Dnevni Avaz-SBB-Fahrudin Radoncic ALL ABOUT

[Point.]

Kakva je ljiga ovaj Fahro. Udara po Mektiću sada pizda ona kriminalna. Mrš u Crnu Goru fukaro.

[Roccohljup]

Šćepanissimo je iznenađen i uvređen

Reakcija SBB-a na saopćenje UG "Transparency International" u BiH
Amaterske i zlonamjerne generalizacije skrivaju glavne krivce i suštinske probleme
Press centar SBB-a
prije 2 sata





Foto: Arhiv

Povodom saopćenja Udruženja građana "Transparency International" u BiH o podnošenju prijave protiv 14 političkih stranaka, među kojima je, slučajno ili ne, kroz cijeli tekst saopćenja SBB stavljen na prvo mjesto, radi istinitog, cjelovitog i poštenog informiranja javnosti, prinuđeni smo demantirati ovaj površni, tendenciozni i zlonamjerni pokušaj skrivanja suštinskih problema i glavnih zagađivača izbornog procesa.
Prvo, potpuna je neistina da SBB “učestvuje u vlasti u općini Ilidža”, gdje ni načelnik niti bilo koji pomoćnik načelnika, niti ijedan službenik ovlašten za ugovaranje ili potpisivanje ugovora o nabavkama imaju bilo kakve veze sa SBB-om.

SBB je tek s nekoliko vijećnika prisutan u Općinskom vijeću, koje nema nikakve nadležnosti u vezi s raspisivanjem i ugovaranjem javnih nabavki, pa stoga pozivamo ovo udruženje da javnosti i svojim finansijerima pojasni s kojom skrivenom namjerom plasiraju očigledne neistine?!
Drugo, autorima navedenog saopćenja, na vrhu liste je SBB, koji ima ukupno 15.000 KM donacija od sedam pravnih lica, ali ne i stranke koje takve donacije minimalno ili nikako ne prikazuju u svojim izvještajima, ali redovno i brutalno reketiraju hiljade privrednika, otimaju milione maraka teško stečenih zarada zloupotrebom položaja svojih prvaka reketiraju svakoga ko se pokuša zaposliti u javnom sektoru, zloupotrebljavaju službena vozila, službene kancelarije i javni novac za izbornu kampanju. Sve je to poznato svakom poslodavcu, radniku i običnom građaninu u državi, osim amaterima koji u svom paralelnom svijetu trivijalnosti, tobože, brinu o sukobu interesa.

Treće, kada već primi donaciju na transparentan način, SBB nije u mogućnosti provjeriti da li je neka kompanija poslovala s javnim sektorom, što nije krivica primaoca, već davaoca donacije. Ako se utvrdi da ova jedna od sedam kompanija koje su dale simboličnu donaciju SBB-u jeste prekršila zakon, bit će nam zadovoljstvo taj novac uplatiti u budžet institucija BiH, pa stoga odbijamo izjednačavanje s onima koji nezakoniti izborni rezultat mogu zahvaliti upravo upotrebi prljavog i neprijavljenog stranačkog novca za potkupljivanje izborne administracije, brutalnu privatizaciju biračkih odbora, zastrašivanje i podmićivanje glasača, te neviđenu krađu glasova, što je utvrđeno u svim relevantnim izvještajima o općim izborima 2018.
Četvrto, posebno je zanimljivo da je spomenuta prijava obuhvatila gotovo sve relevantne parlamentarne stranke bošnjačke i građanske provinijencije, a upadljivo zaobišla HDZ i SNSD, pa bismo se, valjda, po receptu koji propagira Transparency International, svi mi trebali ugledati na ponašanje ove dvije stranke!?

Na kraju, bilo bi korisno da, umjesto grubih manipulacija, površnih generalizacija, zaobilaženja suštinskih problema u oblasti sukoba interesa i neselektivnog izjednačavanja svih stranaka, autori spomenute prijave, javnosti i svojim finansijerima pojasne kako je više kriv onaj koji prikaže svih sedam transparentnih donacija, nego onaj koji prikaže samo dio ili nijednu, u kampanji potroši višemilionske iznose sumnjivog porijekla, a opet nedovoljne da se potkupe i glasači i brojači i probrani režimski mediji i “nesvrstani analitičari i endžioi”, koji tezama da smo svi isti upravo štite, ohrabruju i nagrađuju najgore među nama.

[Roccohljup]

Eh cuj avaz dno novinarstva..

"AVAZOVA" ZAMJENA TEZGI, OD TEGELTIJE DO TRAGEDIJE: Kako je za strašnu jutrošnju tragediju u tunelu "Igman" "Avaz" podlo i odvratno, indirektno, optužio "pojedine medije"?!

Najobičnije, laičko golo oko, ustanovit će kako je znak ograničenja brzine postavljen aljkavo, nedopustivo preblizu tunelu i da je neko za to odgovoran. Odgovornost "pojedinih medija", koju seljačkim aluzijama implicira "Avaz", je besmisleno, pomalo i zločinačko. Ako se o nečijoj ogovornosti u ovoj, ranoj fazi istrage može govoriti onda je treba rasčeprkati unutar onih struktura koje upravljaju Auto-cestama Federacije BiH i brinu se o njihovom održavanju.

Mini market

Prije 2h  Prije 1h

0

Piše: SENAD AVDIĆ


Da novinarstvo, onakvo kakvo je u medijski prostor Bosne i Hercegovine uveo Fahrudin Radončić kroz, prije svega, "Dnevni Avaz", a onda i njegove brojne srodne surogate, nema nikakvih problema sa profesionalnim, etičkim, ljudskim, zakonskim, zdravorazumskim normama i sličnim civilizacijskim bezvezarijama, nije potrebno posebno i iznova dokazivati, niti se bosti sa su-rogatim(a). Vlastitu strvinarsku etiku i analfabetski profesionalizam "Avaz" i njegov Savjetnik pojedinačno i u manjim grupama sami neumorno, požrtvovano demonstriraju i potvrđuju svakodnevno i svakonoćno. To medijsko dno, moralni i profesionalni talog i poslovno-političko podzemlje smješteno u oblakoderskim visinama Tornja, godinama i decenijema nastoji se nametnuti kao uzor, ili bar dominantna paradigma, ne informiranja, nego debiliziranju javnog mnjenja, u čemu nije bez periodičnih rezultata i dalekosežnih uspjeha.

