Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

[Haman2]

TEKST KOJI JE ZAPALIO REGION ! : SRBIN IZ SRBIJE POSLAO PORUKU SRBIMA KOJI ŽIVE U BIH



Srbijanski portal Pescanik.net donosi fantastičan tekst koji vam prenosimo u cjelosti i bez ikakvih korekcija:

Bosnu volim prvenstveno zbog uporedog postojanja njenih različitih tradicija. Decenijama uoči poslednjeg krvavog rata, ljudi u Bosni i Hercegovini su najnormalnije živeli zajedno. Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, gde je celokupna ljudska situacija uslovljena etno-religijskom pripadnošću, je bolesno stanje.

Prošao sam Bosnu uzduž i popreko i uverio se da Bosna nije višejezična sredina. U gradovima i selima ljudi govore istim jezikom, iako nas velikaši, proklete im duše, uporno ubeđuju da govorimo različitim jezicima i da su razlike među nama nepomirljive. Pritom, veoma je diskutabilno da li je Bosna i Hercegovina višenacionalna sredina. Odrednice Srbin, Hrvat i Bošnjak se mogu, sa gotovo stoprocentnom izvesnošću, koristiti kao sinonimi za versku pripadnost, umesto reči pravoslavac, katolik i musliman našeg jezika.

ISTORIJSKI OSVRT

Tokom istorije, u Bosni je uporno opstajao višereligijski suživot, dok je u Srbiji preovladala jednoobraznost. U srednjevekovnoj Srbiji je zakon nalagao versku isključivost i netrpeljivost, jer vladajuća pravoslavna religija nije tolerisala postojanje drugih vera. U srednjevekovnoj Bosni su zajedno živeli katolici, pravoslavci i bogumili. Dok su u Raškoj besneli verski progoni, Bosna je prihvatala ljude različitih vera. Dok je Stefan Nemanja proganjao naše pretke, dobri Ban Kulin im je pružao utočište. Ko je od našeg naroda tražio slobodu, taj je išao u Bosnu. U Raškoj su vladali samodržavlje i verski progoni.

Tokom svoje vladavine, muslimani su se ipak pokazali tolerantnijima od pravoslavaca. Iako su krajem srednjeg veka muslimani na ove prostore došli kao zavojevači, jedna je činjenica neosporna – dozvolili su da druge vere postoje i da pravoslavne bogomolje vekovima ostanu čitave. Otomanski sistem religijskog pluralizma definitivno predstavlja civilizacijski iskorak u odnosu na versku isključivost nemanjićke Srbije. Uprkos tome, Srbi su u XIX veku, od svog ustanka do sticanja državnosti, uništili gotovo sve džamije na području tadašnje kneževine Srbije. Tako su u Užicu porušene 34 džamije, u Smederevu 24, a u Beogradu na desetine njih. Slično se ponovilo i tokom rata u Bosni.

Bosna i Hercegovina je kolevka našeg zajedničkog jezika. Jezik srednjevekovne srpske države, koji poznajemo uglavnom preko vladarskih povelja i crkvenih spisa, prilično se razlikuje od današnjeg srpskog jezika. Jezik srednjevekovne Bosne i Huma, koji poznajemo preko natpisa sa stećaka, je prilično sličan jeziku kojim danas govorimo, i uglavnom razumljiv bez prevođenja. Ovo nimalo ne iznenađuje, uzme li se u obzir da je upravo hercegovački govor bečkim književnim dogovorom 1850. godine određen za zajednički književni jezik Srba i Hrvata (i drugih južnih Slovena), poznat kao srpsko-hrvatski jezik. Na hercegovskom govoru počiva čitava jezička reforma Vuka Karadžića, na temelju koje su nastali savremeni srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezički standard.

Bosna i Hercegovina je kolevka partizanskog otpora. Tokom drugog svetskog rata Bosna i Hercegovina je predstavljala središte otpora nacionalističkom ludilu i međuetničkom istrebljenju. Dok su u Srbiji i Hrvatskoj preovladale ekstremno nacionalističke snage, u Bosni su partizani uspešno vodili borbu protiv fašista i kvislinga, za ponovno ujedinjenje raskomadane domovine. Igman, Kozara, Neretva, Sutjeska, Jajce, Drvar, samo su neki od toponima koji podsećaju na upornu borbu naših naroda u Bosni i Hercegovini. Možda je kobna greška partizana bila što su nakon oslobođenja uzeli Beograd, a ne višenacionalno Sarajevo za glavni grad SFR Jugoslavije.

RAT U BOSNI I HERCEGOVINI

Nije tajna da je Srbija stvorila Republiku Srpsku, kada je 1992. godine poslala vojsku, specijalce i dobrovoljce, te nahuškala, naoružala i organizovala Srbe u Bosni i Hercegovini. Čitave oblasti jedne multikulturne države su vojskom zaposednute, etnički očišćene i proglašene srpskom teritorijom. Tzv. Republika Srpska, ta žalosna tvorevina koja pokušava da bude srpskija od same Srbije, pokazatelj je naše nezrelosti za zajednički život, poštovanje bližnjega i prihvatanje različitosti. Ovo patološko stanje je urodilo stravičnim progonima i pokoljima naše inoverne braće, koje istorija pamti kao bosanski genocid.

Tokom rata su na teritorijama pod srpskom kontrolom džamije sistematski uništavane. Frapantan primer je Banja Luka, u kojoj su sve gradske džamije (njih šesnaest) uništene uz sadejstvo gradskih vlasti, iako u gradu nije bilo izravnih ratnih dejstava. S druge strane, u Sarajevu, koje je godinama bilo pod srpskom opsadom, iako neke srpske crkve jesu uništene (neke usled samog srpskog granatiranja), one nisu sistematski uništavane.

