Crna Hronika Ba
1h
Danas izlazi iz zatvora Hadžija.
Ispovijest zatvorenika iz KPZ Tuzla: “Ubio sam trojicu, četvrtog bih da nije pobjegao”
U jednoj od emisija “Slučajevi-X” na televiziji Hayat svoju priču pred kamerama ispričao je Fikret Hadžić, poznatiji kao Hadžija iz Lukavca, koji danas kaznu izdržava u Kazneno-popravnom zavodu Tuzla. Na slobodi ga više nema već godinama – iza rešetaka je zbog trostrukog ubistva.
Za zločin u Lukavcu osuđen je na 24 godine zatvora. Najprije je odležao 16 godina u Zenici, a ostatak kazne služi u Tuzli. Njegova priča počinje još 1997. godine, kada je upao u sukob sa četvoricom lokalnih mladića, od kojih su trojica bila braća.
Tih godina Hadžija je držao restoran u Lukavcu, ali mu je posao počeo propadati jer su upravo ta trojica braće redovno dolazila i remetila red.
“Dođu pijani, čizme blatnjave, ruke s flašom, naprave galamu. Gosti čim ih vide – ustaju i izlaze. Nisam mogao raditi u takvim uslovima”, prisjeća se on.
Da bi izbjegao nevolje, restoran je prodao i okrenuo se stočarstvu, ali problemi nisu prestajali. Godinama su ga provocirali, a 2001. godine dogodilo se ono što mu je, kaže, promijenilo život.
“Na ulici su me presreli, pretukli, izboli nožem i šutali nogama. Jedva sam preživio. Policija je naišla u tom trenutku i spasila me. Vjerovao sam da će ih pravosuđe kazniti, ali ništa se nije desilo. Dobiju krivične prijave, a na sudu niko nije odgovarao.”
Nepravda ga je, kaže, boljela više od rana koje je nosio.
“Napisao sam pismo Vrhovnom sudu. Tražio sam da ih kazne, makar simbolično, ili ću ja da ih pobijem. Niko me nije shvatio ozbiljno. Čekao sam godinu dana i došao je moj trenutak.”
Na Prvi maj 2002. godine, kada je vidio napadače okupljene kod jedne prodavnice, odlučio je da izvrši ono što je najavljivao.
“Obukao sam kaput, u rukavu puška sa skraćenim kundakom. Kad sam prišao, viknuli su ‘Nemoj Hadžija, nećemo više!’ Rekao sam im – pa i nećete. Trojicu sam ubio, a četvrti je pobjegao. Samo ga je Bog spasio.”
Prvostepeno je osuđen na 21 godinu zatvora, ali mu je zbog pisma koje je ranije slao sud dodao još tri godine.
“Kad smo došli kod sudije, izvadio je ono pismo i rekao – evo ti zbog ovoga još tri godine. I odveli su me.”
Danas, nakon više od dvije decenije u zatvoru, Hadžija priznaje da mu je život iza rešetaka najteži oblik kazne, ali ne pokazuje žaljenje zbog onoga što je uradio.
“Svjesno sam to napravio. Da su oni bili kažnjeni kako treba, vjerovatno nikad do ovoga ne bi došlo. Čekao sam godinu dana i osvetio se. Četvrti se izvukao i ne pada mi na pamet da ga tražim kad izađem. Sve se moglo izbjeći da je pravda radila svoj posao”, zaključuje on.