#44471 Re: Politicko desavanje u BiH (all inklusive)
Posted: 09/04/2019 16:52
by Nacionalniid_BOSANCI
Preneseno sa Interneta
POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU; Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH; 976
4. april 2019.
SADRZAJ
1. "REZERVNA MILICIJA" REPUBLIKE SRPSKE RUSI SRZ MIROVNOG SPORAZUMA - DOGOVORENU VOJNU RAVNOTEZU
1. 1. KAKO SRBI MOGU BITI UGROZENI, KADA SU ONI NAORUZANI DUGIM CIJEVIMA I ORGANIZOVANI U CETNICKE JEDINICE
1. 2. RUSI SE SRZ DAYTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA
1. 3. ZASTO SE SRBI SPREMAJU ZA NOVI RAT.
1. 4. ZASTO PREDSTVNICI BOSNJAKA NISTA NE CINE DA USPOSTAVE RAVNOTEZU NAORUZANJA U SKLADU SA MIROVNIM SPORAZUMOM
2. NAUCNA KONFERENCIJA POD NASLOVOM: "NEGIRANJE - POSLJEDNJA FAZA GENOCIDA"
2.1 SKRACENA INFORMACIJA O KONFERENCIJI NA BOSANSKOM
2.2 IZDVOJENE INFORMACIJE O NASTUPIMA DR. TARIKA BOROGOVCA (NKRBiH) I HARUNA KARICA (Al Jazeera Balkans)
2.3 KOMPLETNA INFORMACIJA O SVIM OSTALIM DOGADJAJIMA NA KONFERENCIJI
3. RADI LI SARAJEVSKA POLICIJA ZA DODIKA: DOK RS OLAKŠAVA SRBIMA NABAVKU ORUŽJA, KOD NAS SMIŠLJAJU NOVE PROPISE KAKO BI DRŽALI BOŠNJAKE NENAORUŽANE
===============================
Ovaj Online Glasnik Bosanskog kongresa ide na 58,104 ispravnih adresa u svijetu i BiH.
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the su
===============================
1. "REZERVNA MILICIJA" REPUBLIKE SRPSKE RUSI SRZ MIROVNOG SPORAZUMA - DOGOVORENU VOJNU RAVNOTEZU
Pise: Muhamed Borogovac
1. 1. KAKO SRBI MOGU BITI UGROZENI, KADA SU ONI NAORUZANI DUGIM CIJEVIMA I ORGANIZOVANI U CETNICKE JEDINICE
Ovih dana je javnost BiH saznala za incijativu u "Republici" Srpskoj da se osnuje "Rezervna milicija Republike Srpske". Navodno, Srbi su ugrozeni pojavom migranata pa im za odbranu nije dovoljna regularna milicija RS, a koja se nedavno snabdjela sa hiljadama "dugih cijevi" (vojnog naoruzanja, pusaka i automata), nego im za odbranu treba i rezervnu milicija?! Znaci, upravo kada su zavrsena sudjenja za genocid i jos jednom potvrdjeno da je upravo RS ta koja je cak i genocidom ugrozila nas Bosnjake, Srbi izigravaju ugrozenost i organizuju se za novi rat. Sjetimo se prije ove incijative su takodjer zbog "ugrozenosti", Srbi zahtijevali kupovinu dugih cijevi i poceli osnivanje i obuku dobrovoljackih cetnickih jedinica. Svi mi znamo da su Srbima jedini problem Bosnjaci, starosjedioci, vlasnici zemlje, a ne neki migranti koji samo prolaze za bogatu Evropu. Uostalom, na marsevima i skupovima srpskih dobrovoljaca, tj. cetnika, njihove borbene pjesme, parole i ponasanje pokazuju da su oni zedni jedino bosnjacke krvi, a da su im imigranti samo kakvo takvo opravdanje za naoruzavanje.
A sta je sa ugrozenoscu Bosnjaka, istinskih zrtava dokazane zlocinacke Republike Srspke i njene milicije. Sjetimo se, upravo je milicija RS zajedno sa Vojskom Republike Srpske oznacena 2006te godine kao izvrsilac genocida Republike Srpske u Srebrenici, i to na najvisem sudu na svijetu, na Internacionalnom sudu pravde u Hagu, na kojem se sudi drzavama!?