U Bosni nije okončan rat, u Bosni je zamrznut sukob. Dovoljan je letimičan pogled na međuentitetske granice Bosne i Hercegovine da bismo videli da je to samo zaleđena linija fronta u bratoubilačkom građanskom ratu. Rat u Bosni i Hercegovini nikada nije završen. Danas se vodi putem politike da bi sutra ponovo mogao oružano eskalirati. Bosni je potreban trajan, pravedan i održiv mir. Tzv. Dejtonski mir je suštinski nepravedan, jer je zacementirao rezultate etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva Višegrada, Zvornika, Bijeljine, Prijedora, Foče, Srebrenice i mnogih drugih gradova Bosne i Hercegovine. Tragičnim spletom događaja, Srebrenica danas pripada Republici Srpskoj. Srbija mora jasno osuditi zaposedanje teritorije istrebljenjem, da bi pokazala da je raskrstila sa ideologijom širenja teritorije, koja je predugo usmeravala njenu unutrašnju i vanjsku politiku. Srbija zaista nema razloga da podržava Republiku Srpsku, taj ostatak njene nesrećne politike 1990-ih.

http://www.novihorizonti.ba/tekst-koji- ... _MaGpgq4m8

[Maraschino]

Vuk dlaku mijenja a kozu nikada a ovaj mijenja sve pa i ideologiju.

Raspisaćemo referendum i odvojiti se od Bosne, rekao je Dodik, navodeći da bi taj potez imao podršku bar desetak država.

[Tomahawk11]

Pusa za delegatkinju: Asim Sarajlić i Dušanka Majkić

Sliku ne smijem postaviti

[seln]

Vuk dlaku mijenja a kozu nikada a ovaj mijenja sve pa i ideologiju.

Raspisaćemo referendum i odvojiti se od Bosne, rekao je Dodik, navodeći da bi taj potez imao podršku bar desetak država.

Ma sigurno.... Abhazija, Juzna Osetija, Donbas, mozda i Nauru... svi bi oni priznali Genocidiju.

[Maraschino]

Vuk dlaku mijenja a kozu nikada a ovaj mijenja sve pa i ideologiju.

Raspisaćemo referendum i odvojiti se od Bosne, rekao je Dodik, navodeći da bi taj potez imao podršku bar desetak država.

Ma sigurno.... Abhazija, Juzna Osetija, Donbas, mozda i Nauru... svi bi oni priznali Genocidiju.

Lud je ako ne preispita to prijateljstvo.

[seln]

.

[seln]

Đorđe Radanović, predsjednik Odbora za zaštitu Srba u FBiH u "Oslobodjenju":

Svjestan sam činjenice da određen broj ulica u Sarajevu nosi imena boraca Armije BiH, jer je to potreba bošnjačkog naroda da slavi svoje borce, kao što i Srbi imaju potrebu da slave svoje borce iz posljednjeg rata. Ali, imamo problem sa činjenicom da je oko 100 ulica sa srpskim imenima ili toponimima zamijenjeno sa imenima i toponimima koji čak u dobrom dijelu i nemaju veze ni sa BiH ni sa narodima u BiH

Što se tiče ulica u Republici Srpskoj, za te nazive treba da se bore bošnjačka i hrvatska udruženja u RS-u. Neka daju prijedloge da se ulice zovu po narodnim herojima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, koji su učestvovali u protjerivanju fašista iz gradova u Republici Srpskoj u Drugom svjetskom ratu.

[Haman2]

RTRS SE POZIVA NA SVJEDOČENJE FAHRUDINA RADONČIĆA: "Srpskog svata je ubio Ramiz Delalić Ćelo. Bio je to okidač za početak rata u BiH"! (VIDEO)



Beogrdski Blic, vodeći dnevni list u Srbiji, objavio je danas tekst o početku rata u BiH u kojem ponavlja notornu laž da je rat u BiH počeo nakon ubistva srpskog svata na Baščaršiji. Kao dokaz za ovaj povijesni falsifikat, Blic navodi tonsku izjavu lidera SBB-a Fahrudina Radončića pred sudom u Prištini, koju svako malo emitira RTRS, u pokušaju da Bošnajke optuže za izazivanje rata u BiH

"Srpskog svata Nikolu Gardovića na Baščaršiji ubio je predratni sarajevski kriminalac i potonji komandant ARBiH Ramiz Delalić Ćelo.

Potvrdio je to i lider SBB-a Fahrudin Radončić tokom svjedočenja u prištinskoj sudnici rekavši da je to ubistvo bilo okidač za rat u BiH", navodi novinar u prilogu RTRS-a, koji možete pogledati u nastavku.

NAPOMENA: Kliknite na link da pogledate VIDEO

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/107 ... video.html

[Maraschino]

To su cuveni svatovi Joje Tintora.

...ako su nastali kao sto kazu 9.januara, sta su onda trazili u Teheranu 1.marta?

Djikani su pogubljeni da vise ne znaju gdje udaraju. Kao da do tada nisu ukopali naoruzanje sa cijevima okrenutim prema Sarajevu i samo se trazio povod. Povoda nije bilo jer su Bosanci i Hercegovci slavili nezavisnost, nosali transparente za mir...pa je odluceno da se malo šenluči na Baščaršiji.

...a Scepan k'o Scepan vazda bio njihov.

[General War]

To su cuveni svatovi Joje Tintora.

...ako su nastali kao sto kazu 9.januara, sta su onda trazili u Teheranu 1.marta?

Djikani su pogubljeni da vise ne znaju gdje udaraju. Kao da do tada nisu ukopali naoruzanje sa cijevima okrenutim prema Sarajevu i samo se trazio povod. Povoda nije bilo jer su Bosanci i Hercegovci slavili nezavisnost, nosali transparente za mir...pa je odluceno da se malo šenluči na Baščaršiji.

...a Scepan k'o Scepan vazda bio njihov.

