Gledali ste film, preporuĆite ga drugima

[Bloo]

lijepo je primijećeno da je nemalo velikih umjetnika umrlo u bijedi.. a nisu bili glupi, znali su, ako bace kist ili pero i posvete se nekoj drugoj, profitabilnijoj djelatnosti, veće su im šanse da dođu do novca.. umjetnost je jako bitna.. težnja za njom i glad za hljebom postoje istovremeno, a ne jedna nakon druge..

Oni su posebna priča. Inception.
Stvaraju umjetnost iz više razloga.
Jedan od razloga je da im je to zanat - donosi hljeb na sto (ok ne uvijek, ali povremeno), ispunjava njih i nas.

[medvjed23]

lijepo je primijećeno da je nemalo velikih umjetnika umrlo u bijedi.. a nisu bili glupi, znali su, ako bace kist ili pero i posvete se nekoj drugoj, profitabilnijoj djelatnosti, veće su im šanse da dođu do novca.. umjetnost je jako bitna.. težnja za njom i glad za hljebom postoje istovremeno, a ne jedna nakon druge..

nemalo modernih umjetnika prave sranja pa zive u bogatstvu. sta nam to onda govori o umjetnosti nekada i sada?

mislim da je oduvijek isto.. i sada ima dosta talentovanih umjetnika koji gladuju i obrnuto..

[hadzinicasa]

? ne kontam - ja nisam rekla da je to tvoj pogleda na svijet, vec da je meni TAKAV pogled na svijet primitivan. ne znam sto si se nasla u tome.... upravo sam razradjivala mislim istu tezu kao i ti. nemoj na prvu uvijek, bona.

Sve što sam napisala i jeste moj pogled na svijet. U kojem se ne navodi da gladni ljudi nemaju potrebe za umjetnošću. Niti im se negira pristup istoj, ili pak da istu stvaraju. Koliko vidim, niko od učesnika u diskusiji, ako sam dobro upratila, nije ni tvrdio to.
Možda stvarno nerazumljivo se izražavam. Do mene je.
Ja govorim o prioritetima u našim životima. I ne moramo to anzivait marksističkim zabludama.
I kako to utječe na naš odnos prema umjetnostii doživljaj iste.
Kada bi svi bili sretni, siti i netlačeni, da li bi umjetnost izgubila neke od svojih funkcija?


Uvijek na prvu!

ja nisam ni tvrdila da jeste, kako si mi ruzno, imputirala. ja sam odgovorila na tvoj post objasnjavajuci kako ja dozivljavam takav pogled na svijet.
sto si ti iz ne znam kojeg razloga, nasavsi se u mom postu (a ne p(r)ozvana) protumacila kao atak na tvoje misljenje, pa skaces u oci na prvu, nepotrebno i na pogresnoj adresi.

sto se tice prioriteta - mislim da ti je Nihilo objasnio da su ljudi pod granatama isli "gledati umjetnost" rizikujuci gubitak Zivota, mozemo diskutovati o stanju uma u vanrednim okolnostima, no cinjenica je da je ovdje potreba za umjetnoscu na neki nacin nadjacala osnovni zivotinjski poriv - prezivljavanje.... kad cemo vec o prioritetma jel. taj nagon bi svako pri pameti pretpostavio kao prioritet br.1 u bilo kojoj ocjeni situacije, a evo u ovom slucaju je neprimjenjivo. da ne povlacim paralele Koje ce opet biti neshvacene (jer se ona o zeni, majci, kraljici odnosila na iskljucivost uloga, a koju sam navela samo kao jednu od tri nabrojane stvari Koje ne razumijem, a koju (ulogu) do tada ni ti ni bilo ko drugi nije pomenuo) jednako su zatvorenici u Ausvicu riskirali svoj zivot organizirajuci predstave.
(na temu)

[belfy]

Pa kad smo već u tom fonu, da odmah ovako divljački i prizemno kažem da mi je bitnije da se najedem pečenja, nego da uživam u Proustu.
A tek kad mi je zeludac pun, mogu biti kvalitetan konzument umjetnosti. Stvaralački nagon zatomljavam.
Čitajući Grobnicu za B. Davidovića na pun želudac uz podrigivanje poslije pive mi je ideal sretnog radničkog života.