OVO JE VRIJEME "POJEDINIH MEDIJA"

Još u svekolikoj novinarskoj teoriji i praksi nije identificiran "žanr" u kojeg bi se mogla svrstati, nazovimo je za sada tako, objavljotina u kojoj je "Avaz" izvijestio publikum o užasnoj saobraćajnoj nesreći kod Sarajeva u kojoj su jutros poginuli bračni par i njihovo dijete, a drugo dijete teško povrijeđeno.
Nakon što je otkrio da su stradali "profesor matematike Srednje saobraćajne škole u Sarajevu Almir Brkić, njegova supruga i kćerka, dok je povrede zadobio sin", autor u "Avazu" je napisao: "Inače, pojedini bh.mediji objavili su jučer informaciju da je Brkić imao krivotvorenu diplomu Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu".

Zašto je, iz kojeg se novinarskog, uredničkog, diletantskog psiho-sociologiciranja, ili bilo kog drugog razloga vijest o obiteljskoj tragediji kataklizmičnih razmjera udjenuta popuno irelevantna, besmislena i beskorisna informacija kojoj tu nikako i nipošto nije mjesto, otkud, dakle, iz kojeg kretenskog razloga se navodi da su "pojedini mediji" tragično stradalog vozača optužili da je falciificirao fakultetsku diplomu.

"Pojedini mediji" nisu to objavili bilo kada, nego baš jučer, samo desetak sati prije užasa i porodične tragedije u tunelu na auto-putu, što daje neslućene mogućnosti za razne vrste špekulativnih inerpretacija . Šta je time autor želio postići, šta provući kroz uši čitatelju, ili organima istrage, koje su namjere i motivi za davanju na značaju i prostoru besmislenim digresijama u formi poluoptužnica protiv "pojedinih medija"? Očigledno i ašićare se ovim strvinarskim pasjalukom namjeravalo posredno okriviti kolege iz "pojedinih medija", u konkretnom je slučaju riječ o portalu "KLIX", da su pišući u falcificiranoj diplomi Almira Brkića (jučer) na neki način, teško ustanovljiv, neprovjerljiv, involvirani i suodgovorni za jutrošnji pakao u igmanskom tunelu. Stavlja li se pred medije, ovim nenovinarskim, odnosno antinovinskim insinuacijama, "šuhvama", imperativ da prije nego što se late pisanja u kriminalu, korupciji, lažnim diplomama, poreskim dugovima, pljačka(ši)ma banaka, potkivnjima... obavezno provjere ima li dotična osoba vozačku dozvolu, posjeduje li automobil i pogotovo, sprema li se skoro sa familijom gdjegod putovati. Pa ako su odgovori na sva pitanja pozitivni, treba bataliti, ostaviti za daleko neko pokoljenje pisanje o tome.

TALOG PODZEMLJA U OBLAKODERU

Nijedna prijesna laž, očerupana poluistina, ili, kakav je slučaj sa automobilskom nesrećom, tendenciozna "digresija", koja vuče porijeklo iz "Avazovog" brloga nije slučajna, one uvijek imaju isti cilj i funkciju: skrenuti pažnju sa istine, suštine i bitnoga na efemerije, bizarnosti i stupidarije. A, u slučaju tragedije tri člana familije Brkić, oca, majke i kćerke, njenih mogućih uzroka i evidentnih posljedica, mnogo je važnije i za ozbiljnu istragu korisnije od pozivanja na medijsko pisanje koje je prehodilo ovom užasu, baciti pogled na ulaz u, ili pred tunel u kojem je automobil doživjeo nesreću. Pogledati fotografije i snimke nastale nakon nesreće. U tunelu "Igman" se očigledno odvijaju radovi, na šta se upozorava u dnevnom izvještaju BiHAMK-a. Zbog radova u (desnoj) traci pred ulazak tunel stavljena su dva saobraćajna znaka koje upozoravaju na obavezno smanjenje brzine na 60 kilometara na sat tokom vožnje kroz tunel. Znak upozorenja postavljen je nekoliko metara pred ulaz u tunel "Igman", kao da se radi o ograničenju brzine na nekom lokalnom, razlokanom seoskom putu, a ne o najmodernijoj cesti kojom se vozila kreću brziom do 130 na sat, a u tunelu, kada u njemu nema radova, do 100 km. Najobičnije, laičko golo oko, ustanovit će kako je znak ograničenja brzine postavljen aljkavo, nedopustivo preblizu tunelu i da je neko za to odgovoran. Odgovornost "pojedinih medija", koju seljačkim aluzijama implicira "Avaz", je besmisleno, pomalo i zločinačko. Ako se o nečijoj ogovornosti u ovoj, ranoj fazi istrage može govoriti onda je treba rasčeprkati unutar onih struktura koje upravljaju Auto-cestama Federacije BiH i brinu se o njihovom održavanju. Na čelu tog javnog preduzeća je Adnan Terzić, biznismen i poltičar blizak "pojedinom mediju" i potpredsjednik stranke čiji je predsjednik osoba koja Savjetuje novinarsku sitnež u "Avazu". 

Adnana Terzića posljednjih dana i nedjelja, zajedno sa SDA-ovim krajiškim kolegom Amirom Avdićem, pravosuđe dovodi u vezi sa kriminalom iz kojeg se izlegla afera "Pokivanje Tegeltije". Za šta je sve optužen direktor Auto-cesta Federacije BiH nećemo detaljizirati , jer koliko je poznato i on je vozač, pa ne bi željeli biti psiho-fizički "sevep" i razlog njegovom, nedajbože, saobraćajnom, ili drugom incidentu...


Poznata, je već viđena, ali nikada temeljito pretresena, isecirana, pa ni zakonski sankcionirana ova zamjena teza, za kojom pribjegavaju, u udruženom projektu korumpirano pravosuđe i "Avazova" mašinerija obmana: iz tog komplota su Avdo Avdić i "Žurnal" krivi za obavješajno vršljanje tajnih službi Hrvaske po Bosni i Hercegovini, "zviždač" Nermin Alešević treba visiti zbog muljanjaMilana Tegeltije, a "pojedini mediji", a ne nesolidni putevi i njihovi opskuživači tjeraju u smrt cijele familije. Nećemo daleko dogurati, prihvatimo li legalitet i normalnost tih zamjena teza, ustajalih jaja pod bubrege. Nećemo, da se razumijemo, daleko dogurati kako-god nam grah padne, ali, eto, neka ostane negdje pribilježno da smo pružali kakav-takav otpor mnogo nadmoćnijem, bogatijem i beskrupuloznijem protivniku/neprijatelju.

