i tako milion po milion, pet po pet, deset po deset...hiljadu i jedan milion.http://stav.ba/pudaricev-poziv-na-linc- ... og-jezika/PUDARIĆEV POZIV NA LINČ BOSANSKOG JEZIKA
Autor: Mustafa DRNIŠLIĆ
Koliko je zaista Pudarić ostrašćen u svojim namjerama, ali i šta je zaista politička platforma SDP-a na nivou Kantona Sarajevo, pokazuje i njegov poziv SDP-u da djeluje “jer je javno preuzeo obavezu da će ovu instrukciju ukinuti čim formira vlast s građanskim i narodnjačkim strankama na novom, programskom konceptu.
SDP je jedna od onih stranaka koja se ama baš svaki put kada dođe na vlast potrudi potvrditi sve strahove i zebnje svojih kritičara. Štaviše, ponašanje nekih SDP-ovih kadrova bude toliko štetočinski kontraproduktivno da, pored štete koju redovno nanesu, prije svega bošnjačkim interesima i političkim pozicijama, proizvedu i negativne efekte za partiju kojoj pripadaju pa je i na nekoliko godina otjeraju na političku marginu.
Upravo je takve vrste tekst nekadašnjeg generalnog sekretara SDP-a Svetozara Pudarića u Oslobođenju u kojem pokušava da navrat-nanos legitimizira i legalizira namjeru izbacivanja bosanskog jezika iz NPP-a u Kantonu Sarajevo i etabliranje i ozakonjivanje nekakvog nepostojećeg zajedničkog jezika.
Pudarić, koji se inače izjašnjava kao Srbin i koji je bivši potpredsjednik Federacije BiH iz reda srpskog naroda, ipak je po vlastitom izboru odlučio da se kao roditelj izjasni za navodno sva tri jezika. Svetozar Pudarić već ima historiju takvih performansa, kad na populistički način pokušava ispravljati krive Drine (poput navodne kandidature za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda iako živi u FBiH).
No, on sada ne želi da signalizira svoju vrlinu samo za svoj račun, niti da svoj vlastiti identitetski izbor sačuva samo za sebe i vlastitu porodicu, on ga želi nametnuti svim građanima Kantona Sarajevo, od kojih su ogromna većina Bošnjaci. Pudarić, inače poznat po skandaloznoj tvrdnji da “samo bošnjački nacionalizam može uništiti Bosnu i Hercegovinu”, izgleda da se odlučio boriti protiv “bošnjačkog nacionalizma” tako da onemogući “podjelu djece u školama” tako što će onemogućiti govornike bosanskog jezika, tj. Bošnjake, da im djeca izučavaju vlastiti jezik kroz predmet takvog imena.
Sve je to pomalo ironično jer je Pudarić svojevremeno tvrdio da je temelj Bosne i Hercegovine “inkluzivna višenacionalna zajednica koja uvažava razlike, podstiče sličnosti i podržava višeslojne identitete njenih stanovnika”, a što su vrijednosti koje su navodno ugrožene “bošnjačkim nacionalizmom”.
Da bi danas, u ime zajedništva i borbe protiv podjela, atakovao upravo na te iste “razlike i višeslojne identitete”. Ispada da za Pudarića svi osim Bošnjaka imaju pravo da budu različiti i imaju višeslojne identitete. Bošnjačko pravo na različitost i identitet izgleda da pripada u domen “bošnjačkog nacionalizma” koji ugrožava Pudarića pa bi Srbin Pudarić da ga se prvo konsultira o tome koliko i gdje Bošnjaci mogu i smiju prakticirati vlastitu posebnost.
Koliko je zaista Pudarić ostrašćen u svojim namjerama, ali i šta je zaista politička platforma SDP-a na nivou Kantona Sarajevo, pokazuje i njegov poziv SDP-u da djeluje “jer je javno preuzeo obavezu da će ovu instrukciju ukinuti čim formira vlast s građanskim i narodnjačkim strankama na novom, programskom konceptu.
Pa, gospodo – sad je vrijeme da pokažete da djelom stojite iza izgovorenih riječi!” Na ovakve otvorene pozive na diskriminaciju Bošnjaka od ideološke manjine iz frankenštajn-koalicije možemo samo poručiti: No pasarán!
Haman2 wrote:http://stav.ba/pudaricev-poziv-na-linc- ... og-jezika/PUDARIĆEV POZIV NA LINČ BOSANSKOG JEZIKA
Autor: Mustafa DRNIŠLIĆ
Koliko je zaista Pudarić ostrašćen u svojim namjerama, ali i šta je zaista politička platforma SDP-a na nivou Kantona Sarajevo, pokazuje i njegov poziv SDP-u da djeluje “jer je javno preuzeo obavezu da će ovu instrukciju ukinuti čim formira vlast s građanskim i narodnjačkim strankama na novom, programskom konceptu.
