Gledali ste film, preporuĆite ga drugima

[Bloo]

Da, umjetnost nam treba kao hljeb, ali prvo mi treba hljeb.

A zatim i grah.
I sitno sjeckan persun (abundance)

Tek barem donekle punog stomaka možemo razgovarati o nekim pojmovima.

[ExNihilo]

rasprave o umjetnosti drzim vrlo blizu sebe, jer sam svjestan da neko ko voli anime mozda ne voli hentai (pun!). isto kao sto ja nemogu objasniti bilo kome zasto sam gledao Ghost-a preko 50 putam, a "Brave hearth" vise od toga, kako da zahtijevam opravdanje od nekog drugog?

Jer su ih reprizirali na TV do besvijesti?

i, za kraj, umjetnost nije jedina za raspravu. cak i po filozofiji dolazi zadnja. prvo zivot, pa zivotne potrebe, pa sve ono sto olaksava zivot, pa sve ono sto olaksava zivotne potrebe... zakonodavstvo, vojska, policija, zdravstvo, politika, obrazovanje...sve dolazi ispred umjetnosti. umjetnost je nesto sto dolazi kao profinjeni kraj. naravno da je kao takav najuzviseniji, ali on mora imati svoje temelje.

Ovo je, naravno, marksistička zabluda.

Pokazalo je to, među brojim primjerima kroz historiju, opkoljeno Sarajevo gdje je kulturni život bio kudikamo bogatiji nego danas. Pokazali su to i logoraši Aušvica koji su, mada su bili u središtu pakla, priređivali predstave jedni drugima.

Umjetnost nam treba kao hljeb koji jedemo.

Hrabra tvrdnja.
Hoćemo li uspoređivati brojčano (broj dešavanja) ili kvalitetom?

I jedno i drugo bi značilo simplificirati stvari. Pitanja duha se ne daju kvantificirati. Ako je u opkoljenom Sarajevu pogledati predstavu značilo rizikovati život, onda ne možemo prosto uporediti broj predstava tada i danas, u namjeri da ocijenimo kulturni život grada. Isto vrijedi za kritičku dimenziju takvih predstava.

Ulog koji se plaća nije isti. Ako je publika spremna umrijeti da bi pogledala film ili predstavu - držim da je to odraz višeg stepena potrebe za kulturom.

Da li smo u Sarajevu tada bili "kulturniji" i imali veću potrebu za umjetnošću nego danas? Ili je umjetnost tada služila (između ostalog) kao spas da ne poludimo kao i logoraši?

Sasvim nevažno. Umjetnost je, između ostalog, eskapizam u logoru, ali i svakodnevnom životu. Dakle, umjetnost jeste tada služila da ne poludimo od stvarnosti. Ali tome služi i danas. Tome služi uvijek i svugdje.

Da li su u ratu bile predstave koje su se npr. kritički bavile političkom situacijom u državi poput predstava koje imamo danas? Ili u ratnom ludilu nije bilo potrebe za tim jer je ideja bila da ljude pozorištem podsjeti na lijepa vremena i da ljepota i dalje postoji unutar užasa ratnog vihora?

Da, umjetnost nam treba kao hljeb, ali prvo mi treba hljeb. Ako dobijem pola hljeba, možda ću napraviti predstavu o drugoj polovici.

Da to nije obavezno slučaj pokazuju upravo logoraši Aušvica koji sigurno nisu bili punih stomaka.

[johnnykola]

Nihilist - moj čovek.

[Truba]

[Bloo]

I jedno i drugo bi značilo simplificirati stvari. Pitanja duha se ne daju kvantificirati. Ako je u opkoljenom Sarajevu pogledati predstavu značilo rizikovati život, onda ne možemo prosto uporediti broj predstava tada i danas, u namjeri da ocijenimo kulturni život grada. Isto vrijedi za kritičku dimenziju takvih predstava.

Ulog koji se plaća nije isti. Ako je publika spremna umrijeti da bi pogledala film ili predstavu - držim da je to odraz višeg stepena potrebe za kulturom.

Sasvim nevažno. Umjetnost je, između ostalog, eskapizam u logoru, ali i svakodnevnom životu. Dakle, umjetnost jeste tada služila da ne poludimo od stvarnosti. Ali tome služi i danas. Tome služi uvijek i svugdje.

