belfy wrote:
da, i nema nista pogresno u onom sto sam rekao. i religija je produkt duha, makar ta sfera nije limitirana na religiju.
on contraire, ne mozes reci da mi je stav marksisticki, a da ja to ne gledam tako. to je oksimoron i ti to znas. ja zaista ne znam da li su marksisti prvi generisali takvu misao i cisto sumnjam. moguce i da sam u krivu, ali opet ubacujes nesto sto nisam rekao. ja nigdje nisam rekao da je korijen umjetnosti u prenosenju znanja. ja sam naveo koji su preduslovi za umjetnost bez kojih, po mom misljenju, ista ne bi postojala. zato i postavih onaj isjecak iz Ragnaroka.
ti zasada samo kritikujes moje misljenje bez da si ijednom rekao kako ti vidis postojanje iste bez onoga sto sam ja pobrojao i kako je to moguce uopste.
Mislim da sam već rekao. Smatram da je sfera duha - što uključuje umjetnost - nastala kognitivnom revolucijom. Što objašnjava zašto ostale životinjske vrste ne pišu poeziju i ne crtaju po zidovima pećine - čak ni kada su site i sigurne.

Kako se sve to tačno desilo, zbog čega, pojma nemam jer pojma nemamo šta je uopće svijest ili zašto se upalila u nama.
Greška koju pojedinci prave jeste greška kauzalnosti. Naravno da homoestaza našeg organizma zavisi od zadovoljenja fizioloških potreba, pa je samim tim sve lakše kada je trbuh pun, od čitanja do kopanja kanala, ali to ne znači da umjetnosti ne bi bilo kao takve da čovječanstvo nije izašlo iz pećine. Dakle, to što fiziologija ima korelaciju sa svim našim aktivnostima, jer je preduslov egzistencije, ne znači da je ujedno sine qua non za sve aktivnosti koje prate tu egzistenciju.
Taj kapacitet, kapacitet za umjetnost, tinja u nama nezavisno od najprizemnijih potreba. Zbog toga se, javlja, ponekad, kod predsmrtno neuhranjenih logoraša koji, iz nekog razloga, osjećaju potrebu da glume. Viktor Frankl u svojoj knjizi spominje da je, tokom godina provedenih u logoru, skoro svakodnevno pričao sa suprugom u svojoj glavi. Jadao joj se, pričao o budućnosti sa njom, jasno čuo njen glas kako mu odgovara. I sve to je odraz duhovne dimenzije čovjeka, makar ga ne bismo nazvali umjetnošću, ali dolazi sa istog izvora kao umjetnost. To je taj transcedentni kapacitet o kome pričam i on ne zavisi od policije, sudstva i svega što si ranije nabrojao da prethodi pojavi umjetnosti.
Jedina začkoljica je u tome što je umjetnost rafinisani oblik tog kapaciteta. Ali kada prihvatiš postojanje samog kapaciteta - stepen rafiniranosti je tek varijacija na temu.