SDP je jedna od onih stranaka koja se ama baš svaki put kada dođe na vlast potrudi potvrditi sve strahove i zebnje svojih kritičara. Štaviše, ponašanje nekih SDP-ovih kadrova bude toliko štetočinski kontraproduktivno da, pored štete koju redovno nanesu, prije svega bošnjačkim interesima i političkim pozicijama, proizvedu i negativne efekte za partiju kojoj pripadaju pa je i na nekoliko godina otjeraju na političku marginu.
Upravo je takve vrste tekst nekadašnjeg generalnog sekretara SDP-a Svetozara Pudarića u Oslobođenju u kojem pokušava da navrat-nanos legitimizira i legalizira namjeru izbacivanja bosanskog jezika iz NPP-a u Kantonu Sarajevo i etabliranje i ozakonjivanje nekakvog nepostojećeg zajedničkog jezika.
Pudarić, koji se inače izjašnjava kao Srbin i koji je bivši potpredsjednik Federacije BiH iz reda srpskog naroda, ipak je po vlastitom izboru odlučio da se kao roditelj izjasni za navodno sva tri jezika. Svetozar Pudarić već ima historiju takvih performansa, kad na populistički način pokušava ispravljati krive Drine (poput navodne kandidature za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda iako živi u FBiH).
No, on sada ne želi da signalizira svoju vrlinu samo za svoj račun, niti da svoj vlastiti identitetski izbor sačuva samo za sebe i vlastitu porodicu, on ga želi nametnuti svim građanima Kantona Sarajevo, od kojih su ogromna većina Bošnjaci. Pudarić, inače poznat po skandaloznoj tvrdnji da “samo bošnjački nacionalizam može uništiti Bosnu i Hercegovinu”, izgleda da se odlučio boriti protiv “bošnjačkog nacionalizma” tako da onemogući “podjelu djece u školama” tako što će onemogućiti govornike bosanskog jezika, tj. Bošnjake, da im djeca izučavaju vlastiti jezik kroz predmet takvog imena.
Sve je to pomalo ironično jer je Pudarić svojevremeno tvrdio da je temelj Bosne i Hercegovine “inkluzivna višenacionalna zajednica koja uvažava razlike, podstiče sličnosti i podržava višeslojne identitete njenih stanovnika”, a što su vrijednosti koje su navodno ugrožene “bošnjačkim nacionalizmom”.
Da bi danas, u ime zajedništva i borbe protiv podjela, atakovao upravo na te iste “razlike i višeslojne identitete”. Ispada da za Pudarića svi osim Bošnjaka imaju pravo da budu različiti i imaju višeslojne identitete. Bošnjačko pravo na različitost i identitet izgleda da pripada u domen “bošnjačkog nacionalizma” koji ugrožava Pudarića pa bi Srbin Pudarić da ga se prvo konsultira o tome koliko i gdje Bošnjaci mogu i smiju prakticirati vlastitu posebnost.
Koliko je zaista Pudarić ostrašćen u svojim namjerama, ali i šta je zaista politička platforma SDP-a na nivou Kantona Sarajevo, pokazuje i njegov poziv SDP-u da djeluje “jer je javno preuzeo obavezu da će ovu instrukciju ukinuti čim formira vlast s građanskim i narodnjačkim strankama na novom, programskom konceptu.
Pa, gospodo – sad je vrijeme da pokažete da djelom stojite iza izgovorenih riječi!” Na ovakve otvorene pozive na diskriminaciju Bošnjaka od ideološke manjine iz frankenštajn-koalicije možemo samo poručiti: No pasarán!
Prvi tekst u Danima objavio sam još kao gimnazijalac, tek koji mjesec nakon potpisivanja mira u Daytonu, u martu 1996. Dani su tada, kao i danas, bili mjesečnik, a u više od dvadeset godina međuvremena, kratko su bili petnaestodnevnik, i jako dugo nedjeljnik. U drugoj polovini devedesetih, dok sam studirao, u Sarajevu su postojala barem četiri politička nedjeljnika (Dani, Slobodna Bosna, Svijet i Ljiljan). U neka doba se pojavio i Start kao petnaestodnevnik, a Walter je, čini mi se, najprije bio petnaestodnevnik, a onda neko vrijeme i nedjeljnik. Periodična štampa bila je neobično važan dio društvenog života. Pošto sam kao student povremeno pisao za Dane, to mi je podizalo ugled među kolegama s godine. I tako mi jednom prilikom, na nekoj kafi između predavanja, jedna drugarica kaže kako jako voli da čita Dane, kako su to naše najbolje novine, kako su moji tekstovi super, ali kako je jedan drugi novinar njoj najdraži i najbolji te kako bi voljela da ga upozna. Indirektno me zapravo očito pita da ja posredujem pri upoznavanju. Kažem joj da nema problema, da je lako udesiti da upozna bilo kojeg novinara Dana i pitam na koga misli. Kaže ona: Na Damira Hrasnicu.