Da to nije obavezno slučaj pokazuju upravo logoraši Aušvica koji sigurno nisu bili punih stomaka.

Prvi si počeo sa simplifikacijom spominjanjem marsističke zablude.

Nadam se da nisi stekao dojam da smo na suprostavljenim stranama, jer u suštini nismo.
Ti si iznio paušalni navod da opkoljeno Sarajevo gdje je kulturni život bio kudikamo bogatiji nego danas, pa se upitah koji je kriterij bio koji je primijenjen na dostupne podatke, te donošenje ovog zaključka.

Umjetnost jeste I eskapizam, ali ne samo i eskapizam. Njen eskapistički element više dolazi do izražaja u situacijama koje si naveo (pogotovo logori). A možda je i odraz prkosa.
Umjetnost ima mnoge funkcije, čije važnosti se smjenjuju za svakog od nas (a i civilizaciju generalno možda?) u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazimo.

Gladan čovjek će možda umjetnost koristiti kao izlaz iz trenutne situacije, a manje za nešto drugo. Sit, siguran i zavodoljan čovjek možda proizvodi drugačiju umjetnost, te je drugačije percipira.

Niko nije negirao da umjetnost ima posebno mjesto u našim života i da ima svoju svrhu. Jedino je skrenuta pažnja da neke stvari imaju primat nad umjetnošću u određenim situacijama.

Nadam se da sam sada jasnija.

[hadzinicasa]

I jedno i drugo bi značilo simplificirati stvari. Pitanja duha se ne daju kvantificirati. Ako je u opkoljenom Sarajevu pogledati predstavu značilo rizikovati život, onda ne možemo prosto uporediti broj predstava tada i danas, u namjeri da ocijenimo kulturni život grada. Isto vrijedi za kritičku dimenziju takvih predstava.

Ulog koji se plaća nije isti. Ako je publika spremna umrijeti da bi pogledala film ili predstavu - držim da je to odraz višeg stepena potrebe za kulturom.

Sasvim nevažno. Umjetnost je, između ostalog, eskapizam u logoru, ali i svakodnevnom životu. Dakle, umjetnost jeste tada služila da ne poludimo od stvarnosti. Ali tome služi i danas. Tome služi uvijek i svugdje.

Da to nije obavezno slučaj pokazuju upravo logoraši Aušvica koji sigurno nisu bili punih stomaka.

Prvi si počeo sa simplifikacijom spominjanjem marsističke zablude.

Nadam se da nisi stekao dojam da smo na suprostavljenim stranama, jer u suštini nismo.
Ti si iznio paušalni navod da opkoljeno Sarajevo gdje je kulturni život bio kudikamo bogatiji nego danas, pa se upitah koji je kriterij bio koji je primijenjen na dostupne podatke, te donošenje ovog zaključka.

Umjetnost jeste I eskapizam, ali ne samo i eskapizam. Njen eskapistički element više dolazi do izražaja u situacijama koje si naveo (pogotovo logori). A možda je i odraz prkosa.
Umjetnost ima mnoge funkcije, čije važnosti se smjenjuju za svakog od nas (a i civilizaciju generalno možda?) u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazimo.

Gladan čovjek će možda umjetnost koristiti kao izlaz iz trenutne situacije, a manje za nešto drugo. Sit, siguran i zavodoljan čovjek možda proizvodi drugačiju umjetnost, te je drugačije percipira.

Niko nije negirao da umjetnost ima posebno mjesto u našim života i da ima svoju svrhu. Jedino je skrenuta pažnja da neke stvari imaju primat nad umjetnošću u određenim situacijama.

Nadam se da sam sada jasnija.

i gladan covjek ima potrebu da stvara. licno sam protiv iskljucivosti potreba i uloga (i osjecanja). dakle ako sam gladna, ne mogu "stop and smell the roses"? ako ti otrgnu vodu i hranu, otrgnu li ti i duh? imas li i dalje potrebu za lijepim? ili ako si jedno - majka recimo, prestajes li biti sestra, kcer, prijateljica, radnik, zena...? pojednostavljen i primitivan mi je takav nacin posmatranja svijeta.

[Truba]

[medvjed23]

podsjeti me priča na ovog jednog.. kad je on bio mali, a marka velika, poslalo ga da kupi dva hljeba.. on kupio pola hljeba i strip..