Nije problem Bas Carsija, ali kako objasnjavaju Zvornik, Bijeljinu? Ma nisu oni krivi, vec ovi bezmudani tzv. Probosanske stranke sto to 20 godina dozvoljavaju da pisaju po nama i nikom nista.

[Maraschino]

To samo njihovi isprani umovi mogu ''povod za rat ubistvo svata'' a prije toga barikade na sve strane, naoruzani rezervisti, mnoga ubistva...ali eto, djikani izabrali ovaj incident. Mozda su bacali kocku pa se zaustavila na svatu, ko ce ga znati.

[Ultraviolent]

Ovo prelazi svaku mjeru. Velikospska laz, obmana i spin se vise kose sa zdravim razumom. Ne mogu da shvatim te niske umove, zrtve te bolesne ideologije koji zive, i citav svoj zivot posvjecuju tom jednoumljo. Strava

[muha_sa]

To samo njihovi isprani umovi mogu ''povod za rat ubistvo svata'' a prije toga barikade na sve strane, naoruzani rezervisti, mnoga ubistva...ali eto, djikani izabrali ovaj incident. Mozda su bacali kocku pa se zaustavila na svatu, ko ce ga znati.

[Haman2]

KAMO DALJE, TORNJAČE: Koja god stranka iz „Bh.bloka“ uđe u vlast sa nacionalnim strankama, neće toliko izdati (kvazi)ljevicu koliko Radončića i SBB

Komšić je prije nekoliko dana rekao da ne zna da li ga njegovi drugari iz Bh. bloka odgovaraju od ulaska u vlast da bi sačuvali tu kvazi- ljevičarsku, heterogenu skupinu, ili da bi pomogli Radončiću i Savezu za bolju budućnost da uđe u vlast


Senad Avdić
Piše: SENAD AVDIĆ

Koaliranje je tradicionalna disciplina u političkom životu Bosne i Hercegovine (ovako bi mogla glasiti parafraza čuvene rečenice Garyja Linekera o nogometu i Nijemcima), u kojoj redovno sudjeluje desetine političkih stranaka i lidera, a na kraju uvijek pobijedi Fahrudin Radončić i njegova privatna firma Savez za budućnost. Zašto je to tako? Pa, valjda iz razloga iz kojih i „Elf“ u većini slučajeva pobjeđuje svoje nogometne rivale: vještiji je, bezobrazniji, agresivniji, spremniji i, na koncu, efikasniji od svih drugih!

Jedino je to logično objašnjenje ovdašnjeg u korov zaraslog političkog pejsaža, u kojem trenutačno, dakle dok još nisu formirane vladajuće većine u Federaciji BiH, te na razini države, Savez za bolju budućnost sudjeluje u vlasti na svim postojećim razinama. Radončić i dalje čuva rezultat u tehničkom mandatu Vlade Federacije i Vijeća ministara, u vlasti je u nekoliko Kantona, gdje je koalirao manje-više sa svim političkim akterima prisutnim na političkom buvljaku, u široko postavljenom prostoru od Bh. bloka u Sarajevu, A-SDA u Unsko-Sanskom Kantonu, te u Tuzlanskom kantonu gdje je u koaliciji sa Kukićima i motikićima, te svih mogućih, svemogućih i nemogućih stranaka ZE-DO Kantonu. Ne zaboravimo i da je SBB prije tri godine na općinskim izborima u koaliciji sa Strankom demokratske akcije ušao u vlast u desetinama općina u Federaciji; sjetit ćete se, lokalni izbori su održani u vrijeme kada je Radončić prije podne u sudnici Suda BiH dokazivao da je žrtva političke montaže SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića, a popodne sa istim Izetbegovićem krojio zajedničke liste za lokalne izbore i najavljivao koalicionu ljubav do groba.

Dakle, sa 50-ak hiljada glasova koliko je osvojila na izborima u oktobru, što je manje od tri posto na razini Bosne i Hercegovine, SBB će grickati pozamašan dio omamljujućeg kolača vlasti.

IDE LI KOJOVIĆ NA IZETBEGOVIĆEV MEZAR SA NACIONALNIM STRANKAMA?
Neugodno je, pa i mučno, posljednjih nekoliko nedjelja gledati kako se beskrupulozni medijski crnoberzijanac i politički predator Radončić podlo i sladostrasno igra mačke i miša sa članicama „Bh. bloka“ i njihovim liderima, mamuzajući ih da formiraju sanitarni koridor oko „nacionalnih stranaka“, prije svih Stranke demokratske akcije, dok istovremeno sebe i svoju klijentelističku družinu lobotomiranih sljedbenika drži u izlogu spremne da se p(r)odaju svakom bolje stojećem mušteriji. Samo je nedostojnije od tog kupleraja gledati i slušati kako lideri „Bh. bloka“, osobito Naše stranke, čim ih nacionalistička mašinerija iz SDA zatrpa optužbama za deficit patriotizma, trče da se brže- bolje isplaču na širom otvorenim „Avazovim“ građansko-liberalnim stanicama.

„Oni mene vrijeđaju i napadaju, a ja svakog 1. marta idem na mezar Alije Izetbegovića“, cmizdri poput razmaženog derišta izbačenog iz mekteba Predrag Kojović, višestruki povratnik u „Avazovu“ rubriku „Ličnost dana“. Eh, sada, da imamo malo razuđeniju unutarstranačku i vanstranačku demokratsku kritičku kulturu, Kojović bi morao javnosti rastabiriti tu svoju logiku prema kojoj ni za živu glavu ne želi u koaliciju sa nacionalnim strankama, a pri tom redovno hodočasti na mezar lideru prve nacionalne stranke koja je formirana u BiH?!