I danas kad provučeš “Damira Hrasnicu” kroz Google, dobićeš više od stotinu rezultata. A ipak, ja svojoj drugarici nisam mogao da uslišim molbu. Rekao sam joj da on trenutno nije u Sarajevu, ali to, naravno, nije bio pravi razlog. Damir Hrasnica, naime, nije postojao, a ja nisam znao kako to da joj kažem. Damir Hrasnica je bio redakcijski pseudonim i ja sam mislio da je to svakom jasno. Ono, izbor pseudonima je bio genijalan. Niko nikada nije znao nikakvog Damira Hrasnicu, ali to je zapravo izuzetno moguća i logična kombinacija imena i prezimena da je skoro nevjerovatno da takvog nema i da ga (još) nije bilo. Ima nečeg literarnog u tom imenu, to je morao da smisli neko s književnim talentom i skoro da bih se kladio na Ozrena Kebu. Razni su pisali razne tekstove pod imenom Damira Hrasnice i jasno mi je zapravo zašto je neko mogao da padne na širinu njegovog stila. A u to vrijeme dok nije bilo weba 2.0. suštinski zapravo i nije bilo toliko čudno da neki od čitalaca ne skapiraju da Damir Hrasnica nije stvarna osoba. Imala je i Slobodna Bosna svog “Damira Hrasnicu” koji se zvao Emir Hodžić. Taj izbor je bio takođe genijalan, ali na drugi način. Emir Hodžić je kao neka vrsta Johna Smitha, ima baš puno ljudi s takvim imenom i prezimenom, pa je skoro nemoguće dokazati, ako bi to neko htio, da neki od njih nije novinar.
Dani su opet kao i prije dvadeset i kusur godina - mjesečnik. Slobodna Bosna ne postoji osim u formi dosta bizarnog portalčića. Svijeta nema već decenijama. Za Ljiljanom i Walterom niko pošteno i ne žali. Start, za divno čudo, nekako još uvijek opstaje, mada bi neki poslovični sarajevski Rip Van Winkle da je kojim slučajem upao u komu početkom ovog vijeka teško mogao da povjeruje da će nestati Slobodne Bosne, a da će Start da opstane. Zaboravih, evo, na kratkovjeki Global kojeg mi dođe skoro žao kad se sjetim da danas u Sarajevu izlazi jedan jedini politički nedjeljnik, onaj koji se zove Stav. Najduhovitiju definiciju Stava dao je Tarik Haverić nazvavši ovaj nedjeljnik “turskim političkim magazinom na bosanskom jeziku”. Ipak, nije najveći problem ovog magazina što je očigledno stranački (u ključu demokratske akcije) i još očiglednije upregnut u službu Erdoganove politike. Najveći problem Stava je njegov jadan profesionalni nivo. Bilo bi zapravo sasvim okej imati kvalitetan “turski politički magazin na bosanskom jeziku”. Ovo je pak travestija novinarstva.
A najbolji dokaz toga je ime koje Stav koristi kao redakcijski pseudonim. To je, drage gospođe i gospodo koji imate sreće da to još ne znate, Mustafa Drnišlić. Ako vam to zvuči glupo, treba da znate da je izvorni oblik bio Mustajbeg Drnišlić, pa su se poslije nekog vremena sjetili da je bolje da to promijene, a pametnije bi im bilo da nisu. Mustajbeg Drnišlić je još mogao da prođe kao neki glupavi seljački kemp, neduhovit i banalan, ali barem iz stanovite perspektive intencionalno šaljiv. Načinjen vjerovatno kao varijacija na (epsko)historijski lik Mustajbega Ličkog, pseudonim Mustajbeg Drnišlić isprva je služio redakciji Stava za pseudoozbiljna historijska razglabanja. Ipak, od Mustajbega je ubrzo načinjen Mustafa koji je počeo da služi isključivo za brutalna i bešćutna vrijeđanja neistomišljenika. Kad provučeš “Mustafu Drnišlića” kroz Google, dobićeš danas vjerovatno i više “pogodaka” negoli kod “Damira Hrasnice”. Čisto sumnjam, međutim, da bi Mustafu kao svog omiljenog novinara željela da upozna bilo koja studentkinja. Njegova prava publika su po svoj prilici šovinisti iz prekookeanske dijaspore uvijek željni radikalizma. Kako ljudi stare, normalno je da ih muči nostalgija. I normalno je da im se čini da su nekadašnji filmovi i muzika bili bolji nego današnji. Kad je riječ o novinarstvu u Sarajevu, međutim, lakmus je vrlo specifičan. To koliko je nekada bilo bolje najjasnije je zapravo kroz usporedbu ondašnjih i sadašnjih “izmišljenih novinara”. Svaki urednik koji drži do sebe dao bi barem deset Drnišlića za jednog Hrasnicu.