1. 2. RUSI SE SRZ DAYTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA
Da bi vidjeli veliku sliku, sjetimo se osnovnih cinjenica. U ljeto 1995. godine, Armija RBiH je bila daleko najmocnija sila na teritoriji Republike BiH. Pod oruzjem je bilo 200,000 odlucnih, prekaljenih boraca, dva puta vise od srpskih vojnika. Srbi su bili demoralisani jer nije bilo nikakve sanse da oni bace na ledja Armiju RBiH, a Republika BiH je bila priznata, i jedini realan ishod rata je bio da ce tako i ostati i da ce se Srbi morati pomiriti sa gradjanskom Republikom BiH.
U ljeto 1995 godine, na svim frontovima su ocekivano pocele pucati cetnicke linije. Jedino sto ih je cuvalo od rasula je bila diplomatija Alije Izetbegovica, koji je stalno svojim pregovorima i dogovorima sputavao Armiju da krene u opstu ofanzivu na svim frontovima protiv razrijedjenih cetnika. Jedino sto tada Dudakovica nisu mogli iskontrolisati, i upravo zato sada njemu sude kao zlocincu. To je osveta izdajnika sto je Dudakovic pokazao istinu, a to je da su Srbi bili slomljeni i da nam je Alijinom "diplomatijom", tj. izdajom, oduzeta ta pobjeda.
Najvecu tragediju smo dozivjeli kada je u Daytonu dogovoreno da se rasformira legalna Armija Republike BiH, i da se umjesto nje formiraju tri etnicke brigade. Znaci, ne samo da je legalna Armija RBiH rasformirana, nego je dotadasnja paravojska Republike spske legalizovana u vidu te Srpske brigade i administrativno izjednacena po broju sa bosnjackim snagama.
Po prirodi stvari, u mirovnom sporazumu je tacno definisao koliko vojske i naoruzanja mogu imati sva tri naroda. Tada je definisano da sva tri naroda imaju istu oruzanu silu, a to je po jednu brigadu u "Oruzanim sngama BiH" i tacka. To minimiziranje etnickih vojnih jedinica i milicija se opravdava potrebom implementacije i odrzanja mira, jer sto je vise vojske i oruzja, veca je opasnost od krvoprolica. Sa istim opravdanjem su krenuli da oduzimaju oruzje rasformirane Armije RBiH.
Dakle, ta i takva RAVNOTEZA NAORUZANJA, VOJNIH I MILICIJSKIH JEDINICA JE SUSTINA DAYTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA.
Sta se sada dogadja u pogledu ocuvanja ravnoteze naoruzanja? Kupovina ogormnih brojeva dugih cijevi, formiranje paravojnih cetnickih jadinica, a sada evo i rezervne milicije, su sve teska narusavanje daytonskog mirovnog sporazuma i to u najosjeltljvijem dijelu, u ravnotezi naoruzanja tri naroda u BiH.
Primjetimo ovdje, Srbima nisu dovoljne vec postojece dobrovoljacke cetnicke jedinice, njima treba i rezervna milicija da bi mogli vrsiti MOBILIZACIJU rezrevista, da se ne moraju ogranicavati samo na dobrovoljce. Nedavno je vlasnik lanca pekara "Krajina Klas", Manja Trivic kazao, parafraziram: "Zasto se na ovim skupovima cetnika postrojavaju samo trecepozivci, gdje je omladina?" Dakle, zato im treba rezervna milicija, da oni mogu pozvati u "miliciju" koga oni zele, a ne da se moraju oslanjati samo na ostarjele dobrovoljce.
1. 3. ZASTO SE SRBI SPREMAJU ZA NOVI RAT.
Odgovor je slijedeci. Velikosrpski projekta je glatko napredovao dok je SDA bila dominatna snaga medju Bosnjacima. Po stranackoj disciplini, clanstvo je slijedilo izdajnike na celu i tako je svakim danom bilo sve manje (nadleznosti) Bosne, a sve vise (nadleznosti) Republike srpske. Medjutim, kako je SDA oslabila, pa nije u stanju formirati vlast, tako je valikosrpski projekat zaglibio. Kako sada stvari stoje, nemoguce je da se RS mirnodopskim sredstvima otcijepi od BiH i ujedini sa Srbijom, SDA joj nece moci omoguciti toliki broj bosnjackih glasova u Parlamentu BiH..