[belfy]

prvo gledam sto mi dva puta odgovaras, a tek onda skuzih da sam dvostruko citiran.

rasprave o umjetnosti drzim vrlo blizu sebe, jer sam svjestan da neko ko voli anime mozda ne voli hentai (pun!). isto kao sto ja nemogu objasniti bilo kome zasto sam gledao Ghost-a preko 50 putam, a "Brave hearth" vise od toga, kako da zahtijevam opravdanje od nekog drugog?

Jer su ih reprizirali na TV do besvijesti?

nope. imao sam Ghosta na kaseti, a onda sam ga prestao gledati kada sam istu presnimio sa Brave-om. nije zajebancija. mislim da je Brave jos uvijek na istoj kaseti...

i, za kraj, umjetnost nije jedina za raspravu. cak i po filozofiji dolazi zadnja. prvo zivot, pa zivotne potrebe, pa sve ono sto olaksava zivot, pa sve ono sto olaksava zivotne potrebe... zakonodavstvo, vojska, policija, zdravstvo, politika, obrazovanje...sve dolazi ispred umjetnosti. umjetnost je nesto sto dolazi kao profinjeni kraj. naravno da je kao takav najuzviseniji, ali on mora imati svoje temelje.

Ovo je, naravno, marksistička zabluda.

Pokazalo je to, među brojim primjerima kroz historiju, opkoljeno Sarajevo gdje je kulturni život bio kudikamo bogatiji nego danas. Pokazali su to i logoraši Aušvica koji su, mada su bili u središtu pakla, priređivali predstave jedni drugima.

Umjetnost nam treba kao hljeb koji jedemo.

kako je u pitanju marksisticka zabluda? to je bioloska cinjenica. da bi covjek bio ziv mora da jede. ako nema sta da jede ne naumpadne mu kao opcija da stagod naslika ili odsvira. ako ima neprijatelje oko sebe (prirodne ili vjestacke) onda mu treba nacin kako da se odbrani. nije bas da mu ispred vucijih zuba ili koplja neprijatelja naumadne sto je steta sto to ne moze stici nacrtati. bas kao sto neko ko nije naucio (dakle stekao obrazovanje o tome) ne moze napisati ili odsvirati nesto (neko mu mora pokazati prvo), pa sve do toga da modernu umjetnost definise ponajvise obrazovanje, bez kojeg ne bi postojala ni tehnika da mnoge ot tih umjetnosti nastanu.

zato drustva i jestu nastajala tim redoslijedom. prvo brati plodove prirode i loviti, pa onda poslije udruzivati se u grupe da bi se branili od neprijatelja, zatim uciti potomstvo kako da to radi sto efikasnije... pa prvi crtezi (ako cemo ih smatrati umjetnoscu, a mislim da bi trebali) su govorili o tome. o lovu i prezivljavanju. onda poslije (pogotovo oni religijski) o grupisanju i udruzivanju.

kad smo vec kod filma, evo jedan plastican primjer ovoga o cemu govorim (necemo o samom filmu):

umjetnost ce od svega toga napraviti nesto vise, ali bez temelja nece napraviti nista. cak, bez svega ispred pobrojanog umjetnosti nema jer ne bi imala o cemu da prica. kako napraviti dramu, parodiju ili komediju ako nemas sta da opises tipa ratova, ljubavi, zablude, gladi, slobode, nepravde, uspjeha...? sve pobrojano je potreban i nuzan uslov za postojanje umjetnosti uopste.

[Bloo]

I jedno i drugo bi značilo simplificirati stvari. Pitanja duha se ne daju kvantificirati. Ako je u opkoljenom Sarajevu pogledati predstavu značilo rizikovati život, onda ne možemo prosto uporediti broj predstava tada i danas, u namjeri da ocijenimo kulturni život grada. Isto vrijedi za kritičku dimenziju takvih predstava.

Ulog koji se plaća nije isti. Ako je publika spremna umrijeti da bi pogledala film ili predstavu - držim da je to odraz višeg stepena potrebe za kulturom.

Sasvim nevažno. Umjetnost je, između ostalog, eskapizam u logoru, ali i svakodnevnom životu. Dakle, umjetnost jeste tada služila da ne poludimo od stvarnosti. Ali tome služi i danas. Tome služi uvijek i svugdje.