S druge strane, Naša stranka nije našla ničega spornog u koaliranju sa Narodom i pravdom u Kantonu Sarajevo, što joj se teško može zamjeriti. „Moram i ja jednom pojesti masnu čorbu“, bio je prije 20-ak godina odgovor jednog ovdašnjeg zadrtog rockera na pitanje zašto je naprasno počeo pisati šlagere. Naša stranka je u proteklih desetak godina svog života na političkoj sceni BiH relativno uspješno čuvala programsku dosljendost, politički „obraz“ na rubu puritanizma, što je bilo moguće u ambijentu opozicionog djelovanja. Ulaskom u vlast ta se pozicija nevinosti bez zaštite kruni, principijelnost kapitulira pred kompromisima, a dosljednost se povija pred naletima surovog pragmatizma.

Narod i pravda Elmedina Konakovića nije ništa više (ali, ni manje!) nego urbano skorojevićki interesni „paradžemat“, koji se nije otcijepio od SDA, nego je iz te stranke istjeran. Konaković će nakon toga tvrditi da upravo on i njegovi jarani „slijede izvorne ideje Alija Izetbegovića“, baš kao što paradžematlije u Maoči slijepo vjeruju da su jedini oni sljedbenici istinskog, izvornog islama. Naša stranka, čiju su principijelnost i dosljednost građani u sarajevskom Kantonu obilato honorirali sa 15-ak posto glasova, u vlast je ušla bez nužne ozbiljnosti, ambicioznosti i vizije. Postali su lagan plijen Konakovićeve logorejične demagogije i šanerske „zavodljivosti“ i „spretnosti“.

Kojović i premijer Forto odustali su od preuzimanja vitalnih resora u Vladi koja decenijama traže ne reforme, nego revolucionarne zahvate: nauka i obrazovanje, privreda i zdravstveno-medicinski sektor, kultura... Dopustili su Konakoviću da u Vladu i njena javna preduzeća instalira svoje ahbabe i klix, sezonske fakultetske kolege sa obesmišljenog „fizikanerskog“ fakulteta. Za ministricu pravde u kantonu koji grca u endemskom bezakonju i transparentnom klijentelizmu, postavljaju osobu koja dolazi iz firme (Mikrokreditna organizacija „Prizma“, financijskog „čudotvorca“ Kenana Crnkića) i institucije (Zavod za javno zdravstvo) kojima se godinama bave institucije zadužene za provođenje zakona. Ta ministrica na čelo antikorupcijskog tima (što je samo po sebi bespotrebno gomilanje birokratske kaste) postavlja Konakovićevog školskog druga, svoga kolegu iz Zavodu za javno zdravstvo.

NAŠA STRANKA, NJIHOVE RUKE
Naša stranka je (to je razlog zbog kojeg se u ovoj mjeri upravo na nju fokusiram) jedina stranka za koju se na izborima glasalo iz konkretnih, programskih, principijelnih razloga; niko od 50 hiljada ljudi koji su je podržali, nije to uradio „ofrlje“, niti slučajno, a pogotovo ne zato što se tako želio okoristiti, ili na bilo koji drugi način profitirati. Pošten, savjestan, slobodnomisleći svijet željan suštinskih promjena, pravne i svake druge sigurnosti ništa ne očekuje i ničem se ne nada od Naroda i pravde, ili, gluho bilo, od Saveza za bolju budućnost; sa Našom strankom to nije slučaj, od njih se, u najmanju ruku, priželjkuje da ni po čemu ne liče na te pohlepne firme kćerke jednog lica.

Za Našu stranku se glasalo i zato što je djelujući u opoziciji u Kantonu Sarajevo istrajala u mijenjanju imena škole nazvane po filofašisti Mustafi Busuladžiću, ali sada, kada su u poziciji, u Vladi i Parlamentu, nisu u stanju provesti vlastitu inicijativu zbog mira u koalicionoj kući!? Istovremeno, ova je stranka ulaskom u vlast iscrpila svoje nevelike kadrovske, personalne resurse i zaokružila političke ambicije. Ako je NS za kantonalnu razinu vlasti uspjela jedva skrpiti šačicu kumova, poznanika i simpatizera vrlo neuvjerljivih rezultata u minulom radu i diskutabilne kompetentnosti, teško da bi imala ozbiljniju reprezentaciju za bilo koju drugu razinu vlasti.

Sjednica Glavnog odbora Socijademokratske partije BiH održana prije dvadesetak dana sa ciljem da se definira odnos ove stranke prema eventualnom ulasku u izvršnu vlast, ispostovila je, bez obzira na nadmoćno NE koje je poslano nacionalnim strankama, kako je ta stranka, programski pothranjena, moralno i svjetonazoski zapuštena, te da takva ne bi svojim učešćem usrećila ni osnažila nijednu vladu. Nikšić i njegovi najbliži suradnici odbijanje da sudjeluju u vlasti opravdavaju prethodnim negativnim iskustvom - lošim iskustvom iz sudjelovanja u vladi od 2010-2014. K'o biva, na izborima su tada kažnjeni zato što su ušli u vlast sa SDA. Ništa pogrešnije i besmislenije: SDP BiH je na izborima 2014. kažnjena pravedno i zasluženo, ne zbog toga što su koalirali sa SDA, nego što su u toj koaliciji bili do u dlaku isti, ili čak gori od njih, što su okupirali javna preduzeća, što su rodbinu, prijatelje, kolege partiokratskim mehanizmima rasporedili u najprofitabilnije firme, što su puštali Jerka Lijanovića da krade do mile volje, samo da bi on zažmirio na njihovo zavađenje ruke u javne i narodne džepove.

Konačno, Nermin Nikšić, koji je do preuzimanja premijerske funkcije u Vladi Federacije bio tek stranački funkcioner i poslanik srednje platežne moći, iz Vlade je izašao kao potpuno „ostvarena“ ličnost stambeno-komunalno zbrinuta i financijski situirana. Zbog čega se za Nikšića lijepe (a za Komšića i Kojovića ne lijepe) čaršijski tračevi prema kojima je kupljen, odnosno stimuliran od strane SBB i PDA da ne uđe u vladu i tako širom otvori vrata Radončiću i Kukić? Zato što je i on, poput većine premijera koji su dolazili iz SDA (Bičakčića, Brankovića, Terzića, Hadžiapašića...), nakon napuštanja funkcije pokrenuo privatni biznis i što je to učinio sa ljudima, kao što je direktor „Elektroprivrede BiH“, SDP-ov Elvedin Grabovic, sa kojim je, nakon javnih, povezan i privatnim poslovima i interesima.