E zato im treba novi rat, novi zlocini nad Bosnjacima, koji ce dati nasim izdajnicima opravdanje da sjednu sa Srbima za pregovaracki sto i dogovore nove "mirovne sporazume", u kojima vise nece biti Bosne ni ovoliko koliko je imamo sada. A tek ce sa definitivnim raspadom Bosne poceti najveca tragedija Bosnjaka. Zavrsicemo kao Rohinge, narod bez drzave, ako izgubimo Bosnu i Hercegovinu, tj. ako dozvolimo da je podijele izmedju Srbije i Hrvatske, sa nekim bosnjackim ostrvima koja ce biti osudjena na postepeni nestanak.
1. 4. ZASTO PREDSTVNICI BOSNJAKA NISTA NE CINE DA USPOSTAVE RAVNOTEZU NAORUZANJA U SKLADU SA MIROVNIM SPORAZUMOM
Sva gornja pitanja uime Bosnjaka trebaju postavljati oni kojima je to posao, oni koji su izabrani i ovlasteni. Izetbegovic, Niksic, Komsic, Dzaferovic, ... su zaduzeni da sprijece naoruzavanje srpske strane u BiH. Oni imaju mogucnost, tj. poluge vlasti, da zastite narod kojeg predstavljaju. Na zalost, oni su izdajnici i bosnjacki narod je ponovo prepusten sam sebi, da se samoorganizuje, kako je to bilo i 1992, kada smo zbog nedostatka blagovremene organizacije odbrane imali stravicne zrtve.
Dakle, kao i 1992. Srbi nisu nas najveci porblem, nego su nas najveci porblem posrbice koji drze vlast. Isto onako kako je Alija Izetbegovic glumeci naivnog "dedu" mirotvorca, sabotirao bosnjacko organizovanje i naoruzavanje pred genocid 1992, danas to radi Bakir Izetbegovic svojom sutnjom na cetnicko naoruzavanje. To je jedini razlog zasto Bakir Izetbegovic ne istupi pred PIC-om i ne kaze da se kupovinom dugih cijevi i osnivanjem rezervne milicije narusava sama srz mirovnog sporazuma.
Ako bi i mi poceli da osnivamo rezervne milicije po kantonima, i da kupujemo oruzje vidjeli bi kako bi se svijet uznemirio i usutkao Dodika i Covica. Ali Izetbegovic to nikada nece uraditi, jer on je izrod, posrbica isti kao i njegov otac. Alija Izetbegovic je grobar Republike BiH, a Bakir Izetbegovic ima za cilj i na putu je da bude grobar i ove daytonske BiH.
__________________________________
2. NAUCNA KONFERENCIJA POD NASLOVOM: "NEGIRANJE - POSLJEDNJA FAZA GENOCIDA"
2.1 SKRACENA INFORMACIJA O KONFERENCIJI NA BOSANSKOM
U glavnom gradu Americke drzave Sjeverne Caroline (North Caroline) koji se zove Charlote, odrzava se internacionalna naucna konferencija, pod naslovom:
"Denial: The Final Stage of Genocide”, the First International Conference of the Center for Holocaust, Genocide & Human Rights Studies at UNC Charlotte.
Prije sest mjeseci Nacionalni kongres Republike BiH je dobio email sa subjektom "CALL FOR PAPERS" kojim se pozivaju relevantni naucnici ili organizacije da posalju svoj naucni rad na zadatu temu. (Napomenimo, da ovakav "call for papers" poziv ne garantuje da ce rad biti i prihvacen, jer rad mora proci recenziju da bi bio prihvacen i objavljen kao naucni rad.)
Mi iz Nacionalnog kongresa RBiH smo poslali rad dr. Tarika Borogovca koji govori o tome kako su sudije Tribunala u Hagu definisali proceduru dokazivanja srpskog genocida u Bosni i Hercegovini, kojom su u stvari napravili gotovo nemogucom osudu za genocid. Tarik pravnim argumentima dokazuje da da je takva procedura u stvari u kontradikciji sa Konvencijom UN o genoidu, tj. da procedura koju su koristile sudije da bi dokazale genocide Karadzicu i Mladicu prakticno sustinski promijenila postojecu definiciju genocida, koja je usvojena od svih drzava svijeta kada je UN usvojio "Konvenciju o sprecavanju i kaznjavanju genocida" i potpisanu od strane svih drzava UN.