[Roccohljup]

Avaz u službi kriminalnog pravosuđa

SUDIJA BRANKO PERIĆ OTKRIVA SVE: „Meddžidu Kreso su za predsjednicu Suda BiH birali Srbi, a Tegeltija joj je nosio cvijeće u kabinet“!
Afera "potkivanje" pretvara se u grotesku koju ćemo gledati u novim epizodama bar nekoliko sezona
Vijesti
Prije 14 min Prije 10 min
0



Foto: Arhiv

Foto: Arhiv

Foto: Arhiv



Piše: BRANKO PERIĆ
Predsjednik VSTS Milan Tegeltija lansirao je poznati narativ o "medijsko-obavještajnoj operaciji" iza koje stoje SDA i OBA, sa Meddžidom Kreso i Avdom Avdićem kao izvođačima radova na njegovom rušenju. I oštro poručio da "pravosuđe neće biti buzdovan u rukama politike"! Njegovi medijski sponzori negdje su udjenuli u priču i mene, sa nespretno istrgnutim dijelom jedne moje sarkastične rečenice. Ovih dana je i portparol SNSD-a Radovan Kovačević izjavio za RTRS da su "stranci koji su upravljali pravosuđem u BiH obezbijedili SDA apsolutnu kontrolu nad pravosuđem", pozivajući se pri tome i na izjavu bivšeg ambasadora SAD Nikolasa Hila.
Priča o obavještajnim službama, kada je pravosuđe u pitanju, ozbiljna je priča pa bi je trebalo pojasniti čitaocima, spremnim da uvijek i bez ostatka povjeruju u zavjere.
Ne otkriva Tegeltija sa svojim mentorskim štabom toplu vodu. Oduvijek su se politike i obavještajne službe petljale u pravosuđe. Koliko i kako, zavisilo je od političke i obavještajne vještine, kao i od autoriteta i kredibiliteta ljudi u pravosuđu. Bivša država je u tome imala i stila i mjeru. Bila je država. Ovi razbacani restlovi danas nemaju ni stila ni mjeru. Nisu dorasli demokratskim izazovima u tranzicionim projektima političkog i policijskog prostora. Zato se ni jedni ni drugi nisu u tom miješanju posljednjih dvadeset godina proslavili.

Čitalac treba da zna da obavještajna služba (OSA) i Sud BiH sarađuju na osnovu zakona. Za tajne obavještajne operacije vezane za presretanje komunikacija naredbe izdaje predsjednik Suda BiH. Ako se srpski političari zbog toga ne osjećaju dobro, neka pitaju Tegeltiju zašto Srbin nije predsjednik Suda BiH već 15 godina pa da kontrola obavještajne službe bude u njegovim rukama. Pravosuđe u BiH oblikuje VSTS. Ako na to utiču obavještajne službe, onda utiču preko VSTS! Srbi su na čelu VSTS, evo, već 15 godina, pa Tegeltiju treba pitati kako to obavještajne službe rade i kakvu politiku etničke ravnopravnosti u pravosuđu vodi VSTS!? A moglo bi se i njegove političke i obavještajno-medijske mentore priupitati gdje su u tom vršljanju srpske "medijsko-obavještajne" strategije!
Evo još jednog primjera koji pokazuje da je Tegeltija promašio metu! Kada je Meddžida Kreso, koju su Tegeltijini sponzori označili kao glavnu polugu uticaja bošnjačke politike na pravosuđe, obnavljala mandat nakon šest godina (2012) predsjednikovanja, mandat joj je produžen odlukom članova VSTS iz Republike Srpske. Odlučujući su bili glasovi Biljane Simeunović i Milorada Novkovića! Za Meddžidu nije glasala Enisa Adrović, ali su je podržali svi članovi VSTS iz RS i svi Srbi u VSTS. Da li je i to bilo u režiji bošnjačke politike? Ako bošnjačke obavještajne službe kontrolišu sve Srbe u VSTS, onda su problem Srbi u pravosudnim institucijama! Niko u RS o ponovnom izboru Meddžide Kreso na mjesto predsjednika Suda BiH nije rekao ni riječi. Ćutali su i politika i mediji. Dobro se zna i zašto su ćutali. Ali neka im to objasne Osman Mehmedagić Osmica.
Kada je nakon odlaska Meddžide Kreso u penziju biran predsjednik Suda BiH, Srbi u VSTS nisu za predsjednika Suda BiH izabrali Srbina. Zašto im nije bila važna pozicija predsjednika suda koji bi mogao kontrolisati rad obavještajne službe u skladu sa zakonom i spriječiti svaki nezakonit uticaj obavještajnih struktura na pravosuđe? Zato što je Tegeltiji bilo važnije da obnovi svoj mandat i što se upetljao u političko-obavještajnu priču kojoj nije dorastao.
Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je najviše novca iz državnog budžeta ušlo u Tužilaštvo i Sud BiH kada je ministar finansija bio Nikola Špirić. Nije za pravosuđe postojao darežljiviji ministar. Za vrijeme njegovog mandata primljeno je u Tužilaštvo BiH tužilaca i kupljeno vozila više nego za mandata svih ostalih glavnih tužilaca. Da nije možda i Nikola Špirić bio vrbovan od strane bošnjačkih obavještajnih službi? Neka Tegeltijin štab i ove činjenice provjeri.
Kod ovakvog stanja stvari nema mnogo smisla pričati o bošnjačkom uticaju na pravosuđe. Ako je bilo bošnjačkog političko-obavještajnog uticaja na pravosuđe, onda ga je bilo zahvaljujući članovima VSTS iz reda srpskog naroda i politici imenovanja koju je provodio Milan Tegeltija.