ŠTA GOD IZABERE, KOMŠIĆ ĆE SE POKAJATI
Kada, primjerice, Javno preduzeće „Autoceste Federacije BiH“ na čijem je čelu Adnan Terzić, nekadašnji SDA-ov premijer, a sada jaka poluga SBB-a, u nekoliko mjeseci na tenderima dodijeli osam miliona maraka firmi „BS Telecom“, koja je i nevidljivim i vidljivim koncima povezana sa ljudima bliskim vrhu SDP-a BiH, poput rečenog Grabovice, ortaka Nermina Nikšića u privatnom biznisu, zašto se to ne bi moglo tumačiti kao „sitni oblik pažnje“ Terzićevog šefa Radončića prema SDP-u i njegovom lideru Nikšiću? Trebalo bi pretresti vlasničku strukturu firmi kojima je još jedan Radončićev federalni direktor, Boriša Misirača, namijenio pare (18 miliona KM, majčin sine!) za obnovljive izvore energije, pa vidjeti kriju li se tu imena ljudi interesno i na drugi način bliskih SDP-u? Treba, prije nego se u to neko upusti, biti vrlo oprezan jer majka Radončićevog „obnovljivog“ direktora ima običaj tužakati (i dobijati na sudu) svakog ko joj sinčića i nju poveže sa medijskim tajkunom i političkim predatorom!

Imamo, dakle, s jedne strane pregovaračkog, opozicionog hastala političkog lidera, Nermina Nikšića, koji tokom svog dosadašnjeg političkog života i općenito javnog djelovanja nije dovoljnio uvjerljivo dokazao da je imun na „sitne oblike pažnje“ kada mu se oni ponude, a s druge strane lidere kojima je takva praksa gotovo imanentna: jednog kojem se zbog takvih „nepodopština“ sudilo i nije uspjela dokazati „trgovina interesima“ (Radončića) i drugog (Kukića), kojem suđenje po srodnoj optužbi i dalje traje. Ne uđu li u vlast, ne isključuju se ni novi sudski procesi protiv njih dvojice, koje će teško zaustaviti čak i Radončićevi ljudi na strateškim mjestima u pravosuđu.

Imamo, istovremeno, svugdje oko hastala raspoređene kibicere i žicare, navijače, sekundante i vitalno zainteresirane klijentelističke strvinare (u širokom pluralističkom polju primijenjene „avazovštine“ od iskorištenog i ostavljenog Tunje Filipovića, preko Dnevnog Kazaza, zaključno sa Nadžad-pašom Latićem), koji histerično dokazuju da svako onaj ko spriječi da Fahudin Radončić ne ostane u vlasti „trajno ugrožava lijevu ideju“!?

Demokratska fronta je na zadnje izbore izašla realativno neambiciozno: priotitet im je bio Komšićev ulazak u Predsjedništvo BiH. Sve drugo je stiglo kao gotovo neočekivan izborni bonus. Komšić je prije nekoliko dana rekao da ne zna da li ga njegovi drugari iz Bh. bloka odgovaraju od ulaska u vlast da bi sačuvali tu kvazi- ljevičarsku, heterogenu skupinu, ili da bi pomogli Radončiću i Savezu za bolju budućnost da uđe u vlast. Neće, barem je tako nagovijestio, Komšić ulaziti u Vladu Federacije, jer ne želi biti ponovo privremeni privjesak SDA-ovoj i HDZ-ovoj monopolizaciji nad odavno raspodijeljim plijenom i resorima, kojeg će, kao i prošli put Izetbegović, kad mu se ćefne, istjerati na oduševljenje Čovića i HDZ-a. Iskreno, nije lideru DF-a nimalo jednostavno: ako uđe u vlast, izdat će ljevicu, koja opet ne želi izdati Radončića, koji opet ulaskom u vlast i otvorenim koaliranjem sa Čovićevim HDZ-om ne želi izdati „kretena Bakira Izetbegovića“, kako je nedavno nazvao predsjednika SDA-a!

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/107 ... i_sbb.html

[Banksy]

Zahvaljujući Željku Komšiću, Danka Savić, supruga Senada Avdića, još 2010. godine zaplovila je diplomatskim vodama, i to na mjestu ambasadorice u Češkoj, iako nije imala nikakvog iskustva.


Nakon toga zaposlila se u Ministarstvu vanjskih poslova zahvaljujući vezama njenog supruga s braćom Čampara i njihovim rođakom Denisom Zvizdićem (SDA)


Savićka je nedavno uhljebljena u MVPBiH na poziciji prvog sekretara u Odsjeku za ceremonijal, u Odjeljenju za diplomatski protokol.

[video]

Tako na svog "kolegu"

[Maraschino]

ZIJAD BEĆIROVIĆ O BiH I EU: "Dodikova posjeta Briselu je vrhunac..."

"... političkog cinizma"

Politika

Prije 12h Prije 9h

4

Posjetu Milorada Dodika Briselu i predavanje Upitnika Evropskoj komisiji direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane Zijad Bećirović nazvao je vrhuncem političkog cinizma.

Bećirović je posjetio da je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik protivnik ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, a siguran je, kako je istakao, da je Dodik protivnik i ulaska BiH i u Evropsku uniju.