Pozivamo sve zainteresovane Bosance i Hercegovce iz okoline Charlote, NC, da prisustvuju konferenciji koja ce se odrzavati u subotu i nedjelju 13. i 14. aprila. Oni od vas koji budu prisustvovali dobice primjerak knjige "The War in Bosnia: How to succeed in Genocide". Treba samo poslije predavanja da se obrate Tariku Borogovcu ili nekome iz Bosanskog kongresa, ko ce biti sa Tarikom. Oni koji nisu u mogucnosti da dodju, mogu knjigu nabaviti u desetinama online knjizara, ako pretrazuju na internetu (googlaju): Muhamed Borogovac, War in Bosnia
-----
2.2 IZDVOJENE INFORMACIJE O NASTUPIMA DR. TARIKA BOROGOVCA (NKRBiH) I HARUNA KARICA (Al Jazeera Balkans)
Rad Dr. Tarika Borogovca je o najvaznijim pravnim aspektima negiranja genocida, na samom pocetku konferencije, sa naslovom "Analiza presuda Mladicu i Karadzicu na ICTY" (ISTY -Internacionalnom Kriminalnom Tribunalu za bivsu Jugoslaviju). Evo informacije o nastupu Dr. Tarika Borogovca na Engleskom:
SATURDAY, APRIL 13th
9:00am-10:30am
Panel 2: Genocide Denial in Legal Contexts
“Analysis of the ICTY Decisions on Mladic and Karadzic,” Tarik Borogovac, National Congress of The Republic of Bosnia and Herzegovina
Osim dr. Tarika Borogovca, nastupace jos jedan gradjanin BiH, a to je novinar Al Jazeere Harun Karcic, sa temom: "NEGIRANJE GENOCIDA I SRPSKIM MEDIJIMA". Slijedi kompletna informacija o njegovom nastupu:
SUNDAY, APRIL 14th
1:30pm-3:00pm
Panel 2: Remembering Genocide?
“Genocide Denial in Serb Media: An Analysis of Post-War Years,” Harun Karcic, Al-Jazeera Balkans
Harun Karcic nastupa u nedjelju u Panelu 2, 1:30pm-3:00pm
Potrudicemo se da objavimo oba izlaganja, Tarikovo i Harunovo, u slijedecim brojevima Glasnika.
-----
2.3 KOMPLETNA INFORMACIJA O SVIM OSTALIM DOGADJAJIMA NA KONFERENCIJI
Slijedi kompletna informacija na Engleskom za zainteresovane, ukljucujuci vec na pocetku i tacnu adresu, na UNC (University of North Caroline), CITIRAMO:
Greetings to the participants in our upcoming conference, "Denial: The Final Stage of Genocide,” the First International Conference of the Center for Holocaust, Genocide & Human Rights Studies at UNC Charlotte.
Conference Schedule
This is a two day conference that will be held at:
UNC Charlotte's Center City, location at 320 E,
9th St,
Charlotte, NC 28202.
