Čitaaj, čitaaaaaaj
Ženiš se prije tridesete, jer tako treba.
Normalan si.
Imaš dvoje djece.
Diplomu.
Posao.
Račune za struju.
Račune za telefon.
Ljetovanje od deset dana.
Možda 15.
Escape weekend u Beč.
Plus zdravstveno osiguranje.
Plus životno osiguranje.
Penzijsko osiguranje.
Račune za grijanje.
Žuriš kući iz kancelarije.
Danas je nedjelja.
Vodiš ljubav svake druge nedjelje.
Sa ugašenim svetlom.
Mirno.
Misionarski.
Nekada i četvrtkom
kada ti otkaže psihijatar.
Budi normalan.
Petak je dan kada ti tvoja jednostavna žena kuha boraniju.
Odustao si od sna da gajiš pčele.
I od toga da se često smiješ.
Ideš u teretanu, jer tako treba.
Voziš se u koloni.
Nikada ne pretičeš.
Nešto ne umiješ više da voliš.
Želio bi.
Kasnije i to nestaje.
Lažeš da si dobro.
Lažeš da se smiješ.
Lažeš.
Ne smeta ti prašina na omiljenoj ploči.
Na cijelom gramofonu.
Pušiš krišom.
Psuješ vozače.
Psuješ pješake.
Psuješ bicikliste.
Psuješ komšije.
Psuješ ženu.
Psuješ djecu.
Psuješ Boga.
Psuješ život.
Računi, računi, računi.
Imaš previše bora.
Imaš par godina u inostranstvu.
Neka bježanja od sebe stvarnog.
Opiješ se nekada
Nikad sam.
Sa društvom.
Jer tako treba.
Pjevaš, jer kažu da su takvi ljudi radosni.
U avgustu otplaćuješ kredit.
Imaš 20 godina više.
Čekaš lift.
Jezivo si miran kad se pokvari.
Čekaš u redu.
Čekaš u banci.
Čekaš da ti žena ponovo kaže "volim te".
Čekaš da je opet zavoliš.
Čekaš ljeto.
Čekaš da odškoluješ decu.
Čekaš da udaš ćerku.
Čekaš da oženiš sina.
Čekaš da se penzionišeš.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš svjetla vremena.
Čekaš bolje sutra
Da budeš srećan.
2.
Izuj se.
Hodaj bos.
Tada smiješ da hodaš i po travi.
Kupaj se dok sviće.
Pričaj o stvarima koje voliš.
Nikada ne obrći palačinke nožem ili rukom, samo bacanjem u vazduh.
Odlijepićeš je sa plafona, ne brini.
Nauči da razbijaš jaje jednom rukom.
Ljuljaj se u tri ujutru.
Naruči 5 kugli sladoleda. 6.
Nasmij se upozorenju ‚‚samo za djecu‚"
Prođi ispod prskalica u parku!
Stani ispred vrata sa senzorom, pljesni, pa se pravi da su se otvorila na tvoju komandu.
Baci kap, dvije vode na vrelu ringlu i zamisli da si čarobnjak koji baca čini (ako nemaš ‚‚senzor vrata" blizu kuće)
Šetaj pored rijeke.
Gurni prst u rijeku, nećeš ostati bez njega.
Vodi ljubav.
Ujutru.
U podne.
U sumrak.
Uveče.
U dva.
U tri ne možeš, tada ideš da se ljuljaš
Vodi ljubav stalno.
Svuda.
I ne sa svakim.
Nikako ne sa svakim.
Ako imaš priliku da vodiš ljubav na nekom krovu zgrade, po slikarskom platnu uvaljan u boje, umočene kose u temperu URADI to.
Ako nemaš tu mogućnost, prvo kupi platno, stvori je.
Slikaj - sa njom. Ili njim.
Okačite sliku iznad kamina.
Neka vas svi gosti uvijek pitaju čija je slika.
Zagonetno se smješite.
Držite se za ruke ispod stola.
Pomazi je po stomaku gdje je remek djelo vaše slikarske tehnike.
Ljubi.
Grli.
Golicaj.
Pleši.
Praštaj.
Maštaj.
Putuj.
Ne propusti prvi jorgovan.
Ni posljednje lubenice.
I to da se umažeš jogurtom.
Ili da pričuvaš nečijeg mezimca.
Smij se.
Mnogo se smij.
I ne pokrivaj usta rukama, jer imaš jedan krivi zub, samo neka je zdrav.
Više bole krivi putevi u životu.
Pravi musaku.
Pravi porodični turnir u kartama.
Čitaj cjeli vikend.
Pokisni.
Slušaj muziku rizičnih decibela.
Okreči sobu u žuto.
Pjevaj, ako tako osjećaš.
Plači, ako tako osjećaš.
Kupi šator.
Najveći u radnji.
I opremu za kampovanje.
Slaži slagalice.
Zovi redovno roditelje, jer tako želiš.
Javi se iako je prekasno.