Srlja nesrećni Tegeltija, misleći da je dovoljno da ga u zamagljivanju vlastitih nepodopština u stopu prate režimski mediji pa da cio svijet povjeruje u njegovu nevještu priču. Stvari sa politikama i pravosuđem nisu tako jednostavne kako se njemu čini. Mogu o tome da svjedočim na osnovu vlastitog iskustva.
Ne sporim, bilo je politike u predsjednikovanju Meddžide Kreso! I vidljive i nevidljive. I bošnjačke, i hrvatske, i međunarodne. Ali, bilo je i srpske! Imala je Meddžida, za razliku od Tegeltije, i znanja i mudrosti da se približi svima, i svakovrsnog lukavstva u koketiranju sa svim politikama. Imala je i među sudijama svoje i Bošnjake, i Srbe, i Hrvate. Imala je, treba priznati, i svoje tužioce. Sretao sam ih i kada su ulazili i kada su izlazili iz njene kancelarije. Htjela je da kontroliše i nebo i zemlju. Petljala se u izbore i imenovanja, u tuđe poslove i nadležnosti, htjela da bude i ministar pravde, i glavni tužilac, i predsjednik VSTS, i glavni urednik medija. Nije prezala da obiđe sve ambasade kada joj je bila potrebna pomoć. Koristila je ljude kad su joj trebali i odbacivala ih iz samo njoj znanih razloga. Znala je da udari i tamo gdje nije trebalo (slučaj sudije Malkoma Simonsa!), ali je uvijek izlazila kao pobjednik.
Gradila je "gvozdena Meddži" autoritet gdje god je stigla. Pojavljivala se na naslovnicama "Avaza" kao ličnost dana i ličnost godine, slavljena je i hvaljena kao čuvar državnih institucija i čuvar državnog pečata. Imala je uticaj i na pravosuđe, i na politiku i na medije. Klanjala se "gvozdenoj ledi pravosuđa" sarajevska politička i medijska čaršija svih fela i boja. I mlađahni Tegeltija joj je, gledao sam svojim očima, u kancelariju donosio ruže. Mogla je sve to zato što joj niko nije bio dorastao. Proglašavati Meddžidu Kreso danas krivom, kada ne znači ništa ni u politici ni pravosuđu, u najmanju ruku je neukusno.
Vodio sam rat sa Meddžidom Kreso punih 12 godina njenog predsjednikovanja. Javno sam govorio o političkom uticaju na pravosuđe i politici u pravosuđu, ali mene nisu čuli ni Dodik ni njegovi mediji. Gledali su svoja posla. Danas čuju Milanov vapaj i trče da mu pomognu, ne shvatajući da sebi vežu omču oko vrata. Ne razumiju da braneći Milana brane neodbranjivo i daju argumente u ruke onima koje proglašavaju krivcima. Trče i drugi da se Milanu nađu pri ruci. "Avaz" je isti dan po saslušanju inspektora SIPA Marka Pandže objavio sadržinu njegovog iskaza (kojim se amnestira Tegeltija). Otkud iskaz iz istrage u redakciji "Avaza"? Da li "Avaz" radi za Tužilaštvo BiH, ili Tužilaštvo BiH radi za "Avaz"? Knjižim ovo kao dokaz nedopustive sprege politike i pravosuđa, dok se ne dokaže da je u pitanju krivično djelo nekog tužilačkog činovnika. Zašto se Tegeltija ne oglasi o ovakvim uplivima u pravosuđe?
(Nezavisne novine)

[JThomas]

isto u dženanu memiću - avaz zna odluku koja se ne objavljuje javno (nego dostavlja poštom) u petak, klix u ponedjeljak a stranke u utorak...

[kluz franjo]

http://ba.n1info.com/Vijesti/a353526/Ra ... htjev.html

Predsjednik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić uputio je pismo premijeru Kantona Sarajevo Edinu Forti i predsjedavajućem Skupštine Kantona Sarajevo Elmedinu Konakoviću u kojem ''bezuslovno zahtjeva'' da povuku odluku o dodjeli 200.000 maraka nevladinoj organizaciji Institut za kulturu i umjetnost.

''Bezuslovno zahtjevam da odluku u najkraćem roku stavite van snage kako bi izbjegli situaciju u kojoj SBB nije zainteresirana da ostane dio aktuelne skupštinske većine'', poručio je Radončić između ostalog u svom pismu.

U pismu se navodi i da će SBB preispitati ulogu ministra Mirvada Kurića u cijelom događaju uz pojašnjenje da je ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Kako su apsurdno tragikomični ovi čučavci.
Odluku o dodjeli sredstava u skladu sa budžetom donosi nadležni ministar. Ako je Fahrin Kurić takvu odluku već potpisao, samo je on može i povući. Ili može Fahro Kurića povući.
SBB-ov ministar već četiri puta u tri vlade u zadnjih godinu i po dana predlaže ovu budžetsku stavku, a SBB-ovi zastupnici već četvrti put glasaju za istu.
I sada PreŠjednik ultimativno zahtjeva da se "povuče odluka o budžetu" za koji su prije 7 dana glasali zastupnici SBB-a?!

[Roccohljup]

http://ba.n1info.com/Vijesti/a353526/Ra ... htjev.html

Predsjednik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić uputio je pismo premijeru Kantona Sarajevo Edinu Forti i predsjedavajućem Skupštine Kantona Sarajevo Elmedinu Konakoviću u kojem ''bezuslovno zahtjeva'' da povuku odluku o dodjeli 200.000 maraka nevladinoj organizaciji Institut za kulturu i umjetnost.

''Bezuslovno zahtjevam da odluku u najkraćem roku stavite van snage kako bi izbjegli situaciju u kojoj SBB nije zainteresirana da ostane dio aktuelne skupštinske većine'', poručio je Radončić između ostalog u svom pismu.

U pismu se navodi i da će SBB preispitati ulogu ministra Mirvada Kurića u cijelom događaju uz pojašnjenje da je ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Kako su apsurdno tragikomični ovi čučavci.
Odluku o dodjeli sredstava u skladu sa budžetom donosi nadležni ministar. Ako je Fahrin Kurić takvu odluku već potpisao, samo je on može i povući. Ili može Fahro Kurića povući.
SBB-ov ministar već četiri puta u tri vlade u zadnjih godinu i po dana predlaže ovu budžetsku stavku, a SBB-ovi zastupnici već četvrti put glasaju za istu.
I sada PreŠjednik ultimativno zahtjeva da se "povuče odluka o budžetu" za koji su prije 7 dana glasali zastupnici SBB-a?!

nije valjda da insuiraš da vrli preCjednik po volji SDA bratije pokušava razhebati vlast u KS........gdje bi on to

[kluz franjo]

nije valjda da insuiraš da vrli preCjednik po volji SDA bratije pokušava razhebati vlast u KS........gdje bi on to

Ma Fahro bi se sada igrao "opozicije u vlasti", kako je i navikao sa SDA.
A realno može samo Kurića povući. A možda ni to.
Rezervni čučavac.

[pici]

vidzaj dvojce patriJota sto prijete... sdO ce vas plaHo nagradit... providni su koda su staklari

[baxus]

Hoće opet da uspostave stari model funkcionisanja, gdje pojedini ministri ne odgovaraju Premijeru, nego svojim stranačkim šefovima.
Fahrudine, ovo je podrivanje demokratskog sistema i ustavnog poretka.
Petljat se u operativne stvari jednog kantonalnog ministarstva. to je neprihvatljivo. Koji si ba faktor?
Kad budeš premijer, onda donosi odluke.
Nije ti ovo avaz.

Naviklo na model gdje ministri primaju komande od Huse Cesira i sličnih spodoba, a da zaobilaze Premijera i Vladu i Skupštinu.