The basic schedule for our conference is as follows:
Saturday, April 13th from 8:45am - 6:30pm
Sunday, April 14th from 8:45am - 4:00pm
SATURDAY, APRIL 13th
9:00am-10:30am
Panel 1: In Denial of Indigenous Genocide
“Native American Genocide: Realities and Denials,” Thomas Keefe, Rocky Mountain College
“Language: Denial in National Discuss of the U.S,” Kerri J. Malloy, Humboldt State University
“‘All We Wanted Was Peace and to be Left Alone’: State Removal of Native American Children in South Dakota and the Question of Genocide,” Alexis Poston, Stockton University
“Beyond Erasure: Indigenous Genocide Denial and Settler Colonialism,” Michelle Stanley, UNC Charlotte
Panel 2: Genocide Denial in Legal Contexts
“Analysis of the ICTY Decisions on Mladic and Karadzic,” Tarik Borogovac, National Congress of The Republic of Bosnia and Herzegovina
“Weaponizing the First Amendment: Denial of the Armenian Genocide and the U.S. Courts,” Marc Mamigonian, National Association for Armenian Studies and Research (NAASR)
“Weaponizing Genocide Denial,” William R. Pruitt, Virginian Wesleyan University
“The Responsibility to Protect and the Politics of Identifying and Prosecuting Atrocious Crimes: The Myanmar Experience,” Erameh Erumiseh, Chrisland University (maybe)
10:45am-12:15pm
Panel 1: Epistemologies of Genocide Denial
“Denial is the Condition for Evil: An Antropological Reading of Reiner Schürmann,” Jean-Philippe Belleau, University of Massachusetts at Boston
“Negating the Necrospective: Understanding the Culpability in Germany and in Yemen,” Lane Hepburn, UNC Asheville
“Genocide Studies Scholarship as a Tool of Genocide Denial: A Critical Self-Reflection of Definitions, Approaches, and Methods,” Kelsey Lizotte, Rutgers University
“The Continuum of Denial at Srebrenica,” Simon Massey, Prosecutor and Expert on Hate Crimes and International Law, UK
Panel 2: Sexual Violence in Genocide Denial
“Breaking the Silence on Rape during the Ovaherero and Nama Genocides of 1904- 1908,” Kavemuii Murangi, Ovaherero/Mbanderu and Nama Genocide Institute (ONGI)
“Breaking the Silence on Rape during the Holocaust,” Beth Lilach, Holocaust Memorial and Tolerance Center & Clark University
“Japan’s State-Sanctioned Denial of the Japanese Military Sexual Slavery System (so-called “Comfort Women” System) as Gendered Necropolitics,” Tomomi Kinukawa, San Francisco State University
“The Rape of Nanking: An Analysis of Violence Against Women During the Second Sino-Japanese War,” H. Driet Enoul, UNC Charlotte
Panel 3: Obscured in the Shadows of Other Genocides “The 1937-38 Dersim Kurdish Alevis Genocide, Religion-Ethnicity and Engineering of Denial Process,” Dilsah Deniz, University of Connecticut
“Seventy Years of Genocide: Palestinian Identity, Israel Denial and Al-Nakba,” Adam Hasian, UNC Charlotte
“Denying the Genocide of the Ottoman Greeks,” Theodosios Kyriakidis, Aristotle University of Thessaloniki
“Democratisation as a Protective Layering for Crimes Against Humanity,” Anna Plunkett, King’s College
12:15pm-1:30pm – LUNCH BREAK
1:30pm-3:00pm
Panel 1: Memory, Genocidal Trauma, and Reconciliation
“The Construction of Historical Memory in Colombia: Challenges Against Denial and Oblivion,” Felix Burgos, Indiana University East
“Collective Historical Trauma and Retelling the Past: Towards a Trauma-informed Transitional Justice,” Jeremy Rinker, UNC Greensboro
“Second Generation of Witnesses, Past-to-Present Ideology of Harm, and Intergenerational Trauma in Iranian Diaspora,” Sona Kazemi Hill, Ohio State University
“Confronting Denial- A Thirty Year Old Journey,” Sikhululekile Mkandla-Mashingaidze, University of the Free State
Panel 2: Celebrating and Profiting from Genocide Denial
“Triumphalism: The Eleventh Stage in the Bosnian Genocide,” Hikmet Karcic, Institute for Islamic Tradition of Bosniaks
“The Business of Genocide and its Denial,” Vino Kanapathipillai, SOAS University of London
“Denial as a Defense: General Slobodan Prajlak’s Trial and the Memory of Crimes