ja bih samo povodom ovog upisa da stavim nesto sto je zaista na temu:

[kakavdanakneiskustvu]

ja koliko off topica,napokon da neko preporuci neki film

[commendatore]

sto je najgore zadnji preporucen smece totalmente

nego gledah juce sa Brusom Vilisom u ulozi nekog pljackasa sta li vec - ismijo sam se samo tako - nisam nikad gledo taj film.... jebi ga ne upratih kako se zove film moro lec

[belfy]

lijepo je primijećeno da je nemalo velikih umjetnika umrlo u bijedi.. a nisu bili glupi, znali su, ako bace kist ili pero i posvete se nekoj drugoj, profitabilnijoj djelatnosti, veće su im šanse da dođu do novca.. umjetnost je jako bitna.. težnja za njom i glad za hljebom postoje istovremeno, a ne jedna nakon druge..

nemalo modernih umjetnika prave sranja pa zive u bogatstvu. sta nam to onda govori o umjetnosti nekada i sada?

mislim da je oduvijek isto.. i sada ima dosta talentovanih umjetnika koji gladuju i obrnuto..

nene, to uopste nije ono sto sam zelio reci. da pojasnim.

ti i takvi umjetnici su imali (cak i kada su umirali u bijedi) tu slobodu da ne moraju loviti divlje zvijeri, da se ne moraju braniti od divljih plemena, da mogu uzivati u svemu tome sto je sve prije toga nastalo. onaj u pecini se nikada nije zapitao da li mu je bitnije da ugljenom crta po zidu ili da trazi hranu ili kako da se odbrani od predatora. vrlo jednostavno. postavljanje temelja... cek, imam video i na tu temu, samo dok nadjem...

[Tomahawk11]

Gledao sam Shot Caller i Hacksaw Ridge sad za vikend, ko god ih je preporučivao dosad

[belfy]

sto je najgore zadnji preporucen smece totalmente

nego gledah juce sa Brusom Vilisom u ulozi nekog pljackasa sta li vec - ismijo sam se samo tako - nisam nikad gledo taj film.... jebi ga ne upratih kako se zove film moro lec

ono sto sma postavio ima samo jedan bitan momenat kada pjevac skine cvike da opali glavom onog prvog, pa ih vrati da nastavi da pjeva. neki se sa zaloscu sjecaju tog momenta...

[ExNihilo]

I jedno i drugo bi značilo simplificirati stvari. Pitanja duha se ne daju kvantificirati. Ako je u opkoljenom Sarajevu pogledati predstavu značilo rizikovati život, onda ne možemo prosto uporediti broj predstava tada i danas, u namjeri da ocijenimo kulturni život grada. Isto vrijedi za kritičku dimenziju takvih predstava.

Ulog koji se plaća nije isti. Ako je publika spremna umrijeti da bi pogledala film ili predstavu - držim da je to odraz višeg stepena potrebe za kulturom.

Sasvim nevažno. Umjetnost je, između ostalog, eskapizam u logoru, ali i svakodnevnom životu. Dakle, umjetnost jeste tada služila da ne poludimo od stvarnosti. Ali tome služi i danas. Tome služi uvijek i svugdje.

Da to nije obavezno slučaj pokazuju upravo logoraši Aušvica koji sigurno nisu bili punih stomaka.

Prvi si počeo sa simplifikacijom spominjanjem marsističke zablude.

Nadam se da nisi stekao dojam da smo na suprostavljenim stranama, jer u suštini nismo.
Ti si iznio paušalni navod da opkoljeno Sarajevo gdje je kulturni život bio kudikamo bogatiji nego danas, pa se upitah koji je kriterij bio koji je primijenjen na dostupne podatke, te donošenje ovog zaključka.

Umjetnost jeste I eskapizam, ali ne samo i eskapizam. Njen eskapistički element više dolazi do izražaja u situacijama koje si naveo (pogotovo logori). A možda je i odraz prkosa.
Umjetnost ima mnoge funkcije, čije važnosti se smjenjuju za svakog od nas (a i civilizaciju generalno možda?) u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazimo.