Da to nije obavezno slučaj pokazuju upravo logoraši Aušvica koji sigurno nisu bili punih stomaka.

Prvi si počeo sa simplifikacijom spominjanjem marsističke zablude.

Nadam se da nisi stekao dojam da smo na suprostavljenim stranama, jer u suštini nismo.
Ti si iznio paušalni navod da opkoljeno Sarajevo gdje je kulturni život bio kudikamo bogatiji nego danas, pa se upitah koji je kriterij bio koji je primijenjen na dostupne podatke, te donošenje ovog zaključka.

Umjetnost jeste I eskapizam, ali ne samo i eskapizam. Njen eskapistički element više dolazi do izražaja u situacijama koje si naveo (pogotovo logori). A možda je i odraz prkosa.
Umjetnost ima mnoge funkcije, čije važnosti se smjenjuju za svakog od nas (a i civilizaciju generalno možda?) u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazimo.

Gladan čovjek će možda umjetnost koristiti kao izlaz iz trenutne situacije, a manje za nešto drugo. Sit, siguran i zavodoljan čovjek možda proizvodi drugačiju umjetnost, te je drugačije percipira.

Niko nije negirao da umjetnost ima posebno mjesto u našim života i da ima svoju svrhu. Jedino je skrenuta pažnja da neke stvari imaju primat nad umjetnošću u određenim situacijama.

Nadam se da sam sada jasnija.

i gladan covjek ima potrebu da stvara. licno sam protiv iskljucivosti potreba i uloga (i osjecanja). dakle ako sam gladna, ne mogu "stop and smell the roses"? ako ti otrgnu vodu i hranu, otrgnu li ti i duh? imas li i dalje potrebu za lijepim? ili ako si jedno - majka recimo, prestajes li biti sestra, kcer, prijateljica, radnik, zena...? pojednostavljen i primitivan mi je takav nacin posmatranja svijeta.

Da li si pročitala šta sam napisala Možda i jesi, ali ti je nebitno, jer jasna je namjera sa zadnjom rečenicom.
Ali izdvojit ću šta sam napisala, u nadi da će biti jasnije, te se djelomično referirati i na ovo što si navela.
Niko nije negirao da umjetnost ima posebno mjesto u našim života i da ima svoju svrhu. Jedino je skrenuta pažnja da neke stvari imaju primat nad umjetnošću u određenim situacijama.
Umjetnost ima mnoge funkcije, čije važnosti se smjenjuju za svakog od nas (a i civilizaciju generalno možda?) u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazimo.
Gladan čovjek će možda umjetnost koristiti kao izlaz iz trenutne situacije, a manje za nešto drugo. Jer prema legendi, duh se ne može slomiti na ovaj način. Sit, siguran i zavodoljan čovjek možda proizvodi drugačiju umjetnost, te je drugačije percipira.


Ja i ti nismo majke gladne djece. Nismo gladne ni žedne, Zaposlene smo.
Možemo se posvetiti svim vrstama umjetnosti i istraživati je i iskusiti u svim njenim oblicima i funkcijama.
Majka sa gladnim djetetom ima druge prioritete. Dijete. To NE ZNAČI da se odrekla umjetnosti i da istu ne konzumira. To nisam nigdje navela niti izjavila, tako da tvoj navod, odnosno paralela da majka prestaje biti sestra je pogrešno postavljena. Niti je navedeno da gladan čovjek ne stvara, ali ima drugačije prioritete.

S obzirom da je diskusija mogla biti interesantna da su svi uključeni u istu razumjeli da polazimo od iste tačke (neophodnost umjetnosti u čovjekovom životu), na način da se moglo razmatrati kakva je umjetnost i koja je njena funkcija u određenim situacijama, te percepcija iste u opet spomenutim situacijama, šteta što se diskusija svela na ovo.

[Bloo]

podsjeti me priča na ovog jednog.. kad je on bio mali, a marka velika, poslalo ga da kupi dva hljeba.. on kupio pola hljeba i strip..

Ako ja svoj džeparac za užinu potrošim na knjige iz antikvarnice i stripove, podsvjesno znajući da neću biti gladna jer će me moja mama ipak nahraniti, da li je moja potreba za umjetnošću ovim manje vrijedna od gladnog čovjeka koji svoj zadnji novac potroši na knjige, iako zna da neće imati za hljeba ako to uradi?