“To potvrđuje i nedavna izjava Nebojše Radmanovića (potpredsjednik SNSD-a), koji je rekao da je i pitanje ulaska Bosne i Hercegovine u EU također otvoreno pitanje, što u prevodu znači da su protiv ulaska u Evropsku uniju”, smatra Bećirović, podsjećajući da način vladavine Milorada Dodika funkcioniše na mreži tajkuna, što je u suprotnostima sa načelima Evropske unije.

“Njemu treba Evropska unija samo ukoliko može dobiti kakva sredstva koja bi zloupotrijebio”, rekao je Bećirović.

Direktor IFIMES-a ocjenjuje da sama predaja dodatnih odgovora na upitnik Evropske komisije ne znači ništa posebno, te da je i Bosna i Hercegovina i dalje miljama udaljena od Evropske unije.

“To je prvi korak na putu od hiljadu milja”, rekao je Bećirović, dodajući da Dodik nema nikakav kredibilitet u Briselu, podsjećaju da je Dodik i na Crnoj listi SAD-a.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik danas boravi u radnoj posjeti institucijama Evropske unije gdje će uručiti odgovore na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije komesaru Johannesu Hahnu.

Dodik će obaviti sastanak i sa potpredsjednicom Evropske komisije i visokom predstavnicom EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federicom Mogherini i evropskim komesarom za susjedsku politiku i pregovore o proširenju Johannesom Hahnom.

Po završetku susreta predviđeno je uručenje odgovora na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije.

(NAP)

[Novi_Nick]

[Haman2]

UDRUŽENI MEDIJSKI PODUHVAT: Protivnici ulaska Bh. bloka u vlast postali heroji na naslovnicama Čovićevih medija!
Neulazak Bh. bloka ili samo DF-a u izvršnu vlast, značio bi obavezan ulazak Radončića i SBB-a. Stoga, ne treba čuditi što su im i uređivačke politike posljednjih dana gotovo identične. Ono što objavi Avaz, u roku od nekoliko minuta završava i na naslovnicama medija pod kontrolom HDZ-a.



Posljednjih dana svoje mjesto na naslovnicama portala bliskih Draganu Čoviću i HDZ-u prostor dobijaju političari iz Bh. bloka koji su se usprotivili ulasku u vlast, a također i "intelektualci" i pojedinci bliski Fahrudinu Radončiću. Tako je primjerice, prije dva dana na naslovnici jednog od tih portala osvanula Nikšićeva izjava iz Avaza u kojoj tvrdi da mu Radončić i Kukić nisu ponudili novac da ne ulazi u vlast te da je ta odluka čisto principijelna, da bi danas, Čovićevi portali redom objavili prijetnju Nedžada Latića, koji je prije nekoliko mjeseci doživio udarac u glavu, upućenu članu Predsjedništva Željku Komšiću "da će ga zapamtiti".

Postavlja se pitanje koji je interes HDZ-ovih portala koji sebe i otvoreno predstavljaju kao nekoga ko se bavi isključivo hrvatskim interesima i hrvatskom pitanjem u BiH, otvoreno se uključiti u problem formiranja vlasti između probosanskih stranaka i davati neskrivenu podršku onima koji pod svaku cijenu žele spriječiti da u vlast uđe bilo Bh. blok kao cjelina ili pojedinačno DF.

Odgovor je jasan. Neulazak Bh. Bloka ili samo DF-a u vlast na federalnom i državnom nivou značio bi obavezan ulazak Radončića. A to, koliko je u interesu Radončiću, toliko je i samom HDZ-u.

Odmah nakon izbora Dragan Čović otvoreno je izjavio da bi kao svog partnera u vlasti volio vidjeti Fahrudina Radončića, a bliskost između ova dva političara javnosti je dobro poznata i dokumentovana, o čemu svjedoče i posljednja zajednička preglasavanja ministara SDA u federalnoj vladi od SBB-a i HDZ-a u. Osim toga, Radončić i SBB jedini su politički faktor sa sjedištem u Sarajevu koji su otvoreno kritikovali i sam izbor Komšića u Predsjedništvu i koji, jednako kao i HDZ, zagovaraju konsocijacijski model uređenja u BiH po kome svaki narod bira samo svoje.

Uzimajući to u obzir razumljivo je zašto Čovićevi mediji odjednom imaju interes snažno promovisati pojedince i grupe koje nastoje pod svaku cijenu spriječiti da DF ili Bh. blok uđu u izvršnu vlast, kako bi taj prostor ostao upražnjen za Radončića i SBB, s kojima bi i HDZ-ova pozicija bila neuporedivo lagodnija. Ovo je posebno značajno u jeku Čovićevih uslovljavanja prema budućoj vlasti da se mora donijeti izborni zakon po njegovoj mjeri.

Stoga ne treba previše da iznenađuje što im se i uređivačke politike medija posljednjih dana poklapaju. Ono što objavi Avaz, u roku od nekoliko minuta završava i na naslovnicama medija pod kontrolom HDZ-a.

Tako su se u postizbornom raspetljavanju bosanskog čvora i formiranju vlasti na istoj strani našli Radončić, Čović, Naša stranka, sarajevska gubitnička frakcija SDP-a i još mnogobrojni intelektualci i analitičari koji podržavaju rasplet po kome bi vlast u FBiH činio SBB a ne Bh. blok ili DF. Ko od njih to radi iz interesa, a ko iz čiste naivnosti, procijenite sami.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/107 ... edija.html

[Haman2]

KOMENTAR PROFESORA IVE KOMŠIĆA: "Naša bosanska kuća zavisi od nas. Bog ju je stvorio najljepšom"!
Franjevački princip je „mir i dobro“. To nije vjerski pozdrav, nije slavljenje niti jednog posebnog boga, mesije ili sveca, to je slavljenje Boga uopće. Bog je stvarao lijepo i dao nam lijepu kuću. Sve ostalo zavisi od nas

Piše: Ivo Komšić



Nedavno je u jednom intervjuu reisul-ulema Husein Kavazović „nacrtao“ BiH kao kuću liberalne i građanske demokracije, s evropskim vrijednostima, na kojima su izgrađene evropske države i na kojima su postale poželjne za život. Da ta poželjnost nije plod iluzija ili propagande pokazuju svjetski trendovi kretanja stanovništva, pa i našeg.