[Banksy]

nije valjda da insuiraš da vrli preCjednik po volji SDA bratije pokušava razhebati vlast u KS........gdje bi on to

Ma Fahro bi se sada igrao "opozicije u vlasti", kako je i navikao sa SDA.
A realno može samo Kurića povući. A možda ni to.
Rezervni čučavac.

To.

[Roccohljup]

došlo dotle da i avaz i SB udaraju na nekadašnje fahrine perjanice

"SB" OTKRIVA, NIJE SAMO INSITUTUT ZA KULTURU I UMJETNOST SPORAN: U budžetu Ministarstva kulture dvije godine stoje stavke 100 hiljada KM namijenjene ugašenom "Teatar festu"!
Možda ministar Mirvad Kurić nije upoznat, ali njegovih 15-ak suradnika u kabinetu bi morali znati da je stavljanje na listu budžetskih korisnika institucija koje ne postoje-ozbiljno kazneno djelo!
Vijesti
Prije 2h Prije 2h
0

Nakon što je u njegovom stranačkom biltenu prije dva dana obavljena medijska artiljerijska priprema za konačnI obračun sa Mirvadom Kurićem, kantonalnim minisrom kulture i sporta, danas se konačno oglasio i neprikosnoveni Savjetnik, likovni umjetnik i lider SBB-a Fahrudin Radončić.
On je u pismu upućenom premijeru Kantona Sarajevo Edinu Forti i Elmedinu Konakoviću, predsjedavajućem Skupštine Kantona zatražio da "povuku odluku i u najkraćem roku je stave van snage, kako bi izbjegli siutaciju u kojoj SBB nije zainteresirana da ostane dio akuelne skupštinske većine". Radončić je, također, najavio da će SBB uskoro donijeti odluku o političkoj sudbini i statusu Mirvada Kurića.


Podsjetimo, afera je otvorena nakon što su mediji otkrili da se u budžetu Ministarstva kulture Kantona Sarajevo našla i stavka o 200 hiljada KM namijenjenih za akivnosti fantomskog Instituta za kulturu i umjetnost kojeg su pred kraj prošle godine osnovale bivše i sadašnje uposlenice i suradnice Ministarstva kulture i sporta Alma Jusufbegović Bečić i Nerma Vukasović koja je ujedno u supruga dužnosnika Naše stranke Marija Vukasovića.
Portal "SB" je prije dva dana napisao da su ista sredsva za sporni Institut, 200 hiljada KM, bila odobrena i u prošloj godina kada Institut nije bio ni osnovan. No, to nije jedina, blago rečeno, sumnjiva stavka koja se nalazi u budžetu Kantonalnog ministarstva kulture za ovu godinu, odnosno u perodu otkako je ministar Mirvad Kurić.
Tako već dvije godine u budžetu postoji stavka pema kojoj se manifestaciji "Teatar fest" dodjeljuje iz kantonalnog budžet po 100 hiljada KM. Ova manifestacija ugašena je prije otprilike desetak godina, pa nije jasno da li je, i kome, i na osnovu čega ministar Mirvad Kurić prošle godine dodijelio tih 100 hiljada i kome ih planira platiti ove godine.

"Tetar fest" je bio međunarodna smotra pozorišne umjetnosti u organizaciji istoimene nevladine organizacije čiji je predsjednik Upravnog odbora bio Fehim Serdarević. Na telefone koje je koristila ova organizacija niko se ne javlja, a ukinuta je i njena web-stranica. Možda ministar Mirvad Kurić nije upoznat, ali njegovih 15-ak suradnika u kabinetu bi morali znati da je stavljanje na listu budžetskih korisnika institucija koje ne postoje-ozbiljno kazneno djelo!
(SB)

[Styling]

Otkako smo dobili prvu postenu i transparentnu Vladu KS sada svi kao glume postenje i traze pojasnjenje za svaku marku.

[Novak20]

Otkako smo dobili prvu postenu i transparentnu Vladu KS sada svi kao glume postenje i traze pojasnjenje za svaku marku.

Tako i treba.

[stric]

Otkako smo dobili prvu postenu i transparentnu Vladu KS sada svi kao glume postenje i traze pojasnjenje za svaku marku.

Tako i treba.

treba tako naravno,
samo što im istraživanje sporo ide, nacrt budžeta iz novembra ( a znamo da je bilo i ranije kod zolja):
http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupst ... 2019_0.pdf
stric

[Roccohljup]

ko to kaže ko to laže.....da fahrino pravosudje nije pravično i milostivo

RJEŠENJA Nakon pravomoćne oslobađajuće presude Suda BiH
Bilsena Šahman dobila odštetu od 26.500 KM
Šahman je bila suoptužena u predmetu „Fahrudin Radončić i drugi“ zbog navodnog utjecaja na svjedoke, ali je Sud oslobodio svih navoda iz optužbe
M. Aš.
prije 47 minuta




Šahman: Ide tužba i zbog nanesene duševne boli
Foto: Avaz


Bilsena Šahman, koja je bila suoptužena u predmetu „Fahrudin Radončić i drugi“ zbog navodnog utjecaja na svjedoke, nakon pravomoćne oslobađajuće presude dobila je 26.500 maraka odštete, koliko su u njenom slučaju iznosili troškovi krivičnog postupka.
Šahman je ova sredstva dobila rješenjem Suda BiH, a zahtjev za isplatu troškova krivičnog postupka uputila je putem svoje advokatice Mirne Delalić.
Ovu informaciju potvrdila nam je danas i Šahman.
- Tačno je da su rješenjem Suda BiH isplaćeni troškovi krivičnog postupka u iznosu od 26.500 KM. No, sada idemo dalje. Podnijet ću tužbu za vrijeme provedeno u pritvoru, za nanesenu duševnu bol, ali i bruku i sramotu koja mi je nanesena ovim procesom – rekla nam je Šahman.
Saznajemo da će, osim Šahman, i ostali koji su bili optuženi, a na kraju su pravomoćno oslobođeni tužiti državu za nadoknadu štete. Također, i oni očekuju sudska rješenja o troškovima parničnog postupka.

[Roccohljup]

Eh cuj minijaturnim rukavom sakoa

VISOKO TI SVUD U NAS GLAVU DIŽE PRAZAN KLAS: Radončićev džihad protiv kulture sjećanja: ko je asistirao Miloševiću u agresiji na BiH i pokoljima, ja, ili njegov poslovni ortak Milo Đukanović?!