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/103 ... nocid.htmlMAJKE SREBRENICE PISALE AMBASADORIMA: "Utičite na načelnika Grujičića, nezamislivo je da u gradu u kojem je počinjen genocid..."
"Nezamislivo je da u gradu, u kojem je počinjen genocid, vlada politika zastrašivanja i nacionalne mržnje te propagiranja ličnosti ratnih zločinaca i njihove ideologije, presuđenih pred najvišim institucijama međunarodne pravde"
Majke Srebrenice su uputile pismo u kojem pozivaju ambasade da, kako su rekle, utječu na načelnika Općine Srebrenica Mladena Grujičića.
"Javnost je upoznata s incidentima od 6. januara u Srebrenici, koji su kulminirali povorkom gradskim ulicama, praćenom upotrebom vatrenog oružja i pjevanjem četničkih pjesama, kao i odlaganjem svinjskog otpada u blizini Fabrike akumulatora i Memorijalnog centra u Potočarima. Od tih događaja trajno je narušena sigurnosna situacija i međunacionalni odnosi u Srebrenici, a posebnu odgovornost snose lokalne vlasti, na čelu s načelnikom Mladenom Grujičićem", navodi se u saopćenju.
Navodi se da su lokalne institucije podržale kampanju zastrašivanja i narušavanja povjerenja.
"Umjesto da doprinesu smirivanju tenzija i uspostavljanju povjerenja, lokalne institucije su zdušno i otvoreno, u svojstvu političkog pokrovitelja, podržale kampanju zastrašivanja i narušavanja povjerenja. Posebno je monstruozna kampanja, koju predstavnici nacionalističkih udruženja sa srpskim predznakom, a pod pokroviteljstvom lokalne vlasti, vode protiv bivšeg načelnika Srebrenice i preživjele žrtve genocida Ćamila Durakovića, kojem su upućene i prijetnje. Nezamislivo je da u gradu, u kojem je počinjen genocid, vlada politika zastrašivanja i nacionalne mržnje te propagiranja ličnosti ratnih zločinaca i njihove ideologije, presuđenih pred najvišim institucijama međunarodne pravde", navodi se.
Dodaje se kako posebnu pažnju žele skrenuti ambasadama zemalja članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) na narušenu sigurnosnu situaciju u Srebrenicu.
"Zbog politike vrijeđanja i zastrašivanja žrtava genocida, udruženja porodica žrtava genocida uputila su zahtjev Upravnom odboru Memorijalnog centra da se načelniku Općine Srebrenica Mladenu Grujičiću zabrani pristup Memorijalnom centru u Potočarima. Posebnu pažnju skrećemo i ambasadama zemalja članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) na narušenu sigurnosnu situaciju u Srebrenicu, s obzirom na njihov mandat i obaveze proistekle iz Dejtonskog sporazuma, u vezi s provođenjem mira i zaštitom povratnika i žrtava genocida. Tražimo od ambasadora članica Vijeća za implementaciju mira, sa izuzećem Ruske Federacije, da otkažu gostoprimstvo načelniku Mladenu Grujičiću u svojim ambasadama; kao i da otkažu sve posjete i saradnju s općinskim institucijama Srebrenice, sve dok se ne promijeni odnos lokalnih vlasti Srebrenice prema povratnicima i žrtvama genocida", navodi se u pismu te se dodaje kako očekuju da ambasade učine nešto u vezi s ovim pitanjem.
"Očekujemo od predstavnika ambasada da urade ispravnu stvar te da u skladu sa svojim mandatom za implementaciju mira, kroz navedene i druge korake stanu u zaštitu žrtava i povratnika i doprinesu uspostavljanju mira i sigurnosti u mjestu na kojem je počinjen najstrašniji zločin na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata", zaključuje se.
Pismo su potpisali Hajra Ćatić ispred Žena Srebrenice, Fazila Efendić koja zastupa Majke Srebrenice, Munira Subašić iz Pokreta Majki enklava Srebrenica i Žepa i Šuhra Sinanović, predstavnica Žena Podrinja.