[belfy]

i gladan covjek ima potrebu da stvara. licno sam protiv iskljucivosti potreba i uloga (i osjecanja). dakle ako sam gladna, ne mogu "stop and smell the roses"? ako ti otrgnu vodu i hranu, otrgnu li ti i duh? imas li i dalje potrebu za lijepim? ili ako si jedno - majka recimo, prestajes li biti sestra, kcer, prijateljica, radnik, zena...? pojednostavljen i primitivan mi je takav nacin posmatranja svijeta.

da, gladan covjek ima potrebu da stvara - hranu ili nesto sto ce mu donijeti istu. danas samo ima luksuz da kroz takvo stvaranje moze zaraditi hranu, no i da bi stvarao mora imati neko predznanje, inace mu njegovo stvaralstvo danas nece proci kao umjetnost uopste. da li neko danas smatra crtanje po zidovima pecina umjetnoscu i da li gladan moze od toga da prezivi?

pomirisati cvijet nije umjetnost, a potreba za lijepim u tom smislu nije umjetnost, osim ako ne zelis reci da je sve u prirodi umjetnost, ali onda ti covjek i ne treba u toj jednacini. ides i razgledas prirodu. vole ljudi i drogirati se, a nekako ja ne vidim umjetnosti u tome (izvinjavam se na ovom zadnjem, ali morao sam).

[cassius]

Mnogi umjetnici su inace bili gladni i siromasni, pogotov ovi filmski.
Kazu da im se inspiracija najvise javlja na prazan stomak.

edit: za ove kojima umjetnost treba kao hljeb koji jedu, ocigledno nisu bili bez hljeba jos. Toliko o zabludama.

[belfy]

Ja i ti nismo majke gladne djece.

ja bih samo da dodam da je ovo diskriminacija. nismo ni ja ni Nihilo majke, pa nas niko ne osudjuje za to.

[kakavdanakneiskustvu]

nemojte mi reci da je ovo sve i dalje zbog moje preporuke mjesta tisine?

[Tomahawk11]

podsjeti me priča na ovog jednog.. kad je on bio mali, a marka velika, poslalo ga da kupi dva hljeba.. on kupio pola hljeba i strip..

Ako ja svoj džeparac za užinu potrošim na knjige iz antikvarnice i stripove, podsvjesno znajući da neću biti gladna jer će me moja mama ipak nahraniti, da li je moja potreba za umjetnošću ovim manje vrijedna od gladnog čovjeka koji svoj zadnji novac potroši na knjige, iako zna da neće imati za hljeba ako to uradi?

Nekad, dok se čisto studentski živjelo, davale su se posljednje 2 KM na kutiju Aure
Sad, da li to spada pod ovu priču o simbolici, ne znam

[hadzinicasa]

Da li si pročitala šta sam napisala Možda i jesi, ali ti je nebitno, jer jasna je namjera sa zadnjom rečenicom.
Ali izdvojit ću šta sam napisala, u nadi da će biti jasnije, te se djelomično referirati i na ovo što si navela.
Niko nije negirao da umjetnost ima posebno mjesto u našim života i da ima svoju svrhu. Jedino je skrenuta pažnja da neke stvari imaju primat nad umjetnošću u određenim situacijama.
Umjetnost ima mnoge funkcije, čije važnosti se smjenjuju za svakog od nas (a i civilizaciju generalno možda?) u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazimo.
Gladan čovjek će možda umjetnost koristiti kao izlaz iz trenutne situacije, a manje za nešto drugo. Jer prema legendi, duh se ne može slomiti na ovaj način. Sit, siguran i zavodoljan čovjek možda proizvodi drugačiju umjetnost, te je drugačije percipira.


Ja i ti nismo majke gladne djece. Nismo gladne ni žedne, Zaposlene smo.
Možemo se posvetiti svim vrstama umjetnosti i istraživati je i iskusiti u svim njenim oblicima i funkcijama.
Majka sa gladnim djetetom ima druge prioritete. Dijete. To NE ZNAČI da se odrekla umjetnosti i da istu ne konzumira. To nisam nigdje navela niti izjavila, tako da tvoj navod, odnosno paralela da majka prestaje biti sestra je pogrešno postavljena. Niti je navedeno da gladan čovjek ne stvara, ali ima drugačije prioritete.

