvarila su pravo na isplate po svim osnovama. Riječ je ponovo o Vlatku Glavašu iz DF-a (6.034 KM), Darijani Katić iz HDZ-a (5.960 KM) i Predragu Kožulu iz HDZ-a (6.520 KM).

Za razliku od Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH koji je formiran 6. decembra 2018. godine, Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH ustoličen je 28. februara 2019. godine. To znači da su državni delegati plaće i ostale naknade naplatili tek za mjesec mart.

U martu je na plaće zastupnika i delegata potrošeno 200.812 KM, dok je 5.226 KM potrošeno na tople obroke, 31.667 KM na paušale, 4.457 KM na naknade za odvojeni život, 7.689 KM na naknade za smještaj i 2.089 KM na prijevoz.

U jednom mjesecu naplate 15 najnižih penzija

Novčana sredstva po svim osnovama isplaćena su na račune Vlatka Glavaša (DF) i to 6.055 KM, Darijane Katić (HDZ) 5.973 KM, Predraga Kožula (6.480 KM) i Mije Matanovića (HDZ) 7.707 KM. Posebno je zanimljivo da je u ovom mjesecu na račun Nenada Stevandića (Ujedinjena Srpska) isplaćeno ukupno 7.677 KM.

Javnost u Bosni i Hercegovini zasigurno najviše zanimaju plaće lidera SDA i HDZ-a BiH Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića. Prema podacima iz Parlamentarne skupštine BiH Izetbegoviću, koji se nalazi na poziciji predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH, je u martu isplaćeno 4.904 KM plaće, 120 KM toplog obroka i 713 KM paušala, što ukupno iznosi 5.737 KM. Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH Dragan Čović u martu je primio 6.022 KM iz budžeta institucija BiH i to 4.904 KM plaće, 120 KM toplog obroka, 713 KM paušala i 285 KM naknade za odvojeni život.

Određeni broj državnih zastupnika još uvijek nije ostvario pravo na plaću u Parlamentarnoj skupštini BiH s obzirom na to da se trenutno nalaze na funkcijama u izvršnoj vlasti. Riječ je o Denisu Zvizdiću (predsjedavajući Vijeća ministara BiH), Adilu Osmanoviću (ministar civilnih poslova BiH), Šemsudinu Dediću (federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva), Editi Đapo (federalna ministrica turizma i okoliša), Draganu Mektiću (ministar sigurnosti BiH) i Mirku Šaroviću (ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH).

Podsjećamo, bosanskohercegovački parlamentarci jedni su od najplaćenijih parlamentaraca u cijeloj Evropi. Plaće parlamentaraca u zemljama članicama Evropske unije iznose u prosjeku dvije ili tri prosječne plaće radnika u državi. Kada bi se ovaj princip primijenio i na našu zemlju državni parlamentarci ne bi mogli mjesečno naplaćivati više od 2.682 KM.

O životu iznad prosjeka nerazvijenosti država u kojoj obnašaju funkcije najbolje govore podaci o tome da je naprimjer državni zastupnik Predrag Kojović (Naša stranka) u februaru 2019. godine primio 14 najnižih penzija isplaćenih u FBiH ili pak da je zastupnik Nermin Nikšić (SDP) u istom mjesecu odjednom naplatio iznos proprcijonalan 15 najnižih penzija isplaćenih u FBiH.

Sva sredstva isplaćena državnim parlamentarcima u periodu od decembra do marta možete pogledati u fotogaleriji.

NAPOMENA: Kliknite na link da pogledate tabele.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/procita ... /190503056

[Banksy]

Pravi BH uhljeb,rodi ga majka.

Jeste,vala,vrijeme je,saće druga smjena...

Nisam izračunao koliko sam zaradio plaću. Ali, recimo, evo i da je ne dobijem – što bi se promijenilo? Ljudi bi isto živjeli.

Visoki predstavnik Valentin Inzko u BiH je stigao 2009. godine, a plaća mu je u to vrijeme iznosila nevjerovatnih 25.000 eura.