Srebrenica između prijetnje i prilike: Još jedna bitka za istinu i sudbinu Bošnjaka i BiH Srebrenica između prijetnje i prilike: Još jedna bitka za istinu i sudbinu Bošnjaka i BiH
Decenijska kampanja negiranja genocida – prije svega Srebrenice – vlasti u entitetu Republika Srpska, doživjela je nedavno svoj logičan zaključak u odluci o formiranju tzv. Komisije za Srebrenicu. Njen cilj je vrlo jednostavan: stvaranje paralelne i kompetitivne naracije o Srebrenici.
Piše: Emir Suljagić
Krajnje je vrijeme i posljednji trenutak da se sa genocida u Bosni i Hercegovini skine ljaga „opštinskog genocida“.
U deceniji u kojoj su evropske elite vjerovale da je genocid nad bosanskim muslimanima „bolna, ali realistična obnova kršćanske Evrope“ nije bilo moguće dobiti priznanje činjenice da je kompletno muslimansko stanovništvo bilo meta genocidnog plana na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine u trajanju od tri godine. Još manje je to moguće danas, kada još veći dio evropskih političkih elita vjeruje da učestvuje ili predvodi borbu za očuvanje evropskog „kršćanskog“ identiteta od muslimanske invazije. Presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju da je operacija uništenja muškog stanovništva UN-ove zaštićene zone Srebrenice u julu 1995. godine genocid, predstavlja istovremeno ponižavajuće mrvice pravde i krajnji domet evropske i svjetske savjesti.
Genocid je politički zločin; postoji zajednička i kolektivna odgovornost elita i građana za postupke njihovih elita kada je rezultat njihovih postupaka uništenje jednog naroda, dijelom ili u cjelini; genocid mogu počiniti države i/ili proto-države. Stepen kolektivne odgovornosti direktno je proporcionalan legitimitetu, podršci koju institucije i političke ili administrativno-teritorijalne cjeline nastale kao rezultat genocida imaju u stanovništvu.
Genocid u Bosni i Hercegovini bio je rezultat prije svega srpskog i srbijanskog državnog i državotvornog projekta; strategija izabrana za provođenje u djelo tog projekta nazvana je etničkim čišćenjem. Ali, postojao je i paralelan i komplementaran, hrvatski projekt. Oba projekta su evoluirali, prilagođavali se, koristili nove mogućnosti, testirali nove „crvene linije“; ali, namjera i cilj bili su zajednički – rješavanje „srpsko-hrvatskog pitanja“ na ruševinama Bosne i Hercegovine i masovnim grobnicama njenog muslimanskog stanovništva (ali i nemuslimana koji nisu dijelili njihove vrijednosti).
Etničko čišćenje, koje je u mjesecima nakon što je prvi put ušlo u upotrebu i rječnik – tada kao eufemizam za genocid – međutim, ne treba odbacivati u analizi bosanskog genocida. Štaviše, etničko čišćenje je vjekovima korištena i primijenjivana strategija izgradnje države; ne postoji nijedna moderna evropska država čije elite nisu u jednom trenutku pribjegle etničkom čišćenju.
U slučaju Bosne i Hercegovine, etničko čišćenje sastojalo se od pet jasnih „politika“: masovnih ubistava, masovne internacije u logore, nasilne deportacije, uništenja spomenika i kulture uopšte uzevši, te uništavanje dokaza o počinjenim zločinima. Ove mjere, primijenjene u kombinaciji, putem državnih/proto-državnih organa i na ograničenom prostoru, protiv muslimanskog stanovništva za rezultat su imale – genocid.
Stoga je u ovom trenutku potrebno početi graditi potpuno novi narativ. I potrebno je izgradnju narativa započeti upravo od Srebrenice. Sudovi sude, narodi imaju (ili nemaju) priče. Presude čita ograničen broj ljudi, za to su potrebne kvalifikacije, vrijeme i resursi; ljudi pričaju priče, za pričanje priča nisu potrebne nikakve kvalifikacije, svaka ili skoro svaka društvena transakcija podrazumijeva pričanje priče, svaki dan od trenutka kada se probudimo sve dok naveče ne zaspimo. Naša sadašnja priča je da je pokušaj uništenja bosanskih muslimana kao naroda – kombinacijom masovnih ubistava, masovne internacije u logore, nasilne deportacije, uništenja svakog traga postojanja – trajao pet dana i dogodilo se u i oko Srebrenice između 11. i 16. jula 1995. godine.