S obzirom da je diskusija mogla biti interesantna da su svi uključeni u istu razumjeli da polazimo od iste tačke (neophodnost umjetnosti u čovjekovom životu), na način da se moglo razmatrati kakva je umjetnost i koja je njena funkcija u određenim situacijama, te percepcija iste u opet spomenutim situacijama, šteta što se diskusija svela na ovo.

? ne kontam - ja nisam rekla da je to tvoj pogleda na svijet, vec da je meni TAKAV pogled na svijet primitivan. ne znam sto si se nasla u tome.... upravo sam razradjivala mislim istu tezu kao i ti. nemoj na prvu uvijek, bona.

[belfy]

Mnogi umjetnici su inace bili gladni i siromasni, pogotov ovi filmski.
Kazu da im se inspiracija najvise javlja na prazan stomak.

edit: za ove kojima umjetnost treba kao hljeb koji jedu, ocigledno nisu bili bez hljeba jos. Toliko o zabludama.

upravo ovo sto tvoj edit govori. mislim i ja sam u razu vise citao nego danas, ali to nije zato sto sam toliko zudio za umjetnoscu, nego zato sto nije bilo ni radija, ni televizije, ni mobitela, ali su svijece bile tu...

nemojte mi reci da je ovo sve i dalje zbog moje preporuke mjesta tisine?

ne pridaji si preveliku vaznost. ali da je pokrenulo raspravu - jeste. no, nemoj ni to da te brine. pometla se to sad-pa-sad (pa koliko si se puta sam zalio sto si tu pometlali onih kamaru postova)...

EDIT: izadje ovo iznad, pa samo da dodam da se na ovo:

nemoj na prvu uvijek, bona.

pravilno kaze "ne sam Safete!" cek...pogresna tema...

[hadzinicasa]

i gladan covjek ima potrebu da stvara. licno sam protiv iskljucivosti potreba i uloga (i osjecanja). dakle ako sam gladna, ne mogu "stop and smell the roses"? ako ti otrgnu vodu i hranu, otrgnu li ti i duh? imas li i dalje potrebu za lijepim? ili ako si jedno - majka recimo, prestajes li biti sestra, kcer, prijateljica, radnik, zena...? pojednostavljen i primitivan mi je takav nacin posmatranja svijeta.

da, gladan covjek ima potrebu da stvara - hranu ili nesto sto ce mu donijeti istu. danas samo ima luksuz da kroz takvo stvaranje moze zaraditi hranu, no i da bi stvarao mora imati neko predznanje, inace mu njegovo stvaralstvo danas nece proci kao umjetnost uopste. da li neko danas smatra crtanje po zidovima pecina umjetnoscu i da li gladan moze od toga da prezivi?

pomirisati cvijet nije umjetnost, a potreba za lijepim u tom smislu nije umjetnost, osim ako ne zelis reci da je sve u prirodi umjetnost, ali onda ti covjek i ne treba u toj jednacini. ides i razgledas prirodu. vole ljudi i drogirati se, a nekako ja ne vidim umjetnosti u tome (izvinjavam se na ovom zadnjem, ali morao sam).

odbijam vjerovati da ljudi stvaraju umjetnost samo zbog novaca.

[kakavdanakneiskustvu]

Mnogi umjetnici su inace bili gladni i siromasni, pogotov ovi filmski.
Kazu da im se inspiracija najvise javlja na prazan stomak.

edit: za ove kojima umjetnost treba kao hljeb koji jedu, ocigledno nisu bili bez hljeba jos. Toliko o zabludama.

upravo ovo sto tvoj edit govori. mislim i ja sam u razu vise citao nego danas, ali to nije zato sto sam toliko zudio za umjetnoscu, nego zato sto nije bilo ni radija, ni televizije, ni mobitela, ali su svijece bile tu...

nemojte mi reci da je ovo sve i dalje zbog moje preporuke mjesta tisine?

ne pridaji si preveliku vaznost. ali da je pokrenulo raspravu - jeste. no, nemoj ni to da te brine. pometla se to sad-pa-sad (pa koliko si se puta sam zalio sto si tu pometlali onih kamaru postova)...

ma ne pridajem,samo sam preporucio film

[Bloo]

? ne kontam - ja nisam rekla da je to tvoj pogleda na svijet, vec da je meni TAKAV pogled na svijet primitivan. ne znam sto si se nasla u tome.... upravo sam razradjivala mislim istu tezu kao i ti. nemoj na prvu uvijek, bona.

