Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[Challenger_]

...

Da dodam i ovo, prof'sore:



Kontratenori, šta o njima reć'?

[piupiu]

Nježnost.

[Vipera berus]

...

Da dodam i ovo, prof'sore:



Kontratenori, šta o njima reć'?

A šta bi Vivaldi bez kontratenora?

Philippe Jaroussky

Vivaldi - Vedrò Con Mio Diletto
http://www.youtube.com/watch?v=CaLyP5o23Qc

Volim njegov glas...

''moj'' najdraži kontratenor...

[John Cleese]

Kontratenori, šta o njima reć'?

Seksi?

P.S.
Gledao sam dokumentarac o Roku (Nije ni Samardzic ni Dvornik, nego Sifredi )

[piupiu]

[piupiu]

[John Cleese]

[Challenger_]

[medvjed23]

UTJEHA


Malo je svjetla za srce jedno,
kad kane: od tog nije dan,
uzalud traga oko žedno
za oknom neba kao lan.

Malo je riječi za puno duše
u kojoj tinja kasni plam,
uzalud kule kad se ruše,
i sve si više uz njih sam.

Malo je krila za duge pute
na kojim čeka mrki hlad,
uzalud ptice kad zašute
i šutnjom kažu: nisi mlad!

Malo je rose - a šta se može,
kad vehne, vehne u sav mah,
u suhom granju dani se glože,
da ne zašute sve te strah.

Malo je malo, al' i to malo
od ništa veće za čitav hvat,
pa ti je drago što nije stalo,
i što još tiho kuca sat.

[medvjed23]

https://www.facebook.com/musa.cazim.cat ... __tn__=K-R

[John Cleese]

Ohoho - neko ce, me's'cini opet castit

[medvjed23]

Javi i meni kad skontaš ko, kad, gdje...

Preletjeh preko užeg izbora. Slabo šta ima po mom ukusu. Možda ovo:

Tamo gdje sam ja rođen
Niko se ne rađa više
Nema plača novog čovjeka
Ni pjesme ponosnog oca
Ni majke da kolijevku njiše

Tamo gdje sam ja živio
Niko ne živi više
Ni staze, ni puta, ni puteljka
A ostatke zidova starih
Rastinje i grane pokriše

Tamo gdje sam ja volio
Niko ne voli više
Jer za ljubav je potrebno dvoje
A nijednog tamo nema
Da ljubavne jade uzdiše

Tamo gdje sam ja umoren
Niko ne umire više
Jer ljudi dvaput ne umiru.
Nakon kame i metka, kad kosti moje skriše
Mene dvaput ubiše

[piupiu]

Jooooj, što zabušavamoooo!

[medvjed23]

ima posla, al neće ljudi da rade

[piupiu]

Evo ja radim...

[petunija]

Samo da pozdravim dragu ekipu
Na poslu su nam "nešto" uradili sa internetom pa ne mogu postavljati klipove, ali vas redovno i čitam

[John Cleese]

Oh, kultura zove...



Zagrijavanje

Iz kuloara: Skandalozno! Kanarinac se ozenio

[piupiu]

A sada....

SLAVNI LOVAC

Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.

LIJINO PISMO

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Ježa
Na kraju gaja".
U pismu piše:
"Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"
Jež se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

KOD LIJINE KUĆE

Sunčani krug se u zenit dig'o
kad je Ježurka do lije stig'o.
Pred kućom- logom, kamenog zida,
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!
Otpoče ručak čaroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

NOĆ

Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
- Drž'te se, ptice, počinje lov!

RASTANAK

Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k'o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a jež se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al' mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al' jež tvrdoglav, osta pri svom
- Draži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:
- Kućico moja, najljepši raju!

POTJERA

Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuća toliko draga?
Kad ježi tako žudi za njom,
bit' će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.

VUK

Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
- Idem da doznam – lija sve duva -
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poći ću s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

MEDO

Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
- Sumnjiva žurba – medo ih gleda -
možda ste našli jezero meda?
- Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat' ću je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poći ću s vama, jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

DIVLJA SVINJA

Sve troje jure k'o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i – jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
- Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli rođeno gnijezdo!
-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ručka ja bih ga dala!
Poći ću s vama jer volim šalu,
hoću da vidim ježa - budalu!

PRED JEŽEVOM KUĆICOM

Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu – prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
- Kućico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
U tebi živim bez brige, straha
i branit ću te do zadnjega daha!

TRI GALAMDžIJE

Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
- Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Kućicu takvu, hvališo mali,
za ručak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.

JEŽEV ODGOVOR

Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To re e, klisnu jednom ćuviku,
a ono troje digoše viku:
- Jež nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!

KRAJ

Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Priča uči to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pčele
I divlja svinja pade k'o kruška,
smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježić lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.

[piupiu]

Lorca

[medvjed23]

[piupiu]

Samo da pozdravim dragu ekipu
Na poslu su nam "nešto" uradili sa internetom pa ne mogu postavljati klipove, ali vas redovno i čitam

Pozdravljamo cvjetić! Od tog vašeg interneta nikakvog hajra, ne daju vam da ste povezani sa svijetom...

[medvjed23]

Znači, brate...

[medvjed23]

Upečatljive su i njegove tačke za vrijeme boravka u rijalitiju. Posebno se ističe ona kada Zmaj, tokom rasprave ili svađe sa nekim učesnikom (koje on apriorij smatra direktnim suparnicima), ispreplete prste i podigne ruke iznad glave, formirajući tako oblik kupole ili tornja, uz neizostavni narodski kalambur ”Neš nadame!”. Zmajeva poruka sasvim je jasna. Drugi prepoznatljiv manir, trejdmark, njegovog sukobljavanja sa protivnicima odnosi se na prosti ali znakoviti iskaz ”Pričam ja”, izgovoren sporije, uz naglašavanje svakog sloga, kojim Grahovac svaki put iznova potvrđuje i podsjeća na svoju dominatnu poziciju govorničkog autoriteta. Umjesto očekivanog i uobičajenog ”Ja pričam”, Zmaj se služi inverzijom kako bi na kraju, poput pančlajna, mogao naglasiti svoju omiljenu ličnu zamjenicu – Ja.

https://pulse.rs/zmaj-od-sipova-pricam-ja/

[piupiu]

Žorž Sand i Frederik Šopen: Jedna destruktivna ljubavna priča

Njihov prvi susret bio je šokantan – za Šopena. Sandova je često priređivala večere za umetnike, a neko joj jedne večeri dovede Šopena... Vraćajući se kući, Šopen reče svom prijatelju sa kojim je odlazio: Kako je neprijatna žena ova Sand! Je li to zbilja žena? Ja čisto sumnjam.

Nije čudno što je Šopen strogo osudio spisateljicu pri prvom susretu, jer ona se oblačila kao muškarac, pušila mnogo, oslovljavala svoje prijatelje sa ti i raskrstila sa svima, osim sa onima koji se bave umetnošću. Takođe, bila je dovoljno slobodna i jaka da glasno ispoljava svoja demokratska i socijalistička shvatanja. Tako se ona mnogo razlikovala od anđeoski lepih, plavih Poljakinja koje je Šopen nekada, u svom odrastanju, čedno voleo. Jer, on je u Pariz stigao kao nežan mladić, sa likom nebeskog bića koje je poslato na zemlju.

https://impulsportal.net/index.php/kult ... avna-prica

Nikad joj nije posvetio kompoziciju. Nezahvalni šupak.

[medvjed23]

ljute, ljute, ljute