Prije tridesetak godina (krajem 1989. ili počekom 1990. godine) napisao sam u tabloidu "AS" članak koji je u tadašnjim bosanskohercegovačkim, pa donekle u šire-jugoslovenskim političkim okvirima imao efekat ozbiljne provokacije, skoro kažnjivog delikta. Budući da su u to vrijeme na prostorima nekadašnjih republika bile u modi tzv "antibirokratske revolucije" koje je Slobodan Milošević uz pomoć dirigirane, honorirane i precizno navođene rulje (koja će se nešto kasnije mutirati u "paravojne formacije") provodio sa ciljem rušenja "odnarođenih" rukovodstava, prijetila je realna opasnost da se ta rušilačka lavina (nakon Vojvodine, Crne Gore, Kosova) prelije i na Bosnu i Hercegovinu.

SENAD ANTE-PORTAL

Prije 3h  Prije 3h

2

Senad Avdić

ŠTA SAM NAPISAO U ZAGREBAČKOM POLETU, MARTA 1989.: 'Jugoslavija je mrtva, ubio je režim Slobodana Miloševića'

Fahrudin Radončić i Milo Đukanović

Piše: SENAD AVDIĆ


Kao jedan od razloga koji su ga "prisilili" da ponovo i nevoljko uđe u vlast, Fahrudin Radončić je gostujući nedavno na N1 Televiziji naveo i to što se "posljednjih dana" pokrenulo pitanje razgraničenja Srbije i Kosova koje bi moglo imati kobne reperkusije po Bosnu i Hercegovinu, a što, naravno, zahtijeva "zbijanje redova i okrupnjavanje svih patriotskih snaga" u koje, još naravnije, spada i njegova stranka. (Jadne su te snage koje "okrupnjava" patuljasti likovni umjetnik sa kultne Likovne akademije u Nikšiću!)

Na konstataciju voditelja (Zvonko Komšić) da ta tema nije pokrenuta, "ovih dana", nego da se o njoj u domaćim i međunarodnim krugovima otvoreno raspravllja već duže vrijeme, barem godinu dana javno, Radončić je hladno odćutao, ili rekao da to nije istina. I šta? I ništa. Gledatelju je prepušteno da se sam opredijeli između (još jedne) Radončićeve laži, ili općepoznate istine koju je iznio voditelj tvrdoglavo vjerujući činjenicama. Ovaj izmišljeni alibi za ponovnu ulazak, odnosno nepekinuti boravak u vlasti, dakle patriotizam, britanski leksikograf S. Johnson je davno nazvao: "posljednjim utočištem hulja". Na ovu kanonsku Johnsonovu dijagnozu, ja bih skromno dodao da je patriotizam, u slučaju kojim se bavim posljednje utočište, bulja - šupaka!

Ne vjerujem da se mlađani voditelj N1 Televizije rodio u vrijeme kada je agilni i akribični korespodent jugoslovenskih službi, vojno-medijski špiclov Radončić, sa Kosova informirao beogradsku centralu o vitalnim idejno-političkim kretanjima i tendencijama u pokrajini, a jedna od njih je bila i zahtjev za teritorijalno razgarničenja Srba i Albanaca. Tu je ideju u jugoslovensku komunisitičku političku orbitu još sredinom 60-ih godina lansirao Dobrica Ćosić. Ništa o tome ne zna, niti želi da išta zna budući ministar sigurnosti: za njega je priča o razgraničenju stara nekoliko nedjelja, onoliko koliko mu je potrebno da podupre osobni karijeristički, isplativi narativ u neočekivanom pariotskom zanosu koji ga je poput nabujale rijeke preplavio "svud po telu".

Kada mu je u istoj emisiji uredništvo N1 isčeprkalo iz arhive i predočilo nekoliko njegovih "the best off" izjava, ne starijih od mjesec-dva dana, u kojima ismijava, karikira i sa gnušanjem odbija bilo kakvu političku kopču i brak sa Strankom demokratske akcije i njenim liderom Bakirom Izetbegovićem("političkim kretenom", kako ga je, da se razumijemo ne bez razloga, javno nazvao Radončić), predsjednik SBB-a se dobrohotno nasmiješio, odmahujući veselo i bezbrižno minijaturnim rukavom sakoa. "To je bilo prije ovih novih dešavanja", pokrovitljski, sa sažaljenjem, je pokušao smiriti ljubopitljivu znatiželju televizijskog novinara. Samo jednim šeretskim, blistavo-bijelim osmijehom (stomatološka radionica "Ajanović"?) Radončić, višestruki predsjednički špiclov-kandidat obrisao je sav medijsko-politički peksinluk, debele naslage uvreda, optužbi, pljuvačke koje je velikodušno razmjenjivao sa Izebegovićem, poput bajramskih čestitki.

Pišući o najezdi senzacionalističkog novinarstva (osobito iritantnoj dok svakodnevno izvještava o meterološkoj kataklizmi neviđenih razmjera ), Miljenko Jergović je nedavno u "Jutarnjem listu" zgodno primijetio da su "sjećanje, arhiva i memorija u bilo kojem obliku, smrtni neprijatelj medija današnjice". Ti mediji, piše Jergović "računaju samo na to da se vi ničega ne sjećate, nego i to da se vi već sutra nećete sjećati šta su oni danas objavljivali na svojim portalima". 
Evo jedne osobne epizode koja povrđuje da je arhiva/memorija tradicionalni, opasni katil medijskom "projektu" kakvog prakticira Radončićeva industrija laži, poluistina, prepiranja i lakirovki vlastite prošlosti, u osnovi banalne i odbojne, i stigmatiziranje tuđe povijesti, pojedinačne, ili kolektivne.

PRIVATIZIRANJE MEMORIJE, TRANZICIJA PAMĆENJA

Prije tridesetak godina (krajem 1989. ili počekom 1990. godine) napisao sam u tabloidu "AS" članak koji je u tadašnjim bosanskohercegovačkim, pa donekle u šire-jugoslovenskim političkim okvirima imao efekat ozbiljne provokacije, skoro kažnjivog delikta. Budući  da su u to vrijeme na prostorima nekadašnjih republika bile u modi tzv "antibirokratske revolucije" koje je Slobodan Milošević uz pomoć dirigirane, honorirane i precizno navođene rulje (koja će se nešto kasnije mutirati u "paravojne formacije") provodio sa ciljem rušenja "odnarođenih" rukovodstava, prijetila je realna opasnost da se ta rušilačka lavina (nakon Vojvodine, Crne Gore, Kosova) prelije i na Bosnu i Hercegovinu. Napisao sam, anticipirao, tada kako bi u slučaju uspjeha tog populističkog nasilja, lično i personalno izgledala vlast u Bosni i Hercegovini koja bi bila po volji i velikorpskim kriterijima Miloševićevog režima. U tom katalogu "projugoslovenskih, antibirokratskih snaga" mjesto je našlo stotinjak političara, profesora, novinara, po pravilu ugledne i utjecajne čeljadi, pa ne treba čuditi što su promptno, umreženo i represivno reagirale "subjektivne snage", Savez komunista, Socijalisitčki savez, što su osude stizale iz manje-više svih partijskih foruma, medija, i onog što se stidljivo zvalo "akademska zajednica".