Srebrenička genocidna operacija 1995. godine je – i to su činjenice – kulminacija trogodišnjeg procesa uništenja muslimanskog stanovništva istočne Bosne, na teritoriji koja obuhvata sedam istočnobosanskih opština. Proces je trajao tri godine i pored pet već spomenutih mjera sadržao i srednjevjekovnu opsadu Srebrenice, iako manje brutalnu od opsade Sarajeva. Ali, upravo u tome i jeste stvar: između opsade Sarajeva i Srebrenice postoji direktna veza; zločin počinjen nakon ulaska srpskih snaga u Srebrenicu bio je najava onog što će se dogoditi ako ili kada uđu u Sarajevo.
Decenijska kampanja negiranja genocida – prije svega Srebrenice – vlasti u entitetu Republika Srpska, doživjela je nedavno svoj logičan zaključak u odluci o formiranju tzv. Komisije za Srebrenicu. Njen cilj je vrlo jednostavan: stvaranje paralelne i kompetitivne naracije o Srebrenici.
Međutim, to nije prijetnja, nego prilika. Memorijalni centar „Srebrenica-Potočari“ je državni organ zadužen za memorijalizaciju, ali i za istraživanje i utvrđivanje činjenica vezanih za genocidnu operaciju iz jula 1995. godine. Stoga – ostatak teksta treba čitati kao policy proposal – u najskorije vrijeme ima obavezu da formira vlastitu (domaću, međunarodnu, domaću sa međunarodnom supervizijom) komisiju koja će imati samo jedan zadatak – da proizvede izvještaj pod naslovom: „Genocid nad Bošnjacima-muslimanima u sjeveroistočnoj Bosni u periodu od aprila 1992. godine do oktobra 1995. godine“. MC „Srebrenica-Potočari“ je, vrijedi potcrtati, državni organ sa eksplicitnim mandatom da to učini.
Umjesto zaključka, neka mi bude dopuštena lična opaska. Od ljeta prošle godine pokušavam uvjeriti ljude koji o tome mogu donijeti odluku u Sarajevu da se prihvate ovog posla. Na našu zajedničku žalost, nisam imao naročitog uspjeha. Ako ostanem sam, znaću da je i ova bitka izgubljena. I neće biti prva, ni posljednja, niti će značiti da će borba stati. Ali, ako se i iduća generacija bude morala boriti za opstanak – sa mnogo manje izgleda na uspjeh – neka se zna da je to zato što im niko nikada nije ispričao vrlo bazičnu priču o tome šta se u ovoj zemlji događalo između 1992. i 1995. godine. I kome.
(Vijesti.ba)
basar wrote:Tako to ide kad se pusti. Bolje ne imat državu nego ovako da nam se seru na glavu.
I nije Bakir kriv, kriv je pišani narod, koji je isto ovako krivio Silajdžića i tad je i krenulo kolo niz brdo. Svi su Silajdžiću psovali dok je Dodik radio šta hoće, sada isto svi Bakiru psuju dok Čović i Dodik rade šta hoće.
Sve dok ne budu masovne demonstracije u našim gradovima i dok se naši ne povuku iz institucija sve dok MZ ne reaguje, ovo ode sve dublje i dublje.
A je li?Leverage wrote:Mora se nešto učiniti po tom pitanju. Možda neće natjerati Dodika da stavi zastavu, ali bi moglo učiniti da se ambasadori i ostale diplomate odbiju sastati sa njim pod tim uslovima.
Kako će i biti demonstracija kada se narod potpuno okrenuo samome sebi i vlastitim problemima.Kao da je politika u Sarajevu svih ovih godina sistematski kreirala takve prilike da narod više nema snage da se izbori za bolje od onoga što ima.Doduše,narod je jedan o glavnim incijatora vlastite nesreće,misleći da je za dobar dio njih biranje manjeg zla zapravo i najbolje riješenje.Manje zlo jeste kratkoročno riješenje,ali ako je ono svo vrijeme prisutno u društvu,i ne ide se dalje od toga,onda ono postaje lanac oko vrata istome.Maraschino wrote:basar wrote:Tako to ide kad se pusti. Bolje ne imat državu nego ovako da nam se seru na glavu.
I nije Bakir kriv, kriv je pišani narod, koji je isto ovako krivio Silajdžića i tad je i krenulo kolo niz brdo. Svi su Silajdžiću psovali dok je Dodik radio šta hoće, sada isto svi Bakiru psuju dok Čović i Dodik rade šta hoće.
Sve dok ne budu masovne demonstracije u našim gradovima i dok se naši ne povuku iz institucija sve dok MZ ne reaguje, ovo ode sve dublje i dublje.
Kasno se probudio Bakir i SDA......sto se tice Silajdzica narod nije kriv.....Silajdzica je tada najvise satanizovala ta ista SDAbasar wrote:Tako to ide kad se pusti. Bolje ne imat državu nego ovako da nam se seru na glavu.