Cijeli svijet hrli u Evropu. S prostora bivše Jugoslavije, one „mrske države“, od koje su se oslobodile tadašnje republike i postale države, također svi hrle u Evropu. Napuštaju se sanjane i konačno dočekane samostalne i suverene države, davnašnje nade generacija „zbratimljenih naroda“. Iz one „mrske“ i „nenarodne države“ odlazili su samo oni koji u njoj nisu mogli naći posao, uglavnom nekvalificirana ili, u najbolju ruku, zanatska radna snaga. Ljudi su odlazili za poslom, zarađivali i štedjeli da bi u domovini izdržavali familije i gradili nove domove. Danas odlaze svi, i neškolovani i školovani, i oni s poslom i bez posla. Odlasci više liče na bježanje od države i politike, od suverene i nezavisne, nego na nuždu i traženje posla kojeg ovdje nema. Odlaze i prodaju porodična imanja, ne da bi ovdje poboljšali svoj život, nego da bi negdje u svijetu započeli novi život bez povratka.

Kako bi trebali izgledati država i društvo iz kojih se ne bi bježalo, opisao je lider jedne vjerske zajednice u BiH, niti jedan političar. Uz sve raznolikosti bosanske zajedničke kuće poželjne za život, dodao je „plavu evropsku boju“, simbol zajedničkih evropskih vrijednosti, zajednički svod pod kojim sunce grije sve njene ukućane jednako. Reisul-ulema je opisao kuću.

Bosanska kuća

Gostujući u jednoj TV emisiji, a u povodu Dana nezavisnosti BiH, fra Mirko Majdančić, bosanski franjevac, s trenutnom službom u župi Vareš, tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene u ratu i prvi suradnik pok. fra Petra Anđelovića, tadašnjeg provincijala, opisao je kakva bi duša trebala naseliti tu bosansku kuću, čime bi trebao odisati život u toj kući, onaj svakodnevni, obični.

Kao što je inače jednostavnost vrlina teško dostižna, tako je i jednostavnost te duše i njenog odisanja teško dostižna, iako na prvi pogled izgleda lako.

Fra Mirko je govorio o franjevačkim vrijednostima na kojima su franjevci opstali u BiH i djelovali preko 700 godina. Te vrijednosti su vrijednosti života, vrijednosti na kojima su opstojali bh. društvo i država. Franjevci su taj život gradili i živjeli zajedno sa pukom bosanskim i nikada se od njega nisu odvajali. Fra Mirko je u laganom, opuštenom, jednostavnom, ali sažetom i osmišljenom razgovoru opisao taj život, opisao vrijednosti tog života na kojima je BiH trajala.

Prvo, objasnio je kako su franjevci uopće opstali tolike godine u BiH koja je imala burnu povijest, koja je mijenjala kulturne i vjerske obrasce, u kojoj je stjecajem okolnosti formalno nestajala i njihova Provincija. Obnavljala se i trajala zahvaljujući tome što je svoju sudbinu uvijek vezivala za BiH i za njen puk, ma koje vjere bio. Treba imati srce za ovu zemlju, tako je rekao fra Mirko. To je obrazac opstanka. Srcem se daje i srcem se prima. To nije obični interes, to je predanost, to je založenost do kraja, vezivanje sudbina (a ne zastava). Svi ljudi imaju isto srce, i ako je ono ispunjeno ljubavlju prema zemlji, svi ljudi su povezani tom svezom. Zemlja veže ljude. Ljubav se može različito ispoljavati, može dobivati različite forme, ali se one ne smiju gradirati. Ljubav drugoga prema zajedničkoj domovini može se razumjeti samo ako se ne poredi. Ljudi koji žive u ovoj zemlji nisu različiti, oni su raznoliki. Po franjevačkom svjetonazoru, sve ih je stvorio Bog na isti način. Moramo omogućiti da se ta raznolikost ispolji a da se ne poredi, jer se u poređenju vrednuje. Mora se pustiti drugoga da se iskaže u svojoj raznolikosti, mora se dopustiti da se osjeća dobro u zajedničkoj domovini. Zadaća ljudi je da se takmiče u činjenju dobra drugima, na tome su opstali franjevci, na tome je jedino mogla opstati zajednička kuća. U najtežim povijesnim okolnostima djelovalo je dobro u ljudima, kuća je mogla biti i razorena izvana, ali je opstajala iznutra. Ono vanjsko se moglo lako obnavljati ako je postojalo ono unutarnje što je vezivalo ukućane, ako je postojala ljubav prema domovini.

Mir i dobro

Franjevački princip je „mir i dobro“, to je stari njihov pozdrav. To nije vjerski pozdrav, to nije slavljenje niti jednog posebnog boga, mesije ili sveca, to je slavljenje Boga uopće jer On hoće mir i dobro, samo na njima opstaje čovjek i njegova zajednica. Franjevci su ovaj pozdrav pretvorili u princip opstojnosti društva i države u kojoj djeluju stoljećima i svjedoče da je to jedini istinski princip opstojnosti. Taj princip ne dijeli ljude na većine i manjine, na ovu ili onu vjeru ili svjetonazor. Današnji papa koji nosi njihovo ime nedavno je izjavio kako su vredniji pred Bogom agnostici nego vjernici licemjeri.