Provođeni su diskretni policijski izvidi, ispitivani su ljudi u redakciji "AS-a" o identietu i motivima "NN počinitelja", tj, mene. Uglavnom, nemam taj članak, a nije u posjedu nikoga od članova predratne redakcije "AS-a". Firmu koja je izdavala "AS" ("Revije press") nakon rata je kupio Fahrudin Radončić, pa je on tako postao i vlasnik arhive, medijske memorije svih izdanja-novina koje su izlazile u okviru preduzeća . I šta to znači, kakve su posljedjice? Pa to da kada vas njegov ubogi dnevni bilten turi u rubriku "Ličnost dana", pa neki nepisimeni, nadrkani likvidator napiše da ste u vrijeme kada ste gotovo jedini (barem na tako eksplicitan, borben način) upozoravali na opasnost Miloševićeve političke invazije na BiH, vi, zapravo bili "pijun Slobodana Miloševića i Mirjane Marković!", nemate važnog lijeka i dokaza protiv te svinjarije!

U knjizi "Oblici zaborava" autorica Alida Asmanaprepoznje nekoliko metoda zaborava. Ovaj kojeg opisujem, "privatizacija memorije", vjerovatno spada u ono što autorica naziva "defanzivni i saučesnički", ili "tipovi zaboravljanja koji se koriste kao oružje moći".

Pomalo sam ljubomoran u posljednje vrijeme na onoga nezgrapnog i iritantnog nevladinog aktivistu Darka Brkana: ne mogu, koliko god se upinjao, već nedjeljama od dotičnog doći na red, odnosno pod nož Radončićevih medijskih kasapina u rubrici-tjeralici "Ličnost dana". Na portalu iza kojeg, tvrdi se u "Avazu", stoji Brkan, napravljena je inventura laži, neistina, "fake uradaka" objavljenih u Radončićevom biltenu u kratkom vremenskom intervalu. Treba li uopće rasipati energiju na dokazivanje nečeg što je lako uočljivo i još lakše provjerivo? Kakav može biti osim nepopravljivo lažljiv na krivotvorene kratke noge oslonjen dnevni bilten na čijoj naslovnoj stranici stoji grafički stilizirani falcifikat- "osnovan 1991.", a u ličnoj karti (na "Wikipediji") da mu je "datum prvog izdanja 1995. godina". Podsjeća ovo na sličnu, ali mnogo šarmantniju krivotvorinu za kojim je posegnuo Miroslav Ćiro Blažević, birvakile kada se, prije odlaska u pečalbu Švicarsku, u župnom uredu u Travniku podmladio za dvije godine. "Za svaku godinu manje u krštenici, platio sam župniku po tisuću švicarskih faranaka", ovjeravao je Ćiro prijateljima tajnu, "eliksir" koji ga je učinio neuporedivo mlađim od svojih vršnjaka.

KLIMAVE, KRATKE NOGE RADONČIĆEVIH LAŽI

"Idealni subjek totalitarne države nije uvjereni nacista, ili komunista, već svi oni koji ne vide razliku između činjenice i fikcije (ukidanje stvarnosti iskustva) i razliku između tačnog i lažnog (ukidanje normi mišljenja)", konstatirala je Hannah Arendt koja je cijeli život tragala za izvorima totalitarizma. Jedan od njih je, dakle, ukidanje razlike između "tačnog i lažnog", što "ukida norme mišljenja". Upravo to, manje-više sistematično , nekažnjeno i nesankionirano od javnog kriičkog mnjenja čini likovni umjetnik iz Nikšića i komunistički aparatčik iz Podgorice, "inelektualac i privrednik" Radončić.


Anonimni dželat u "Avazu" u samo nekoliko dana u istoj rubrici "Ličnost dana" posvećenoj ovom potpisniku piše: "Serije tekstova iz beogradske "Mladosti" uvijek situiraju Avdića tamo gdje mu je i mjesto". Pa udrobi još malo neprovjerljivih općepoznaih "Avazovih" "činjenica": "Senad Avdić je(serijski u tekstovima iz "Mladosti") u pripremi agresije na Bosnu i Hercegovinu javno veličao Miloševića i njegovu suprugu Mirjanu...", zbog čega ću ..."biti upamćen u historiji novinarskog beščašća s(valjda bi trebalo "po", a ne "s", ali jebo sad gramatiku) predratnim tekstovima kojima je u beogradskoj "Mladosti" analitički veličao lik i djelo Mirjane i Slobodana Miloševića". Dakle, nije moja uloga u "pripremi agresije" na Bosnu i Hercegovinu mala niti za podcijeniti, otkrivaju inicijalima i pseudonimima zaštićeni testoklepci u "Avazu".

Nigdje, dakle, niti ciglog retka, pišljive rečenice, buđavog pasusa iz "serije analitičkih tekstova" u kojima sam "neposredno pred agresiju" "veličao" bračni par Milošević. A takvih citata, navoda, dokaza nema, jer ih nikada nije bilo, a nije ih bilo jer ih nikada nisam napisao. Evo, punih dvadeset i još neutvrđeni broj godina, Radončić i njegovi nakazni provincijski rašljari iz "Avaza", kao i poslušni, lojalni i silno nadraženi i stimulirani Sihirbazi tipa Vlastimira Mijovića i Nežada Latića, nisu u stanju ponuditi ni najisitniji dokaz za laži koje vrte, podgrijavaju i ponavljaju dok se ne prime kao istine i tako "dokinu norme mišljenja".

U redakciji jugoslovenskog omladinskog lista "Mladost" na mjestu glavnog i odgovornog urednika proveo sam desetak mjeseci: od aprila 1988. do marta 1989. godine kada sam podnio neopozivu ostavku osnivaču lista, Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Da samo malo približim to dramatično vrijeme, "godine raspleta" (Milošević) mlađoj publici, ili onim iz nekog razloga, ne nužno malicioznog, zaboravnim. Ostavku sam podnio nekoliko dana nakon događaja u kosovskom rudniku Stari trg, ukidanja autonomije Kosova, mjesec prije održavanja 14. kongresa SKJ i tri mjeseca prije Miloševićevog zlokobnog govora na Gazimsteanu 28. juna 1989. godine.