Against Humanity during the 1992-1995 War in Bosnia-Hercegovina,” Emily Makas, UNC Charlotte
“The Circassian Genocide: 150 years of Russian Denial,” Sufian Zhemukhow, George Washington University
Panel 3: Genocide Denial in Film and Music “Cabaret Songs as a Remedy to the Theresienstadt Zone of Denial,” Jay Grymes, UNC Charlotte
“The Polish and their Shifting Representations in the Holocaust Genre,” Theresa McMackin, Stockton University
“The Alchemy of Anne Frank’s Diary: Hollywood’s Denial of Inconvenient Truths,” Nora Nunn, Duke University
“Reclaiming the Denied Genocide Victim Identity Through Music: From Dle Yaman to Modern Armenian Pop Music,” Margarita Tadevosyan, George Mason University
3:15pm-4:45pm
Panel 1: Memory, Museums, Monuments
“Denial: The Final Stage of Genocide – The Case of the KLNa,” Diana Henry, Independent Scholar and Photographer
“The Babi Yar Massacre and the Problems with Commemoration of the Holocaust in Modern Ukraine,” Victoria Khiterer, Millersville University
“Erect a Memorial and Erase the Past: The Hungarian ‘Memorial to the Victims of the German Invation’ in Context,” András Szécsényi, Eötvös Loránd University
“Constituting Histories Through Culture in Iraqi Kurdistan,” Autumn Cockrell, University of North Georgia
Panel 2: Confronting Armenian Genocide Across Nations “Regaining Their Voices: Testimonies of Armenian Women Survivors Who Fled to Brazil,” Mariana Boujikian Felipe, NUMAS (Núcleo de Estudos dos Marcadores
Sociais da Diferença)
“Tigran Hovhannisian: The First ‘Denial-Fighter’,” Suren Manukyan, Yerevan State University
“British Discourse, Representations and Conceptualisations of the Armenian Genocide during WW1 and the Seeds of Denial,” Peter Morgan, University of Brighton
“La Negacion [Denial] by Alejandro Genes: Staging the Armenian Genocide in Post-Dictatorial Argentina,” Ariel Stricharz, St. Olaf College
Panel 3: Holocaust Testimonies and Testimonials
“American-Jewish Millennials Combating Genocide Denial,” Sarah Coykendall, Kean University
“Denial, Standing By, and the Birth of Memory: The Frankfurt Auschwitz Trial,” Dennis Klein, Kean University
“Nikto ne Zabyt: The Politicization of Soviet War Dead,” Thomas Earl Porter, North Carolina A&T State University
“Vishneva, Belarus Soviet Union Poland: The Importance of Memor,” Jacob J. Podber, Southern Illinois University
5:00pm-6:15pm – KEYNOTE ADDRESS by Lerna Ekmekçioglu, Ph.D., Historian of the Modern Middle East at MIT:
“What Can Genocide and its Denial Do to Feminism? The Existential Paradoxes of Armenians in Post-Genocide Turkey”
SUNDAY, APRIL 14th
9:00am-10:30am
Panel 1: Literary and Narrative Critiques of Genocide Denial “The Translator As Reconciliator: How Astrid Berger Brought Back Exile Write Eva Kollisch to the Austrian Literary Field,” Karin Hanta, Middlebury College
“Uncovering Spain’s Genocidal Puericulture State Through Allegories of Disobedience in Ana Maria Matute’s 1956 Los niños tontos (The Foolish Children), Lora L. Looney, University of Portland
“Denying the Animosity: Narratives of Harmony in Pre-Conflict India,” Jabeen Yasmeen, IIT Bombay
“That is Really Meme: What the Nazification of Pepe the Frog Portends for American Holocaust Memory in a “Fake News” Age,” Jeffrey Demsky, San Bernardino Valley College
Panel 2: Genocide Denial in the Era of “Fake News”
“Fake News and Genocide Denial,” Shantanu Gajjar, UNC Charlotte
“Holocaust Denial; Implications for a General Assault on Historical Truth,” Georgi Verbeeck, Maastricht University
“Cycles of Denial: Historical Memory and the (Re) Emergence of Genocidal Ideology in the United States Today,” Elisa Von Joeden-Forgey, Stockton University
“Let There Be Night: Duplicity, Fake News, and the Tongue-Twisted Ethics of Genocide Denial,” Jacob Waldenmaier, Ursuline University
10:45am-12:15pm
Panel 1: European Colonialism as Genocide
“Dutch Memories of Colonial Violence Against Indigenous Peoples: Comparing New Netherland and the Banda Islands,” Mark Meuwese, University of Winnipeg