Posoli ako nije slano (osim ako imaš visok pritisak, onda samo prazan slanik tresi iznad jela, vidjećeš da će postati slano samo od sebe)
Mmm... ipak nemoj cipelama na kauč
NE zaboravljaj prijatelje.
Ne zaboravljaj stvari po ‚‚džepovima", tu su neke važne sitnice.
Stavi malo više pjene u kupku.
Uuu, i pravi balončiće.
Pričaj "po starinski".
Nemoj baš UVIJEK kakiti o tome da zapravo, kada vidimo dvije duge postoji samo jedna duga, a da je druga njena refleksija i da je to obmana našeg oka i uma. Nekada se samo obmani ( Uh, kako bi mi ovdje, umesto samo legla neka psovka, iako ne treba psovati ) Zato ispravka – Nekada se samo jebeno obmani i uživaj u dvije duge!
Pričaj o stvarima koje voliš.
Pričaj o ljudima koje voliš.
Nije teško naći ljude prema kojima nisi ravnodušan.
Nije teško voljeti.
Pričaj i o stvarima koje te muče.
Pričaj.
I slušaj.
Budi brižan i samilostan.
Pomoli se onda kada iskreno osjećaš.
Neguj ljubav.
Govori MI, umesto Ja.
NE bježi od sebe.
Ne plaši se.
Lijep si i nasmijan i namršten.
Pa šta ako znaš samo dva akorda na gitari.
Izgradi u sebi, ne oko sebe.
Zasadi hektar kalemljenih trešanja.
I praske, ako tako želiš.
Donesi joj sjeme za nanu i origano sa službenog puta.
Čekaj, pa ti nemaš službeni put.
Postao si ono što želiš.
Onda se odvezi biciklom do pijace i kupi.
Budi kreativan, NIŠTA NIJE GLUPO ako je namjera prava.
Oboji svoj svijet.
Neka sve ide dođavola. Hoću da mi vrat miriše svaki dan na svjež bosiljak iz moje eksperimentalne začinske bašte, kao danas. Hoću ogromnu začinsku gradinu. Da mi djeca mirišu na žalfiju. Hoću veeeliki vinograd i kuhinju. I rukom vezenu posteljinu. Hoću kamin samo da okačim ‚‚onu sliku" iznad njega. Hoću da mi muž kasni sa pecanja, ne sa posla. Hoću da iskomponujem simfoniju srca čiju sam melodiju jednom sanjala (to uz pomoć nekih učenih prijatelja). Braću jagode, ne brige. Čuvaću život, ne mračne tajne. Odabraću mogućnosti, ne ograničenja. Jer želim da budem slobodna, a ne, kako treba. Ne želim skučenost, okove ili uvijek samo broj u Zavodu za socijalno. I neka namrgođena lica – jer tako treba. Da mi mjera za život bude uspjeh/neuspjeh, dobro/zlo, crno/bjelo. Biće šareno, kreativno, šašavo. Pisaću pisma. I pjesme. I knjige. I scenario za film. Neću pisati djeci sastave. Neću odustati od nekih ljudi. Neću NIKADA odustati od nekih ljudi. NEĆU NIKADA ODUSTATI OD LJUDI, jer tako ... Jer tako želim da treba. Bar danas, smisao života je u kreativnosti. U tome da budeš. Jer, sunce kada sija, ne pita te stalno – Je l ti dobro sijam, vidi, vidi, umem ja to i bolje. Ono sija. I ti ga voliš. Svi ga volimo i radujemo mu se. Prava mjera života je u mogućnostima i ograničenjima. Tvoje je da izabereš šta želiš, u kakvu materiju hoćeš da pretvoriš silnu energiju. I jedno i drugo nose posljedice. A priznaćeš, mnogo je bolje snositi posljedice stvari koje si ipak želio da uradiš. Pričati sa sobom i ljudima koji iz tebe izvlače pravog tebe je blagoslov. Ne tebe kakav bi ‚‚morao da budeš" ili misliš da bi trebalo da takvim budeš. Nego onog, izbrušenog nagonskog tebe. Čovjek nije ono što izgradi oko sebe, već što je izgradio U SEBI. Baš to, paradoksa li, će ga cijelog života okruživati, ma gde putovao, ma šta radio, ma kakvim se trudio da vještački postane. Tako ja mislim. Tako se njeguje ljubav. Tako ona preplavljuje. Kada si svoj. Možda samo danas. Možda svakog dana. Ne naglo, ne nesvjesno, već kada primjetiš da se pomalo plašiš svoje nedostojnosti i nedoraslosti i nezrelosti. Tada je ona tu. Tada budite svoji. Šaolin ljudi. A kako to, pitam i sebe, kada sam samo juče morala dva puta u banku zbog nečega u vezi sa tekućim računom ? A ne znam baš (ljudi, meni uvek ide dobro sa riječima, sa životom sam još na vi), ali – u ponedeljak gasim tekući račun. I idem na pazar da kupim nove saksije za origano. Retro biciklom sa korpicom, razumije se. Možda tako, za početak.