2014

Nezvanično, Visoki predstavnik međunarodne zajednice, Valentin Inzko, odrekao se dragovoljno većeg dijela svoje mjesečne plaće,
sada mjesečno inkasira „samo“ 5.000 eura.

Za jednog umirovljenika, a to je nakon isteka četrdesetogodišnje diplomatske službe u Ministarstvu vanjskih poslova Austrije postao Inzko, on ima itekako dobra primanja. Čak i nakon odricanja od dijela plaće koju prima u BiH Austrijanac je vjerojatno najbolje plaćeni umirovljenik u Europi. Inzko je uvjerljivi rekorder po dužini mandata provedenog na dužnosti visokog predstavnika. Na ovu poziciju je imenovan još krajem ožujka 2009. godine, a zahvaljujući njoj do kraja 2013. godine zaradio je 1,4 milijuna eura.

[SmokingMan]

1.4 Mio Eura.

A lik samo govori "Dobrrrroooooooo". "Dodik bi trrrrrrebao......." "Mislim da se političarrrrri u BIH mogu dogovorrrriti...."

Redovniji je na utakmicama reprezentacije BIH,nego kada treba biti u službi dejtonskog sporazuma.Ne sjećam se kada sam ga zadnji put vidio na TV.u.

[mO k3]

buducnost je na drzavnim jaslama

[Banksy]

1.4 Mio Eura.

Za 4 godine,


a gdje je još 6...

[jagugu]

Inzko proziva Dodika i HDZ: Pročitajte šta stoji u najnovijem izvještaju visokog predstavnika u BiH UN-u

S druge strane, federalna vlast nije formirana zbog insistiranja HDZ-a na usvajanju izmjena Izbornog zakona s ciljem osiguravanja "legitimnog predstavljanja"...

Napomenuo je ovo visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko u 55. izvještaju generalnom sekretaru UN-a o stanju provedbe mira u Bosni i Hercegovini, a koji će predstaviti u srijedu pred Vijećem sigurnosti UN-a.

Izvještaj se odnosi na period od 16. oktobra 2018. do 15. aprila 2019. godine.

Visoki predstavnik u BiH u pomenutom izvještaju, između ostalog, označava Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a, kao osobu koja najčešće dovodi u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

Inzko takođe podsjeća da je u martu održan kongres udruženja nazvanog "Hrvatska zajednice Herceg-Bosna", na kojem je pohvaljena ratna uloga paradržave Herceg-Bosne.

Privrženost EU, NATO prepreka za formiranje vlasti

Inzko u izvještaju ističe da je posljednjih šest mjeseci uglavnom proteklo u pregovorima o formiranju vlasti, ali da vlast na nivou države, Federacije BiH te četiri od deset kantona još nije formirana. Novi saziv Vijeća ministara i Vlada FBiH, dodaje Inzko, nisu formirani zbog neslaganja vodećih stranaka oko reformi izbornog zakonodavstva i puta BiH ka članstvu u NATO-u.

"S pozitivne strane, konkretni razgovori među strankama o formiranju državne vlasti su napredovali i međunarodna zajednica očekuje da se novi saziv Vijeća ministara što prije formira", navodi se u Inzkovom izvještaju.

Visoki predstavnik naglašava da politički lideri ostaju privrženi aspiracijama ka članstvu u Evropskoj uniji (EU) te u tom kontekstu podsjeća da je Vijeće ministara BiH u februaru finaliziralo odgovore na 655 dodatnih pitanja Evropske komisije, koje je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik u martu odnio u Brisel.

"Izbor Željka Komšića, lidera građanske neetničke stranke Demokratske fronte, za hrvatskog člana Predsjedništva BiH potaknula je reakciju glavne hrvatske političke stranke, HDZ-a BiH, čiji zvaničnici uporno nazivaju Komšića 'nelegitimnim' predstavnikom hrvatskog naroda", piše u izvještaju.