Tekst ostavke sam objavio u hrvatskom tjedniku "Polet" pod naslovom "Veliki i teški mrak pada na Tebu i sve njene stanovnike". U Sarajevu ne samo da niko od medija nije želio taj prilog objaviti, nego su protiv mene u "Oslobođenju" "projugoslovenske snage" pokrenule omanju hajku preko svog beogradskog dopisništva (izvjesne antibirokratske novinarke Jelene Kosanović). Evo, dakle, u integralnoj verziji, bez dodatak i skraćnja, kako sam ja "prije agresije na Bosnu i Hercegovinu" objasnio zašto se vraćam iz Beograda i pred silinom nacionalisitičke nemani koju je aktivirao i usmjeravao Slobodan Milošević unuištavajući temelje do tada zajedničke države.

OSTAVKA: "VELIKI I TEŠKI MRAK PADA NA TEBU I SVE NJENE STANOVNIKE"

"Obavještavam vas da više nisam u stanju obavljati dužnost glavnog i odgovornog urednika lista SSOJ "Mladost". pišem ja omladinskim jugoslovensmom vrhu i nasavljam.
"Već nekoliko mjeseci kanio sam da povučem ovakav potez uzrokovan općim političkim prilikama (pored ostalih namjeravao sam to uraditi nakon zbivanja u Vojvodini i Crnoj Gori), a što to nisam do sada uradio samo je posljedica (sada je savim jasno- neutemeljenoga) nadanja i vjerovanja da će Jugoslavija, unatoč svemu, smoći snage da reafirmira temeljna načela svog opstanka, da će se uspjeti konsitutiurati kao suverena država, federativna, socijalistička i demokratska na svim dijelovima svojega teritorija. 
Zabrinut, tužan i uplašen vjerovao sam da će neposredni proizvođači ludila, manekeni nacionalizma i brutalnog unitarizma u Jugoslaviji morati pokleknuti pred argumentima federalističke, socijalističke, samoupravne, demokratske svijesti koja bi trebala biti zajednička većini građana ove zemlje.
Na moju žalost, prevario sam se.
Ovo više nije Jugoslavija kakva je bila prije godinu dana kada sam preuzimao dužnost u "Mladosti"! Ovo, po mom dubokom uvjrerenju, više nije demokratska, socijalistička zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti, ovo je otužna konfederacija koegzistirajućih strahova, frustracija, mržnje i zebnje. Ovakvu Jugoslaviju nisu ni u najoptimističkijim priželjkivanjima mogli anticipirati svi njeni rušitelji od 1945. godine do danas. Ovakva Jugoslavije plaši i odbija od sebe čitave narode i narodnosti. Kako bi bilo drugačije kada ova Jugoslavija dopušta da se njeni stanovnici nekažnjeno dijele na "Srbe i one poštene"?! To mora konsternirati svakog poštenog, pogotovo ako je Srbin. Zbog toga mislim da je u ovakvoj Jugoslaviji jugoslovenska novina cinizam, ili u najboljem slučaju - prevara.
Ličnim razlozima vas ne bih opterećivao pošto su oni u drugom planu. Samo želim reći da nemam nikakvo pravo na dramatičnu zabrinutost moje porodice i prijatelja zbog toga što živim i radim u sredini u kojoj desetci hiljada "veličanstvenih" na mitinzima traže oružje i mole Boga da počne bratoubilački rat. Nemam prava prema kolegama u redakciji da svojim strahovima, nemirima i zebnjom remetim normalan rad i odnose, kao i da svojim stavovima u listu (kojih se ne kanim ni ubuduće lišiti, niti ih bitnije korigirati navlačim na zaposlene u listu agresivnu odmazdu sredine u kojoj su uglavnom rođeni i žive sa svojim porodicama. Nemam pravo niti da se nadmudrujem sa javnim tužiocem koji pojačano bdije nad prilozima u "Mladosti" i tako se poigravam sa milijardama dinara koliko košta svaki broj lista pa makar bio i zabranjen.
I, konačno, nemam pravo ni sebi priskrbljivati toliku količinu mučenja, straha i mazohizma, zebnje zbog čitanja "Vjesnika" u tramvaju, poručivanja "Zlatorog" piva u kafani, ili kućnog druženja sa prijateljem Albancem..."

PS. Imam samo malu molbu za kraj: neka se svaki čitatelj ove kolumne preispita i presabere šta je radio, šta mislio, a šta činio početkom marta 1989. godine, tri godine pred početak agresije Miloševićevog velikosrpskog tsunamija na Bosnu i Heregovinu! Dužan sam na to podsjetiti, jer kako je napisano u još jednoj kapitalnoj knjizi ("Kultura sjećanja" Jana Asmana): "nestaje cijela jedna generacija svjedoka koja pamti najteže zločine i katasrofe u analizi ljudske istorije", a umjeste te kulture sjećanja se "gradi nova paradigma... koja povijest posmatra iz sasvim novog ugla". Iz ugla laži, falsifikata, primjenjene memorije, skorojevićkog bulažnjenja. Trideset godina nakon pisanja ostavke, ne tražim nikakve benefite, priznanja, niti aplauze: samo tražim i mislim da to zaslužujem bolje, pamentije, pismenije i dostojanstvenije protivnike!

[video]

Bravo scepo, nek si se jednom udostojio i otisao na dzenazu u Potocare na dan genocida. Dugo je ovaj napaceni narod cekao tu posjetu!






























AL MALO SUTRA

[Roccohljup]

al on ima šehida u porodici....

[kakavdanakneiskustvu]

nije još nikad bio na dženazama u srebrenici?

[Maraschino]

Seronja ni danas nije otisao na dzenazu...najveci u Bosnjaka ali karcinom.

[video]

nije još nikad bio na dženazama u srebrenici?

Nije nikad

[kakavdanakneiskustvu]

donekle i shvatljivo,zamjerio bi se prijatelju iz laktaša

[izvrsni direktor]

Otisao bi on ali predsjednistvo stranke u kojoj je on clan svake godine izabere nekog drugog da ide kao predstavnik stranke, a on postuje odluke predsjednistva stranke

[kmirsad]

Ode i moj CV u 3 PM.
Rubrika : Broj odlazaka na 11. juli u Potočare... 0 ( odlasci van tog termina se boduju.)
Rubrika : Broj fotografija iz Potočara, na 11. 07. :... 0.
Rubrika : Broj govora iz Potočara, 11.07. : 0
Propo sam na izborima načisto !