I nije Bakir kriv, kriv je pišani narod, koji je isto ovako krivio Silajdžića i tad je i krenulo kolo niz brdo. Svi su Silajdžiću psovali dok je Dodik radio šta hoće, sada isto svi Bakiru psuju dok Čović i Dodik rade šta hoće.
Sve dok ne budu masovne demonstracije u našim gradovima i dok se naši ne povuku iz institucija sve dok MZ ne reaguje, ovo ode sve dublje i dublje.
Smatras li da dejtonom ograniceni nacionalisti predstavljaju vecu opasnost za opstanak BiH, cak i vecu opasnost od najkorumpiranijeg drzavnog aparata na tlu Evrope, najkomplikovanijeg pravnog sistema jedne suverene zemlje, zemlje u kojoj je veca ambicija zaposlit se u javnoj upravi nego osnovati firmu? Smatras li da je veca opasnost medvjed iz Laktasa, nego vojska uhljeba koja se razbacuje novcem poreznih obveznika?basar wrote:Mislim da treba situaciju posmatrati odozgo a ne odozdo.
O korupciji, lopovluku i privatizaciji treba razgovarati drugom prilikom- a ne onda kada se radi o zajedničkom interesu (opstanak Bosne).
I nije potrebno da SDA bude nosioc borbe za Bosnu, i da bude vođa pro-Bosanskog bloka. Možda je čak i štetno u ovim trenucima.
...
Kada analiziram sebe, znam da uopšte nisam nacionalist, niti mrzim nekoga (povrh svih zločina koji su urađeni mom narodu), za EU integracije sam 100%, mislim da je Bosni mjesto u Evropi, da trebamo uzeti ono najbolje od Evrope i Amerike, da trebamo imatu što je moguće jaču saradnju sa komšijama, da sam za NATO ukoliko štiti naše interese itd. Uslovno rečeno liberalan.
Bitno je šta se pokreće i da li ima efekta. A ne samo da se neselektivno na ho-ruk pokreće šta bilo samo "da hiN pokažemo koe baja", kako neki od vas sugerišu.LBVIEW wrote:A je li?Leverage wrote:Mora se nešto učiniti po tom pitanju. Možda neće natjerati Dodika da stavi zastavu, ali bi moglo učiniti da se ambasadori i ostale diplomate odbiju sastati sa njim pod tim uslovima.
Kad se nesto i pokrene, gori forum od optuzbi za "nabacivanje na volej, navodjenje vode na mlin" i sl.
Sjetimo se afere "zastava" i sta se tada pisalo.
S ovim majmunima, niti je kad moglo "fino", niti ce ikad moci, vec u "glavusu" sa svim cime raspolazes, e tad te postuju i uzimaju za ozbiljno.
Sve navedeno je posljedica gore navedenih stvari. Dejton nije rješenje, i zbog toga se i dešavaju sve navedene pojave. Trenutni aparat im je osigurao i dozvolio ovakvo ponašanje.paleoconservative wrote:Smatras li da dejtonom ograniceni nacionalisti predstavljaju vecu opasnost za opstanak BiH, cak i vecu opasnost od najkorumpiranijeg drzavnog aparata na tlu Evrope, najkomplikovanijeg pravnog sistema jedne suverene zemlje, zemlje u kojoj je veca ambicija zaposlit se u javnoj upravi nego osnovati firmu? Smatras li da je veca opasnost medvjed iz Laktasa, nego vojska uhljeba koja se razbacuje novcem poreznih obveznika?basar wrote:Mislim da treba situaciju posmatrati odozgo a ne odozdo.
O korupciji, lopovluku i privatizaciji treba razgovarati drugom prilikom- a ne onda kada se radi o zajedničkom interesu (opstanak Bosne).
I nije potrebno da SDA bude nosioc borbe za Bosnu, i da bude vođa pro-Bosanskog bloka. Možda je čak i štetno u ovim trenucima.
...
Kada analiziram sebe, znam da uopšte nisam nacionalist, niti mrzim nekoga (povrh svih zločina koji su urađeni mom narodu), za EU integracije sam 100%, mislim da je Bosni mjesto u Evropi, da trebamo uzeti ono najbolje od Evrope i Amerike, da trebamo imatu što je moguće jaču saradnju sa komšijama, da sam za NATO ukoliko štiti naše interese itd. Uslovno rečeno liberalan.
Naivnost.
Puno je meni veca opasnost sto mi drzava otezava osnovati preduzece, sto mi otezava stvarati dodatnu vrijednost u ovoj bijednoj drzavi, sto drzavni monopoli ne dopustaju da pametnim i uspjesnim ljudima da uspiju u svom poslu i stvore inovaciju.
