SDP U REGISTRATURI
Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić ovih dana svako malo pa u pitanje dovede tajming i legalnost akcije privođenja osumnjičenih u akciji “Registar”, od kojih su neki bili kadrovi ili veoma bliski ovoj stranci. Riječ je o Predragu Kurtešu, Draganu Miokoviću, Kemalu Kačaporu i Enesu Masli. Njihovo privođenje i intenziviranje istrage Nikšić je iskoristio za novi pokušaj udara na Dragana Lukača, čelnog čovjeka Federalne uprave policije
Deset godina traje agonija prevarenih kupaca stanova i poslovnih prostora u tuzlanskoj zgradi “15. maj”. Oni su se i početkom ove sedmice okupili na protestima tražeći da se radovi konačno okončaju kako bi mogli preuzeti ključeve svojih plaćenih, a nikada useljenih stanova. Kupaca stanova, poslovnih prostora i garaža u zgradi ima oko 200. Gradnja je počela 2007. godine, a trebala je biti okončana krajem 2009. godine. Međutim, to se još uvijek nije desilo. Zgradu su gradili Direkcija za izgradnju Tuzla, koja je u većinskom vlasništvu Grada, i građevinska kompanija “Giprom”. “Zgrada još uvijek nije završena, a bez obzira na završetak gradnje, mi smo pretrpjeli patnju, ljudi su čekali, bili podstanari, svako je imao svoje probleme zbog ovog. To se ne može zaboraviti. Neko je uzrokovao te probleme. I dalje pozivam Tužilaštvo TK da radi svoj posao, da budu agilni i da, na kraju krajeva, krivci za sve ovo što se desilo kupcima budu procesuirani”, kazao je za Faktor predsjednik Udruženja građana “15. maj” Mirsad Šuvalić.
POSLOVI BIJEDIĆEVE DIREKCIJE
Ključne osobe odgovorne za dramu kupaca stanova jesu dva istaknuta SDP-ovca: Enver Bijedić i Jasmin Imamović. Bijedić je bio direktor tuzlanske Direkcije za izgradnju stanova od 2007. do 2010. godine. Nakon toga je imenovan za federalnog ministra u SDP-ovoj vladi. Bijedić je kao direktor potpisao ugovor s firmom “Giprom” o izgradnji zgrade na Brčanskoj Malti bez tendera, iako tvrdi da je na to imao zakonsko pravo. No, prije no što je ojadio vlasnike stanova, Bijedić je ostavio radnike tuzlanske Direkcije bez plaća, bez doprinosa, bez poslova i vlasništva nad nekretninama. Za sedam godina takvog direktorovanja nagrađen je mjestom federalnog ministra prometa i komunikacija.
U vrijeme Bijedićeve vladavine ugovori s graditeljima objekata uglavnom su sklapani na štetu Direkcije. Tako je bilo i s objektom “15. maj” jer su ugovori s izvođačem nejasni, nepotpuni ili su u pitanju bili neovjereni protokoli. Sličan je haos iza sebe Bijedić ostavio i u FK “Sloboda” u vrijeme dok je bio predsjednik ovog kluba – dugove i nikakve rezultate. Godinama su radnici Direkcije, baš danas poput prevarenih kupaca stanova, tražili svoja prava, no, uglavnom ih se ignoriralo. Žalili su se Agenciji za privatizaciju TK, obraćali se lokalnim i kantonalnim vlastima, lokalnim odborima SDP-a i ostalim političkim partijama, gradskim vlastima Tuzle. Nikakvog odgovora nije bilo, tuzlanski SDP uspješno je zataškavao sve što se dešavalo u Direkciji koju je godinama vodio Enver Bijedić, danas predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a.
I tada i danas rukovodstvo ove stranke šuti i ne oglašava se, nema nikakvog suosjećanja s ljudima koji su platili stanove u koje ne mogu useliti. Umjesto toga, predsjednik SDP-a Nermin Nikšić ovih dana svako malo pa u pitanje dovede tajming i legalnost akcije privođenja osumnjičenih u akciji “Registar”, od kojih su neki bili kadrovi ili veoma bliski ovoj stranci. Riječ je, dakako, o Predragu Kurtešu, Draganu Miokoviću, Kemalu Kačaporu i Enesu Masli. Jasno je Nikšiću da ih nije Federalna uprava policije uhapsila na svoju ruku. Urađeno je to nakon što ih je Tužilaštvo BiH osumnjičilo za organizirani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca i krivotvorenje službene isprave prilikom nabavke informacionog sistema za pohranjivanje i obezbjeđivanje matičnih podataka građana Federacije BiH. Međutim, njihovo privođenje i intenziviranje istrage Nikšić je iskoristio za novi pokušaj udara na Dragana Lukača, čelnog čovjeka ove policijske agencije.