Među događajima koji su obilježili posljednjih šest mjeseci u BiH, Inzko izdvaja i presudu Radovanu Karadžiću, kojeg je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u martu ove godine osudio na doživotnu zatvorsku kaznu.

"Žalosno je da mnogi u BiH nastavljaju promovirati revizionističke narative o sukobu i poricati genocid u Srebrenici, kojeg su potvrdila dva međunarodna tribunala. U tom kontekstu, RS je formirala komisije za ponovno tumačenje događaja u Srebrenici i Sarajevu od 1992. do 1995. godine.

Ove komisije će donijeti vrlo malo historijske vrijednosti ili pridonijeti pravdi i pomirenju, budući da su događaji u BiH tačno dokumentirani, i kao dio pravnih postupaka protiv počinitelja ratnih zločina od strane domaćih i međunarodnih sudova", navodi se u izvještaju.

Entiteti nemaju pravo otcjepljenja

Inzko u izvještaju dodaje da je u januaru SDA najavila mogućnost upućivanja apelacije Ustavnom sudu BiH o nazivu entiteta RS. Pojasnio je da je predsjednik SDA Bakir Izetbegović tu mogućnost obrazložio diskriminirajućim položajem Bošnjaka i Hrvata u entitetu RS te napadima SNSD-a na teritorijalni integritet BiH i blokiranjem njenog euroatlantskog puta.

"Iako SDA nije realizirala najavljenu inicijativu, ipak naglašavam da Ustav BiH priznaje da se BiH sastoji od dva entiteta, FBiH i RS-a. Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je u više navrata izrazio svoju predanost temeljnoj strukturi BiH kao jedinstvene, suverene države koja se sastoji od ova dva entiteta", napisao je Inzko.

Očekivano, dodaje Inzko, najavljena inicijativa je usporila političke pregovore te je podstakla SNSD i ostale srpske političke stranke da zaprijete secesijom.

"Nevezano za te događaje, određeni dužnosnici iz RS-a nastavili su često davati izjave kojima negiraju državnost BiH, dok su se zalagali za otcjepljenje RS-a i ujedinjenje sa Srbijom, govoreći, naprimjer, da je RS 'već odvojena'.

U tom kontekstu, pod ovlastima koje su mi dodijeljene u skladu s Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma, ponavljam da entiteti nemaju pravo otcijepiti se od BiH i da Sporazum garantira suverenitet i teritorijalni integritet BiH i unutarnji ustavni položaj entiteta, RS-a i FBiH", navodi se u izvještaju.

Opisujući političko okruženje u BiH, Inzko podsjeća da su SDA, SNSD i HDZ stranke koje su osvojile najveći broj glasova na prošlim Općim izborima te da državna vlast nije formirana zbog neslaganja oko aktiviranja MAP-a.

S druge strane, federalna vlast nije formirana zbog insistiranja HDZ-a na usvajanju izmjena Izbornog zakona s ciljem osiguravanja "legitimnog predstavljanja". Inzko također podsjeća da su u FBiH formirane dvije kantonalne vlade bez SDA, u Kantonu Sarajevo i Unsko-sanskom kantonu, a da se Savez za pobjedu u entitetu RS raspao nakon Općih izbora.

Inzko također podsjeća i na proteste u Banjoj Luci zbog smrti Davida Dragičevića te optužbe vlasti na račun demonstranata, koje su nazivali "teroristima".

"U vrijeme pisanja ovog izvještaja, međunarodna zajednica također prati najavljene izmjene Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima RS-a kojima se, između ostalog, stvaraju rezervne policijske snage RS-a.

Potezi vlasti RS-a prema uspostavi rezervne policije potaknuli su snažne reakcije brojnih stranaka sa sjedištem u FBiH do toga da će FBiH razmotriti suprotstavljanje sličnom inicijativom.

Uz najavu da će RS kriminalizirati nepoštivanje odluka političkih vlasti RS-a i ponovno inkriminirati klevetu, čini se da su ti napori usmjereni ka kontroliranju aktivnosti građana, ponekad na štetu njihovih demokratskih prava i temeljnih sloboda", napisao je Inzko u izvještaju.