Puno je veca opasnost sto je 11% radne snage napustilo zemlju u zadnjih 10 godina, disfunkcionalni PIO ciji je opstanak upitan, masovno zaduzivanje kod MMF-a, siva ekonomija...
Medvjed iz Laktasa je samo mazanje ociju.
Definitivno cemo se sloziti da je dejton neispravan, arhaican i da blokira napredak.basar wrote:
Sve navedeno je posljedica gore navedenih stvari. Dejton nije rješenje, i zbog toga se i dešavaju sve navedene pojave. Trenutni aparat im je osigurao i dozvolio ovakvo ponašanje.
Ja se upotpunosti slaže u vezi svega toga. Međutim postoji i vrijeme i mjesto za rješavanje životnih problema, a postoji i vrijeme i mjesto za rješavanje temeljnih problema- nacionalnih i državnih.
Država je okvir u kojem se uređuju i osiguravaju sva ostala pitanja. A mi imamo problem sa državom. Zbog toga i postoje zavrzlame kako sa sudskom tako i sa izvršnom vlašću.
Međutim, kod Bošnjaka postoji jedan nasljedni problem a to je problem sa državotvornošću. Ubijen hljeb u državotvornoj svijesti Bošnjačkog naroda kroz stoljeća okupacije.
Univerzalno- mislim da dobro pobjeđuje zlo, vjerujem u to, i znam to na osnovu ličnih iskustava.paleoconservative wrote:Definitivno cemo se sloziti da je dejton neispravan, arhaican i da blokira napredak.basar wrote:
Sve navedeno je posljedica gore navedenih stvari. Dejton nije rješenje, i zbog toga se i dešavaju sve navedene pojave. Trenutni aparat im je osigurao i dozvolio ovakvo ponašanje.
Ja se upotpunosti slaže u vezi svega toga. Međutim postoji i vrijeme i mjesto za rješavanje životnih problema, a postoji i vrijeme i mjesto za rješavanje temeljnih problema- nacionalnih i državnih.
Država je okvir u kojem se uređuju i osiguravaju sva ostala pitanja. A mi imamo problem sa državom. Zbog toga i postoje zavrzlame kako sa sudskom tako i sa izvršnom vlašću.
Međutim, kod Bošnjaka postoji jedan nasljedni problem a to je problem sa državotvornošću. Ubijen hljeb u državotvornoj svijesti Bošnjačkog naroda kroz stoljeća okupacije.
Mi smo jedan protektorat medjunarodne zajednice, unutar kojeg djeca vode kolo politike identiteta. Gledaju se proporcije, zastupljenost ovih i onih, isto kao da u ovoj zemlji zive tri rase vanzemaljaca pa moramo imati neki komplikovan sistem da odrzava mir i harmoniju.
Prostor za rjesavanje gore navedenih problema se moze otvoriti nakon sljedecih koraka:
1) Svaki pojedinac na tlu BiH ima pravo biti izabran bilo gdje. Dakle, ili reprezentativna demokratija po Evropskom modelu, ili elektorat po Americkom modelu...Obje varijante su bolje od sadasnjeg statusa quo.
2) Rapidno smanjivanje drzavnog aparata. Ovo ce povecati statisticku nezaposlenost, ali taj udar se nece toliko osjetiti u stvarnosti jer svakako je pitanje KVALITETE radnog mjesta. Svakakve komisije, agencije, uprave koje imaju po 200 zaposlenih, izgubiti ce 80% kadra. Ali tih 160 ljudi je mozda doprinjelo ekonomiji koliko i jedno stvarno radno mjesto u realnom/privatnom sektoru.
3) Razvijanje ekonomske, finansijske i parlamentarne kulture kod stanovnistva. Kad pojedinac shvati da smo mi mala zemljica u kojoj svaki gradjanin "upravlja" njom i usmjeruje je svojim znanjem, manirima, obrazovanoscu, upucenoscu...Onda postajemo biti prava civilizacija
4) Restauracija diplomatskih odnosa sa komsijama, regijom, a i svijetom.
Eto malo utopijskih mokrih snova, al rekao bih da nisu nista vece fanzazije u poredjenju sa neobosnjackom idejom ciste Bosne. Ali eto, interesovati ce me tvoje misljenje
Sa citavim postom se slazem, nema govora, lijepo si sve kazao.basar wrote:paleoconservative wrote:Lično vjerujem da će jednoga dana čovječanstvo uspjeti da se usavrši i izgradi božansku vlast, vladavinu prava, napretka i ljepote pod vodstvom božijeg namjesnika na zemlji Hudžeta.