Gladan čovjek će možda umjetnost koristiti kao izlaz iz trenutne situacije, a manje za nešto drugo. Sit, siguran i zavodoljan čovjek možda proizvodi drugačiju umjetnost, te je drugačije percipira.

Niko nije negirao da umjetnost ima posebno mjesto u našim života i da ima svoju svrhu. Jedino je skrenuta pažnja da neke stvari imaju primat nad umjetnošću u određenim situacijama.

Nadam se da sam sada jasnija.

Ne vidim kako i šta sam simplificirao spomenom marksističke zablude? Marksizam na velika vrata uvodi ideju o ekonomskoj osnovi kao preteči sfere duha. Stav koji je belfy iznio jeste klasično marksistički. Empirija je pokazala da je, također, netačan.

Jedna od velikih ironija 20. stoljeća jeste baš to da su pojedine komunističke zemlje, iako bez snažne ekonomske osnove, kulturni zenit ostvarivale baš pod čizmom komunizma. Da parafraziram onu poznatu o umjetnosti i stvarnosti: stvarnost ismijava teoriju.

Belfijeva postavka o linerarnom razvoju društva gdje umjetnost dolazi kao nusprodukt brutalno je netačna. Pećinski crteži sugeriraju da je umjetnost mnogo starija od poljoprivrede - što je u konfliktu sa marksističkom tezom - i prije bi se moglo reći da se poklapa sa kognitivnom revolucijom. Što će reći, umjetnost nije nusprodukt panje već svijesti.

Kriterij za moju paušalnu ocjenu o kulturnom životu opkoljenog Sarajeva sam gore pojasnio. Držim da ljudi koji su spremni umrijeti za kulturu vrijednuju istu više od ljudi kojima je Zemaljski muzej godinama zatvoren. To je moj kriterij.

Ne, ne pišemo. Gluposti pišeš ti svaki put kad nas informiraš o broju minuta koje si posvetio ovom ili onom filmu, o svojim gej dopisnicima ili s kim i kad si gledao film u kojem kinu.

[Truba]

podsjeti me priča na ovog jednog.. kad je on bio mali, a marka velika, poslalo ga da kupi dva hljeba.. on kupio pola hljeba i strip..

tako je ovaj moj jaran u izbjeglištvu za 100 kuna kupio 4 gajbe piva profesoru tjelesnog koji ga je poslao za vrijeme nastave

[ExNihilo]

Pa kad smo već u tom fonu, da odmah ovako divljački i prizemno kažem da mi je bitnije da se najedem pečenja, nego da uživam u Proustu.
A tek kad mi je zeludac pun, mogu biti kvalitetan konzument umjetnosti. Stvaralački nagon zatomljavam.
Čitajući Grobnicu za B. Davidovića na pun želudac uz podrigivanje poslije pive mi je ideal sretnog radničkog života.

Ni ja, ni ti, individualno, nismo meritum stvari, pa je suvišno spominjati ovakve stvari.

[Bloo]

? ne kontam - ja nisam rekla da je to tvoj pogleda na svijet, vec da je meni TAKAV pogled na svijet primitivan. ne znam sto si se nasla u tome.... upravo sam razradjivala mislim istu tezu kao i ti. nemoj na prvu uvijek, bona.

Sve što sam napisala i jeste moj pogled na svijet. U kojem se ne navodi da gladni ljudi nemaju potrebe za umjetnošću. Niti im se negira pristup istoj, ili pak da istu stvaraju. Koliko vidim, niko od učesnika u diskusiji, ako sam dobro upratila, nije ni tvrdio to.
Možda stvarno nerazumljivo se izražavam. Do mene je.
Ja govorim o prioritetima u našim životima. I ne moramo to anzivait marksističkim zabludama.
I kako to utječe na naš odnos prema umjetnostii doživljaj iste.
Kada bi svi bili sretni, siti i netlačeni, da li bi umjetnost izgubila neke od svojih funkcija?