“Nazism and Colonialism: Holocaust Exceptionalism to the Exclusion of German South West Africa is Denialism,” Zoe Samudzi, University of California, San Francisco
“The ‘Stolen Generations’ in Australia and Canada: What We Can Learn From Memoirs,” Sarah Urdiales, UT Health Science Center – Houston
Amukwaye (unknown: John emailed them again) [could not find in the email or my list]
Panel 2: Confronting Holocaust Denial
“Contemporary Holocaust Education in German Migration Society: Dealing with Denial,” Elisabeth Beck, Catholic University of Eichstätt-Ingolstadt
“‘The Jews Love Numbers’: Pastor Steven Anderson’s Fundamentalist Theology and his Holocaust Denial,” Matthew Brittingham, Emory University
“Addressing Denial in Educational Settings: Pedagogical Challenges and Approaches,” Amanda Solomon, Oregon Jewish Museum and Center for Holocaust Educatio
“Confronting the ‘Auschwitz Lie’: Holocaust Denial and the Federal Republic of Germany, 1949-1994,” Matthew Turner, Deakin University
12:15pm-1:30pm – LUNCH BREAK
SUNDAY, APRIL 14th
1:30pm-3:00pm
Panel 1: Genocide Across Sexual and Racial Difference
“The Forgotten Murders: Gendercide in the Twenty-First Century and the Destruction of the Transgender Body,” Haley Marie Brown, Stockton University
“An Impossible Means Towards Equity: The Role of Denial towards Inhibiting Effective Social Development for Black Americans,” Crystal Ellis, University of Wisconsin Milwaukee
“Denying the Feminine,” Charlotte Mears, Kingston University “Narrative Space where Recognition and Rejection of Past Wartime Responsibilities Coexist,” Tetsushi Ogata, Soka University of America
Panel 2: Remembering Genocide?
“Holodomor and Holocaust Memory in Competition and Cooperation,” Kristen Dyck, Poltava National V.G. Korolenko Pedagogical University
“Denial in Other Forms,” Paul Avakian, Independent Scholar and Latin American expert
“Genocide Denial in Serb Media: An Analysis of Post-War Years,” Harun Karcic, Al-Jazeera Balkans
“Denying Rwanda, Denying Congo,” Adam Jones, University of British Columbia
3:15pm-4:30pm – CLOSING ADDRESS by Henry C. Theriault, Ph.D., President of the International Association of Genocide Scholars:
“Is Denial truly the final stage? Consolidation and the Metaphysical Dimensions of Denial”
____________________________-
3. RADI LI SARAJEVSKA POLICIJA ZA DODIKA: DOK RS OLAKŠAVA SRBIMA NABAVKU ORUŽJA, KOD NAS SMIŠLJAJU NOVE PROPISE KAKO BI DRŽALI BOŠNJAKE NENAORUŽANE
Prneseno sa portala "BH-VIJESTI"
Mart 29, 2019
Dok Srbi i Hrvati naoružavaju svoju policiju novim dugim cijevima i smišljaju propise kako da se njihovi ljudi lakše naoružaju, kod Bošnjaka policija ne nabavlja novu opremu i prosipaju nam “šuplju” kako nije u redu da gradjani imaju oružje. Donose nam i nove propise kojima se otežava njihova nabavka. Vrijeme je da se otkrije ko su petokolonaši medu nama
U Republici Srpskoj (RS) utvrdjene su i izmjene i dopune Zakona o oružju i municiji, kojima se dodatno ukidaju administrativne barijere kada su u pitanju uslovi za nabavljanje oružja. Naime, brišu se odredbe koje su, kao jedan od uslova za nabavljanje oružja, propisivale pribavljanje uvjerenja da se protiv osoba ne vodi prekršajni postupak.
Iz entitetske vlade je saopceno da “navedene odredbe nisu ostvarile svoju svrhu u praksi, a istovremeno su gradane izlagale dodatnom trošku”.
Pored navedenog, a kada je u pitanju oduzimanje oružja fizickim osobama, ocijenjeno je da je predmetne odredbe potrebno drugacije definisati, prvenstveno iz razloga jer se u praksi pokazalo da se gradjanima koji su ucinili prekršaj u odredenim slucajevima i uredno platili novcanu kaznu, primjenom konkretnih odredaba, oduzimalo oružje koje je u mnogim slucajevima bilo porodicno nasljede, trofej i slicno.
S tim u vezi, predložena su odredena zakonska rješenja koja ce dati mogucnost Ministarstvu da cijeni odredjene slucajeve i svrsishodnost oduzimanja oružja, a to istovremeno nece uticati na bezbjednost osoba i imovine.