DVA PREDMETA, DRUŽE
“Ljubav” čelnika SDP-a, što bivših, što sadašnjih, i Federalne uprave policije, traje već godinama. Planula je nakon što su inspektori FUP-a prije nekoliko godina dokumentirali aferu poznatu kao “Reket”, u koju su bili umiješani tadašnji najmoćniji ljudi SDP-a. Neki tvrde da je jednu od ključnih uloga tada imao i nedavno privedeni Predrag Kurteš. Tinjala je svih ovih godina, da bi se ponovo razbuktala u proljeće ove godine nakon što je Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, saslušan u prostorijama FUP-a. I to je saslušanje i uzrok njegove nervozne i stalnih (medijskih) udara na prvog čovjeka Federalne uprave policije. Nervoza je prouzročena istragom Tužilaštva Kantona Sarajevo. U središtu su istrage Nikšić, kao bivši federalni premijer, i bivši federalni ministar finansija Ante Krajina, jer se sumnja da su nenamjenski trošili novac namijenjen za odbranu od poplava.
Predmet je formiran nakon revizorskog izvještaja za 2013. godinu, u kojem je navedeno da su njih dvojica s računa Federalne uprave civilne zaštite nezakonito prebacili 16 miliona maraka na račun Vlade FBiH. Radi se o novcu koji svi građani i sva pravna lica plaćaju na ime posebne naknade za zaštitu od elementarnih nepogoda, a koji se uplaćuje na poseban račun u okviru trezora. Nikšić i Krajina, međutim, taj su novac prebacili na račun Vlade. FUP je zbog toga Tužilaštvu KS dostavio izvještaj protiv Nikšića i Krajine, a Tužilaštvo KS nedavno je donijelo naredbu da se saslušaju u svojstvu osumnjičenih. Odmah nakon što je ispitan u FUP-u, Nikšić je prozvao Federalnu upravu policije za navodni nezakonit rad te uputio inicijativu Parlamentu FBiH za provođenje parlamentarnog nadzora nad zakonitošću njenog rada i rada Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova.
Sada Nikšić, nakon privođenja četverca iz “Registra”, opet nastavlja s prozivanjem Lukača i Federalne uprave policije. Njemu se pridružio i prethodnik u fotelji predsjednika Zlatko Lagumdžija, koji je, gostujući u studiju jedne ovdašnje televizije, kazao kako je hapšenje “akcija koja je očigledno direktno koordinirana iz dijela vrha SDA, prije svega, i vladajućih struktura. Jasno je kao dan da tu nema nikakvih iluzija. Radi se o ljudima koji, umjesto da vode državu, zbog nemanja rezultata, žele da sruše i ocrne SDP ljude koji su simbol promjena.” Lagumdžija je ovo požurio komentirati zabrinut za sudbinu svog bliskog saradnika Kemala Kačapora, asistenta na sarajevskom Ekonomskom fakultetu, kojeg je Lagumdžija prije nekoliko godina, dok je bio u snazi, postavio za člana Nadzornog odbora BH Telecoma. Kačapor je jedan od Lagumdžijinih “mladih lavova”, grupe ljudi kojoj je pripadao i Elvedin Grabovica, također jedan od Lagumdžijinih saradnika s Ekonomskog fakulteta koji je, ničim izazvan, imenovan generalnim direktorom Elektroprivrede BiH. Grabovica je ispraćen iz Elektroprivrede kao jedan od najgorih direktora u historiji ovog preduzeća, ali i kao direktor koji je prodaju struje između Sarajeva i Mostara, odnosno između Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede HZ HB, obje u vlasništvu Federacije BiH, realizirao posredstvom beogradske firme “Rudnap” u vlasništvu Vojina Lazarevića.
Nikšić i Lagumdžija, obojica iz veoma osobnih razloga, stoga ovih dana napadaju Dragana Lukača. A u svoj toj priči još jedan detalj više je nego zanimljiv, a objavila ga je Slobodna Bosna prije nekoliko godina. Naime, supruga Zlatka Lagumdžije upisala je prije nekoliko godina Visoku poslovnu školu na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Studij se ispostavio veoma uspješnim jer je, primjerice, Amina Lagumdžija u januaru 2012. godine uspjela u jednom danu položiti dva ispita. Na odsjeku na kojem je tada šef katedre bio njen muž, a sekretar nedavno uhapšeni Kemal Kačapor.
Stav.ba
Znam da je nekima teško objašnjavati to da sam kao ministar u Vladi Federacije vodio ministarstvo koje je napravilo duplo više kilometara auto puta nego svi prethodni ministri zajedno, kako sam vodio projekt probijanja tunela Karaula, da sam u tri općine proglašen počasnim građaninom. Najteže je dobiti priznanje u svom gradu, ali sam s pravom ponosan i na projekte koji su u mom mandatu urađeni i na području Kantona i u mojoj Tuzli (petlja Šićki brod, ulaz u Tuzlu, most od trga Slobode prema Panonskim jezerima, rekonstrukcija mnogih gradskih ulica, te otvaranje Međunarodnog aerodroma Tuzla putem dovođenja Wizz air).