Uvijek na prvu!

ja nisam ni tvrdila da jeste, kako si mi ruzno, imputirala. ja sam odgovorila na tvoj post objasnjavajuci kako ja dozivljavam takav pogled na svijet.
sto si ti iz ne znam kojeg razloga, nasavsi se u mom postu (a ne p(r)ozvana) protumacila kao atak na tvoje misljenje, pa skaces u oci na prvu, nepotrebno i na pogresnoj adresi.

sto se tice prioriteta - mislim da ti je Nihilo objasnio da su ljudi pod granatama isli "gledati umjetnost" rizikujuci gubitak Zivota, mozemo diskutovati o stanju uma u vanrednim okolnostima, no cinjenica je da je ovdje potreba za umjetnoscu na neki nacin nadjacala osnovni zivotinjski poriv - prezivljavanje.... kad cemo vec o prioritetma jel. taj nagon bi svako pri pameti pretpostavio kao prioritet br.1 u bilo kojoj ocjeni situacije, a evo u ovom slucaju je neprimjenjivo. da ne povlacim paralele Koje ce opet biti neshvacene (jer se ona o zeni, majci, kraljici odnosila na iskljucivost uloga, a koju sam navela samo kao jednu od tri nabrojane stvari Koje ne razumijem, a koju (ulogu) do tada ni ti ni bilo ko drugi nije pomenuo) jednako su zatvorenici u Ausvicu riskirali svoj zivot organizirajuci predstave.
(na temu)

Nihilo miezapravo nije to "objasnio", te je čitava diskusija nekako počela sa njegovom drugom tvrdnjom.
Da, nisam nigdje negirala da umjetnost ima i eskapistički momenat , a ti si ga nazvala nazivaš glad za umjetnoscu. Da isli smo na predstave tokom granatiranja jer nam je vracalo sjecanje na bolja vremena, davalo snagu, hrabrilo, odvodilo u drugi svijet...To je validno. Željeli smo da iskusimo umjetnost iz više razloga. I zadovoljimo s njom više potreba. A imao se po jedan obrok dnevno. I neko mirenje sa sudbinom.
Ja cijelo vrijeme govorim o KONZUMENTIMA umjetnosti i prioritetima.
Situacija 1: Da li će majka gladnog djeteta više vremena provesti razmišljajući kako da namakne novac djetetu za hranu ili pak o umjetnosti?
Situacija 2: Da li su logorasi u Ausvicu putem organiziranja predstava ispunjavali više funkcija umjetnosti: otpor, eskapizam, mirenje sa cinjenicom da nemaju vise sta da izgube...et cetera

Pošto ja i ti očito imamo problem u razumijevanju jedna druge, možda ipak da ne razgovaramo o ovome i sačekamo neka bolja vremena.


Samo bih da zaključim da uopšte nije bilo potrebe da se čitava diskusija percepira kao diskusija dvije suprostavljene strane, od kojih jedna negira potrebu za umjetnosti.

[Truba]

ja jednom u mjesec dana ovdje okačim post
a gospoda 4 stranice šupljiraju a sve je objašnjeno u knjigama

[Banksy]

Zakuhalo se, a ekipa dobra, moraću sve ovo protaibrit večeras

[Bloo]

Možda mi je bolje da bježim, dok me hadzinica nije zaganjala onom oklagijom za klepe.

[beni-bu-man]

Boze dragi na sta vi trosite pare i vrijeme....

zar nema niko normalan ovdje da se drogira

[wewa]

jest da je tema posvecena filmu, ali mene ova diskusija podsjeti na Barbierijev Epitaf carskog gurmana

preporucujem svim uzivaocima u hrani i umjetnosti, po mogucnosti istovremeno.

[Bloo]

jest da je tema posvecena filmu, ali mene ova diskusija podsjeti na Barbierijev Epitaf carskog gurmana

preporucujem svim uzivaocima u hrani i umjetnosti, po mogucnosti istovremeno.

Veljko?


utičem se tebi da me zaštitiš od hadzinice sa oklagijom.

[wewa]

jest da je tema posvecena filmu, ali mene ova diskusija podsjeti na Barbierijev Epitaf carskog gurmana

preporucujem svim uzivaocima u hrani i umjetnosti, po mogucnosti istovremeno.