IZDAJA: U Sarajevu niko više ne može nabaviti oružje
Da bi neko dobio dozvolu za oružje, mora donijeti, kako stoji u Zakonu, “potvrdu o položenom ispitu o raspolaganju tehnickim znanjima za pravilno rukovanje oružjem, koju izdaje sportska streljacka, odnosno druga organizacija ili ustanova koja ima registrirano sjedište na podrucju Kantona Sarajevo i ispunjava propisane uvjete za provodenje obuke i posjeduje odobrenje nadležnog ministarstva”
U Kantonu Sarajevo 3. aprila 2018. godine pocela je primjena novog Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije. Osnovni razlog za donošenje ovog zakona bio je uskladivanje s medjunarodnim standardima, narocito u pogledu cetiriju kljucnih pitanja, i to definicije i kategorizacije oružja, izgleda isprava o oružju te kaznenih odredbi. Predlagac zakona bio je ministar unutrašnjih poslova Kantona Vedran Mulabdic.
Mnogi su tada ocijenili da je Zakon dobar, ali i više od pola godine nakon njegovog stupanja na snagu i dalje niko ne može dobiti dozvolu za nošenje i posjedovanje oružja. Razlog je upravo Zakon o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije, odnosno clan 16., stav 1., tacka b. ovog zakona.
Naime, da bi neko dobio dozvolu za oružje, mora donijeti, kako stoji u Zakonu, “potvrdu o položenom ispitu o raspolaganju tehnickim znanjima za pravilno rukovanje oružjem, koju izdaje sportska streljacka, odnosno druga organizacija ili ustanova koja ima registrirano sjedište na podrucju Kantona Sarajevo i ispunjava propisane uvjete za provodenje obuke i posjeduje odobrenje nadležnog ministarstva”.
Ispostavilo se da niko u Kantonu Sarajevo nema odobrenje za provodenje obuke za rukovanje oružjem.
Iz razgovora s jednim lovcem, koji nije želio da navedemo njegovo ime, saznali smo da cak i ako neko vec posjeduje oružje, ako želi nabaviti novo, ne može dobiti dozvolu dok ne donese potvrdu koju trenutno niko u Kantonu ne može izdati. Prema njegovim informacijama, na cekanju je više od hiljadu zahtjeva za dozvole u MUP-u, a ljudi su uložili i po nekoliko hiljada maraka za njegovu kupovinu.
Izdavanje potvrda o završenoj obuci za rukovanje oružjem nije u nadležnosti ni Ministarstva unutrašnjih poslova, jer u Zakonu stoji da potvrde izdaju sportski streljacki klubovi i druge organizacije.
No, da bi sportski streljacki klubovi i “druge organizacije”, koje god one bile, izdali nekome potvrdu, odnosno da bi potvrda bila važeca, klubovi moraju za tu djelatnost biti registrirani u MUP-u.
I tu je nova igranka da bi se Bošnjaci držali nenaoružanima kad im zatreba - još nijedan klub nije uspio završiti registraciju jer je milion nekakvih uvjeta i papira koje treba ispuniti i dostaviti da bi se klub registrirao za obavljanje obuke i izdavanje potvrda.
Iz svega je više nego jasno da neki domaci izdajnici, koji odlucuju o ovoj problematici, imaju plan da nas ponovo, kao i 90.-tih godina drže naspremne za novu agresiju ako se desi. Ili prije – kad se desi. Dok nam se komšije i susjedi pripremaju, nama se svjesno vežu ruke.
(Izdvojeno . ba)
KOMENTAR: Svaki Bosnjak koji ima i malo pameti, koji ne zeli da njega njegovu zenu i djecu, sestre, bracu, roditelje cetnici bespomocne pohvataju i rade sta god pozele, kako se to cijelu nasu istoriju ponavlja, mora naci neki nacin da nabavi pusku. Najbolje bi bilo da se prijavi u streljacki klub, ali to vjerovatno nije jedini nacin. U proslom ratu, one cetvrti, mahale i carsije, gdje su ljudi imali vlastito oruzje su se odbranile, jer nije Srbinu drago krenuti tamo gdje ga ceka naoruzan muskarac. Njima je drago "junacki" ubijati, silovati, "zariti i paliti" nenaoruzan narod.