U tom ozračju gledano, neovisnost države nije samostalnost i neuvjetovanost, nego je vezanost društvenih zajednica koje žive u državi. Neovisnost nije društveni položaj u kome ne ovisimo o drugima, u kome jedino želimo da nam drugi ne smetaju u neovisnom životu koji provodimo kao većina. Takvo stanje neovisnost pretvara u potčinjavanje manjine, u dominaciju. Danas, u aktuelnoj političkoj situaciji, želi se većinska dominacija pretvoriti u zakon, tako da stanje potčinjenih bude legalno, da se lakše trpi. To nije franjevačka Bosna, to nije BiH. Njihov princip je suprotan tome. On nije izmišljen, nije ideologiziran, on je plod sedamstogodišnjeg iskustva. Drugoga moraš činiti sretnim, to je uvjet opstanka zajedničkog života. Tako je u obitelji, tako je u društvu, velikoj obitelji. To nije udvaranje, laskanje, pretvaranje. To je život u kome svaki dan drugoga treba činiti sretnim. Na tome se gradi zajednički život, i među ljudima i među zajednicama. Ako toga nema, život propada. Zajednica se ne može održavati ugovorom, zajedničke veze moraju biti životno čvrste. Svaka čast T. Hobsu, ali po njegovoj ugovornoj teoriji franjevci ne bi opstali – oni su opstali na zavjetima. Ne bi opstala ni BiH jer je uvijek bila vezana nepovoljnim ugovorima, od Pariških iz 1919. godine do Dejtonskog iz 1995.

Dobro je neprijatelj boljeg

Dobro na kome franjevci temelje život i vežu živote međusobno nije ono dobro koje se može materijalizirati, platiti i novcem zaraditi. Ako bi bilo to, ljudi bi se lako zadovoljili i malim koje im osigurava život, i u tom životu bi nestajali bez traga. „Dobro je neprijatelj boljeg“, citirao je fra Mirko grčku poslovicu. Potrebno je da ponekad bude loše da bismo se borili za bolje. To je zaista bosansko iskušenje, to je cijelih sedam stoljeća franjevačko iskušenje. Bolje se ne mjeri materijalnim dijelom života, nego cijelim životom. Bolje nije ekonomski rast koji ljude tjera u depresiju, u iscrpljujuće nadmetanje sticanja profita kojim se život mjeri, nego je to kvalitet života koji je nemjerljiv. Život vrijedi i dobar je ako je opušten, ako je lako podnošljiv i rahatli. To je franjevačka poruka onima koji odlaze iz BiH i traže bolje, i koji to bolje mjere zaradom. Negdje u svijetu život se plaća više, ali nije bolji. Ostavlja se dobro koje su priskrbili preci i koje se nigdje u svijetu ne može zaraditi; da se ne govori o duševnom dobru koje je krasilo zajedničku kuću. Sve su to političke poruke, ali izrečene jednostavno i razumljivo, bez mudrovanja.

Trka za materijalnim bogatstvima je obezvrijedila rad jer se ona stiču najčešće na nedopustiv način. Iza njih ne stoji rad, nego politička stranka, neka državna institucija, neka makinacija i kriminal. Vrijednost rada kao temelja života je postala poruga. U tome se odgaja omladina, uzori su joj pogrešni, nade nerealne, bogatstvo je rezultat nekih brzih nečastivih operacija, a ne plod rada generacija. Sve je dopušteno.

Omladina rad ne shvaća kao žrtvu, kao napor. Žrtvom se zarađuje i stvara. Da bi se nešto imalo ili postiglo, treba se žrtvovati, bez obzira radi li se o materijalnom ili duhovnom dobru. Za duševni mir ljudi su se morali žrtvovati i uz to često gubiti priliku za materijalno dobro ili društveno napredovanje. I nije to bilo samo u onom davnom ideologiziranom društvu, tako je i danas. Ako se hoće napredovati, mora se biti u vladajućoj partiji; ako se želi duševni mir, treba se pomiriti s nepravdom. Svi imaju izbor. U bogomolje se onda išlo iz uvjerenja i trpjelo. Danas se u bogomolje ide da bi se bilo viđeno. U tome niti ima vjere niti duševnog zadovoljstva. Sve je laž.

Vjera više ne obvezuje ni na što. Ona je potisnuta licemjerjem. Vjerski ljudi, barem oni koji vjeruju, nemaju utjecaj ni na svoje vjernike. Njih im je preuzela politika, ona ih upravo dijeli po vjerskoj pripadnosti. Uzalud su propovijedi vjerskih ljudi, uzalud govore da smo svi braća u Bogu, da je vjernik druge vjere brat kao i rođeni. Od zaglušujuće političke buke i urlika mržnje, to se ne čuje.

Naša bosanska kuća zavisi od nas. Bog ju je stvorio najljepšom. Na sve strane se prostire ta ljepota, od mora, preko čudesnog kamenjara, najljepših planina, dolina, rijeka i šuma, do prelijepih širokih i plodnih polja. Bog je stvarao lijepo i dao nam lijepu kuću. Sve ostalo je do nas – hoćemo li tu ljepotu sačuvati ili uništiti, hoćemo li je ukrasiti našim lijepim životima, poštujući zakone ljepote po kojima je stvarana. Hoćemo li znati izgraditi evropsku kuću i naseliti je franjevačkom dušom?

(Izvor: Analiziraj.ba)

[ElRe]

http://tv1.ba/istaknuto/sda-najavljuje- ... ovu-vlast/

Opaaa, toliko o novim snagama u KS.

[biscanka2]

https://youtu.be/YmikDZFNfQU

[biscanka2]

https://youtu.be/HNaEqpb5SIM

[Maraschino]

Preda za Klix.ba: Požurite s formiranjem vlasti, zabrinuti smo zbog kineskih investicija

Eto Kinezi sada problem kada je doslo do izgradnje TE u Tuzli a nisu bili problem kada se gradila u Stanarima prije par godina i nisu problem kada grade Peljeski most koji finansira EU. Licemjerstvo EU cinbenika².

[spreca]

Ako iko rasturi BiH to je SDA kretenska banda na celu sa najvecim kretenom u Bosnjaka