Veljko?


utičem se tebi da me zaštitiš od hadzinice sa oklagijom.

si!

i ti nasla crkvu u kojoj ces se Bogu moliti
volim ja sebe, statije

[hadzinicasa]

Nihilo miezapravo nije to "objasnio", te je čitava diskusija nekako počela sa njegovom drugom tvrdnjom.
Da, nisam nigdje negirala da umjetnost ima i eskapistički momenat , a ti si ga nazvala nazivaš glad za umjetnoscu. Da isli smo na predstave tokom granatiranja jer nam je vracalo sjecanje na bolja vremena, davalo snagu, hrabrilo, odvodilo u drugi svijet...To je validno. Željeli smo da iskusimo umjetnost iz više razloga. I zadovoljimo s njom više potreba. A imao se po jedan obrok dnevno. I neko mirenje sa sudbinom.
Ja cijelo vrijeme govorim o KONZUMENTIMA umjetnosti i prioritetima.
Situacija 1: Da li će majka gladnog djeteta više vremena provesti razmišljajući kako da namakne novac djetetu za hranu ili pak o umjetnosti?
Situacija 2: Da li su logorasi u Ausvicu putem organiziranja predstava ispunjavali više funkcija umjetnosti: otpor, eskapizam, mirenje sa cinjenicom da nemaju vise sta da izgube...et cetera

Pošto ja i ti očito imamo problem u razumijevanju jedna druge, možda ipak da ne razgovaramo o ovome i sačekamo neka bolja vremena.


Samo bih da zaključim da uopšte nije bilo potrebe da se čitava diskusija percepira kao diskusija dvije suprostavljene strane, od kojih jedna negira potrebu za umjetnosti.

da ne razradjujem onda vise temu, a imala bih stosta na temu pokusaja definiranja potrebe za umjetnoscu jal' "eskapistickim momentom" jal' "egzistencijalnim momentom", rado cu se vratiti svojoj oklagiji - samo for the record ovo boldano - od tebe je pocelo i od tvoje pretpostavke, odnosno tumacenja upisa.

#cekajuciboljavremena

[belfy]

Ne vidim kako i šta sam simplificirao spomenom marksističke zablude? Marksizam na velika vrata uvodi ideju o ekonomskoj osnovi kao preteči sfere duha. Stav koji je belfy iznio jeste klasično marksistički. Empirija je pokazala da je, također, netačan.

Jedna od velikih ironija 20. stoljeća jeste baš to da su pojedine komunističke zemlje, iako bez snažne ekonomske osnove, kulturni zenit ostvarivale baš pod čizmom komunizma. Da parafraziram onu poznatu o umjetnosti i stvarnosti: stvarnost ismijava teoriju.

Belfijeva postavka o linerarnom razvoju društva gdje umjetnost dolazi kao nusprodukt brutalno je netačna. Pećinski crteži sugeriraju da je umjetnost mnogo starija od poljoprivrede - što je u konfliktu sa marksističkom tezom - i prije bi se moglo reći da se poklapa sa kognitivnom revolucijom. Što će reći, umjetnost nije nusprodukt panje već svijesti.

Kriterij za moju paušalnu ocjenu o kulturnom životu opkoljenog Sarajeva sam gore pojasnio. Držim da ljudi koji su spremni umrijeti za kulturu vrijednuju istu više od ljudi kojima je Zemaljski muzej godinama zatvoren. To je moj kriterij.

cek malo. ja uopste nisam pricao o razvoju duha, nego umjetnosti. ako su duhovnost i umjetnost iste, onda je i religija umjetnost, sa cim se (znas i sam) zasigurno ne bih slozio. jedino se mogu sloziti sa drugom recenicom da je to netacno.

ne znam da li je ironija da su te zemlje upravo imale sve prethodno pobrojane stvari koje sam ja naveo u svom prvom postu. ali ovim ne zelijm da branim tu pogresnu tvrdnju gdje ti mislis da ja to gledam marksisticki. ako bih bas morao birati izraz on bi bio prvi bioloski, a onda evolucionisticki.