Nepoštivanje vladavine prava ozbiljan problem

Visoki predstavnik naglašava da nepoštivanje vladavine prava širom države ostaje ozbiljan problem te da vlasti na svim nivoima nastavljaju sa nepoštivanjem ili odbijanjem presuda.

"U periodu kojeg pokriva izvještaj, stranke iz FBiH nisu uložile nikakav napor da riješe pitanje provedbe odluke Ustavnog suda BiH u predmetu 'Ljubić' ili raniju odluku o izbornom sistemu u Mostaru, zbog koje lokalni izbori u tom gradu nisu održani od 2008. godine.

RS nastavlja odbijati pridržavati se presuda Ustavnog suda i Suda BiH u vezi s upisom vojne imovine i odluka Ustavnog suda u vezi s 9. januarom kao 'danom RS-a'. Iako niko ne osporava 'dan RS-a', on mora biti organiziran u skladu s pravnim okvirom i poštivanjem vladavine prava.

Na martovskoj sjednici Narodne skupštine RS-a, ministar pravde je najavio razgovore u Vladi RS-a o uspostavljanju visokog sudskog i tužilačkog vijeća na entitetskom nivou, što bi predstavljalo ozbiljan nazadak u pravosudnim reformama", navodi se u izvještaju.

Inzko izdvaja i problem odbijanja nekoliko kantona u FBiH da prilagode svoje ustave Ustavu FBiH na način da osiguraju punu jednakopravnost Srba kao konstitutivnog naroda. Međutim, u svom izvještaju Inzko ne precizira koje političke strukture opstruiraju provedbu te obaveze, odnosno ne izdvaja HDZBiH kao prepreku.

Pored pitanja neprovedenih sudskih odluka, BiH se, dodaje Inzko, također suočava s problemom duboko ukorijenjenog razočarenja javnosti u pravosudni sistem.

"To se ogledalo u dva slučaja, jedan u Banjoj Luci i drugi u Sarajevu, o mladićima ubijenim pod sumnjivim okolnostima, u kojima aktivisti optužuju vlast za zataškivanje. Tokom posjete BiH u martu, evropski komesar za politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannes Hahn sastao se s roditeljima dvaju mladića, Davida Dragičevića i Dženana Memića", podsjeća Inzko.

Inzko konstatira da, uprkos čestim kršenjem vladavine prava i Dejtonskog mirovnog sporazuma, tokom izvještajnog perioda nije koristio svoje ovlasti, a u skladu sa politikom Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira koje prednost daje donošenju odluka lokalnih vlasti u odnosu na međunarodnu zajednicu kao donosioca odluka.

Kada je u pitanju ispunjavanje obaveza iz Programa 5+2, koje su neophodne za gašenje OHR-a, Inzko tvrdi da je u tom segmentu ostvaren ograničen napredak.

Pitanje knjiženja vojne imovine na državu BiH, iako je vezano za NATO put BiH, je prije svega, smatra visoki predstavnik, pitanje poštivanja vladavine prava.

"Stalno odbijanje nadležnih vlasti RS-a i visokih dužnosnika RS-a da provedu te pravno obavezujuće odluke predstavlja ozbiljan izazov vladavini prava.

Primjera radi, gotovo tri godine Uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS-a nije provela pravosnažnu presudu Suda BiH u slučaju perspektivne vojne imovine u Han Pijesku i registrirala tu imovinu kao vlasništvo države BiH", napisao je Inzko u izvještaju.

Negiranje genocida

Govoreći o fiskalnoj održivosti, Inzko ističe da je državni budžet "zamrznut" na istom nivou od 2012. godine.

"Iako je to do sada omogućavalo osnovno funkcioniranje državnih institucija, zabrinut sam zbog sposobnosti državnih institucija da se suoče s izazovima zemlje, uključujući reagiranje na vanredne situacije, ispunjavanje međunarodnih obveza i ispunjavanje zahtjeva u okviru evropskih integracija, bez mogućnosti finansiranja svojih potreba", upozorava Inzko.