Sve što sam napisala i jeste moj pogled na svijet. U kojem se ne navodi da gladni ljudi nemaju potrebe za umjetnošću. Niti im se negira pristup istoj, ili pak da istu stvaraju. Koliko vidim, niko od učesnika u diskusiji, ako sam dobro upratila, nije ni tvrdio to.
Možda stvarno nerazumljivo se izražavam. Do mene je.
Ja govorim o prioritetima u našim životima. I ne moramo to anzivait marksističkim zabludama.
I kako to utječe na naš odnos prema umjetnostii doživljaj iste.
Kada bi svi bili sretni, siti i netlačeni, da li bi umjetnost izgubila neke od svojih funkcija?


Uvijek na prvu!

[belfy]

odbijam vjerovati da ljudi stvaraju umjetnost samo zbog novaca.

pa niko to nije ni rekao ako pogledas bolje. ja sam gore samo postavio prioritete sa kojima se Nihilio nije slozio. naravno da ljudi prave umjetnost na mnogo nacina i najcesce nicim izazvani, dok su neki dublje u tome, prica je pocela o smislu umjetnosti kao prioritetu, pa je nekako cudno ispalo da je nekome bitnije da napise knjigu, odsvira pjesmu ili napravi film nego sto mu je bitnije da jede ili da bude siguran da nece biti ubijen.

Mnogi umjetnici su inace bili gladni i siromasni, pogotov ovi filmski.
Kazu da im se inspiracija najvise javlja na prazan stomak.

edit: za ove kojima umjetnost treba kao hljeb koji jedu, ocigledno nisu bili bez hljeba jos. Toliko o zabludama.

upravo ovo sto tvoj edit govori. mislim i ja sam u razu vise citao nego danas, ali to nije zato sto sam toliko zudio za umjetnoscu, nego zato sto nije bilo ni radija, ni televizije, ni mobitela, ali su svijece bile tu...

ma ne pridajem,samo sam preporucio film

ili moderno receno - ne dijelim ja plate. ja samo citam vijesti.

EDIT:

Sve što sam napisala i jeste moj pogled na svijet. U kojem se ne navodi da gladni ljudi nemaju potrebe za umjetnošću. Niti im se negira pristup istoj, ili pak da istu stvaraju. Koliko vidim, niko od učesnika u diskusiji, ako sam dobro upratila, nije ni tvrdio to.
Možda stvarno nerazumljivo se izražavam. Do mene je.
Ja govorim o prioritetima u našim životima. I ne moramo to anzivait marksističkim zabludama.
I kako to utječe na naš odnos prema umjetnostii doživljaj iste.
Kada bi svi bili sretni, siti i netlačeni, da li bi umjetnost izgubila neke od svojih funkcija?


Uvijek na prvu!

zasto ja ovdje izgledam kao eho?

[medvjed23]

lijepo je primijećeno da je nemalo velikih umjetnika umrlo u bijedi.. a nisu bili glupi, znali su, ako bace kist ili pero i posvete se nekoj drugoj, profitabilnijoj djelatnosti, veće su im šanse da dođu do novca.. umjetnost je jako bitna.. težnja za njom i glad za hljebom postoje istovremeno, a ne jedna nakon druge..

[belfy]

lijepo je primijećeno da je nemalo velikih umjetnika umrlo u bijedi.. a nisu bili glupi, znali su, ako bace kist ili pero i posvete se nekoj drugoj, profitabilnijoj djelatnosti, veće su im šanse da dođu do novca.. umjetnost je jako bitna.. težnja za njom i glad za hljebom postoje istovremeno, a ne jedna nakon druge..

nemalo modernih umjetnika prave sranja pa zive u bogatstvu. sta nam to onda govori o umjetnosti nekada i sada?

[Bloo]

Pa kad smo već u tom fonu, da odmah ovako divljački i prizemno kažem da mi je bitnije da se najedem pečenja, nego da uživam u Proustu.
A tek kad mi je zeludac pun, mogu biti kvalitetan konzument umjetnosti. Stvaralački nagon zatomljavam.
Čitajući Grobnicu za B. Davidovića na pun želudac uz podrigivanje poslije pive mi je ideal sretnog radničkog života.