ajde da to postavim ovako - retrospektivno.
nase danasnje obrazovanje se sastoji od toga da se pojedinac sto bolje osposobi za nastavak svog zivota i to putem prakticnog, usmenog, crtanog, pisanog, a danas i virtuelnog predanja i prenosenja znanja.

shodno tome, prvo su ljudi prenosili znanje usmenom predajom da bi poucili potomke kako da lakse zive i prezive. onda je dosao crtez. on nije dosao kao umjetnost, nego prenos znanja - dakle obrazovanje (bilo da govori kako se nestro treba raditi, ili o istoriji koja se desila). bas kao i pismena predaja. nije se neko jednog dana odlucio da bi slovo bilo super da nastane knjizevnost, nego da prenese znanje.

da sumiram: sve iznad je nastalo da bi se znanje lakse prenosilo i time olaksalo pokoljenjima da lakse zive i budu prosperitetniji (a nisu bili vulkanci ili to ostaje kao trenutacno nedokazano). tek nakon sto su sve ostale tacke zadovoljene razvija se umjetnost. jedino ako se iz danasnje perspektive ne razmatratra, pa djelo nazvano "Umjetnost ratovanja" bude prezentovana kao umjetnost umjesto vojne doktrine...

[Bloo]

Nihilo miezapravo nije to "objasnio", te je čitava diskusija nekako počela sa njegovom drugom tvrdnjom.
Da, nisam nigdje negirala da umjetnost ima i eskapistički momenat , a ti si ga nazvala nazivaš glad za umjetnoscu. Da isli smo na predstave tokom granatiranja jer nam je vracalo sjecanje na bolja vremena, davalo snagu, hrabrilo, odvodilo u drugi svijet...To je validno. Željeli smo da iskusimo umjetnost iz više razloga. I zadovoljimo s njom više potreba. A imao se po jedan obrok dnevno. I neko mirenje sa sudbinom.
Ja cijelo vrijeme govorim o KONZUMENTIMA umjetnosti i prioritetima.
Situacija 1: Da li će majka gladnog djeteta više vremena provesti razmišljajući kako da namakne novac djetetu za hranu ili pak o umjetnosti?
Situacija 2: Da li su logorasi u Ausvicu putem organiziranja predstava ispunjavali više funkcija umjetnosti: otpor, eskapizam, mirenje sa cinjenicom da nemaju vise sta da izgube...et cetera

Pošto ja i ti očito imamo problem u razumijevanju jedna druge, možda ipak da ne razgovaramo o ovome i sačekamo neka bolja vremena.


Samo bih da zaključim da uopšte nije bilo potrebe da se čitava diskusija percepira kao diskusija dvije suprostavljene strane, od kojih jedna negira potrebu za umjetnosti.

da ne razradjujem onda vise temu, a imala bih stosta na temu pokusaja definiranja potrebe za umjetnoscu jal' "eskapistickim momentom" jal' "egzistencijalnim momentom", rado cu se vratiti svojoj oklagiji - samo for the record ovo boldano - od tebe je pocelo i od tvoje pretpostavke, odnosno tumacenja upisa.

#cekajuciboljavremena

Naravno, uvijek je do tude percepcije mene.
For the same record, apsolutno se ne slazem sa tvojom tvrdnjom jer smatram da si pogresno razumjela namjere iza mojih postova upucenih Nihilu.

#cekajuciklepe

[hadzinicasa]

jest da je tema posvecena filmu, ali mene ova diskusija podsjeti na Barbierijev Epitaf carskog gurmana

preporucujem svim uzivaocima u hrani i umjetnosti, po mogucnosti istovremeno.

Veljko?


utičem se tebi da me zaštitiš od hadzinice sa oklagijom.

si!

i ti nasla crkvu u kojoj ces se Bogu moliti
volim ja sebe, statije

obje cu vas ziiik!
#sahbaz

[Bloo]

Ja kontala da ce mi pomoci da se izborim sa tobom izmedu sehura i iftara, dok si slabija i bespomocnija.
Anglista nikada ne izdaje drugog anglistu!