Kada su prijetnje Okvirnom mirovnom sporazumu u pitanju, Inzko izdvaja Milorada Dodika kao osobu koja najčešće dovodi u pitanju suverenitet i teritorijalni integritet BiH. U istom kontekstu Inzko podsjeća da je u martu održan kongres udruženja nazvanog "Hrvatska zajednice Herceg-Bosna", na kojem je pohvaljena ratna uloga paradržave Herceg-Bosne.

Inzko podsjeća da je Narodna skupština RS-a u oktobru 2017. godine usvojila Rezoluciju o vojnoj neutralnosti, kojom je taj bh. entitet proglasio vojnu neutralnost, iako isključivu nadležnost za vođenje vanjske politike ima država BiH te iako su već ranije donesene odluke koje se odnose na to pitanje.

"Budući da su vanjska politika i odbrana nadležnosti države, Rezolucija nije imala nikakav pravni učinak. Međutim, Rezolucija se sada ističe kao razlog da RS odbije knjiženje vojne imovine u RS-u na državu BiH i podnošenje godišnjeg nacionalnog programa BiH NATO-u.

U praksi se Rezolucija sada koristi za blokiranje ključnih procesa, što predstavlja direktno kršenje nekoliko temeljnih aspekata Općeg okvirnog sporazuma za mir, uključujući ustavni poredak BiH i njen suverenitet", napisao je Inzko u izvještaju.

U izvještaju se također navodi da visoki zvaničnici entiteta RS nastavljaju negirati i omalovažavati genocid počinjen u Srebrenici te nastavljaju negirati presude međunarodnih sudova za ratne zločine.

Također se ističe da je HNS u januaru usvojio deklaraciju kojom se odbacuju presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaciju.

"Zabrinjavajuće je da se nakon više od dvije decenije od završetka rata u BiH visoki politički zvaničnici i pojedini segmenti društva nisu uspjeli uhvatiti ukoštac s prošlošću i nastavljaju negirati presude Međunarodnog suda i Mehanizma. Takvi stavovi uveliko ometaju izglede za trajno pomirenje u zemlji", zaključuje Inzko.

[Haman2]

BURSAĆ I PUHALO RAZVALILI ŠPIRIĆA I STEVANDIĆA: “NARODE, ova dva buzdovana vi plaćate 13 hiljada KM mjesečno. I zato se nemojte buniti što na kiši čekate..."

A da, nemojte zaboraviti, kad iz Slovenije budete slali novce gladnoj rodbini, na svakih poslanih 100 eura moraćete izdvajati po 10 eura...



U samo nekoliko mjeseci mandata parlamentarcima iz budžeta uplaćeno više od 750 hiljada maraka.

Jesu li zaslužene plate koje primaju, ako su u međuvremenu održane samo konstitutivne sjednice oba doma.

Ukupne plate, koje dosežu iznose i do 7 hiljada maraka, dobiju čak i oni koji javno govore da na sjednice ne žele dolaziti. Oni koji ovu državu negiraju, govore da ne valja, ne funkcioniše…

Povodom toga oglasili su se banjalučki novinar Dragan Bursać, te psiholog ianalitičar Srđan Puhalo. Oni su uprli prst u Nikolu Špirića i Nenada Stevandića.

“Ova dva buzdovana vi plaćate 13 hiljada KM mjesečno. I zato se nemojte buniti što na kiši čekate radne dozvole za Sloveniju.

A da, nemojte zaboraviti, kad iz Slovenije budete slali novce gladnoj rodbini, na svakih poslanih 100 eura moraćete izdvajati po 10 eura.

Pogodite za koga ?!”, napisao je Bursać.

Puhalo je prokomentarisao:

“Nikola Špirić ima platu oko 6000 KM, Nenad Stevandić prima oko 7000 KM, BiH je jedina zemlja na svijetu gdje se više isplati da je mrziš, nego da je voliš!!!”

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/113 ... ekate.html